Mljekarstvo, Vol. 54 No. 4
Datum izdavanja: Listopad 2004.
.
.
Produktivnost i grupni floristički sastav travnjaka zasnovanog različitim metodama sjetve
Mladen Knežević, Josip Leto, Krešimir Bošnjak, Marina Vranić, Goran Perčulija, Hrvoje Kutnjak
Produktivnost i kvalitetu prirodnih travnjaka moguće je popraviti obnavljanjem postojećih ili sijanjem novih travnjaka. Jedan od načina obnavljanja ili zasnivanja travnjaka je direktna sjetva u postojeću tratinu ili u strnište. U travnju 1999. godine postavljen je poljski pokus u Crkvenom Boku kod Siska, a utvrđivana je produktivnost i floristički sastav travnjaka zasnovanih: 1) direktnom sjetvom u kukuruzište, na razmak redova sjetve 18 cm (DsK18), 2), direktnom sjetvom u kukuruzište na razmak redova 9 cm (DsK9), 3) klasičnom sjetvom (oranje na 20 cm + predsjetvena priprema tla + sjetva) (Ks), 4) renoviranjem prirodnog travnjaka direktnom sjetvom u postojeću tratinu bez primjene herbicida (razmak redova 18 cm) (RPTDs) i 5) kontrola prirodnog travnjaka (KPT). U cjelokupnom istraživačkom razdoblju (1999.- 2001.) najproduktivniji travnjak zasnovan je klasičnom sjetvom (prosječno 38,84 t ha zelene mase i 7,11 t ha suhe tvari). Na DsK9 utvrđeni su oko 7% manji prinosi zelene mase (ZM) i suhe tvari (ST), a na DsK18 26% manje ZM i 22% manje ST u odnosu na Ks. Najslabiji prinosi su zabilježeni na KPT i RPTDs, među kojima nije bilo značajne razlike. Užim razmakom redova direktnom sjetvom u kukuruzište (DsK9) dobiven je 26% veći prinos ZM i 18% veći prinos ST u odnosu na direktnu sjetvu u kukuruzište gdje je razmak redova 18 cm. Najveći prinos trava utvrđen je na DsK9 (3,38 t ha ), dok među Ks i DsK18 nije bilo značajne razlike. Najmanji prinos trava zabilježen je na RPTDs(1,93 t ha ) i KPT (1,97 t ha ). Najveći relativni udio trava u prinosu ST utvrđen je na KPT i RPTDs(68,7 i 67,4%, respektivno), a najmanje na K (39,74%). Najveći prinos (3,19 t ha ) i udio mahunarki u prinosu ST (44,8%) dobiven je na klasično zasijanoj djetelinsko-travnoj smjesi (DTS), a najmanje na prirodnoj livadi (0,28 t ha i 9,8%) i renoviranom travnjaku (0,38 t ha i 13,2%). Najveći prinos zeljanica utvrđen je na DsK18 (1,24 t ha ), gdje je uz prirodnu livadu utvrđen i najveći udio zeljanica uprinosu ST (22,35%). Najmanji prinos zeljanica utvrđen je na RPTDs (0,55 t ha ), a najmanji relativni udio zeljanica u prinosu ST na DsK9 (12,8%) i Ks (15,45%).
.
Utjecaj podrijetla simentalske i holstein pasmine krava na proizvodnju i sastav mlijeka u prvoj laktaciji
Marjan Janžeković, Dejan Janžeković, Jože Smolinger
Cilj istraživanja bio je utvrditi, da li su krave u prvoj laktaciji stranog podrijetla usporedive s kravama prve laktacije iz slovenskog uzgoja. Analizirano je 1 070 krava simentalske i holstein pasmine u prvoj laktaciji i jednaki broj njihovih majki. Po podrijetlu krave su bile iz Slovenije, Nizozemske, Njemačke i Danske. Nismo utvrdili statistički signifikantne razlike u proizvodnji i sastavu mlijeka između stranih i domaćih krava u prvoj laktaciji. Statističko signifikantno (P ≤ 0,001) višu mliječnost imale su majke holstein pasmine iz uvoza (8 004 ± 981 kg; P ≤ 0,001) u usporedbi sa slovenskim (6 514 ± 1 142 kg). Kod simentalske pasmine stranih i slovenskih majki nije bilo statistički signifikantnih razlika u proizvodnji i sastavu mlijeka. Utvrđena je signifikantna korelacija (rp = 0,302; P ≤ 0,001) između mliječnosti majki i njezinih kćeri kod simentalske pasmine. Viši korelacijski koeficient za to svojstvo utvrđen je između majki i kćeri holstein pasmine (rp = 0,302; P ≤ 0,001). Utvrđena je negativna statistički signifikantna korelacija (rp = -0,198; P ≤ 0,001) između proizvodnje mlijeka krava u prvoj laktaciji i sadržaja bjelančevina. Ovi rezultati pokazuju, da je nabava skupih životinja s boljim genetskim proizvodnim potencijalom ekonomski neopravdana za proizvođače, koji ne mogu savladati tehnologiju intenzivne proizvodnje voluminozne krme visoke kakvoće.
