Poljoprivreda, Vol. 11, No. 1
Datum izdavanja: Prosinac 2004.
ISSN: 1330-7142
UDK: 633.854.78 : 664.3
Tel. ++385 31 224 200
Fax. ++385 31 207 017
Izdavač: Zadružna Štampa, d.d., Jakićeva 1, 10000 ZAGREB
Tel/fax: + 00385 (01)2316-050, 2316-060, 2301-347
Email: ured@pfos.hr
Url: http://www.pfos.hr/poljoprivreda/
.

.

Genetski napredak u kvantitativnim svojstvima linija soje unutar različitih grupa

Marija Vratarić, Aleksandra Sudarić, Rezica Sudar, Tomislav Duvnjak, Draženka Jurković, Zorica Jurković

Oplemenjivački rad na soji u Poljoprivrednom institutu Osijek prvenstveno je usmjeren na kontinuirano
stvaranje novih boljih kultivara soje višeg potencijala rodnosti u okvirima grupa zriobe 00 do II. Genetsko
unapreñenje potencijala rodnosti soje sastoji se u unapreñenju genetske osnove svojstava koja odreñuju
njegovu količinu, primjenjujući konvencionalne oplemenjivačke metode za samooplodne kulture, kao što je
soja. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti genetski napredak u kvantitativnim svojstvima – urodu zrna,
sadržaju bjelančevina i ulja u zrnu te kvaliteti ulja novih elitnih oplemenjivačkih linija soje u usporedbi sa
standardima kroz komparativne poljske pokuse u trogodišnjem razdoblju (2001-2003) u Osijeku. Ispitivane
elitne oplemenjivačke linije stvorene su iz različitih križanja unutar oplemenjivačkog programa soje
Poljoprivrednog instituta Osijek, a izdvojene su na osnovu njihovih osobina. Vrijednost ispitivanih genotipova
soje s obzirom na urod zrna i kakvoću zrna, procijenjena je analizom visine i stabilnosti uroda zrna, sadržaja
bjelančevina i sadržaja ulja u zrnu. Nakon analize stabilnosti, na dijelu ispitivanog materijala koji je imao
visoku razinu i dobru stabilnost sva tri svojstva, provedena je analiza triacilglicerola. Provedena biometrijska
analiza pokazala je da većina ispitivanih linija ima značajno veći urod zrna, sadržaj bjelančevina i ulja u zrnu
u odnosu na standarde unutar grupa zriobe 00, 0 i I, kao i dobru stabilnost analiziranih svojstava. Analizom
triacilglicerola utvrñena je značajna genetska varijabilnost u ovom svojstvu. Općenito, rezultati ovog
istraživanja ukazuju na ostvareni genetski napredak u urodu zrna i kakvoći zrna domaćih linija soje unutar
grupe zriobe 00, 0 i I.

Hrčak – Poljoprivreda: veza prema tekstu
.

Pojava bolesti na stabljikama suncokreta u istočnoj hrvatskoj

Jasenka Ćosić, Draženka Jurković, Karolina Vrandečić, Tomislav Duvnjak

Tijekom tri godine (2001.-2003.) praćena je pojava bolesti na stabljikama suncokreta na površinama PIK Vinkovci (lokacija Sopot). U pokusu je bilo posijano 24 genotipa 2001. godine, 30 genotipova 2002. godine te 20 genotipova 2003. godine u dvije varijante: netretirano i tretirano. Za zaštitu suncokreta primijenjen je fungicidni pripravak Konker u dozi 1,5 l/ha. Tretiranje je obavljeno u R1-R2 razvojnom stadiju suncokreta (veličina nezrelog butona do 2 cm). Na temelju obavljenih pregleda utvrđeno je da je u 2001. godini Sclerotinia sclerotiorum bila dominantan uzročnik bolesti na stabljikama suncokreta. Postotak zaraze u netretiranoj varijanti bio je između 0 i 32,5 te između 0 i 17,5 u tretiranoj varijanti. U 2002. i 2003. godini prevladavajući uzročnik bolesti bio je Phomopsis helianthi. Prosječna ocjena zaraze u 2002. godini bila je između 0,65 i 4,00 u netretiranoj varijanti te između 0,05 i 2,60 u tretiranoj varijanti. U klimatski nepovoljnoj 2003. godini za razvoj parazita pojava P. helianthi bila je vrlo slabog intenziteta. Prosječna ocjena kretala se od 0,35 do 3,30 u netretiranoj te između 0,20 i 1,85 u tretiranoj varijanti pokusa. Primjena fungicidnog pripravka u sve tri godine istraživanja pozitivno je utjecala na smanjenje intenziteta zaraze te, u pravilu, na povećanje prinosa zrna i ulja.

