REVITALIZATION OF OLD, NEGLECTED AND PLUM PLOX VIRUS (PPV) INFECTED PLUM ORCHARDS OF THE “POŽEGAČA” CULTIVAR

Originalan naučni rad – Original scientific paper

Rezime

Cilj ovog istraživanja je bio ispitati uticaj provođenja sanacijskih mjera na širenje šarke u inficiranim zasadima šljive, te na parametre kvantiteta i kvaliteta plodova šljive. Mjere sanacije su podrazumijevale integralnu ishranu šljive s primjenom metaboličkih i drugih vrsta gnojiva koja potiču endogenu otpornost biljaka, te efikasnije mjere zaštite.

Istraživanja su provedena u periodu od 2006 do 2008 godine na šest različitih lokaliteta smještenih na području općina Konjic i Jablanica. Objekt istraživanja predstavljali su virusom šarke inficirani nasadi šljive sorte „Požegača“, starosti od 5 do 25 godina.

Izbor, količina i način primjene gnojiva u tim voćnjacima određen je prema osobinama staništa, stupnju opskrbljenosti tla hranjivima i potrebama voćaka za istim. Nakon provedenih mjera sanacije u uzorcima sa tretiranih i netretiranih parcela izvršena je detekcija virusa šarke, te su ispitana kvantitativna i kvalitativna svojstva plodova. Detekcija virusa rađena je ELISA testom. Šećeri su određivani refraktometrijskom metodom, kiseline titracijskom metodom, sadržaj suhe tvari sušenjem, a masa ploda i ukupni prinos vaganjem.

Svi uzorci su pokazali pozitivnu reakciju na viruse, ali je koncentracija virusa kod tretiranih stabala bila znatno manja. Parametri kvantiteta i kvaliteta plodova šljive bili su veći na tretiranim parcelama.

Ključne riječi: šljiva sorte „Požegača“, virus šarke, hranjiva, mjere zaštite

Summary

The aim of this study was to examine the impact of the implementation of remedial measures on the spread of PPV in infected plum orchards, as well as on the plum fruiting quantitative and qualitative parameters. The improvement measures have included the integral nutrition for plums with the application of metabolic and other types of fertilizers that stimulate endogenous plant resistance, and effective protection measures.

The research was conducted in the period from 2006 to 2008, at six different locations in the areas of Konjic and Jablanica. The research targeed plum pox virus infected plantations of Požegača cultivar, aged 5-25 years. The selection, quantity and method of fertilizer application in these orchards were determined based on habitat characteristics, level of soil nutrients and the trees’ requirements. After the implementation of remedial measures in the samples taken from treated and untreated plots, the detection of plum pox virus was carried out, and quantitative and qualitative characteristics of the fruits were examined. Detection of viruses was performed by ELISA. Sugars were determined using the refractometer, acids by titration method, dry matter content by drying and fruit weight and total yield by weighing. The tests for viruses presence came back positive in all samples, however, the concentration of virus in treated trees was significantly lower. The parameters of the quantity and quality of plum were higher in treated plots.
Key words: plum cult. “Požegača“, plum plox virus, nutrition, protection measures

Uvod

Šarka šljive je jedna od ekonomski najštetnijih bolesti šljive, ali i nekih drugih vrsta koštičavog voća. Uzročnik ove bolesti je virus šarke (Plum Pox virus) koji u voćnjake dospijeva najčešće preko zaraženih sadnica. Takve sadnice su trajni izvor zaraze, a daljnje širenje virusa se ostvaruje preko vektora lisnih ušiju koje sa zaraženih stabala prenose bolest na zdrave biljke.

Štete koje ovaj virus uzrokuje odražavaju se kako na prinos tako i na kvalitet plodova. Zaraženi plodovi u visokom procentu opadaju prije pune zrelosti, a oni koji ostanu na stablu su nepovoljnog hemijskog sastava. Sadrže smanjenu količinu šećera i povećanu količinu kiselina, što ih čini neukusnim za jelo i nepogodnim za preradu.

