Pregled higijenskih i fizikalno-kemijskih parametara istarskog sira
Višnja Magdić, Samir Kalit, Mirna Mrkonjić Fuka, Andrea Skelin, Dubravka Samaržija, Sulejman Redžepović, Jasmina Havranek
Istarski sir je tradicionalni tvrdi sir koji se proizvodi prvenstveno od sirovog mlijeka autohtone istarske ovce. Cilj je ovog rada bio utvrditi bakteriološku kvalitetu i fizikalno-kemijske parametre ovčjeg mlijeka te istarskog sira kao i proteolizu sira proizvedenog na šest obiteljskih gospodarstava tijekom zrenja. Mikrobiološki indikatori higijene ovčjeg mlijeka bili su loši u usporedbi s drugim regijama istočnog Jadrana. Međutim, tijekom zrenja sira broj bakterijskih indikatora higijene drastično je pao, te je njihov broj bio ispod detekcijskog limita u siru “spremnom za konzumaciju” što je bio pokazatelj njegove dobre bakteriološke kvalitete. Regresijska funkcija utjecaja trajanja zrenja na fizikalno-kemijske osobine istarskog sira tijekom zrenja pokazala je osjetno povećanje sadržaja suhe tvari, soli u vodenoj fazi sira i soli u siru kao i sadržaja mliječne kiseline u suhoj tvari sira. Međutim, te promjene nisu bile značajne zbog velike varijabilnosti u proizvodnji istarskog sira. Način proizvodnje sira na gospodarstvima utjecao je na elektroforetski profil primarne proteolize u uzorcima sira. Utvrđeno je signifikantno (P<0,01) povećanje indeksa beta zbog povećanog sadržaja soli u vodenoj fazi sira (>5 %). Tijekom zrenja istarskog sira utvrđena je jednaka razgradnja as1-kazeina i β-kazeina te niski postotak dušičnih frakcija topljivih u vodi i 12 %-tnoj trikloroctenoj kiselini.
Emulgirajuća svojstva tribomehanički obrađenih proteina sirutke
Marija Badanjak Sabolović, Suzana Rimac Brnčić, Vesna Lelas
Proteini sirutke upotrebljavaju se u velikom broju prehrambenih proizvoda zbog njihove visoke nutritivne vrijednosti i jedinstvenih funkcionalnih svojstava. Funkcionalna svojstva proteina sirutke ovise ne samo o podrijetlu sirutke, sezonski ovisnih količina proteinskih i neproteinskih komponenti, već i o uvjetima procesa koji su uključeni u njihovu izolaciju, pročišćavanje i modifikaciju (temperatura, pH, tlak, kemijski dodaci). U ovom radu, tribomehanička mikronizacija (TM) je korištena kao potencijalna tehnika za unapređenje pojedinih funkcionalnih svojstava proteina sirutke. Analizirana su dva različita komercijalna izolata proteina sirutke u prahu (WPI). Površinska hidrofobnost i emulgirajuća svojstva (sposobnost stvaranja emulzija i stabilnost emulzije) određena su prije i poslije TM obrade. Dobiveni rezultati su pokazali povećanje površinske hidrofobnosti WPI nakon TM obrade što ukazuje na činjenicu da TM može izazvati konformacijske promjene proteina i povećati izloženost prethodno skrivenih hidrofobnih područja. Emulzije pripremljene s tribomehanički obrađenim WPI pokazale su veću aktivnost i bolju stabilnost emulzija. Dobiveni rezultati ukazuju da TM može biti učinkovita tehnika za poboljšanje funkcionalnih svojstava WPI.
Izvorni znanstveni članak
Negenetski čimbenici morfoloških odlika vimena istarskih ovaca
Zvonimir Prpić, Boro Mioč, Ivan Vnučec, Valentino Držaić, Vesna Pavić
S obzirom na činjenicu da je istarska ovca najmliječnija hrvatska izvorna pasmina ovaca te na sve veći interes uzgajivača za primjenom strojne mužnje, cilj ovog rada bio je utvrditi čimbenike morfoloških odlika vimena istarskih ovaca. Istraživanjem su bile obuhvaćene ukupno 93 čistokrvne istarske ovce, od druge do četvrte laktacije, sa simetrično razvijenim vimenom i bez znakova kliničkog mastitisa. Prosječna dubina vimena bila je 15,85 cm, širina vimena 13,05 cm, opseg vimena 39,66 cm, visina cisterne 1,44 cm, položaj sisa 2,85 (ocjena raspona od 1 do 5), kut sise 47,32°, duljina sise 3,43 cm i širina sise 2,03 cm. Odlike vezane uz veličinu vimena (dubina, širina i opseg vimena) bile su pod značajnim utjecajem (P<0,01) količine mlijeka proizvedenoga u laktaciji. Također, ove odlike su bile u visokoj i pozitivnoj korelaciji (P<0,01) sa dnevnom proizvodnjom mlijeka. S povećanjem redoslijeda laktacije prikladnost vimena strojnoj mužnji je narušena, s posljedičnim povećanjem (P<0,01) visine cisterne, kuta i položaja sisa. S odmicanjem laktacije utvrđeno je poboljšanje prikladnosti vimena strojnoj mužnji (smanjenje visine cisterne te kuta i položaja sisa). Ovce s dvoje i više ojanjene janjadi imale su veće (P<0,05) i razvijenije vime nego ovce s jednim janjetom.
