Autor: Nevena Nemet, dipl. ing.
Recezent: Vera Lazić
mail: vlazic@tf.uns.ac.rs
tel: 00381 21 485-3703
.

.
Pakovanje je sastavni i završni deo svake proizvodne linije i ima za cilj da omogući finalnom proizvodu sigurniju manipulaciju, skladištenje i transport do kupca, dok ambalaža čini neodvojivi deo proizvoda i njena uloga je da čuva proizvod kao i da ga na najbolji način prezentuje kupcu.

Tehnologija pakovanja proizvoda je od strateškog značaja za proizvođača hrane, jer je ključna za konkurentnost proizvoda na tržištu. Prednost nad ostalim proizvođačima može se postići prilagođavanjem potrebama i željama kupaca, otvaranjem novih distributivnih kanala, boljim kvalitetom izgleda proizvoda, smanjivanjem troškova pakovanja pa time i cene proizvoda, izdvajanjem proizvoda na tržištu (brendiranjem) i povećanjem dostupnosti proizvoda kupcima. Nekada je na ambalažu gledano kao na nevažan instrument marketinga, međutim zahvaljujući razvoju tehnologije, jačanju konkurencije i sve probirljivijim potrošačima, proizvođači i prodavci su bili primorani da ambalažu sve više unapređuju u pogledu osnovne funkcionalnosti, pri čemu dolazi i do pojave novih funkcija. Ambalaža danas predstavlja „tihog prodavca robe“ i važan instrument marketinga u pridobijanju kupaca.

Smanjenje troškova u lancu snabdevanja mora biti pažljivo izbalansirano između osnovnih tehničkih zahteva ambalaže za očuvanje kvaliteta i ispravnosti hrane i omogućavanja efikasne distribucije. Danas se izgledu upakovanog proizvoda pridaje velika važnost, jer je dizajn ambalažnog materijala i forme ono čime se stvara i štiti brend. Čuvajući postignutu prepoznatljivost, projektanti i dizajneri uključuju izmene koje vode poboljšanju ergonomskih, funkcionalnih i ekoloških svojstava ambalaže.

Proizvođači i distributeri hrane neprekidno teže postizanju finansijski isplativog načina pakovanja koji istovremeno zadovoljava sve želje i potrebe potrošača, sa očuvanjem zdravstvenog i nutritivnog kvaliteta hrane na prvom mestu, uz minimiziranje uticaja proizvodnje i razgradnje ambalaže na životnu sredinu. Izazov da se ovo postigne konstantno je stimulisan donošenjem novih zakona i političkim pritiskom. Generalno – teži se smanjenju količine ambalažnih materijala i količine otpada koja od njih nastaje.

Pred sve one koji se bave dizajniranjem i razvojem ambalažnih materijala i formi, postavljaju se tehnološki, marketinški, zakonski, logistički i ekološki zahtevi, koji moraju biti zadovoljeni.

Pored tradicionalnih ambalažnih materijala, danas se sve više govori o biorazgradivim materijalima proizvedenim iz obnovljivih izvora sirovine, koji se lako razgrađuju pod uticajem faktora životne sredine. U nauci poslednjih godina postoji trend razvoja biorazgradive ambalaže koja može da zadovolji sve potrebe proizvoda za očuvanje njegovog kvaliteta a da pri tom smanjuje zagađivanje životne sredine.

Kod nas se istraživanja na ovu temu takođe rade, ali je veoma mali broj objavljenih podataka, i stoga je cilj ovog rada proizvodnja i ispitivanje osobina jednog tipa biorazgradivog ambalažnog materijala.

