Mužnja je rad kojim se iz vimena životinje u laktaciji istiskuje mlijeko; taj je rad star koliko i odomaćenje onih vrsta životinja koje i danas daju mlijeko za ljudsku ishranu. Načini mužnje veoma se razlikuju, već prema vrsti životinje, no za svaki važi da od mužnje u velikoj mjeri ovisi da li će količina istisnutoga mlijeka biti veća ili manja i da li će ono ostati nepromijenjeno, kao visokovrijedna hrana.

Mužnja je hiljadama godina bila interakcija između mliječne životinje u laktaciji i čovjeka. Dok je količina mlijeka bila mala, mužnja nije bila naročito težak rad. Sa povećanjem mliječnosti, naročito u krava, mužnja postaje sve napornija i danas se ubraja u red najtežih radova u poljoprivredi, a i najtežih radova uopće. Za jedan sat mužnje muzač utroši 180—250 kcal (već prema mliječnosti i muznosti), a svu težinu rada snose podlaktice i šake. Za mužnju 1 l mlijeka potrebno je 120—200 stisaka šake, pa takvo jednostrano opterećenje tijela brzo zamara muzača. Ako je muzač preopterećen većim brojem krava, vimena ostaju slabo pomuzena, sise i vimena se oštećuju i deformiraju, slabija je mliječnost i muznost, a na kraju slabiji je i kvalitet mlijeka. Mužnja oduzima više vremena nego bilo koji rad u staji; muze se 2—3 puta dnevno, svakoga dana u godini bez iznimke. Pokušaji, koji se vrše već 100 godina, da se taj rad olakša pomoću strojeva za mužnju nisu nikakav hir, nego potpuno opravdana potreba. Danas je bez mehanizacije tog rada teško i zamisliti proizvodnju mlijeka.

S uključivanjem strojeva, mužnja postaje interakcija između krave, stroja za mužnju i čovjeka, čime se unosi u rad nov element.

Od najranijih početaka, čovjeku je bilo jasno da od načina kojim muze kravu ovisi i količina namuženoga mlijeka. O tome govore zapisi iz XVIII st., no tadašnje saznanje nije moglo dati objašnjenje za tu zavisnost. Tek današnje poznavanje anatomije i fiziologije vimena daje potpuniju sliku toga kompliciranog procesa: na koji se način mlijeko u vimenu stvara i na koji se način može iz njega dobiti.

Stvaranje mlijeka u vimenu krave u laktaciji kontinuiran je proces koji traje neprekidno 15—16h poslije zadnje mužnje. Mlijeko se stvara u alveolama vimena, koje se pune, te pritisak u njima raste. Ako ne dođe do mužnje (ili do sisanja teleta), stvaranje mlijeka polako prestaje. Mužnjom se vime isprazni, i time se omogućuje ponovno stvaranje mlijeka. Da bi se to postiglo, potrebno je da se, stimuliranjem krave, iz hipofize izluči hormon oksitocin i da on putem krvi dođe u vime gdje uzrokuje stiskanje alveola i time istiskivanje mlijeka. Mlijeko teče po mljekovodima prema cisterne pojedinih četvrti vimena, gdje se skuplja, a odatle teče u cisternama sisa. Sa povećavanjem pritiska u cisterni sise, kružni mišić — sfinkter — koji zatvara sisni kanal otvara se, i mlijeko istječe. Povećavanje pritiska u cisterni sise postizava se pri mužnji dvojako. Pri ručnoj mužnji, stiskanjem sise od baze prema sisnom kanalu, čime mlijeko u sisi pod pritiskom otvara sfinkter i istječe u mlazu. Pri strojnoj mužnji, povećavanje pritiska u cisterni sise postiže se sniženjem vanjskog pritiska koji okružuje sise, sfinkter se otvara i mlijeko istječe.

Samo ispravnim postupcima (masaža, pranje toplom vodom u kojoj je dezinficijens, brisanje vimena) postiže se stimuliranje krave i istiskivanje mlijeka iz alveola. Ako je prije mužnje ili za vrijeme dok ona traje postupak grub, ako je izazvan strah i nervoza u krave, dolazi do izlučivanja hormona adrenalina koji paralizira djelovanje oksitocina; alveole se ne stiskaju i mlijeko iz njih ne istječe. Mužnja je nepotpuna, a i zaostalo mlijeko sprečava stvaranje novoga. Takvi uzastopni postupci dovode do zasušivanja krave.

Pri ispravnoj stimulaciji, uz oksitocin izlučuje se i hormon prolaktin, koji utječe na perzistenciju (trajanje) laktacije, zato je važnost ispravnog postupanja sa kravom utoliko veća. Stimulacijom postiže se ujedno i priprema vimena u higijenskom pogledu, pa je to, u suštini, prva faza rada pri mužnji.

Poslije stimulacije treba odmah pristupiti oduzimanju prvih mlazova. Muzač izmuzava iz sisa prve mlazove u posebnu posudicu i time postizava dvije stvari: prvo, on ima prije svake mužnje najjednostavniju ali i vrlo dobru kontrolu zdravstvenog stanja pojedinih četvrti vimena. Promjena boje mlijeka ili pojava gruša svakako su znak da je došlo do neželjene promjene. Takvo mlijeko mora se musti posebno, a uz to treba utvrditi i otkloniti uzroke takvih pojava. Drugo, izmuzivanjem prvih mlazova uklanja se mlijeko koje je najzagađenije i pročisti put ostalom mlijeku koje je, praktički, nezaraženo.

