Tipovi i vrste CA hladnjača

.
Mogućnost čuvanja voća i povrća u uslovima koji obezbjeđuju da se sačuvaju poželjni kvalitet voća i povrća na duži vremenski period je veoma važna za svaku državu. Preporuka svjetske zdravstvene organizacije je konzumiranje 400 g voća i povrća na dan. Ova količina je, ne samo kod nas, već i u svijetu daleko ispod preporuke. S druge strane, razvoj voćarstva promovira i razvoj ruralnih područja za koje BiH ima konkurentne prednosti. U sadašnjim uslovima, jabuka kao osnovni proizvod, koji se čuva u CA hladnjačama se uvozi u značajnim količinama. Uslovi tržišne ekonomije, opća globalizacija i pristupanje BiH različitim međunarodnim sporazumima otežava planiranje domaće proizvodnje voća i povrća, i iz razloga nepostojanja dovoljnih rashladnih kapaciteta za čuvanje voća i povrća.

Inače, razvoj poljoprivrede, u bilo kojem njenom segmentu, predstavlja budućnost BiH, a naročito u segmentu održivog ruralnog razvoja. Da bi taj održivi razvoj zbilja doživio svoju pravu vrijednost, neophodno je pratiti trendove u „modernom“ poljoprivrednom uzgoju kao i skladištenju i preradi poljoprivrednih proizvoda. Iz tog razloga, nakon odabira koju stratešku kulturu uzeti kao osnovu za uzgoj i poslovanje na nekom poljoprivrednom gazdinstvu važan faktor održivosti predstavljaju i odluke o postupcima sa urodom nakon berbe, gdje transport i skladištenje predstavljaju jedan od prvih koraka na koje jedan poljoprivrednik mora misliti prilikom početka bavljenja ovim biznisom. Uzimajući u obzir da su voće i povrće živi organizam, koji i nakon berbe nastavljaju svoj život, neophodno je poduzeti sve korake da bi se postupcima nakon berbe (transport i skladištenje) spriječili gubici (kaliranje) kao i truljenje voća. U tu svrhu se kod projektovanja i samog odabira tipa hladnjače mora voditi računa o sljedećem:

– odabiru vrste i sorte voća i povrća koji će se skladištiti,
– količini voća i povrća koja će se skladištiti,
– vremenskoj dužini skladištenja i
– koeficijentu obrta.

Kao što je naglašeno u Poglavlju 4, svojstva voća koja su determinirana vrstom i sortom, a posebno osjetljivošću na biološke gasove (O2, CO2, etilen), određuju tehnologiju skladištenja.
Hladnjače za voće i povrće zajedno s ostalim pratećim kapacitetima u poljoprivredi čine poljoprivrednu infrastrukturu bez koje je nezamislivo bavljenje ovom djelatnošću. Uspješnost organizacije i s tim u vezi ekonomike korištenja ovog dijela infrastrukture biti će temeljno pitanje buduće konkurentnosti na globaliziranom lokalnom i EU tržištu. Iz tog razloga BiH mora pristupiti razvoju ove infrastrukture organizacijski na nivou čitave BiH.

Aktuelna strategija razvoja poljoprivrede BiH apsolutno zagovara stajalište o potrebi izgradnje hladnjača za voće i povrće, sa potrebom i insistiranjem na cjelovitom i sustavnom pristupu.
.

Vrste – tipovi hladnjača sa kontroliranom atmosferom

Organizacija sistema skladištenja voća i povrća zavisi od nekoliko faktora. Hladnjače na poljoprivrednim gazdinstvima se često grade, međutim, poljoprivredni posjedi u BiH su mali te iz tih razloga sofisticirana tehnologija za jednog „malog“ farmera baš i nije neophodna, pa se stoga pribjegava izgradnji hladnjača malog kapaciteta. Ako u jednom poljoprivrednom području postoji više malih poljoprivrednih proizvođača strateški interes bi trebao biti organizacija proizvođača u vidu zadruga radi ostvarenja zajedničkih ekonomskih interesa. Ovo udruživanje bi vodilo izgradnji namjenskih hladnjača sa pakirnicom i distribucionim centrom. Ovo su najčešće kompleksni sistemi hlađenja sa nekim od tipova kontrolirane atmosfere.

Kod skladištenja voća i povrća važno je voditi računa o skladištenju bez gubitka na kvalitetu. Dužina vremena skladištenja zavisi od roka trajanja proizvoda i od izabrane tehnologije. Prema nekim principima uvođenje ULO hladnjača se smatra isplativim za hladnjače koje skladište preko 50 t jabuke.

Kao što je već opisano u Poglavlju 4 postoje dva osnovna modela (tipa) hladnjača obzirom na primjenjenu tehnologiju skladištenja voća i povrća: hladnjače sa standardnim sistemom hlađenja i hladnjače sa kontroliranom atmosferom (CA). Kad je u pitanju namjena mogu biti proizvodne i distributivne, a u oba slučaja, mogu da se koriste uslovi kontrolirane atmosfere. Postoje i hladnjače sa hipobaričnom atmosferom koje su na izvjestan način slične hladnjačama sa CA.

Slika 01. – Hladnjača za čuvanje jabuka potrebno je da se napuni u što kraćem roku jer se nakon toga potpuno zatvara (pogledati u Poglavlju 4)

Kad su u pitanju hladnjače za čuvanje voća i povrća u uslovima kontrolirane atmosfere, onda one mogu biti:

hladnjače sa kontroliranom ventilacijom,
hladnjače sa konvencionalnom kontroliranom atmosferom,
hladnjače sa kontroliranom atmosferom sa niskim i ultraniskim sadržajem kisika,
hladnjače sa dinamičkom kontroliranom atmosferom,
hladnjače sa mikro-kontroliranom atmosferom,
hladnjače sa modificiranom atmosferom.