Hrčak – Poljoprivreda: veza prema tekstu
.

Utjecaj štetne entomofaune na kakvoću merkantilne pšenice i brašna

Stanislav Milošević, Irma Kalinović, Vlatka Rozman, Anita Liška

Utjecaj štetne entomofaune na kakvoću merkantilne pšenice i brašna proučavan je u okviru trogodišnjeg istraživanja. Korišteni materijal je uskladištena merkantilna pšenica u silosima, a ispitivanje kvalitete reoloških osobina i prisutnosti štetne entomofaune vršena su u laboratoriju silosa «Žitoprerada» d.o.o. Valpovo i Zavoda za zaštitu bilja Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Utvrđeno je prisustvo štetne entomofaune, kakvoća uskladištene merkantilne pšenice i reološke osobine brašna. Od štetne entomofaune utvrđeno je prisustvo Acarinae (grinja), primarnih štetnih kukaca reda Coleoptera i Lepidoptera, sekundarnih kukaca reda Coleoptera, mikofagnih kukaca reda Psocoptera te korisnih kukaca – predatora reda Hymenoptera. Utjecaj štetne entomofaune očituje se u promjeni kvantitativnih osobina uskladištene pšenice (sadržaj vode, hektolitarska masa, primjese). Umanjenje kakvoće brašna dobivenog meljavom zaražene pšenice očituje se kroz promjenu reoloških osobina: stabilnosti tijesta, upijanja vode, razvoja tijesta, rezistencije, energije, rastezljivosti, otpora, maksimalnog otpora, početka bubrenja i viskoziteta.

Hrčak – Poljoprivreda: veza prema tekstu
.

Virulentna grupa ro1,4 krumpirove zlatne cistolike nematode (globodera rostochiensis wollenweber) u hrvatskoj

Marija Ivezić, Emilija Raspudić, Mirjana Brmež, Sanja Mandurić, Daniel Magdika

Zlatna krumpirova nematoda Globodera rostochiensis značajan je štetnik krumpira, a nalazi se, prema OEPP/EPPO na listi A2 karantenskih štetnika. U Hrvatskoj je prisutna od 2001. godine, kada je utvrđena na području Belice. U 2002. godini uzeti su uzorci tla radi pregleda prisutva cista s površine gdje je krumpir bio u monokulturi i pšenice gdje je krumpir bio predkultura. Analize su vršene na uzorcima od 100 ccm tla u laboratoriju za nematologiju Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku i u Swedish University of Agriculture Sciences, Department of Crop Science. Utvrđena je virulentna grupa Ro1,4, a broj cista u monokulturi krumpira je 458/100 ccm tla, dok je u tlu pod pšenicom s predkulturom krumpira utvrđeno 368/100 ccm tla. Uzorci tla čuvani su dvije godine te je određena vitalnosti cista. Vitalnost cista u monokulturi bila je 203 ličinki/cisti, a u uzorcima tla pod pšenicom, gdje je krumpir bio pretkultura, iznosio je 38 ličinke/cisti.

Hrčak – Poljoprivreda: veza prema tekstu
.

Kakvoća moštova i vina rizling rajnski kutjevačkog vinogorja

Snježana Jakobović, Mario Jakobović

Količine šećera i kiselina u moštu Rizling rajnski Kutjevačkog vinogorja praćene su u petogodišnjem razdoblju, od 1999.-2003. godine, na obiteljskom gospodarstvu Jakobović. Istraživanja ukazuju na variranje kakvoće moštova i vina zbog klimatskih uvjeta pojedine godine. Posebno se izdvajaju godine 2000. i 2003. godina, kada su količine šećera bile izrazito visoke, a sadržaj ukupnih kiselina znatno niži, što se kasnije odrazilo i na količine alkohola i kiselina u vinu, kao i na organoleptiku vina.

Hrčak – Poljoprivreda: veza prema tekstu
.

Upravljanje rizikom na voćarskim i vinogradarsko-vinarskim gospodarstvima slavonije i baranje

Mario Njavro, Snježana Jakobović, Verica Budimir

Rad prikazuje rezultate anketnog ispitivanja o percepcijama rizika i upravljanju rizikom na voćarskim i vinogradarsko-vinarskim gospodarstvima Slavonije i Baranje. Najvažniji izvor rizika je briga za zdravlje članova gospodarstva, a sljede klimatski čimbenici i skupina tržišnih rizika. Po važnosti strategija za upravljanje rizikom, na prvom je mjestu primjena odgovarajuće tehnologije proizvodnje. Zamjetan je jaz između ocjene važnosti poljoprivrednog osiguranja i njegove primjene na gospodarstvu. Na temelju dobivenih rezultata, daljnji je tijek istraživanja usmjeren na utvrđivanje učinkovitog skupa strategija za upravljanje rizikom, koje će doprinijeti optimalizaciji odnosa između rizika i premije na preuzeti rizik u voćarskoj i vinogradarskoj proizvodnji.