Nakon toga počinje mužnja. Pri ručnoj mužnji postoji više načina od kojih je najstariji, a u većini primjera i najbolji, mužnja cijelom šakom. Šaka obuhvati sisu i najprije je stisne palcem i kažiprstom; time se mlijeko u cisterni odvaja od ostalog mlijeka. Poslije toga stiskaju se redom ostali prsti; time se mlijeko pomiče prema sisnom kanalu i on se pod pritiskom otvara. Pritisak prstiju na tren prestaje, da bi mlijeko priteklo u sisu, a odmah poslije toga se pritisak opet ponovi. Ako su sise kratke, donji prsti ne sudjeluju u mužnji. Ako se kratke sise pokušaju obuhvatiti svim prstima, gornji prsti zahvataju previsoko i može doći do povrede sluznice u cisterni. Ako su sise dugačke, treba paziti da donji dio sise ne ostane izvan šake, jer na tom dijelu može doći do zadebljanja i oštećenja. Kod dugih i kratkih sisa može se musti podvijena palca. Palac leži ploštimice na sisi, a kažiprst i tu prekida odvod mlijeka u cisternu, dok ostali prsti, pritiskom, potiskuju mlijeko prema sisnom kanalu. Taj način može biti vrlo opasan. Nepravilan položaj palca, nokti i natezanje najčešći su uzroci oštećenja sisa i vimena pri tom načinu mužnje.

Mužnja natezanjem sisa je štetna. Krajnji efekt takve mužnje su oštećena vimena i iznakažene sise, koje se teško muzu bilo kojim načinom, a gotovo ih je nemoguće musti strojem.

Pri strojnoj mužnji, bilo kojim sistemom i tipom strojeva, mužnja započinje naticanjem sisnih čaša na sise pri uključenom vakuumu. Vakuum uvuče sise u sisne gume, koje se pulsacijom naizmjenično stiskaju i izravnavaju. Kad je guma stisnuta, spriječeno je djelovanje vakuuma na sisu i mlijeko tada iz nje ne istječe. Već narednog trenutka guma popušta i izravnava se, čime sisa dolazi pod utjecaj vakuuma. Uslijed sniženoga pritiska izvan sise, pritisak u sisi postaje veći i mlijeko, otvaranjem sfinktera, istječe. Pulsacijom se taktovi mužnje i počinka izmjenjuju; pri tome su obično u mužnji, odn. u počinku, po dvije i dvije sise.

Nakon mužnje slijedi izmuzavanje. Pri ručnoj mužnji se to radi objema rukama, pri čemu se jednom rukom četvrt vimena masira odozgo prema dolje, dok druga ruka muze. Na zadnjim četvrtima, masaža se izvodi lijevom rukom, a mužnja desnom, dok je kod prednjih četvrti obrnuto.

Pri strojnoj mužnji, postupak je u načelu isti; jednom se rukom masira, dok se drugom rukom pritiskuje na kolektor, i time se ponešto istežu sise i četvrti. Uslijed toga se mljekovodi u vimenu izravnavaju i mlijeko istječe brže. Međutim, treba napomenuti da ima i strojeva kod kojih je izmuzavanje nepotrebno.

Potpuno ispražnjenje vimena nemoguće je, kakva god mužnja bila i koliko god trajalo izmuzavanje. U alveolama i u sićušnim vodovima ostaje na kraju mužnje 10—30% cd ukupne količine mlijeka i do 50% cd ukupne količine masti. To, rezidualno, mlijeko treba razlikovati cd onog koje se nalazi na kraju mužnje u cisterni ili u sisama, a koje se može pomusti izmuzavanjem. Ta posljednja količina je malena, tek 0,1—0,3 1, dok je količina rezidualnog mlijeka velika, 1—21, pa i više. Količina se može smanjiti samo dobrom stimulacijom, pri kojoj dolazi do jake ejekcije, odn. puštanja mlijeka. Svrsishodnije je, dakle, pokloniti pažnju stimulaciji, nego utrošiti vrijeme na dugotrajno izmuzavanje koje štetno djeluje na vime, a sve zato da bi se dobilo nekoliko kapi mlijeka. Pokusi na Novom Zelandu, sa 12 pari jednojajčanih blizanaca, pokazali su da je grupa nestimuliranih blizanaca dala za 32% manje mlijeka cd ispravno stimuliranih sestara.

Ispravna stimulacija i brza mužnja (djelovanje oksitocina prestaje nakon 7—8 min) imaju presudan utjecaj na količinu mlijeka koja se može dobiti. Pravilna stimulacija i pravilna brza mužnja su uvjet da se cd krave dobije najveća moguća količina mlijeka koju ona proizvodi. Da li će se to postići, ovisi prije svega o muzaču, ali i o stroju za mužnju. Uza sve to, svaka je krava individuum za se, koji specifično reagira i koji traži prilagođavanje na svoje reakcije. Muzačev rad je stoga vezan uz dobro poznavanje krave kao komplicirane tvornice koja proizvodi mlijeko, kao i uz poznavanje rada strojeva za mužnju, sa svim aspektima primjene strojeva na vrlo osjetljiv organizam. Uz to dolazi i poznavanje primarne obrade mlijeka u koju su također uključena različita postrojenja kojima muzač mora vladati. Imajući sve to na umu, danas se traži od muzača kvalifikacija tehničara.

Promjena radnog vremena mužnje postaje nužda; u tom pogledu u toku su ispitivanja, a već su postignuti i rezultati. Prije svega, radi se o pomicanju vremena jutarnje mužnje, kako bi muzači započinjali radni dan kao svi ostali radnici u poljoprivredi ili industriji, u 6h ujutro, a ne u 3h ili čak prije. Do sada je uobičajen razmak između dvije mužnje 12h/12h. Ispitivanja su pokazala, da se pomicanjem razmaka između mužnja na 9h/15h, u usporedbi sa razmakom 12h/12h, smanjuje količina mlijeka za 1,6—1,8%, a masti za 0,2—0,9%. Pri razmaku 8h/16h,u usporedbi sa 12h/12h, smanjuje se količina mlijeka za 3,1—3,9%, a masti za 1,1— 2,3%. Druge posljedice nisu primijećene. Iz tih i ostalih rezultata može se zaključiti da je promjena radnog vremena moguća, s time da treba računati sa minimalnim smanjenjem količine mlijeka i masti. Ako se, međutim, uvaži da će, pri promijenjenom vremenu, na mužnju dolaziti odmoreni muzači koji će musti sa pažnjom, može se očekivati čak i porast mliječnosti.