Da bi se proizvod zaštitio, tj. na bezbedan način transportovao, skladištio i dostavio do krajnjeg potrošača, on mora da se postavi u određni sud, omot ili slično, odnosno u odgovarajuću ambalažu (1). Ambalaža je sredstvo koje prihvata proizvod i štiti ga do upotrebe (2). Ambalaža ima ulogu da proizvodu pruži zaštitu od raznih mehaničko-fizičkih, hemijskih, mikrobioloških i klimatoloških uticaja i raznih manipulacija, ali isto tako da spoljašnju sredinu zaštiti od štetnog uticaja proizvoda. To je posebno važno za proizvode prehrambene industrije.

Ambalaža je aktivan činilac prodaje proizvoda. Ona svojim oblikom, teksturom, grafičkim rešenjem i identifikacijom komunicira sa potrošačima. Osim toga, ona treba da omogući udobno, jednostavno i lako korišćenje i da je u isto vreme atraktivna i savremena. Ambalaža mora biti prilagođena kupovnoj moći potrošača, njihovoj potrošačkoj kulturi i navikama, i usklađena sa standardima i propisima. Ona predstavlja poligon na kojem su moguće uštede i privlačenje pažnje kupaca, a da bi se u tome uspelo potrebno je dobro poznavanje njenih osnovnih funkcija (3).

Opšte funkcije ambalaže

Funkcije ambalaže danas se mogu posmatrati sa različitih aspekata, prvenstveno sa aspekta proizvoda koji se pakuje. Osnovne funkcije ambalaže, koje ona mora da zadovolji bez obzira o kojem proizvodu se radi, su sledeće:
• Komercijalna (prodajna) funkcija ambalaže odnosi se na njen uticaj na obim i racionalizaciju prodaje, kao i na informativno-prodajnu ulogu. Prodajna funkcija ambalaže manisfestuje se kroz: oblik, koji mora biti prilagođen manipulaciji, a kod maloprodajne ambalaže i načinu izlaganja u maloprodajnim objektima; identifikaciju, preko koje potrošač prepoznaje proizvod i marku; boju, koja ima snažno psihološko dejstvo na potrošače; i informacije o sastavu, nameni, načinu čuvanja i upotrebi proizvoda.
• Funkcionalnost upotrebe podrazumeva da se ambalažna jedinica što jednostavnije otvara, zatvara i drži, kako bi omogućila lakšu upotrebu proizvoda. Nastojanja su usmerena na dizajn takvog oblika ambalaže koji će biti ergonomski najprikladniji i samim tim najprihvatljiviji za potrošače. Ova funkcija doprinosi povećanju vrednosti proizvoda, kroz korišćenje specijalnih zatvarača koji smanjuju rasipanje sadržaja proizvoda, racionalizaciju materijala za izradu ambalaže itd.
• Funkcija držanja i distribucije proizvoda polazi od toga da ambalaža mora da povezuje sadržinu upakovanog proizvoda u određeni oblik i težinu, kao i da ga štiti od rasipanja. Ambalaža mora biti što bolje prilagođena svim operacijama i procesima na putu od proizvođača do krajnjeg korisnika. Značaj distributivne funkcije naročito dolazi do izražaja u međunarodnom poslovanju, gde se proizvodi transportuju na veoma velike udaljenosti. Shodno tome, ova funkcija ambalaže mora da zadovolji osnovne tehnološke zahteve spoljnog i unutrašnjeg transporta, kao i veoma rigidne uslove manipulacije. Pored toga, ambalaža treba da omogući korišćenje paleta i kontejnera kojima se racionalizuje proces distribucije i omogućava bolja iskorišćenost skladišnog prostora, kao i da olakša rukovanje robom i efikasnije korišćenje mehanizacije.
• Sigurnosna funkcija ambalaže predstavlja rezultat sve intenzivnijeg nastojanja da se poveća bezbednost potrošača i vrednost proizvoda prilikom njegove upotrebe. Odnosi se na opšti zahtev da se onemogući neovlašćeno otvaranje proizvoda, pre nego što on dospe do krajnjeg korisnika.
• Ekološka funkcija nametnula se osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka, kao posledica sve ozbiljnijih zahteva koji se postavljaju pred proizvođače i prodavce u pogledu zaštite životne sredine. U skladu sa tim, Evropska Unija donosi sve veći broj propisa u vezi sa ekologijom. Ekološka funkcija ambalaže se može povećati na razne načine: pakovanjem u ambalažu izrađenu od recikliranih materijala, u povratnu ambalažu, smanjivanjem broja omota oko jedinice proizvoda, prodajom većeg broja proizvoda „u paketu“, zamenom teških materijala lakšim, a u novije vreme, što je i tema ovog rada, korišćenjem biorazgradive i jestive ambalaže za pakovanje prehrambenih proizvoda.