Hrčak – Poljoprivreda: veza prema tekstu
.

Sastav masnih kiselina mesa peradi u zatvorenom i slobodnom uzgoju

Gordana Kralik, Stanko Ivanković, Zoran Škrtić

Istraživanje je provedeno na dvije skupine pilića Ross 208 provenijencije. Pilići utovljeni na ispustu imali su statistički značajno veći udio α-linolenske (P<0,05) te linolne i arahidonske i ukupnih PUFA n-6 kiselina (P<0,01), dok su pilići utovljeni u objektu imali veći udio miristinske i palmitinske (P<0,01) te DHA (P<0,001) u mastima mišića prsa. Utvrđen je veći sadržaj miristinske i linolne (P<0,01) kiseline u mastima mišića zabataka kod pilića utovljenih u objektu, dok su pilići utovljeni na ispustu imali veći sadržaj EPA (P<0,01) te palmitinske, stearinske i arahidonske (P<0,001) kiseline. Povoljniji omjer PUFA n-6 / PUFA n-3 u mastima mišića prsa imali su pilići 2.skupine, a navedeni omjer u mastima mišića zabataka bolji je kod pilića 1.skupine.

Hrčak – Poljoprivreda: veza prema tekstu
.

Klaonička kvaliteta crne slavonske svinje – ugrožene pasmine i njenih križanaca sa švedskim landrasom pri držanju na otvorenom

Đuro Senčić, Željko Bukvić, Zvonko Antunović, Marcela Šperanda

Crna slavonska svinja je autohtona hrvatska pasmina nastala krajem 19. stoljeća planskim križanjem pasmina: mangulica, berkšir i polandkina. Spada u skupinu ugroženih pasmina. Zbog izražene otpornosti, pigmentirane kože i sposobnosti konzumacije veće količine voluminozne hrane (paše), vrlo je pogodna za držanje na otvorenom, posebice za ekološku proizvodnju, pri tradicionalnoj tehnologiji niskih ulaganja. Istraživanje je provedeno na 10 crnih slavonskih svinja i 10 križanaca između krmača crne slavonske svinje (CS) i nerastova švedskog landrasa (ŠL). Svinje su tovljene do oko 135 kg tjelesne mase. Križanci su pri klanju bili u dobi 12 mjeseci, a crne slavonske svinje u dobi od 18 mjeseci. Svinje su držane na otvoreno, na prirodnom nizinskom pašnjaku. Površina pašnjaka po životinji bila je 0,05 ha. Primjenjena je tradicionalna tehnologija niskih ulaganja. Osim paše, svinje su konzumirale pronađenu hranu na strništima nakon žetve žitarica (pšenica, ječam, kukuruz) i samo su minimalno prihranjivane kukuruzom (0,15 kg/grlo/dan). Disekcija ohlađenih (+4 0C) desnih svinjskih polovica obavljena je prema modificiranoj metodi Wenigera i sur. (1963). Kvaliteta mesa istraživana je na uzorku dugog leđnog mišića (Muscullus longissimus dorsi -MLD), uzetom u visini između 13. i 14. rebra. Pri otvorenom sustavu držanja i tehnologiji niskih ulaganja, križanci između crne slavonske svinje i švedskog landrasa, u odnosu na crne slavonske svinje, imali su statistički vrlo značajno (P<0,01) trupove veće mesnatosti (44,59% : 41,00%), veći udjel butova (27,78% : 24,16%), i veći udjel manje vrijednih dijelova (7,52% : 6,53%), a manji udjel vrata (8,55% : 10,31%). S obzirom na vrijednosti pH1 i pH2, sposobnost vezanja vode i boju mesa, nisu utvrđene statistički značajne razlike (P>0,05) između analiziranih genotipova svinja. Meso križanaca, u odnosu na meso crne slavonske svinje, imalo je statistički vrlo značajno (P<0,01) veći udjel vode (71,99% : 71,65%), a manji udjel masti (5,30% : 5,90%).

Hrčak – Poljoprivreda: veza prema tekstu
.