Ispitivan je i utjecaj dugotrajnog ispuštanja jedne mužnje u tjednu, tj. mogućnost 6 % dnevnog tjedna. Pri razmaku između mužnja od 9½h/14½h u jednojajčanih blizanaca, utvrđeno je (uz 13 mužnja na tjedan) u I. laktaciji smanjenje mlijeka za 10,8%, a u II. laktaciji za 4,6%, u usporedbi sa 14 mužnja na tjedan. Ti su pokusi od velikog praktičkog značenja, jer i radnici u stočarstvu žele da imaju nedjeljno poslijepodne.

Stroj za mužnju bilo kojeg tipa ili sistema sačinjen je od više dijelova: vakuum-pumpa, vakuum-vod, vakuum-rezervoar, regulacijski ventil, vakuum-metar, pulsator, mljekovodi, kolektor, vakuumske cijevi, sisne čaše, sisne gume i posuda za mlijeko. Osim tih glavnih dijelova, tu su još različite slavine, drenažni ventili, a mogu biti i raznovrsne izvedbe mljekovoda sa releaser-ventilima ili vakuumskim cisternama.

Vakuumske pumpe su različite izvedbe — rotacione ili klipne — i različite su veličine. Njihova je zadaća da u cijelom sistemu stvaraju i održavaju vakuum.

Zrak ulazi u vakuumski sistem svakog puta kada se na kravu namješta muzna jedinica, kada slučajno spadne sa vimena, te uslijed pulsacije. Uslijed toga, vakuum padne ispod željenog nivoa i zadaća pumpe je ta, da što prije uspostavi traženi vakuum i time spriječi neispravnu mužnju. Rotacione vakuum-pumpe brže uspostavljaju ispravan vakuum od klipnih pumpi. Za pogon vakuum-pumpi upotrebljavaju se elektromotori ili benzinski (dizel) motori. U radu moraju biti pouzdane, jer od njih ovisi rad cijelog uređaja. Zbog buke koju stvaraju, postavljaju se izvan staja. Kapacitet pumpe izražava se količinom zraka koji pumpa isisava, odn. brojem muznih jedinica, kojima je mužnja moguća. Pumpu treba pažljivo odabrati; ako je kapacitet premalen, mužnja će biti neispravna, a prevelik kapacitet povlači nepotreban utrošak energije.

Vakuum-vod načinjen je obično od pocinčanih cijevi, vezan je na vakuum-pumpu i spojen sa ostalim sastavnim dijelovima sistema. Na njemu se, u blizini pumpe, nalazi vakuum-rezervoar. Ima višestruku funkciju. Prije svega, on čuva vakuum-pumpu od stranih tijela koja bi je mogla oštetiti. Sprečava manje oscilacije vakuuma i, na kraju, služi kao prijemna posuda pri pranju vakuum-voda. Veličina ovisi od veličine muznog postrojenja, a izrađen je obično od željeznog lima. Treba ga čistiti, jer se u njemu taloži razna nečistoća.

Regulacioni ventil od najvećeg je značenja. Od njega ovisi visina vakuuma koja se upotrebljava pri mužnji. Prenizak vakuum uzrokuje padanje muznih jedinica sa vimena, sporu mužnju i smanjenje količina mlijeka. Vakuum od oko 40 cm/Hg je najpovoljniji. Pri višem vakuumu postiže se brža mužnja, ali se pri dugotrajnijoj primjeni može očekivati štetno djelovanje na vime. Od najvećeg je značenja da se vakuum, koji se smatra najboljim, održava konstantnim za cijelo vrijeme rada. To je zadaća regulacionog ventila, koji mora brzo izravnavati razlike u opterećenju pumpe, bez velikih oscilacija. U tom pogledu bolji su regulacioni ventili s utegom nego oni na pero. Vakuum koji nije konstantan loše utječe na zdravstveno stanje vimena i produžava mužnju. U vezi s time, treba svakako očekivati i smanjenje mliječnosti krava.

Vakuum-metar pokazuje visinu vakuuma i mora raditi besprijekorno. Uz to, mora se nalaziti na vidnome mjestu.

Pulsator ide među najvažnije sastavne dijelove stroja za mužnju. Njegova je zadaća da stalni vakuum pretvara u izmjenični, što se prenosi na sisne čaše. Njegovim radom, sisne se gume naizmjenice stišću i izravnavaju, a time se smjenjuju taktovi počinka s taktovima mužnje. Postoje brojne izvedbe pulsatora, kao što su: klipni, membranski, pneumatski, elektromagnetski, hidraulički itd., rijetki su oni koji rade besprijekorno. Izvedba mora biti takva da muzači ne mogu regulirati broj pulsova po svom nahođenju. Danas se smatra da je optimalan broj pulsova 50—60 min i pulsator ih mora održavati što tačnije kroz dug vremenski period. Za brzinu mužnje veoma je značajan omjer između takta mužnje i takta počinka. Od omjera 1:1, gdje su taktovi mužnje i počinka jednako dugi, sve se više prelazi na produženi takt mužnje i skraćeni takt počinka, pri čemu se omjer kreće od 3 : 1 do 4 : 1, u korist takta mužnje. Rezultat je skraćeno vrijeme mužnje i veća količina mlijeka. Omjer između pulsova mora svakako biti u skladu s brojem pulsova; optimalan je rezultat pri omjeru 3 : 1 i broju od 60 pulsova u minuti. Prema najnovijim istraživanjima, za dobru mužnju vrlo su važni i prijelazi između takta mužnje i počinka. Najbolje je ako se sisna guma polako stišće i brzo izravnava, čime se postiže stimulativna masaža u toku mužnje, a to ovisi o konstrukciji pulsatora.