Značaj i funkcija ambalaže za pakovanje hrane

Ambalaža za pakovanje i čuvanje prehrambenih prozvoda mora dodatno da zadovolji stroge i specifične zahteve, jer mora za kraći ili duži vremenski period da očuva početni kvalitet sveže ili prerađene hrane (4). Pri tom, mora da bude zdravstveno ispravna kako ne bi došlo do kontaminacije namirnica supstancama iz ambalaže i time do opasnosti po zdravlje potrošača. Zbog toga je odabir adekvatnog ambalažnog materijala za određenu vrstu namirnica, jedno od vodećih problema prehrambene industrije Ambalaža za pakovanje prehrambenih proizvoda doživela je svoj najveći procvat u drugoj polovini XX veka. Razlog tome nije samo otkriće novih materijala za pakovanje već i povećana proizvodnja hrane usled porasta broja stanovnika, povećanja stupnja urbanizacije, promene načina života zbog sve veće zaposlenosti, što zahteva lakši i brži način pripremanja hrane, izraženije higijenske navike stanovništva, itd. Da bi se sve ovo postiglo, ambalaža i pakovanje hrane su danas regulisani velikim brojem zakona, regulativa, instrukcija i uputstava za upotrebu (5). Značaj ambalaže i pakovanja prehrambenih proizvoda u savremenom društvu, može se sumirati preko sledećih zahteva:
• Prevencija ili redukcija oštećenja proizvoda i kvarenja hrane, čime se štede energija i vitalni nutritijenti i štiti zdravlje potrošača;
• Smanjenje gradskog i komunalnog otpada korišćenjem funkcionalnijih ambalažnih formi, recikliranjem ambalažnih materijala, i korišćenjem pojedinih vrsta otpada za proizvodnju stočne hrane ili veštačkog đubiva. Na primer, od 454 g kukuruza u klipu koji se prodaje u supermarketima, potrošači pojedu oko 170g, dok ostatak završi u smeću, i na kraju, na lokalnoj deponiji, kao otpad koji zagađuje životnu sredinu. Umesto toga, 454 g kukuruza u zrnu može biti upakovano u polietilensku kesu koja je teška manje od 5g, a klip iskorišćen umesto da završi kao otpad;
• Smanjenje cena mnogobrojnih vrsta namirnica korišćenjem jeftinijih ambalažnih materijala, njihovom masovnom proizvodnjom i unapređenjem sistema distribucije zahvaljujući ekonomičnijim ambalažnim formama;
• Smanjenje rizika od falsifikata;
• Predstavljanje hrane na higijenski i estetski atraktivan način;
• Komuniciranje sa potrošačem putem ambalaže koje mu omogućava da bude obavešten o onome što kupuje i da na taj način donese odluku o kupovini;
• Olakšavanje manipulacije i korišćenja proizvoda pomoću praktičnijih ambalažnih formi, što štedi vreme;
• Povećanje konkurentnosti proizvoda na tržištu;
• Dostupnost proizvoda iz svih krajeva sveta, tokom cele godine;
• Produžavanje roka održivosti proizvoda, čime se smanjuje količina otpada;
• Štednja energije putem korišćenja ambalaže koja ne zahteva hlađenje ili zamrzavanje proizvoda tokom distribucije i skladištenja.