Za suzbijanje virusa šarke ne postoji efikasno direktno sredstvo, te je stoga vrlo važno znati bolest na vrijeme prepoznati, te poduzeti odgovarajuće agrotehničke mjere kako bi se smanjile mogućnosti ekspanzije ove virusne infekcije. Simptomi šarke šljive su vrlo karakteristični i lako uočljivi. Mogu se primijetiti na lišću, cvjetovima, sjemenu i granama nekih koštičavih voćaka (B l a ž e k i sar., 2007). Na lišću se javljaju fleke u vidu mozaičnog šarenila, po čemu je ova bolest i dobila ime. Fleke mogu biti različitog oblika i veličine zavisno od vrste i sorte biljke domaćina, soja virusa šarke, starosti i agroekoloških uvjeta u kojima se voćka nalazi. Za šljivu „Požegaču“, koja je i predmet ovog istraživanja, su karakteristične prstenaste, hlorotične fleke u čijem se središtu nalazi jedna manja zona zelene boje. Kod ove sorte se infekcija vrlo brzo širi i na plodove. Početni simptomi se javljaju na pokožici ploda, pred sam početak zrenja, u vidu blijedo-ljubičastih fleka.

Sazrijevanjem te se fleke produbljuju, a na površini ploda se obrazuju ulegnuća, što ovim plodovima daje karakterističan, nepravilan izgled. Kada se plod presječe uočavaju se zone crvenkasto-mrke boje koje se prenose i na košticu. Plodovi su neukusni, slabog kvaliteta i opadaju prije fiziološke zrelosti.

Na žalost, prema intenzitetu pojavljivanja simptoma, kao i štetama prouzrokovanim ovim virusom, „Požegača“ se smatra jednom od najosjetljivijih sorti. To predstavlja ogroman problem za šljivarstvo u Bosni i Hercegovini jer je ova sorta jedna od dominantnih u našim šljivicima. Veliki dio navedenih šljivika je, zahvaljujući načinu i brzini širenja ove virusne infekcije, već zaražen, ili im prijeti zaraza.

Kako se virus šarke ne može suzbiti hemijskim sredstvima, jedina mogućnost borbe protiv ove virusne infekcije je kontroliranje njenog širenja provođenjem niza preventivnih mjera. U slučaju podizanja novih nasada te mjere su: korištenje zdravog, certificiranog bezvirusnog sadnog materijala, izbor sorti šljive otpornih ili tolerantnih na šarku i odgovarajući izbor lokaliteta (najmanje 500 m od izvora zaraze). Što se tiče drugih mjera, njih treba provoditi u svim nasadima šljive neovisno o starosti voćaka: suzbijanje lisnih ušiju (prenosioca virusa), krčenje zaraženih stabala, te povećavanje endogene otpornosti biljaka primjenom adekvatne ishrane (H a r t m a n n, 1996). Nestručni i selektivni pristup u provođenju bilo koje od navedenih mjera može se negativno odraziti na sprječavanje ekspanzije ove virusne infekcije.

Cilj ovog rada je bio ispitati kako će se provođenje određenih preventivnih mjera u starim, zapuštenim i virusom šarke inficiranim nasadima šljive sorte „Požegače“ odraziti na ekspanziju ove virusne infekcije, te na kvalitativna i kvantitativna svojstva šljive.

Materijal i metode rada

Istraživanja su provedena u periodu od 2006 do 2008 godine na području općina Konjic i Jablanica. U svakoj navedenoj općini selekcionirano je nekoliko lokaliteta na kojima su provedene mjere sanacije starih, zapuštenih i virusom šarke inficiranih nasada šljive sorte „Požegača“.

Selekcionirani lokaliteti, na kojima su se nalazili virusom šarke zaraženi nasadi šljive sorte „Požegača“ bili su sljedeći: u općini Konjic; Glavatićevo, Lisičići, Podhum i Nevizdraci, a u općini Jablanica; Slatina i Sovići.