.
Inhibicijski učinak kozjeg i kravljeg mlijeka fermentiranog bakterijom Bifidobacterium longum Bb-46 na rast uropatogenog soja Candida albicans
Vedran Slačanac, Jovica Hardi, Hrvoje Pavlović, Mato Vlainić, Mirela Lučan
Cilj ispitivanja bio je utvrditi antagonistički utjecaj kozjeg i kravljeg mlijeka fermentiranog probiotičkom bakterijom Bifidobacterium longum Bb- 46 na rast uropatogenog kvasca Candida albicans. Hipoteza u ovom radu bila je da fermentirano kozje mlijeko ima moguće jače inhibicijsko djelovanje na rast Candida albicans u usporedbi s fermentiranim kravljim mlijekom. Povrh toga, praćene su korelacije između stupnja inhibicije i određenih parametara mliječno kisele fermentacije (broj stanica Bifidobacterium longum Bb-46 i pH vrijednost). Rezultati istraživanja pokazali su da fermentirano kozje mlijeko značajno jače inhibira rast Candida albicans u odnosu na fermentirano kravlje mlijeko (P<0,05). Nije utvrđena nikakva korelacija stupnja inhibicije rasta Candida albicans s pH vrijednosti fermentiranog mlijeka i brojem živih stanica Bifidobacterium longum Bb-46 u fermentiranom kozjem i kravljem mlijeku.
.
Parametri validacije instrumentalne metode za utvrđivanje ukupnog broja bakterija u mlijeku
Nataša Mikulec, Dubravka Samaržija, Neven Antunac, Šimun Zamberlin, Zrinka Kuliš, Iva Horvat
Metoda protočne citometrije kao brza instrumentalna i rutinska mikrobiološka metoda, koristi se za određivanje ukupnog broja bakterija u sirovom mlijeku. Rezultati protočne citometrije izražavaju se brojem individualnih bakterijskih stanica. Radi sprječavanja nesuglasnosti u tumačenju rezultata ukupnog broja bakterija u mlijeku, transformacija rezultata procijenjenih protočnom citometrijom u rezultate utvrđene referentnom metodom propisana je hrvatskom nacionalnom legislativom (HRN ISO 6610:2001.). Metoda protočne citometrije, jednako kao i svaka analitička metoda, prema normi HRN EN ISO/IEC 17025:2000 mora biti validirana i verificirana. U radu su prikazani obvezni parametri validacije metode: točnost, preciznost, specifičnost, područje primjene, robusnost i mjerna nesigurnost, metode protočne citometrije.
.
Kvargli
Slavko Kirin
U radu su prikazani rezultati istraživanja organoleptičkih svojstava, kemijskog sastava i mikrobiološke kakvoće kvargli, autohtonog sira bjelovarskog kraja, čija se tradicija proizvodnje održala na širem području sjeverozapadne Hrvatske, susjedne Slovenije i Mađarske, doduše pod drugim nazivima. Objašnjeno je podrijetlo naziva kvargli i drugih naziva za slične sireve. Ono je vezano uz naziv sirovine za njihovu proizvodnju. Organoleptička, kemijska i mikrobiološka kakvoća procijenjena je za 14 sireva, prikupljenih u razdoblju od 18. X. do 13. XII. 2003. g. Pored pravilnog, kod velikog broja kvargli, utvrđen je i kosi oblik sira te varijacije njihovog promjera, visine i mase. Kvargli s dodatkom paprike najčešće su izvana sivkasto ružičaste boje, dok sirevi bez dodatka paprike imaju blijedo sivkastu boju. Boja sira na prerezu većine uzoraka bila je ružičasta, s uočljivim bijelim zrnima po cijeloj površini prereza. Sirevi bez dodatka paprike, na prerezu su bili bijele boje. Tijesto je najčešće bilo lomljivo, ugodnog i dimljenog blago kiselkastog mirisa i okusa. Prema sadržaju masti u suhoj tvari (< 14,99%) više od polovice kvargli pripada grupi posnih sireva, a po sadržaju vode u bezmasnoj tvari ( =58,52 %) u grupu polutvrdih sireva. Utvrđena je povišena kiselost i slanost ( =2,43%) određenog broja uzoraka. Najčešći uzročnici mikrobiološke neispravnosti sireva bile su enterobakterije, uključujući Escherichia coli, te kvasce i plijesni.