Autor: Zdravko Šumić
Mentor: prof. dr Spasenija Milanović
Na tržištu su trenutno potrošačima dostupni brojni različiti probiotički mliječni proizvodi: pasterizirano mlijeko, sirevi, sladoledi i fermentisana mlijeka.
Prema definiciji Evropskog ekspertskog odbora (European Expert Committee) probiotici su: „Živi mikroorganizmi koji konzumirani u određenom broju (najmanje 109 CFU po danu) uzrokuju zdravstveni boljitak iznad granica normalne prehrane“.
U proizvodnji fermentisanih mliječnih napitaka sa probiotskim mikroorganizama (tzv. proizvodi „treće generacije“) najčešće se koriste iz roda Lactobacillus, Streptococcus i Bifidobacterium. Ove bakterije vode porijeklo iz intestinalnog trakta čovjeka. Za uspješno probiotičko djelovanje potrebne su tačno određene vrste tih rodova koje imaju dokazano terapeutsko djelovanje. Laktobacili i bifidobakterije su ekstremno rijetki uzročnici infekcija ljudi, stoga se probiotički proizvodi baziraju na bakterijama tih rodova.
Probiotički mikroorganizmi moraju podnositi djelovanje želučane kiseline i žučnih soli u probavnom sustavu ljudi za razliku od tradicionalnih mliječnih starter kultura i potom kolonizovati debelo crijevo.
Rodovi probiotičkih mikroorganizama mogu da se koriste za specijalne namjene u humanoj ishrani ukoliko u potpunosti zadovoljavaju brojne zdravstvene kriterijume i to:
- opšti aspekt – porijeklo, bezbjednost, rezistentnost na djelovanje želudčanih sokova i kiselina;
- tehnološki aspekt – proizvodne karakteristike koje omogućavaju razvoj u mlijeku i doprinose tipičnoj aromi, konzistenciji i trajnosti produkta;
- funkcionalni aspekt – osnovna mikrobiološka svojstva(Milanović, 2002).
Tabela 9. Primjeri probiotskih mikroorganizama (Milanović, 1997)
Lactobacillus acidophilus | Bifidobacterium bifidum |
L. plantarum | B. infantis |
L. casei | B. longum |
L. casei spp. rhamnosus | B. breve |
L. fermentum | Saccharomyces boulardii |
L. reuteri | Enterococcus feacelis |
L. lactis spp. lactis | Enterococcus faecium |
L. lactis spp. cremoris |
Terapijska svojstva biofermentisanih mlijeka. Teorijski, probiotičke bakterije mogu blagotvorno djelovati na «domaćina» putem dva mehanizma: neposrednog djelovanja živih mikrobnih ćelija ili posrednog djelovanja putem metabolita tih ćelija (Đorđević, 1987).
Pozitivni efekti intestinalne mikroflore unijete u organizam preko fermentisanih mliječnih napitaka ogledaju se sljedećem: poboljšanje digestije laktoze, stimulacija imunog sistema, redukcija nivoa holesterola i triglicerida, aktivacija digestivnih enzima, povećanje rezistentnosti organizama od gastrointestinalnih infekcija, spriječavanje dijareja, produkcija organskih kiselina (sirćetna i dr.), produkcija vitamina, povećanje apsorpcije mineralnih materija i dr. (Milanović, 1997).
Međutim, samo svakodnevno konzumiranje može da ima uticaja na sastav crijevne flore s obzirom da vijabilnost ćelija iznosi oko 7 dana nakon kolonizacije (Obradović, Ristić, 2001).
Ustanovljeno je da probiotički mikroorganizmi zadržavaju terapijska svojstva i kada se dodaju zajedno s tradicionalnim starter kulturama tokom proizvodnje fermentisanih mlijeka.
Spisak korišćene literature možete naći u Literatura – Tehnologija mleka.