Odabir adekvatnih ambalažnih materijala zahteva dobro poznavanje osobina proizvoda i njegovih specifičnih zahteva, kao i poznavanje svojstava samih materijala i procesa pakovanja (1,5).

Podela ambalaže

Usled svakodnevnog porasta potreba potrošača u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, javlja se veliki broj ambalažnih materijala i formi, koje se mogu podeliti prema različitim osnovama. Osnovne podele ambalažnih materijala i ambalaže su (2,6):

1) Podela ambalaže prema vrsti materijala
Ova podela je od velikog značaja, jer osnovne funkcije ambalaže i njena pogodonost za određenu vrstu proizvoda zavise upravo od vrste materijala. Prema ovome, ambalaža se deli na:
• papirnu i kartonsku;
• metalnu;
• plastičnu;
• višeslojnu (kompleksnu);
• staklenu;
• drvenu;
• tekstilnu i
• keramičku.

2) Podela ambalaže u odnosu prema sadržaju
Ova podela izvršena je prema tome da li je ambalaža u direktnom kontaktu sa proizvodom ili ne, što je od velikog značaja zbog zdravstvenih i higijenskih zahteva koje ona mora da ispuni. Ambalaža koja je u stalnom dodiru sa proizvodom naziva se primarna ili neodvojiva ambalaža, dok se za skladištenje i transport koristi sekundarna ili odvojiva ambalaža. Sekundarna ambalaža nije sastavni deo proizvoda u prometu.

3) Podela ambalaže prema vrednosti i trajnosti
Prema vrednosti ambalaža se deli na krupnu (ili investicijsku) i sitnu ambalažu. Krupna ambalaža je trajnosti veće od 12 meseci i pripada osnovnim sredstvima. Sitna ambalaža ima isti tretman kao sitan inventar.
Prema trajnosti i načinu upotrebe, ambalaža se deli na: povratnu i nepovratnu. Povratna ili ambalaža za višekratnu upotrebu, koristi se više puta za pakovanje istih ili sličnih sadržaja. Nepovratna ambalaža koristi se samo jednom, a zatim se odbacuje i može se upotrebiti kao sekundarna sirovina.

4) Podela ambalaže prema funkciji u prometu
Po ovom osnovu, ambalaža se deli na:
• prodajnu ambalažu;
• zbirnu ambalažu i
• transportnu ambalažu.
Prodajna ambalaža je u suštini primarna ili neodvojiva. Zbirna ambalaža objedinjava više jedinica primarne ambalaže, dok transportna objedinjava više pakovanja zbirne ili prodajne ambalaže.

5) Podela ambalaže prema mestu transporta
Prema mestu transporta upakovanih sadržaja ambalaža se deli na:
• kontinentalnu
• prekomorsku.

6) Podela ambalaže prema upotrebi sredstava za transport
Prilikom planiranja korišćenja ambalaže mora se voditi računa kojim će se prevoznim sredstvom transportovati, te je uskladiti sa normama koje važe za transport roba:
• kamionima i hladnjačama;
• vozom;
• brodom;
• avionom.