Utjecaj stadija i redoslijeda laktacije, sezone janjenja i stada na udjele mliječne masti i bjelančevina u mlijeku paške ovce
Zdravko Barać, Boro Mioč, Marija Špehar
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj stadija i redoslijeda laktacije, sezone janjenja i stada na udjele mliječne masti i bjelančevina u mlijeku paških ovaca. U tu su svrhu korišteni zapisi 21.033 dnevne kontrole mliječnosti prikupljeni od 2.332 ovce koje su se ojanjile u razdoblju od studenog 2003. do svibnja 2008. godine. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno ukupno 32 stada (23 sa jugozapadnog i 9 sa sjeveroistočnog dijela otoka Paga). Mliječnost ovaca te sadržaj mliječne masti i bjelančevina u mlijeku utvrđeni su redovitim mjesečnim kontrolama mliječnosti koje su provedene AT4 metodom. Stadij laktacije opisan Ali-Schaefferovom laktacijskom krivuljom ugniježđenom unutar uzgojnog područja statistički je značajno (P<0,0001) utjecao na kemijski sastav mlijeka paških ovaca. Korigirani prosječni udjeli mliječne masti i bjelančevina su bili najniži u prvim tjednima laktacije (između dvadesetog i tridesetog dana) te su se postupno povećavali prema kraju laktacije. Redoslijed laktacije također je utjecao (P<0,0001) na promjenu udjela mliječne masti i bjelančevina u mlijeku. Najviše korigirane prosječne vrijednosti mliječne masti i bjelančevina u mlijeku utvrđene su u ovaca u osmoj laktaciji. Isto tako utvrđena je razlika u kemijskom sastavu mlijeka (P<0,0001) obzirom na sezonu janjenja. U mlijeku paških ovaca ojanjenih u prosincu 2003. godine utvrđena je najviša korigirana prosječna vrijednost udjela mliječne masti dok je najniža vrijednost utvrđena u mlijeku ovaca ojanjenih tijekom veljače 2004. godine. Najviša korigirana prosječna vrijednost udjela bjelančevina zabilježena je tijekom prosinca 2004., a najniža u prosincu 2005. godine. Utvrđen je statistički značajan (P<0,0001) utjecaj stada ugniježđen unutar uzgojnog područja na kemijski sastav mlijeka. U stadima ovaca sa sjeveroistočnog dijela otoka korigirani prosječni udio mliječne masti i bjelančevina bio je varijabilniji u odnosu na vrijednosti utvrđene u stadima ovaca sa jugozapadnog dijela otoka. Poznavanje utjecaja navedenih čimbenika na kemijski sastav mlijeka paških ovaca uzgajivačima može biti od značajne pomoći u organiziranju proizvodnje na njihovim gospodarstvima.
Nasljednost i korelacije osobina mlijeka u odnosu na genotipove kapa kazeina u holštajn-frizijskih mliječnih goveda u Vojvodini
Vitomir Vidović, Žolt Nemeš, Anka Popović-Vranješ, Dragomir Lukač, David Cvetanović, Ljuba Štrbac, Milanko Stupar
U istraživanje je bilo uključeno 420 krava holštajn pasmine, kod kojih su utvrđeni sljedeći odnosi κ-kazeinskih genotipova: 0,25 – AA, 0,52 – AB i 0,23 je bilo BB genotipa. Frekvencija alela A bila je 0,51 i alela B 0,49. Krave κ-kazeinskog genotipa AA i AB proizvele su 322,72, odnosno 464,73 kg više mlijeka godišnje u odnosu na krave BB kazeinskog genotipa (P<0,05). Nisu utvrđene značajne razlike u količini mlijeka između krava AA i AB κ-kazeinskog genotipa. Također, nisu utvrđene niti statistički značajne razlike u ukupnoj količini (kilograma godišnje) mliječne masti i bjelančevina između κ-kazeinskih genotipova krava. Nasuprot tome, utvrđene su statistički značajne razlike u postotku mliječne masti u mlijeku krava BB genotipa, u odnosu na krave AA i AB kazeinskog genotipa. Unatoč različitim kapa kazeinskim genotipovima, koji imaju značajan utjecaj na prinos mlijeka i postotak mliječne masti, procijenjena heritabilnost osobina pokazuje da su kod sva tri genotipa srednjeg stupnja nasljednosti, gdje se nasljednosti između njih nisu razlikovale. Varijabilnosti promatranih osobina bile su stabilne i dovoljno velike da osiguraju selekcijski napredak u budućim generacijama.
Utjecaj bakterizacije, kultivara i stadija zrelosti na prinos i kemijski sastav crvene djeteline
Josip Leto, Goran Perčulija, Krešimir Bošnjak, Hrvoje Kutnjak, Marina Vranić, Ivana Čačić
Crvena djetelina je visoko produktivna, bjelančevinama bogata krmna kultura, a veći sadržaj “bypass” bjelančevina i probavljivija vlakna crvene djeteline osiguravaju više energije u obroku mliječnih goveda u odnosu na lucernu. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj bakterizacije sjemena tri kultivara crvene djeteline s dva soja Rhizobium leguminosarum bv. trifolii i košnje u dva različita stadija zrelosti na prinos suhe tvari (ST), te kemijski sastav crvene djeteline. Odgađanje košnje na početak cvatnje značajno je povećalo prinos ST kod dva od tri istraživana kultivara u godini sjetve, te kod svih kultivara u zadnjoj godini istraživanja. U sve tri godine istraživanja u početku cvatnje povećao se udio stabljike, a smanjio udio lista i cvata u odnosu na početak pupanja. Košnjom crvene djeteline u početku pupanja koncentracija sirovih bjelančevina (SB) bila je 15,4 % viša nego košnjom u početku cvatnje, dok razlike u sadržaju neutralnih (NDV) i kiselih detergent vlakana (KDV) nisu bile značajne. Kultivari crvene djeteline su pokazali značajna variranja u svim istraživanim svojstvima, dok bakterizacija nije značajno djelovala ni na jedno istraživano svojstvo crvene djeteline.