Metabolički poremećaji u mliječnih krava simentalske pasmine – rizik pojavnosti te utjecaj na svojstva mliječnosti pri sljedećoj kontroli
Vesna Gantner, Tina Bobić, Klemen Potočnik, Denis Kučević, Maja Gregić
U cilju analize metaboličkih poremećaja u krava simentalske pasmine korišteno je 2641223 zapisa na kontrolni dan. Rizik pojavnosti metaboličkih poremećaja indiciran je omjerom mliječne masti i bjelančevina (F/P) dok je subklinički poremećaj definiran F/P omjerom i dnevnom proizvodnjom. Najviša vrijednost rizika pojavnosti ketoze (KPR) utvrđena je 20. dana laktacije u svih krava izuzev onih u 4+ laktaciji kada je najveća vrijednost utvrđena pri 25. danu. Lagani pad KPR nakon utvrđenog maksimuma utvrđen je u svih grla uz izuzetak krava u 3. laktaciji u kojih je utvrđen drugi maksimum u 30. danu laktacije nakon čega u istih slijedi kontinuirani pad rizika pojavnosti. Najviši rizik pojavnosti acidoze (APR) utvrđen je u krava u 4+ laktaciji. Obzirom na stadij laktacije, najviši APR utvrđen je unutar prvih 10 dana laktacije i to, ovisno o redoslijedu laktacije, u 16-23 % analiziranih krava. Nakon utvrđenog maksimalnog APR slijedio je značajan pad rizika tijekom narednih 20 dana, te ponovni porast nakon 25. dana laktacije. Nadalje, utvrđen je značajan pad dnevne količine mlijeka te varijabilnost dnevnog sastava mlijeka kao posljedica subkliničkih poremećaja. Najizraženiji pad dnevne količine mlijeka uslijed ketoze/acidoze u iznosu od 7,45 kg/dan / 2,73 kg/dan utvrđen je u krava u 4+ laktaciji. Također je utvrđen pad proizvodnje i pri sljedećim kontrolama mliječnosti. Dnevni sadržaj mliječne masti značajno je reduciran uslijed subkliničke ketoze, dok je pri subkliničkoj acidozi utvrđen značajan porast. Suprotni su trendovi utvrđeni za dnevni sadržaj proteina. Uzimajući u obzir da su kriteriji indikacije postavljeni na populaciji krava holstein pasmine, te uvažavajući činjenicu da krave simentalske pasmine proizvode značajno manje mlijeka od holstein grla, potrebne su određene korekcije prije rutinske uporabe zapisa na kontrolni dan u svrhu rane detekcije metaboličkih poremećaja u stadima mliječnih krava simentalske pasmine.
Genetska karakterizacija istarske koze: polazište dugoročnog očuvanja
Ante Ivanković, Boro Mioč, Gordan Šubara, Peter Dovč, Ivan Širić, Jelena Ramljak
Istarska koza jedna je od autohtonih pasmina koja je nastanjivala područje Istarskog poluotoka i bila važna u proizvodnji mlijeka te prehrani, posebice siromašnog stanovništva. Kroz stoljeća je činila prepoznatljivi heraldički simbol Istre, no u svojem stvarnom obličju gotovo je iščezla iz uzgojnog područja. Revitalizacija i reafirmacija istarske koze započela je nakon višedesetljetne zabrane uzgoja na uzgojnoj bazi od nekoliko desetaka preostalih rasplodnih jedinki. Genetska karakterizacija preostale populacije istarske koze nužna je za uvid u stanje unutar populacijske genetske očuvanosti kao i pozicioniranje naspram filogenetski srodnih pasmina koza. Provedena je analiza strukture mikrosatelita i mtDNA rasplodnih jedinki istarske koze te srodnih pasmina koza, hrvatske bijele i sanske koze. U populaciji istarske koze naspram druge dvije pasmine koza utvrđena je veća alelna varijabilnost (nA = 9,7; AR = 7,4) te značajna genetska udaljenost (FST=0,068-0,086) što ukazuje da istarska koza čini zaseban genetski identitet. Zapaženih deset haplotipova sekvenci D-loop regije mtDNA također potvrđuje značajno genetsko bogatstvo maternalne nasljedne komponente. Uočeni haplotipovi u populaciji istarske koze pripadaju haplogrupi A. Manji broj haplotipova pokazuje srodnost naspram pasmina iz skupine bijelih koza, što indicira na tragove ranijih ograničenih ciljanih oplemenjivanja istarske koze. Analiza genetskog profila ukazuje na visoku razinu očuvanosti genetske varijabilnosti te nudi smjernice dugoročno održivog konzervacijskog programa. Očuvani genetski i izgledni proizvodni (mliječni) potencijal istarske koze čini značajnu osnovu njene gospodarske reafirmacije.