Kolektor sakuplja mlijeko iz sisnih guma, a iz njega mlijeko teče putem gumenog ili plastičnog mljekovoda u posudu za mlijeko ili u mljekovod, koji su pod stalnim vakuumom. Nezavisno od toga, gornji dio kolektora povezan je na jednoj strani pomoću dviju gumenih cijevi s pulsatorom, a na drugoj pomoću četiriju gumenih cijevi sa sisnim čašama. Na taj način prenose se pulsacije (taktovi) iz pulsatora na sisne čaše, odn. na gume. Izvedbe kolektora su različite, najčešće su od nerđajućeg čelika ili u kombinaciji sa staklom ili plastikom. Komora u kojoj se skuplja mlijeko iz sisnih guma mora biti dovoljno velika da bi mlijeko iz sisnih guma pritjecalo nesmetano.

I sisne čaše su najčešće od nerđajućeg čelika. Dužina i oblik su im različiti, već prema tipu sisnih guma. Sisne gume su vanredno važan sastavni dio muznog stroja. One su za vrijeme mužnje u direktnom kontaktu sa sisama i putem njih se prenose svi podražaji i djelovanje stroja na organizam. Zato rad guma mora biti što nježniji, bezbolan; sise se ne smiju uvlačiti preduboko, da ne dođe do povrede sluznica na prijelazu sise u vime. Sve to zavisi od oblika, veličine i kvalitete gume, ali i cd težine kompleta kolektor — sisne čaše — sisne gume. Mlijeko treba da se odvodi što brže, količina mlijeka za izmuzivanje treba da je što manja, a komplet što lakši.

Gume signifikantno utječu na maksimalan protok mlijeka, brzinu mužnje i izmuzavanje, dok ne utječu na ukupnu količinu mlijeka. Sisne gume najviše se razlikuju u svom gornjem dijelu. Oblika ima koliko i proizvođača, ali malo ih je koji su u skladu sa zahtjevima. Svaki bolji proizvođač ima bar dvije različite veličine otvora sisnih guma: za sise normalnih veličina i za vrlo tanke sise.

Po dužini, razlikuju se kratke sisne gume koje se na kratku mljekovodnu cijev nadovezuju pomoću kontrolnoga stakla ili bez njega; dugačke — monoblok sisne gume, u kojih su sisna guma i kratka mljekovodna cijev jedno. U pogledu kvalitete rada, ne postoje među njima razlike, iako je za neizučene muzače lakši rad sa kontrolnim staklima.

Kvaliteta gume mora biti najbolja, a isto tako i sama izradba. Guma je u radu podvrgnuta jakom habanju (pulsacije), utjecaju masti, kiselina, lužina, dezinficijensa i visokih temperatura, a sve to mora podnositi bez pucanja i oštećenja površine. Loše čišćenje stvara od guma najjače izvore zaraza mlijeka, a i vimena, i skraćuje vijek trajanja sisnih guma.

Kuda će mlijeko teći iz muznih jedinica, ovisi od tipa i sistema stroja za mužnju. To mogu biti kante za mužnju koje stoje na podu, posude za mužnju koje se vješaju na krave (te nemaju kolektore) ili mljekovodni sistemi u staji ili izmuzištu. Sve izvedbe moraju biti kvalitetno izrađene i od materijala koji ne utječe na mlijeko, koji podnosi deterdžente i visoku temperaturu. To su prije svega nerđajući čelik, kvalitetna guma, plastični materijali i staklo.

Strojevi za mužnju veoma olakšavaju taj naporni rad, racionaliziraju radni proces i uvjet su za dobivanje kvalitetnog mlijeka, ali samo onda kad njima rade izučeni radnici. Ako je rad nestručan, a strojevi se loše održavaju, prednosti se pretvaraju u mane, što se manifestira u oboljenjima vimena, kvaru strojeva, manjoj količini i lošoj kvaliteti mlijeka. To dokazuju iskustva u cijelom svijetu, pa i kod nas. Na tim radnim mjestima treba zaposliti stručnu radnu snagu, a ovoj, opet, mora stajati na raspoloženju stručna služba i servis.

Strojna mužnja, već prema mjestu gdje se provodi, dijeli se na mužnju u staji, u izmuzištu i na paši. U staji se može musti u muzne kante, i to u dvije varijante: a) u kante koje stoje na podu i b) u posude, koje su obješene o kravu, zatim u stabilni mljekovod te s prevoznim muznim strojevima. Za mužnju u izmuzištu služe različiti sistemi, od kojih su najvažniji tandem, prolazni tandem, sistem u obliku žitnog klasa (riblja kost), sistem paralelnih stajališta i rotolaktor.

Mužnja u staji. Kante (muzlice) koje stoje na upotrebljavaju se od samih početaka strojne mužnje.

U staji je proveden vakuum-vod povezan s vakuumskim agregatom koji je izvan staje. O muznu kantu pričvršćen je pulsator i muzna jedinica s odgovarajućim vakuumskim vodom i mljekovodom. Vakuumski vod povezuje kantu s vakuumskim vodom, dok mljekovod povezuje kolektor sa čašama sa muznom kantom. Muzne kante sadržavaju 15—20 l, pa se teško prenose, a i nespretne su pri skidanju poklopca i izlijevanju mlijeka. U higijenskom pogledu, za čišćenje i dezinfekciju kanti i muzne jedinice potreban je pouzdan radnik, jer čišćenje ne može biti automatizirano. Mlijeko putuje preko brojnih površina, uz to se poslije mužnje ne hladi odmah, nego se skuplja u mljekarske kante u staji, gdje apsorbira stajski miris, a može se zagaditi i insektima.