Na svakom ispitivanom lokalitetu, ogled je postavljen po metodi slučajnog blok rasporeda sa dvije varijante u tri repeticije, a osnovna parcela predstavljala je red voćaka dužine 30 metara unutar kojeg se nalazilo šest stabala. Jedna varijanta je podrazumijevala primjenu sanacijskih mjera u virusom šarke inficiranim nasadima, a druga je bila kontrolna varijanta gdje iste nisu primijenjivane. Sanacijske mjere su obuhvaćale integralnu ishranu šljive s primjenom metaboličkih i drugih vrsta gnojiva koja potiču endogenu otpornost biljaka, te efikasnije mjere zaštite. Izbor, količina i način primjene gnojiva određen je prema agrohemijskim karakteristikama pojedinih lokaliteta, starosti voćaka i njihovim potrebama za hranjivima.

Agrohemijske karakteristike lokaliteta određene su na osnovu analize zemljišta. Uzorci zemljišta na ispitivanim lokalitetima uzimani su pomoću sonde i to sa dvije dubine: 0-30 cm i 30-60 cm. Nakon uzorkovanja, uzorci su stavljeni u papirnate vrećice, evidentirani i dopremljeni u laboratorij gdje su potom analizirani sljedeći parametri: reakcija zemljišta u H2O i 1M KCl-u (pH vrijednost), sadržaj humusa, te sadržaj biogenih elemenata: N, P, K, Ca, Mg, Mn, Zn, Cu i Fe. Reakcija zemljišta je određena pH metrom, a sadržaj humusa metodom po Tjurinu. Sadržaj kalija u uzorcima zemljišta određen je plamenfotometrijskom metodom, fosfora AL metodom (po Enger-Riehm- Domingu), ukupnog dušika Kjeldahlovom metodom, a sadržaj Ca, Mg, Mn, Zn, Cu i Fe metodom atomske apsorpcijske spektrofotometrije uz prethodnu digestiju uzorka zlatotopkom (prema B l a c k et all, 1965).

Dobiveni podaci služili su za definiranje agrohemijskih karakteristika pojedinih lokaliteta na temelju kojih su poslije odabrane odgovarajuće mjere sanacije.

Agrohemijske karakteristike pojedinih lokaliteta prikazani su u tabelama 1 i 2.

Tabela 1.

Agrochemical characteristics of explored localities in the municipality of Jablanica

Tabela 2.

Agrochemical characteristics of explored localities in the municipality of Konjic

U zavisnosti od opisanih agroekoloških karakteristika, te stepena zaraze, starosti voćke i njenih bioloških osobina, odabrane su i provedene odgovarajuće mjere sanacije bazirane na primjeni gnojiva koja potiču endogenu otpornost biljaka, te na efikasnijim mjerama zaštite u smislu uklanjanja i uništavanja jače zaraženih dijelova voćki.

Mjere sanacije provedene na ispitivanim lokalitetima prikazani su u tabelama 3 i 4.

Tabela 3.

Structure of fertilizer and dynamics for fertilized plantations of plum orchards in the municipality of Jablanica

Tabela 4.

Structure of fertilizer and dynamics for fertilized plantations of plum orchards in the municipality of Konjic

Nakon provedenih mjera sanacije, u 2007 godini za potrebe analize uzimani su prosječni uzorci listova i plodova sa tretiranih i netretiranih parcela. Listovi su uzimani sredinom vegetacije nakon njihovog potpunog formiranja, a plodovi u fazi njihove tehnološke zriobe. U uzetim uzorcima listova izvršena je detekcija virusa šarke, a u plodovima su ispitana određena kvantitativna i kvalitativna svojstva plodova. Od kvantitativnih svojstava ispitivana je; prosječna masa plodova i ukupni prinos, a od kvalitativnih; sadržaj suhe materije, šećera i kiselina.

Metode koje su korištene u navedenim analizama su sljedeće:

– detekcija virusa u listovima šljive rađena je ELISA testom (Diagnostic Protocol for Regulated tests PM 7) u Institutu za voćarstvo u Čačku, pri čemu su korišteni dijagnostički kitovi „Bioreba AG“ Švicarska,
– ukupni prinos i pojedinačna masa plodova određena je vaganjem,
– sadržaj suhe materije utvrđen je sušenjem uzoraka plodova u sušnicama na temperaturi od 105 0C,
– određivanje šećera (topljive suhe materije) u plodovima šljive rađeno je metodom refrakcije, a ukupne kiselosti tzv. NaOH titracijskom metodom sa fenoftaleinom kao indikatorom (AOAC,1995).