Zajednički utjecaj pasmine, rednog broja i mjeseca laktacije te utjecaja jedinke na sastav masnih kiselina mliječne masti
Eva Samková, Jana Koubová, Lucie Hasoňová,, Oto Hanuš, Robert Kala, Martin Kváč, Tamara Pelikánová, Jiří Špička
Cilj ovog istraživanja bio je objasniti utjecaj četiri čimbenika – pasmine, broja laktacije, utjecaja jedinke (fenotipska varijacija unutar pasmine) i mjeseca laktacije na sastav masnih kiselina (MK) u mliječnoj masti kravljeg mlijeka. Lokalna češka pasmina Fleckvieh uspoređivana je sa svjetski poznatom pasminom holstein. Ukupno je analizirano 357 uzoraka mlijeka prikupljenih tijekom jedne godine od 25 mliječnih krava svake pasmine. Varijacije sastava masnih kiselina uglavnom su bile pod utjecajem jedinke (16-48 %) i mjeseca laktacije (3-18 %), dok je utjecaj pasmine bio ograničen (oko 2 %). Faktori vezani za životinje također su se pokazali statistički značajnim za sastav MK. Značajnije razlike u varijaciji svih čimbenika utvrđene su u odnosu na broj ugljikovih atoma u MK (35,8, 54,4 i 44,8 % za C4 do C14, C16, C18 i C24) te u odnosu na broj dvostrukih veza (45,4 % jednostruko nezasićene i 39,2 % višestruko nezasićene MK). Pri tom nisu utvrđene značajnije razlike u sastavu zasićenih i nezasićenih MK (46,8 %, odnosno 45,9 %) između ispitivanih pasmina krava. Zaključno, s nutritivne točke gledišta bilo bi prikladnije MK klasificirati prema broju ugljikovih atoma, a ne prema dosad uvriježenoj podjeli prema zasićenosti/nezasićenosti.
Kvaliteta svježeg i skladištenog kobiljeg mlijeka
Grażyna Czyżak-Runowska, Jacek Wójtowski, Alicja Niewiadomska, Maria Markiewicz-Keszycka
Mlijeko kobile odlikuje se izuzetnom hranjivom vrijednošću. U ovom istraživanju ispitivana je mikrobiološka kvaliteta kobiljeg mlijeka pri čemu je utvrđen ukupan broj bakterija mliječne kiseline, Lactobacillus spp., Streptococcus lactis, Salmonella spp. i koliformne bakterije. Također je utvrđivan i utjecaj hladnog skladištenja ohlađenog i zamrznutog mlijeka na ukupan broj bakterija, količinu vitamina C, kiselost i boju mlijeka. U sirovom mlijeku nije utvrđena prisutnost patogenih mikroorganizama roda Salmonella spp. kao niti koliformnih bakterija. Dokazano je kako se mlijeko kobile može skladištiti 72 sata u hladnjaku na temperaturi +4 °C bez umanjenja njegove mikrobiološke kvalitete. Osim toga, većina fizikalno-kemijskih svojstava mlijeka ostala je nepromijenjena, a jedino je došlo do promjene vrijednosti parametra b * nakon 48 sati čuvanja u hladnjaku. Količina C vitamina ostala je relativno stabilna tijekom sedmodnevnog čuvanja. Zamrzavanje mlijeka utjecalo je na poboljšanje mikrobiološke kvalitete mlijeka te je istovremeno uzrokovalo znatne promjene u svim parametrima boje (L *, a *, b *). Rezultati ovog istraživanja dokazuju da kobilje mlijeko ima visoku mikrobiološku vrijednost, poželjan kemijski sastav te visoke količine vitamina C, što ovaj proizvod čini vrijednim potencijalnim prehrambenim proizvodom.