Prenošenje punih mljekarskih kanti u mljekarnicu i hlađenje mlijeka također iziskuje napor muzača. Zbog toga je taj tip muznog stroja ograničen danas na manja stada, a i tu ga počinje istiskivati mljekovodni sistem.

Mužnja u muzne posude obješene o kravu. Te su posude modifikacija muznih kanti koje stoje na podu, a u pogledu vakuum-voda imaju iste uređaje. Muze se sa dvije posude ovalna oblika, od 10 do 15 1 zapremine koje, za razliku od kanti koje stoje,imaju modificiranu muznu jedinicu.

Muzna posuda je blizu vimena, pa je kolektor s mljekovodom nepotreban, a nastavci sisnih guma priključuju se direktno na poklopac posude. Time se put mlijeka veoma skraćuje (pri tom tipu je uopće najkraći), što je, u higijenskom pogledu, svakako mnogo bolje. Nedostaci tog sistema su ovi: gubitak vremena koje se troši na namještanje posebnog pojasa na kravu, na vješanje muzne posude o taj pojas i, na kraju, na namještanje sisnih čaša na vime; nespretno je i prelijevanje mlijeka u kante za transport u mljekarnicu, kao i pri ranije opisanom načinu.

Mužnja u stabilni mljekovod. Tu, uz stalan vakuum-vod, postoji i stabilan mljekovod koji je, paralelno s vakuum-vodom, proveden u staji. Mljekovod završava u mljekarnici, bilo u vakuumskoj cisterni ili na releaser-ventilu. Mljekovod se izrađuje od različitog materijala, a danas sve više od termootpornog stakla koje se i u nas pokazalo kao vrlo dobro. Mljekovodni sistem ističe se brojnim prednostima u usporedbi s mužnjom u kante, a to su: olakšan je posao, veća je proizvodnost, spriječeno je upijanje stajskog mirisa; mlijeko se hladi odmah poslije mužnje, a čišćenje je potpuno automatizirano, čime se postizava i maksimalna higijena. Muzači rade sa tri muzne jedinice, a napor im je u mnogočemu olakšan, ne moraju prenositi mlijeko i kante; međutim i tu još uvijek ostaju pojedine faze mužnje koje muzač provodi čučeći na stajalištu krava. Put mlijeka — mljekovodom — vrlo je dug, zato je potrebno efikasno čišćenje, da ne bi došlo do reinfekcije mlijeka.

Prevozni muzni stroj je rješenje za vrlo male farme, kako bi troškovi mehanizacije mužnje što više pojeftinili.

Rješenja toga tipa stroja su varijabilna, s obzirom na primijenjene receptore mlijeka koje muzač prevozi tim strojem. Najčešće su mljekarske kante, u koje se direktno muzlo, montirane na kolica. Pokretni muzni agregat obično ima dvije do, maksimalno, četiri jedinice sa vrlo dugačkim fleksibilnim mljekovodom. Muzna jedinica nalazi se iza krave, pa se mljekovod često nađe u opasnoj blizini njezinih stražnjih nogu, gdje je izložen gaženju. S obzirom na anatomiju vimena prilazak muzne jedinice otraga ne pogoduje osobito brzom istjecaju mlijeka.

Mužnja u izmuzištu. Tandem. Krave se muzu u muznim boksovima; u njih one ulaze i iz njih izlaze hodnikom koji je uz boksove. Boksova može biti različit broj i situirani su vrlo različito. Taj je sistem bio predviđen za manja stada, a boksova je bilo najviše tri u jednom redu, uz udubljeni kanal, tj. radno mjesto muzača. Najveća prednost toga sistema jeste individualan postupak s kravama i odlično situirano radno mjesto muzača, s obzirom na visinsku razliku između njegovog stajališta i stajališta krave. Mlijeko se obično transportira putem mljekovoda u mljekarnicu na releaser-ventil s uređajem adekvatnim onom iz mljekovodnog sistema. Povećavanje broja boksova, a time i povećavanje izmuzišta da bi se dobio kapacitet za veće stado, nepovoljno je, jer s povećanjem broja boksova opada efikasnost sistem. Nastupaju zastoji u radu pri dolaženju i odlaženju krava, muzne jedinice čekaju na dolazak i stimulaciju krava, kao i na oduzimanje prvih mlazova, pa se time iskorišćivanje jedinica smanjuje, i vrijeme mužnje produžava.

Prolazni tandem razvio se iz sistema tandem, a primjenjuje se također za manja stada. Tu je, da bi se smanjila zgrada, otpao hodnik za dolazak i odlazak krava, pa one prolaze kroz boksovi. Time je sistem postao grupni i obično ima samo dva boksa, jedan iza drugog, a najviše tri. Gubitak vremena koji nastaje pri tom sistemu ne predstavlja teškoću ako je stado manje, međutim, ako je veliko, gubi se mnogo vremena; zato se za velika stada i ne primjenjuje.