Proizvodni i ekonomski aspekti konvencionalnog i alternativnog tova svinja

Vladimir Margeta, Zdravko Tolušić, Igor Kralik

Cilj istraživanja bio je komparacija proizvodnih, klaoničkih i ekonomskih pokazatelja tova svinja koje su držane na dubokoj stelji i na konvencionalan način. Istraživanje je provedeno na 105 svinja križanaca (LW x GL) x GL koji su bile podijeljene u tri skupine. Za tov prve skupine kao stelja se koristila slama, a kod druge skupine drvena piljevina. Treća skupina držana je na klasičan način, na punom podu bez stelje. Svinje držane na klasičan način imale su veću živu težinu, veći prosječni dnevni prirasti i bolju konverziju tijekom tova u odnosu na svinje držane na stelji. Svinje držane u tovu na slami imale su tanju leđnu slaninu, veći udjel mišićnog tkiva u trupovima i povoljnije razvrstavanje trupova u trgovačke klase u odnosu na svinje držane na piljevini i u konvencionalnom tovu. Povoljniji financijski rezultat ostvaren je kod tova svinja na dubokoj stelji u odnosu na klasičan tov.

Hrčak – Poljoprivreda: veza prema tekstu
.

Pripusna dozrelost mladih plotkinja lipicanske pasmine

Tomo Rastija, Mirjana Baban, Zvonko Antunović, Ivica Mandić, Mato Čačić

Istraživanja pripusne dozrelosti mladih lipicanskih plotkinja provedena su na 59 grla iz matičnog uzgoja. Istraživanja se odnose na utvrđivanje dobi prve oplodnje, dobi prvog ždrebljenja i trajanje prve ždrebnosti. Ovim je istraživanjima utvrđeno da su mlade plotkinje lipicanske pasmine prvi puta oplođene u dobi od 1157 dana ili 3,17 godina. Dob pri prvom ždrebljenju bila je 1489 dana ili 4,08 godina. Trajanje prve ždrebnosti istraživanih plotkinja iznosila je 332,28 dana. Rezultati obavljenih istraživanja ukazuju na raniju prvu oplodnju, a time i ranije prvo ždrebljenje u odnosu na vrijednosti do kojih su u svojim istraživanjima došli Rastija i sur. (1988., 1989., 1996., 1998. i 2000.), Mirjana Baban i sur. (1998. i 2005.), Rimanić i sur. (1990.), te Telalbašić i sur. (1987.). Trajanje prve ždrebnosti iznosilo je 332,28 dana te se ona podudara s vrijednostima u navedenoj literaturi neznatnim odstupanjima (±1 – 2 dana).

Hrčak – Poljoprivreda: veza prema tekstu
.

Ocjena kvalitete vermikompostiranog goveđeg stajskog gnoja

Zdenko Lončarić, Meri Engler, Krunoslav Karalić, Ružica Lončarić, Davor Kralik

Vermikompost (lumbripost, biohumus) je kao organsko gnojivo ili supstrat za proizvodnju presadnica proizvedeno mikrobiološkom razgradnjom goveđeg stajnjaka kroz probavni sustav kalifornijske gliste (Eisenia foetida). Analizom fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava utvrđeno je da je vermikompost stabilan, dobro opskrbljen biljnim hranivima te da je koncentracija analiziranih teških kovina niža od dopuštenih vrijednosti. Analizama je u vermikompostu utvrđeno 17,85% pepela, neutralna pH reakcija, EC 1,07 dS m-1, 24,6% ukupnog C, 2,32% ukupnog N i CN odnos 10,6, što indicira zrelost vermikomposta. Utvrđene su značajne koncentracije (u g kg-1) ukupnog P (11,25), K (6,13), Ca (10) i Mg (8,55) te mikroelemenata (u mg kg-1) Fe (9464), Mn (354), Zn (272) i Cu (46). Također, ukupna koncentracija Zn, Cu, Pb (16 mg kg-1) i Cr (42 mg kg-1) niža je od dopuštenih granica, što dopušta uporabu vermikomposta kao gnojiva i kao supstrata za proizvodnju presadnica. Biološkim testovima utvrđeno je da je vermikompost vrlo stabilan, jer je izmjeren intenzitet disanja 1,2 mg CO2-C g-1 kompost-C dan-1, te da vermikompost nije fitotoksičan, jer je uzgojem salate u kontejnerima tijekom 14 dana utvrđena veća produkcija nadzemne tvari korištenjem vermikomposta nego korištenjem komercijalnog supstrata, iako razlike nisu statistički značajne.

Hrčak – Poljoprivreda: veza prema tekstu
.