Rezultati rada i diskusija

Rezultati detekcije ili utvrđivanja prisutnosti virusa šarke u uzetim uzorcima listova sa tretiranih i netretiranih parcela na lokalitetima Glavatičevo i Sovići prikazani su u tabeli 5.

Tabela 5.

Results of the test for the presence of plum plox virus (the value of absorption at 405 nm)

Autorica ove analize dr. Svetlana Paunović sa Instituta za voćarstvo u Čačku navodi da se uzorak može smatrati pozitivnim na virus šarke ukoliko su očitane vrijednosti apsorpcije na 405 nm dva puta veće od standardne vrijednosti (0.109).

Iz rezultata navedenih u tabeli 1. može se vidjeti da tri od četiri analizirana uzorka pokazuju prisustvo virusa šarke neovisno o tome da li su listovi uzeti sa tretiranih i netretiranih parcela. Međutim, vidljivo je da uzorci uzeti sa tretiranih stabala pokazuju manju vrijednost apsorpcije, a time i manju koncentraciju virusa. To je posebno karakteristično u uzorcima listova uzetih sa lokaliteta Sovići gdje listovi sa tretiranih parcela uopće ne pokazuju pozitivnu reakciju na viruse. Djelomično se to može prepisati zdravom sadnom materijalu jer se radi o mladom zasadu starosti pet godina gdje zaraza vizualno nije bila uočljiva, ali i provedenim mjerama sanacije koje su podigle prag endogene otpornosti voćaka i time smanjile mogućnost širenja ove virusne infekcije na njih. Ovdje je važno napomenuti da zdravi sadni materijal šljive, neovisno o sorti, može potencijalno postati žrtva ove virusne infekcije ako se uzgajivači ne budu pridržavali svih preventivnih mjera kojima se sprječava širenje ove virusne infekcije. (P a u n o v i ć i J e v r e m o v i ć, 2002). S obzirom da su ispitivanja pokazala da neprestano nastaju novi sojevi ovog virusa i da otpornost pojedine sorte šljive na virus šarke u jednom regionu ne znači automatski i otpornost iste u drugom regionu, jasno je da je preventivne mjere nužno provoditi u svim zasadima šljive. Nestručni i selektivni pristup u provođenju bilo koje od navedenih mjera imat će za posljedicu potencijalno širenje ove virusne infekcije (M i l i n k o v i ć i O g a š i n o v i ć, 2007).

Rezultati analize kvantitativnih svojstava plodova šljive na ispitivanim lokalitetima u zavisnosti od provođenja sanacijskih mjera prikazani su u tabeli 6. Podaci sa lokaliteta Sovići nisu bili obrađivani jer se ovaj zasad po svojoj starosti bitno razlikuje od šljivika na ostalim lokalitetima.

Tabela 6.

Quantitative characteristics of fruits depending on the remedial measures in same locations

* – signifikantan

Ukupni prinos je određivan po stablu jer su gotovo sve ispitivane parcele imale isti broj stabala istog uzgojnog oblika, međurednog razmaka i približno iste starosti. Rezultati analize su pokazali da je u na svim ispitivanim lokalitetima prinos bio statistički veoma značajno veći na parcelama gdje su provedene sanacijske mjere što ukazuje na značaj provođenja ispravne gnojidbe u podizanju razine prinosa voćke. Iz rezultata je vidljiva velika razlika u prinosima na pojedinim lokalitetima što je uvjetovano intenzivnim i prijevremenim opadanjem plodova sa zaraženih stabala.

Iz tabele 6. se može vidjeti da su se provedene mjere sanacije na lokalitetima Lisičići, Slatina i Glavatčevo odrazile negativno na povećanje prosječne mase ploda. To je razumljivo ako se uzme u obzir da vrijednost ovog parametra vrlo često ide na nauštrb ukupnog prinosa što je potvrđeno i u ovom ogledu.

