Mljekarstvo, Vol. 56 No. 3
Datum izdavanja: Prosinac 2006.
ISSN: 0026-704X
e-ISSN: 1846-4025
UDK: 637.1
CODEN: MLJEAU
Kontakt: HRVATSKA MLJEKARSKA UDRUGA
Ilica 31/III, 10000 ZAGREB
Tel: ++385 (0)1 48 33 349, (0)1 48 31 265
Fax: ++385 (0)1 48 75 848
Email: hmu@hmu.hr
Web adresa: http://www.hmu.hr
.
.
Metode za dokazivanje patvorenja mlijeka i sira drugim vrstama mlijeka
Sonja Damjanović, Dubravka Samaržija, Jasmina Havranek
U odnosu na kravlje, manji broj mliječnih proizvoda u svijetu proizvodi se od kozjeg, ovčjeg, bivoljeg i drugih vrsta mlijeka. Kravljeg mlijeka količinski ima najviše, te se često koristi za patvorenje ostalih vrsta mlijeka i sira. Patvorenjem se mijenjaju svojstva i zdravstvena sigurnost izvornog proizvoda. Metode koje se koriste u dokazivanju takve vrste patvorenja temelje se na utvrđivanju različitosti između proteina, profila triacilglicerola i omjera masnih kiselina, te specifičnih segmenata DNK (deoksiribonukleinska kiselina) epitelnih stanica u različitim vrstama mlijeka. U radu su opisane prednosti i ograničenja metoda elektroforeze, izoelektričnog fokusiranja, ELISA (Enzyme – Linked Immunosorbent Assay), kapilarne elektroforeze, kromatografskih metoda, masene spektrometrije te metoda lančane reakcije polimerazom, u dokazivanju patvorenja mlijeka i sira drugim vrstama mlijeka.
Hrcak – Mljekarstvo: veza prema tekstu
.
Proizvodnja, svojstva i fermentacija sojinog mlijeka
Rajka Božanić
Soja je sve interesantnija namirnica zbog svojih izvanrednih nutritivnih i zdravstvenih karakteristika. U zapadnim zemljama sojino je mlijeko namijenjeno populaciji koja ne može konzumirati kravlje mlijeko, bilo zbog toga što je laktoza netolerantna, zbog alergija na proteine mlijeka ili zbog uvjerenja ne konzumira namirnice životinjskog podrijetla. Fermentacijom sojinog mlijeka bakterijama mliječne kiseline značajno se povećava zdravstvena vrijednost ove namirnice. U ovom je radu opisan sastav sojina zrna s posebnim osvrtom na proteine, lipide i ugljikohidrate soje te antinutritivne faktore i sojine izoflavone. Prikazan je sastav i proizvodnja sojinog mlijeka te njegova nutritivna vrijednost. Opisane su prednosti fermentacije soje i sojina mlijeka, osobito s probiotičkim bakterijama mliječne kiseline.
Hrcak – Mljekarstvo: veza prema tekstu
.
Sfingozinske baze u mlijeku
Slavica Ribar, Ivana Karmelić, Marko Mesarić
Sfingolipidi su sastojci membrana prisutni u svim eukariotskim stanicama. Definirani su kao spojevi koji kao okosnicu imaju dugolančanu sfingozinsku bazu. Najčešće dugolančane baze u većini sisavaca su D-erythro-sfinganin i sfingozin. Sfingolipida se, u manjim količinama, može naći u raznim vrstama hrane. Mliječna mast sadržava različite vrste sfingolipida. Iako se prvobitno pretpostavljalo da su sfingolipidi važni kao strukturne komponente membrane, danas se zna da imaju i značajnu fiziološku ulogu. Sfingolipidi iz hrane sve su značajniji zbog svoje moguće uloge u inhibiciji karcinoma kolona. Svrha ovog rada bila je odrediti koncentracije slobodnog i ukupnog sfiganina i sfingozina u mlijeku (majčino, kravlje, ovčje, kozje i sojino mlijeko). Sfingolipidi su ekstrahirani iz mlijeka, a slobodne i ukupne sfingozinske baze su dobivene baznom, odnosno kiselom hidrolizom. Sfinganin i sfingozin su određeni pomoću tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na razliku u koncentracijama sfingozinskih baza u kravljem mlijeku različitog udjela mliječne masti. Koncentracije slobodnog sfingozina i sfinganina u kravljem mlijeku bile su niže nego u majčinom mlijeku, dok su koncentracije ukupnih sfingozinskih baza u ovčjem i kozjem mlijeku bile više od onih u majčinom i kravljem mlijeku. Pasterizacijom se smanjuje količina većine sfingozinskih baza.
Hrcak – Mljekarstvo: veza prema tekstu
.