Literatura

(1) www.sr.wikipedia.org
(2) Curaković, M., Vujković, I., Gvozdenović, J.. Lazić, V.: Praktikum kontrola ambalažnih materijala i ambalaže, Novi Sad, 1992.
(3) www.emagazin.co.yu
(4) www.tkojetko.irb.hr
(5) Coles, R., McDowell, D., Kirwan, M.: Food Packaging Technolgy, Blackwell Publishing Ltd., 2003.
(6) Gvozdenović, J., Lazić, V.: Skripta sa predavanja, 2008.
(7) Lazić, V., Gvozdenović, J.: Biopolimeri kao ambalažni materijali, Tehnološki fakultet, Novi Sad, 2007.
(8) Lox, F.: Packaging and Technology, University of Gent, 1992.
(9) Weber, J.C.: Biobased Packaging Materials for the Food Industry, European Concerted Action, 2006.
(10) Marsh, K., Bzgusu, B.: Food Packaging-Roles, Materials and Enviromental Issues, Journal of Food Science, 72, 2007.
(11) Šumić, Z.: Ambalažni materijali, www.tehnologijahrene.com, 2008.
(12) Robertson, G.L.: Food Packaging, Principles and Practice, Second Edition, Taylor & Francis Group, 2006.
(13) Kester, J.J., Fennema, O.R.: An Edible Film of Lipids and Cellulose Ethers: Barrier Properties to Moisture Vapor Transmission and Structural Avaluation, J. Food Sci. 49, 1989.
(14) Cherian, G., Gennadios, A., Weller, C., Chinachoti, P.: Thermomechanical Behavior of Wheat Gluten Films: Effect of Sucrose, Glycerin and Sorbitol, Cereal Chem. 72, 1995.
(15) Tharanathan, R.N.: Biodegradable Films and Composite Coatings: Past, Present and Future, Trends Food Sci. Technol.14, 2003.
(16) Cuq, B., Gontard, N., Guilbert, S.: Edible films and coatings as active layers, in Rooney, M.L.: Active Food Packaging, Blackie Academic & Proffesional, 1995.
(17) Gennadios, A., Weller, C.L.: Edible Films and Coatings From Wheat and Corn Proteins, Food Technol. 44, 1990.
(18) Cuq, B., Aymad, C., Cuq, J., Guilbert, S.: Functional Properties of Myofibrilar Protein-based Biopackaging as Affected by Film Tickness, J. Food, Sci. 61, 1996.
(19) Osawa, R., Walsh, T.P.: Effects of Acidic and Alcaline Treatments on Tannic Acid and its Binding Property to Protein, J. Agric. Food, Chem.41, 1993.
(20) Mariquie, C., Guilbert, S.: Formation and Properties of Cottonseed Protein Films and Coating, CRC Press, New York, 2002.
(21) Xiong, Y., Brekke, C.J.: Changes in Protein Solubility and Gelation Properties of Chicken Myofibrils During Storage, J. Food Sci. 54, 1989.
(22) Roy, S., Gennadios, A., Weller, C.L., Testin, R. F.: Water Vapor Transport Parameters of a Cast Wheat Gluten Film, J. Industr. Crops. Prod. 11, 2000.
(23) Rhim, J.W., Gennadios, A., Handa, A., Weller, C.L., Hanna, M.A.: Solubility, Tensile and Color Properties of Modified Soy Protein Isolate Films, J. Agric. Food Chem, 48, 2000.
(24) Meier, L.: Plasticizers i Plastic Additives (8th), Hanser Publishers, new york, 1990.
(25) Cuq, B.: Formation and Properties of Fish Myofibrillar Protein Films and Coatings, CRC Press, New York, 2002.
(26) Shiky, Y., Hamaguchi, P.Y., Benjakul, S., Visessanguan, W., Tanaka, M.: Effect of Surimi Quality on Properties of Edible Films Based on Alaska Pollack, Food Chem.86, 2004.
(27) Krittabhart, C.: Effect of pH, Lipids and Crosslinkers on the Properties of Surimi Film from Tropical Fish, Prince of Songkla University, 2005.
(28) Karlson, P., Doenecke, D., Fuchs, G., Koolman, J., Schaser, G.: Biokemija, Školska knjiga, Zagreb, 1993.