Modeliranje antioksidativnih svojstava kombuha fermentiranih mliječnih napitaka s mentom primjenom ANNs i RSM metode
Jasmina Vitas, Radomir Malbaša, Aleksandar Jokić, Eva Lončar, Spasenija Milanović
U ovom radu modelirana je i optimizirana antioksidativna aktivnost prema stabilnom DPPH radikalu (AADPPH) i nestabilnim hidroksi radikalima (AA.OH), kao i sadržaj nutraceutika (mononezasićene masne kiseline, polinezasićene masne kiseline i askorbinska kiselina) kombuha fermentiranih mliječnih proizvoda s mentom. Napici su proizvedeni dodavanjem 10 % kombuha startera s mentom u mlijeko koje je sadržavalo 0,8, 1,6 i 2,8 % mliječne masti pri 37, 40 i 43 °C. Metodologija površine odgovora (RSM) naznačila je suprotne površine odgovora za AADPPH i AA.OH. Sadržaj polinezasićenih masnih kiselina i askorbinske kiseline, kao najznačajnijih utjecajnih čimbenika, uključeni su u grafičku optimizaciju i utvrđeno je radno područje za proizvodnju napitaka najveće antioksidativne kvalitete: niže temperature i mliječna mast do 1,8 %; više temperature i mliječna mast do maksimalno 1,6 %. Modeliranje antioksidativnih svojstava kombuha fermentiranih mliječnih napitaka s mentom primjenom umjetnih neuronskih mreža, kako je i očekivano, bilo je superiornije u poredbi s RSM.
Utjecaj tretmana transglutaminazom na fizikalno-kemijska i reološka svojstva te topivost sladoleda od kozjeg mlijeka
Hatice Şanlidere Aloğlu, Yılmaz Özcan, Salih Karasu, Bayram Çetin, Osman Sağdiç
U radu je ispitivan utjecaj dodatka enzima transglutaminaze na fizikalno-kemijska svojstva, porast volumena, otpor prema topljenju, reološka i senzorska svojstva sladoleda od kozjeg mlijeka. Enzim je dodavan u različitim koncentracijama (0,5, 1, 2, i 4 U/g proteina mlijeka) te su ispitivana različita vremenska razdoblja enzimatskog tretmana (20 min i 60 min) kako bi se odredili optimalni parametri procesa. Tretman sladoledne smjese dodatkom transglutaminaze rezultirao je statistički značajnim učincima na reološka svojstva i topivost ispitivanih uzoraka. Uzorci pripremljeni dodatkom većih koncentracija enzima i duljim vremenima tretiranja pokazivali su veći otpor prema topljenju, veći indeks konzistencije i veću viskoznost (G’) nego kontrolni. Koeficijent korelacije između otpora prema topljenju i koeficijenta viskoznosti bio je visok (0,76). Prividna viskoznost svih uzoraka opadala je s porastom brzine smicanja, što je ukazivalo na nenewtnovski tip tečenja u svim uzorcima. Dodatak enzima nije utjecao na fizikalnokemijska, senzorska i reološka svojstva, kao niti na porast volumena sladoleda. Ovo je istraživanje pokazalo da su vremena tretmana i primijenjene koncentracije enzima transglutaminaze ključni faktori za poboljšanje reoloških svojstava i topljivosti sladolednih smjesa. Također se pokazalo da primjena ovog enzima omogućuje postizanje željenih otpora prema topljenju u sladolednim smjesama s nižim udjelom stabilizatora i mliječne masti.
Upotreba kisele sirutke za proizvodnju fermentiranih napitaka nalik jogurtu
Katarzyna Skryplonek
Kisela sirutka je sporedni proizvod sirarske industrije i u usporedbi sa slatkom sirutkom manje je pogodna za daljnju preradu, stoga ju je i teže iskoristiti. Cilj ovog rada bio je utvrditi kvalitetu fermentiranog napitka proizvedenog od kisele sirutke primjenom jogurtne kulture Streptococcus thermophilus i Lactobacillus delbruecki ssp. Bulgaricus (YO-MIX, Danisco, Denmark). Proizvodni proces uključivao je miješanje kisele sirutke s UHT mlijekom, nezaslađenim kondenziranim mlijekom ili obranim mlijekom u prahu. Mlijeko se dodavalo u svrhu obogaćivanja sirutke kazeinom kako bi se dobili napici slični fermentiranom mlijeku. Napici su obogaćivani dodatkom oligofruktoze i koncentrata proteina sirutke WPC 35. Proizvodi su čuvani na hladnom (5±1 °C) tijekom 21 dan, pri čemu su im utvrđivana fizikalno-kemijska i senzorska svojstva. Osim toga, na svim je napicima proveden i test prihvatljivosti od strane potrošača. Dobiveni rezultati pokazali su da je miješanjem kisele sirutke i mlijeka moguće proizvesti napitke slične jogurtu, iako je na njihova svojstva znatno utjecao sastav i duljina skladištenja. Tijekom skladištenja povećavala se kiselost, a snižavala koncentracija acetaldehida. U testovima prihvatljivosti od strane potrošača najbolje je bio ocijenjen napitak na bazi sirutke i kondenziranog mlijeka.