Žitni klas (riblja kost) je sistem pogodan prije svega za veća stada. Krave su smještene koso uz udubljeni kanal, koji je radno mjesto muzača. S jedne i s druge strane toga kanala nalazi se obično 6—8 stajališta za krave. Radno mjesto je odlično organizirano i u pogledu visine i u pogledu međusobne udaljenosti vimena. Ona su udaljena jedno od drugoga oko 1 m. Postupak s kravama je grupni, što je više mana nego prednost. Prednost grupnog postupka je u tome što krave brzo ulaze u stajališta, a loša strana je u tome što životinje moraju biti grupirane po broju i po određenim svojstvima, kao što su muznost, mliječnost itd. Mužnju zadržava krava najslabije muznosti, na koju čekaju sve ostale dok ne završi njezina mužnja. Pojave oboljelih krava također su smetnja u izmuzištu. Broj muznih jedinica je dvostruke manji od broja stajališta, tako da se jedna strana priprema za mužnju, dok se, istovremeno, druga strana muze. Jedan radnik vlada sa četiri muzne jedinice, a to znači da on opslužuje osam krava. Prema različitim autorima, jedan radnik radi čak i sa 6 pa i sa 8 muznih jedinica, a time se efekt njegovog rada vanredno povećava: međutim, pitanje je da li je uz toliko opterećenje moguća i dovoljna pažnja koja treba da je osnova rada. Prema nekim podacima, jedan radnik sa 6 jedinica pomuze u jednom satu do 50 krava. Najviše pristalica toga sistema slaže se da se najbolji efekt postiže pri 8 muznih jedinica sa 2 radnika. U našim prilikama utvrđen je mnogo manji efekt; u nas je postignuto to da je jedan radnik pomuzao na sat oko 25 krava.

Sistem paralelnih stajališta. Stajališta krava stoje usporedno, a među njima su, u različitim varijantama, radna mjesta muzača. Krave odlaze i dolaze individualno, pa je takav i postupak, a to je najveća prednost tog sistema. Stajališta krava su bilo na istom nivou kao i mjesta muzača, bilo podignuta za 40—45 cm, radi lakšeg rada. I pri ovom sistemu, na jednu muznu jedinicu dolaze dva stajališta, pa se jedna krava priprema, a druga dotle muze. Obično jedan radnik radi sa dvije muzne jedinice i opslužuje 4 krave.

Efikasnost toga sistema je takva da se on može primijeniti za velika stada, iako ne dostiže efikasnost sistema riblje kosti. Jedan je radnik opterećen manjim brojem muznih jedinica, međutim, one pri tom sistemu rade neprekidno, jer je postupak sa kravama individualan, pa je, prema tome, iskorišćivanje muznih jedinica mnogo bolje nego pri grupnom sistemu. Krave dolaze na svoja stajališta hodnikom kojim se kreće i muzač. To je dobra strana sistema, jer muzač vidi svaku kravu koja kraj njega prolazi i može uočiti različite neželjene pojave (npr. povrede). Krave izlaze iz izmuzišta drugim hodnikom pa se pomuzene i nepomuzene ne mogu pomiješati, što se može dogoditi npr. kod sistema tandem. U našim prilikama provjerena je efikasnost i prednost toga sistema i utvrđeno je da jedan muzač pomuze za 3 % sata oko 80 krava, a uz to može pokloniti pažnju kravama koje muze. Radi tih prednosti, taj sistem je najrašireniji u Sloveniji. Za veoma velika stada, i 600, 800 ili 1000 krava, razvijen je u nas sistem cirkolaktor, gdje su stajališta paralelnog sistema u polukrugu, odn. u krugu; sistem pokazuje brojne prednosti, prije svega dobro organiziranu akumulaciju krava prije mužnje.

Rotolaktor-sistem razvio se u Americi i Australiji, kako bi se uspješno muzla najveća stada od više hiljada krava. U najnovije vrijeme, taj se sistem pojavljuje i u Evropi: u Italiji, Njemačkoj DR i u SSSR-u. Platforma ovog sistema se okreće, a na njoj su stajališta za krave. Broj stajališta kreće se od 12 (mali agregati) do, maksimalno, 50 (veliki agregati). Postavljena su radijalno ili tangencijalno. U tom sistemu isprepleću se elementi grupnoga i individualnog postupka sa neracionalnim iskorišćivanjem muznih jedinica. Međutim, vrlo velikim brojem muznih jedinica postizava se i velik efekt; prema najnovijim podacima, jedan radnik pomuze do 120 krava na sat. Taj rotolaktor (ruski) ima niz mehaniziranih, odn. automatiziranih radova, pa je to i najefikasniji način mužnje koji je do sada poznat. Zbog vrlo visoke cijene, u svijetu ih je veoma malen broj.

Mužnja na paši. Pri mužnji na paši mogu se primijeniti vrlo različiti sistemi, koji odgovaraju mužnji vrlo malog broja krava, a i takvi koji odgovaraju najvećim stadima. To mogu biti muzni agregati koji se prevoze malim kamionima, džipovima i sl. koji im daju pogonsku snagu, a ujedno služe i za transport mlijeka. Pri većim stadima, u novije vrijeme, pojavljuju se transportna izmuzišta, npr. izmuzište žitnoga klasa (riblja kost) koje se transportira od stada do stada. To izmuzište zadržalo je sve karakteristike pravog izmuzišta, samo što je konstruirano od metala i drva.
Izmuzište je prostorija ili objekt u kome se obavlja mehanička muža krava. Ono može biti poseban objekt na farmi sa većim brojem krava, a u manjem pogonu gradi se u sastavu same staje. Najviše se primenjuje onde gde se drže slobodna grla. Postoji nekoliko osnovnih sistema, već prema rasporedu boksova za krave.

Izmuzište se dimenzionira prema broju krava, s time da muža svih krava traje najviše 2h. Vreme potrebno za mužu jedne krave, sa svim pripremnim radnjama, iznosi oko 6—8 min. Dimenzije izmuzišta su ove: prolazi za krave pri sistemu paralelnih stajališta i tandemu široki su oko 0,90 m, boksovi mere oko 0,90 x 2,40 m, radno mesto muzača, pri sistemu paralelnih stajališta, meri u širinu oko 60 cm, a kanal, pri tandemu i ribljoj kosti, oko 1,50 m. Prostor za 8 krava, pri ribljoj kosti, dug je oko 7,50 m, a širok oko 1,60 m. U našim uslovima, računa se da jedan radnik opslužuje oko 3—4 krave.