Razlike u prosječnim masama plodova između tretirane i netretirane parcele na ostala dva lokaliteta statistički nisu bile značajne.

Rezultati analize kvalitativnih svojstava plodova šljive na ispitivanim lokalitetima u zavisnosti od provođenja sanacijskih mjera prikazani su u tabeli 7.

Tabela 7.

Qualitative characteristics of fruits depending on the remedial measures in same locations

* – signifikantan
ns – nije signifikantan

Prema podacima iz tabele 7. može se konstatirati da su se mjere sanacije odrazile pozitivno na povećanje suhe materije u plodovima na lokalitetima Lisičići, Slatina i Nevizdraci. Mjere sanacije su uticale pozitivno i i na povećanje šećera u plodovima uzetih sa parcela na lokalitetima Glavatičevo i Nevizdraci. Na ostalim lokalitetima razlike u sadržaju šećera u plodovima šljive nisu bile signifikantne.

Što se tiče kiselosti, rezultati analize su pokazali da razlike između pojedinih kombinacija nisu bile signifikantne, odnosno da nisu bile uvjetovane provođenjem sanacijskih mjera.

Zaključci

Na osnovu provedenog istraživanja o uticaju sanacijskih mjera na širenje virusa šarke na pojedinim lokalitetima, te na parametre kvantiteta i kvaliteta plodova šljive sorte „Požegača“ može se zaključiti sljedeće:

– Primjena sanacijskih mjera baziranih na ishrani šljive gnojivima koja povećavaju endogenu otpornost i opći metabolizam biljke, odrazila se pozitivno na smanjenje širenja virusa. Iz navedenog se može zaključiti da ekspanzija virusa visoko korelira sa stupnjem općeg kondicionog stanja organizma i da se adekvatnom ishranom šljive u skladu sa njenim potrebama mogu smanjiti štetni efekti ove virusne infekcije;

– Provođenjem sanacijskih mjera u virusom šarke inficiranim zasadima sorte „Požegača“ uspjelo se smanjiti prijevremeno opadanje plodova, što je vidljivo iz rezultata o ukupnom prinosu. Osim toga, u većini ispitivanih lokaliteta dobiveni plodovi su svojom kvalitetom bili na zadovoljavajućoj razini, što ide u prilog tezi da je ovu sortu ipak moguće uzgajati na našim prostorima, naravno ako se prethodno provođenjem preventivnih mjera mogućnosti širenja ove infekcije svedu na minimum. U tom smislu rješenje bi bilo podizati zasad isključivo sa certificiranim, zdravim sadnicama sorte „Požegače“ i to na nadmorskim visinama iznad 700 m gdje je dolet lisnih ušiju i njihova brojnost znatno manja (Bažok, 2009). Međutim na ovim visinama postoji veći rizik od izmrzavanja voćke, posebno rodnih pupoljaka, te je u cilju povećanja otpornosti voćke vrlo važno ispravno provoditi režim ishrane sa akcentom na primjenu hranjiva kojima se potiče endogena otpornost voćke kako na patogene tako i na niske temperature.

Literatura

Bažok, R. (2009): Zaštita od štetnika u biljnoj proizvodnji. Sadržaj predavanja na modulu osnove fotomedicine, Agronomski fakultet, Zageb.
Blažek, J., Vavra, R. (2007): Fruit quality in some progenies of plum varieties with tolerance to PPV. Acta Horticulturae, 538, str. 173-182.
Hartmann, W. (1996): Plum breeding programme and results at Hohenheim. Jugoslovensko voćarstvo, 116: 245-253.
Paunović, S., Jevremović, D. (2002): Reakcija hibrida šljive 36/114/87 na različite sojeve virusa šarke. XII simpozijum o zaštiti bilja i savetovanje o primeni pesticida Zlatibor. Zbornik rezimea, str. 77.
Milinković, V., Ogašanović, D. (2007): Pomološke osobine hibrida šljive dobrih proizvodnih osobina. Zbornik naučnih radova Instituta PKB Agroekonomik, vol. 13, br. 5, str. 19-26.