(29) Bertram, H.C., Kristensen, M., Andersen, H.J.: Functionality of Myofibrilar Proteins as Affected by pH, Ionic Strength and Heat Treatment, a Low-field NMR Study, Meat Sci.68, 2004.
(30) Anuchit, A.: Factors Affecting the Properties of Round Scad Muscle Protein Films, and the Improvement of its Mechanical and Water Vapor Permeability Properties, Prince of Songkla University, 2006.
(31) Gontard, N., Guilbert, S., Cuq, J.L.: Water and Glycerol as Plasticizers Affect Mechanical and Water Vapor Barrier Properties of an Edible Wheat Gluten Film, J. Food Sci. 58, 1993.
(32) Yang, L., Paulson, A.T.: Mechanical and Water Vapor barrier Properties of Edible Gellan Films, Food Res. Int. 33, 2000.
(33) Irissin-Mangata, J., Banduin, G., Boutevin, B., Gontard, N.: New Plasticiyers for Wheat Gluten Films, Eur. Polym. J. 37, 2001.
(34) Orliac, O., Roully, A., Silvestre, F., Rigal, L.: Effects of Various Plasticiyers on the Mechanical Properties, Water Resistance and Aging of Thermo-moulded Films made from Sunflower Proteins, Ind. Crops Products, 18, 2003.
(35) Hernandez-Munoz, P., Villalobos, R., Chiratt, A.: Effect of Cross-linking Agents using Aldehydes o Properties of Glutenin-rich Films, Food Hydrocolloids, 18, 2004.
(36) Morillon, V., Debeaufort, F., Blond, G., Capelle, M., Voilley, A.: Factors Affecting the Moisture Permeability of Lipid-based Edible Films, Food Sci. Nutr. 42, 2002.
(37) Somanathan, N., Naresh, M.D., Arumugan, V., Ranga-nathan, T.S., Sanjeevi, R.: Mechanical Properties of Alkaline Treated Casein Films, Palm.24, 1992.
(38) Park, H.J., Bunn, J.M., Weller, C.L., Vergano, P.J., Testin, R.F.: Water Vapor Permeability and Mechanical Properties of Grain Protein-based Films as Affected by Mixtures of Polyethylene Glycol and Glycerin Plasticiyers, Trans. ASAE, 37, 1994.
(39) Herald, T.J., Gnanasambandam, R., McGuire, B.H., Hachmeister, K.A.: Degradable Wheat Gluten Films: Preparation, Properties and Applications, J. Food Sci. 60, 1995.
(40) Wu, Y., Rhim, J.W., Weller, C.L., Hamouz, F., Cippett, S., Schnepf, M.: Moisture Loss and Lipid Oxidation for Precooked Beef Patties Stored in Edible Coating and Films, J. Food Sci. 65, 2000.
(41) Krochta, J.M., Mulder-Johnston, J.: Edible and Biodegradable Polymer Films: Changes and Opportunities, Food Technol.51, 1997.
(42) Lazić, V., Gvozdenović, J., Petrović, T., Romanić, R.: Životni ciklus ambalaže, 49. Savetovanje industrije ulja: Proizvodnja i prerada uljarica, Herceg Novi, 2008.
(43) Kim, S.J., Ustunol, Z.: Solubility and Moisture Sorption Isotherms of Whey-protein-based Edible Films as Influenced by Lipid and Plasticizer Incorporation, J. Agric. Food Chem.49, 2001.
(44) Martins, S.I.F.S., Van, B.: A Kinetic Model for Glucose/glycine Maillard Reaction Pathways, Food Chem. 90, 2005.
(45) Kanokwan, M.: Inhibition of Phenoloxidase from Black Tiger Prawn (Penaeus monodon) by Maillard Reaction Products (MRPs), Prince of Songkla University, 2005.
(46) Wittayachai, L.: Porcine Plasma Protein-Sugar Maillard Reaction Products (MRPs): Some Factors Affecting Antioxidant Activity and Their Application, Prince of Songkla University, 2005.
(47) Haard, N.F.S., Simpson B.K., Pan, B.S.: Sarcoplasmatic Proteins and Other Nitrogenous Compounds, Chapman & Hall, New York, 1994.
(48) AOAC 1999, Official Method of Analysis, 14th ed. Association of Official Analytical Chemists, Washington, D.C., USA.