Izmuzište je zatvorena, toplotno izolovana, dobro osvetljena i prirodno vetrena prostorija, koja treba da obezbedi sve uslove higijenske muže. Tavanska konstrukcija treba da ima plafon, da je okrečena i dobro toplotno izolovana, da se na njoj ne bi kondenzovala vlaga. Svi su podovi od nabijenog betona sa cementnom košuljicom, sa nagibima ka slivnicima, a izbrazdani su da krave ili radnici ne bi klizali. Zidovi, do 1,50 m visine, malterisani su cementnim malterom i gletovani do crnoga sjaja radi pranja. Najbolji su betonski ili metalni prozori, postavljeni visoko pod tavanicom. Izmuzište treba da ima hladnu i toplu vodu, kanalizaciju i elektriku.

Pored izmuzišta nalaze se priručna mlekara i prostorije za radnike i mašine, kao i koncentrovanu hranu. Ispred izmuzišta, na farmama gde ono nije neposredno povezano sa stajama, grade se zasebni torovi za prihvatanje krava pre i posle muže, sa površinom od oko 2 m2 po kravi. Na ulazu u izmuzište može se predvideti posebna prostorija za pranje krava.

Higijena vimena i muže obuhvata mere kojima treba da se održe fiziološke funkcije vimena, spreče oboljenja ovog organa i dobije higijenski kvalitetno mleko.

Nega vimena i postupak pri ručnoj muži. Pre muže, vime i sise treba oprati mlakom vodom, a zatim izbrisati krpom namočenom u dezinficijensu. Ukoliko je vime čisto, dovoljno je ovo poslednje. Za svaku kravu treba upotrebiti drugu krpu, a po završenoj muži sve krpe dobro oprati, iskuvati i osušiti. Posle toga vrši se tzv. predmuzna proba, tj. prvi mlazevi se izmuzaju u specijalne sudove koji omogućavaju otkrivanje eventualnih promena u mleku. Najbolji način ručne muže je celom šakom, jer ne uzrokuje ozlede i deformacije vimena. Preporučuje se i istovremeno izmuzanje dveju unakrsnih sisa, da ne bi došlo do deformacije. Posle muže vime treba masirati da bi se izmuzlo zaostalo mleko u mlečnim kanalima. Kod prvotelkinja i mladih krava masaža se vrši i pre muže, jer to podstiče razvoj mlečne žlezde. Za vreme muže krave ne treba hraniti niti stavljati prostirku. Postupak pri muži mora da bude blag, u staji treba da je tišina. Muža mora uvek da bude u isto vreme i da, sa pripremom, traje najduže 8 min.

Nega vimena i postupak pri mašinskoj muži. Pri mašinskoj muži, sve prethodne i propratne manipulacije obavljaju se na isti način kao i pri ručnoj muži. Naročito je važno da se izbegne tzv. muža na prazno.

Higijena muzača. Muzač mora da je potpuno zdrav, a za mužu da ima posebno čisto odelo, pre muže mora da opere ruke mlakom vodom i sapunom; nokti treba da su mu kratko podrezani. U toku muže, posle svake krave, ruke treba da opere ili izbriše krpom namočenom u dezinficijensu. Pri ručnoj muži, za sedenje se upotrebljava stolica sa jednom nogom, pričvršćena kaišem oko struka. Pri mašinskoj muži, muzači — po mogućnosti uvek isti — moraju da budu dobro upućeni u mehanizam mašinske muže.

Higijena muznih uređaja. Svi sudovi za mleko moraju da budu od materijala koji ne rđa. Posle upotrebe treba ih isprati hladnom vodom, zatim oprati vrućom kojoj je dodat deterdžent, a onda isprati mlakom vodom. Preporučuje se i naknadna dezinfekcija sudova specijalnim dezinficijensima koji se upotrebljavaju u mlekarstvu. Voda za pranje mora da bude higijenski ispravna. Sudove između dve muže treba držati u posebnim prostorijama, na specijalnim policama, sa otvorom naniže da se bolje iscede i da se spreči kontaminacija iz vazduha. Gumene delove mašine za mužu (čašice, navlake) treba, između dve muže, držati u dezinficijensu. Ostali delovi uređaja peru se na isti način kao i sudovi. Naročitu pažnju treba obratiti na održavanje cevi za proticanje mleka i drugih unutrašnjih, teže dostupnih površina.

Anomalije mlečne žlezde nastaju usled poremećaja u razvoju. Najčešće su: makromastija — znatno razvijenije vime od normalnog; mikromastija — slabo razvijeno vime; amastija — potpuno nedostajanje vimena; oligomastija — aplazija pojedinih četvrti; polimastija — povećan broj mamarnih kompleksa; atelija — izostajanje sisa; oligotelija — manji broj sisa pri normalnom broju mamarnih kompleksa; politelija — veći broj sisa koje nekad nemaju žlezdanu podlogu niti sisin kanal (lažne sise); dvostruki sisin kanal; nedostatak cisterne; zatvoren kanal i dr.

Bolesti kože vimena i sisa mogu da budu infektivnog i neinfektivnog porekla.