Produktivnost, kemijski sastav i održivost lucerne na umjereno kiselom planinskom tlu
Josip Leto, Mladen Knežević, Krešimir Bošnjak, Marina Vranić, Goran Perčulija, Ivana Matić, Hrvoje Kutnjak, Žarko Miljanić
Lucerna je zbog svojih izvrsnih hranidbenih karakteristika i visokih prinosa najvažnija krmna kultura u proizvodnji voluminozne stočne hrane. Glavni ograničavajući činitelj u proizvodnji hrane na svjetskoj razini je zakiseljavanje tala. Trenutno je oko 40% svjetskih poljoprivrednih tala kiselo. Na kiselim tlima (pH ispod 5,2) lucerna se teško uzgaja, iako se u novije vrijeme ova kultura sve više širi i na tlima s pH 5,2-6,2. Gotovo 50% državnog područja RH nalazi se iznad 200 m nadmorske visine, tj. u brdskom i planinskom području. Tla u tim područjima često su kisele reakcije, pa se širenje lucerne u ovim područjima može osigurati odgovarajućim agromelioracijskim i agrotehničkim zahvatima, kao i odabirom tolerantnijih (plastičnijih) sorata, selekcioniranih za uzgoj na kiselijim tlima. Svrha ovog istraživanja bila je utvrditi mogućnost uzgoja različitih uvoznih kultivara lucerne na umjereno kiselom planinskom tlu. Ni u jednoj godini istraživanja nije bilo značajnih razlika u prinosima suhe tvari (ST) među kultivarima unutar pojedinih otkosa, kao ni u ukupnoj godišnjoj produkciji ST (P>0.05). Prosječni prinos ST svih kultivara u 2000. godini iznosio je 7,07 t/ha, u 2001. 10,94 t/ha, a u 2002. 12,78 t/ha. Utvrđene su značajne razlike u prosječnim prinosima ST otkosa (P<0.01) u svim godinama istraživanja. Nisu utvrđene značajne razlike među kultivarima lucerne ni u jednom istraživanom kemijskom svojstvu (P>0.05). Prosječni sadržaj sirovih bjelančevina (SB) iznosio je 28,20%, dok su sadržaji sirove masti (SM), sirovih vlakana (SV) i nedušičnih ekstraktivnih tvari (NET) iznosili 3,73%, 16,15%, 29,19%, respektivno. Nisu utvrđene značajne razlike u pokrovnosti među kultivarima u pojedinim godinama, ni u jesen ni u proljeće, kao ni u prosječnoj pokrovnosti kultivara lucerne u cjelokupnom istraživačkom razdoblju (P>0.05). Postojale su značajne razlike u prosječnoj pokrovnosti među godinama u jesenskom (P<0.05) i proljetnom očitanju (P<0.01). Prosječna pokrovnost svih kultivara lucerne bila je značajno najmanja u zadnjoj godini istraživanja, tj. u jesen 2001. (72,81%) i u proljeće 2002. (64,37%). Istraživani kultivari lucerne pogodni su za uzgoj u sličnim agroekološkim uvjetima, jer se po ostvarenim prinosima ST, kemijskom sastavu i održivosti kreću u okvirima vrijednosti ovih svojstava utvrđenih u nizinskom području Hrvatske, ali i drugih zemalja.
Hrcak – Mljekarstvo: veza prema tekstu
.
Utjecaj gnojidbe na prinos i krmnu vrijednost ozimog graška cv. Maksimirski ozimi u smjesi s pšenicom cv. Sana
Darko Uher, Zvonimir Štafa, Sulejman Redžepović, Zlatko Svečnjak, Mihaela Blažinkov, Dražen Kaučić
Dvogodišnjim istraživanjima (1999. – 2001. g.) utvrđivan je utjecaj djelo-tvornosti bakterizacije sjemena ozimog graška i prihrane dušikom na masu suhe tvari kvržica na korijenu graška, te prinos suhe tvari i krmnu vrijednost smjese graška cv. Maksimirski ozimi i pšenice cv. Sana. Prije sjetve izvršena je predsjetvena bakterizacija sjemena graška sojem Rhizobium leguminosarum bv. viciae iz zbirke Zavoda za mikrobiologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Najveća masa suhe tvari kvržica na korijenu graška utvrđena je na bakteriziranoj varijanti 2 (0,710 g/varijanti). Ukupni prinosi suhe tvari iznosili su od 8,64 t ha-1 (kontrola) do 10,98 t ha-1 (bakterizacija). Prinosi sirovih bjelančevina graška u 2001. g. varirali su od 942 kg ha-1 (kontrola) do 1 510 kg ha-1 (bakterizacija), a pšenice od 450 kg ha-1 (kontrola) do 813 kg ha-1 (prihrana dušikom). Ukupni prinosi sirovih bjelančevina smjese iznosili su od 1 392 kg ha-1 (kontrola) do 2 140 kg ha-1 (bakterizacija).