Od infektivnih, najčešće se javljaju: boginje (ospe) vimena (kravlje boginje); to je lokalno ili generalizovano akutno oboljenje izazvano virusom, a manifestuje se gnojnomehurastim osipom na vimenu. Lažne boginje (varicele) razlikuju se od pravih boginja po tome što mehurići nisu udubljeni i crveno okruženi, manje su bolne, a opšte stanje i mlečnost nisu promenjeni. Thelitis superficialis aphtosa je zapaljenje vimena izazvano virusom slinavke i šapa; manifestuje se tako da celo vime oteče, a uz to se pojavljuju vezikuli (mehurići), obično samo na sisama. Čvorasto-mehurasti osip javlja se na vimenu kao pratilac drugih specifičnih oboljenja, kao što su Exanthema coitale vesiculosum, Stomatititis papulosa, Coryza gangraenosa bovum i dr. Furunkuloza i akne vimena su gnojna zapaljenja dlačnih meškova i lojnih žlezda, izazvana bakterijskom infekcijom. Nekroza kože vimena je odumiranje pojedinih dela kože. Stelanofilarioza (letnje rane, letnji ekcem) su vlažne rane, mnogo granulacionog tkiva, izazvane nematodom iz roda Steph. nophilaria. Papilomatoza vimena (bradavice) je bujanje kože sluzokože izazvano virusima.

Od neinfektivnih oboljenja kože vimena i sisa uglavnom ; susreću: zapaljenje kože i potkožja koje uzrokuju mehaničke, hemijske ili termičke traume (urtikarija, opekotine, smrznuće, ekcemi i dr.). Edem vimena je difuzno otečenje usled serozne tečnosti u potkožnom tkivu i intersticijumu, a može biti posledica funkcionalnih poremećaja (fiziološki edemi) i patološka promena (patološki edemi). Povrede kože i potkožja vimena udara, ujeda, ogrebotina i sl. Sužen i srastao sisin kanal i cisterna su posledica traume ili infekcije. Mlečne fistule su uski kanali kroz koje mleko kaplje stalno ili samo za vreme muže, a najčešće s posledica povrede. Mlečne pseudofistule su uski kanali koji komuniciraju sa potkožnim žlezdama i luče vodenast ili žut sekret. Curenje mleka je anomalija kod koje mleko stalno curi iz sisa, a posledica je slabog rada musculusa sphincter papillae.

Bolesti vimena mogu biti neinfektivnog ili infektivnog po rekla. Hiperemija mlečne žlezde javlja se često fiziološki, pre; kraj graviditeta ili u laktaciji pri nedovoljnom izmuzanju. Hemato mlečne žlezde javljaju se ako prsnu veći krvni sudovi posle raznih trauma. Paraziti mlečne žlezde su retka pojava.

Mastit je zapaljenje mlečne žlezde; najčešće ga uzrokuju infektivni agensi iz spoljne sredine; mikroorganizmi nastanjer. u vimenu; mikroorganizmi dospeli hemolimfnim putevima iz drugih obolelih organa u mlečnu žlezdu.

Mastiti se na osnovu toka bolesti, karaktera sekrecije, pato-anatomskog i bakteriološkog nalaza dele u 4 grupe: Kataralni mastiti. Akutni kataralni mastit karakterišu: edem vimena kataralno gnojno deskvamativno zapaljenje cisterne i izvodnih kanala sa prolaznim poremećajem opšteg stanja. Najčešći uzročnici su streptokoke i stafilokoke. Hronični kataralni mastit je uporan i izaziva slabije ili jače stvrdnjavanje u žlezdanom tkivu usled propadanja žlezdanih režnjića i bujanja vezivnog tkiva. Sekrecija mleka opada. Mleko nije uvek makroskopski izmenjeno, ali sadrži dosta ćelija i ima slan ukus. — Parenhimski mastiti. Akutni masti: je težak oblik zapaljenja sa poremećenim opštim stanjem. Sekret je serozan, serozno hemoragičan, gnojavo krvav ili smrdljiv, sa dosta fibrina. Uzrokuju ga Escherichia coli, stafilokoke i dr. — Intersticijalni mastit. Negnojavi međutkivni mastit sa bujanjem vezivnog tkiva može se utvrditi samo patohistološkim pregledom. Mleko nema makroskopskih promena. — Specifični mastiti. To su: tuberkulozni, aktinomikotični i blastomikotični mastiti.

Mastiti se uvek moraju posmatrati kao problem oboljenja čitavog stada. Pri njihovom suzbijanju treba sprovoditi konsekventno saniranje stada. Treba imati na umu da je mastit i infektivni i traumatski kompleks, čiji je uzrok najčešće nebrižljiva mašinska ili ručna muža. Pri planskom suzbijanju mastita mora se, u prvom redu, paziti na to da dijagnosticiranje bazira na kliničkolaboratorijskim analizama, da terapiju sprovode samo stručna lica i da je prate određene higijenskotehničke preventivne mere u načinu držanja, ishrane, a posebno muže.

Poremećaji funkcije vimena i mane mlečnih krava. Nedostatak mleka posle porođaja je smanjeno lučenje mleka ili prestanak lučenja. Može da bude konstitucionalnog porekla ili posledica poremećaja u razvijanju i pripremi mlečne žlezde za laktaciju ili posledica opšteg ili lokalnog oboljenja, pri čemu deluje kompleks vidljivih ili nevidljivih faktora. Ustezanje mleka najčešće je posledica uznemiravanja krava pre muže ili za njeno vreme, kada se, usled inhibitornog dejstva na hipofizu, ne luči hormon oksitocin koji uslovljava tzv. spuštanje mleka. Često se javlja i kod ozleda vimena i sisa usled bola. Pojava da krava sisa sama sebe ili druge krave je mana koja se vida posle odbijanja teleta. Krave se teško odvikavaju od toga, čak i onda kada se to spreči za izvesno vreme. Pojava da se krava ne da musti je mana koja se javlja obično kod primipara, a uzrokuju je bolni procesi na vimenu ili na sisama ili loš postupak u toku graviditeta i porođaja. Takve krave često ne dozvoljavaju teletu da sisa.