Nabavka komora sa CA omogućava i primjenu drugih tehnologija, kao što su umjetno dozrijevanje i razzelenjavanje, što je opisano u prethodnim poglavljima.

Slika 02. – Hladnjača za čuvanje jabuka po režimima skladištenja se razlikuje od hladnjače za čuvanje jagoda i višnji
.

Lokacija hladnjače sa kontroliranom atmosferom

Izbor lokacije hladnjača sa kontroliranom atmosferom je dio strateškog planiranja regiona i države. Osnovno polazište i kriterij za izbor lokacija CA hladnjača su regioni koji imaju prirodne i ljudske resurse za proizvodnju svježeg voća i povrća. Skladišni kapaciteti zbog transporta trebaju biti u blizini plantaža, ali i urbanih naselja gdje se distribuira i prodaje voće i povrće. Regioni u BiH gdje bi se mogle locirati CA hladnjače su prije svega sjevero-istočna Bosna i centralna Bosna. U ovim regionima, naročito u blizini plantaža voćnjaka poželjno je podizanje većih kapaciteta hladnjača od 4000 do 6000 t, a u blizini većih naselja i manji kapaciteti od 400 do 1000 t.

Slika 03. – Prilikom izbora lokacije hladnjače treba voditi računa o blizini voćnjaka, prerade i tržišta

Kod hladnjača je bitan tzv. koeficijent obrta hladnjača, koji je definiran brojem dana „vezivanja“ voća i povrća za hladnjače. Ako se količina voća i povrća koja je prošla kroz hladnjaču u periodu od godinu dana podijeli sa nominalnim kapacitetom hladnjače, dobija se koeficijent obrta. Tako npr. ako je smještajni kapacitet 1000 t, a tokom godine roba stalno ulazi i izlazi iz hladnjače, i ako kroz hladnjaču za godinu dana prođe 2.000 tona voća i povrća, onda se kaže da je koeficijent obrta 2., ako prođe 2,500 tona onda je koeficijent obrta 2,5.

Međutim, jabuke su poseban slučaj, jer se čuvaju od sezone do sezone i koeficijent obrta je 1. Voće koje ima kraći rok trajanja (koštičavo voće, bobičavo i jagodasto) u svježem stanju se čuva kraći period. Plasiranje na tržište ovih vrsta voća se vrši uz jasno specificiran kalendar branja, čuvanja i isporuke.

Nakon provjerenih uslova za lokaciju objekta sa aspekta snabdijevanja svježim voćem i povrćem analizairaju se uvjeti konkretne lokacije sa aspekta geomehanike tla, snabdijevanja električnom energijom i drugim energentima, snabdijevanja vodom, ocjenjuju se ekološki aspekti itd.
.

Potrebna infrastruktura hladnjače

Vizija investitora, odnosno šta on želi postići, tj. šta želi izgraditi, je jedna od važnih činjenica prilikom prvih koraka kod projektovanja hladnjače i njenih pratećih objekata. Ne uzimaju se u obzir samo trenutne materijalne mogućnosti, nego je potrebno predvidjeti šta će biti potrebno za 5, 10 ili 15 godina. Ako je donesena odluka što se želi graditi, izgradnja se može podijeliti u više faza, sukladno potrebama tržišta kao i finansijskoj situaciji.

Infrastrukturu hladnjače čine:

prilazni i unutarnji putevi,
glavni i prateći objekti koji mogu da se sastoje od: prostora za prijem i pripremu sirovine, rashladne komore, mašinske sale, prostorija za pakovanje (po potrebi), prostorija za ambalažu, sanitarnih prostorija, kancelarijskih prostorija i dr.
transportna i komunikacijska infrastruktura,
snabdijevanje vodom,
snabdijevanje električnom energijom,
skladište za tečne ili čvrste energente za zagrijavanje unutarnjih zajedničkih prostorija (po potrebi),
sistem za odvod otpadnih voda: sanitarnih, oborinskih, te vode iz procesa pripreme za skladištenje i
ostala infrastruktura.

Pod istim krovom se mogu nalaziti prostor za prijem i pripremu sirovine kao i prostorija za pakovanje, rashladne komore, mašinske sale, skladište, ambalažu, sanitarne prostorije, kancelarijskih prostorija i dr. U mašinskoj sali su smješteni, kompresor i kondezator, a takođe mogu biti smješteni skruberi kao i generatori azota. Sanitarne prostorije čine: toalet, garderoba, kupatilo kao i prostorije gdje se čuvaju sredstva za pranje i dezinfekciju. Od zajedničkih prostorija, pod istim krovom, može da se smjesti i kafe kuhinja.

Također, potrebno je osigurati odgovarajuću radnu okolinu kako bi se osigurala zahtijevana kvaliteta proizvoda te postigla odgovarajuća motivacija zaposlenih. Pri tome se vodi računa o ispunjenju svih zahtjeva definiranih zakonskim propisima kao što su: zaštita na radu, protivpožarna zaštita, zahtjevi za siguran rad itd.

Prije izgradnje CA hladnjače potrebno je uraditi poslovni plan sa investicionom i tehničkom dokumentacijom. Od prethodnih aktivnosti rade se i elaborati koji će omogućiti dobivanje saglasnosti na lokaciju prema važećoj zakonskoj regulativi. Važno je takođe, prije početka radova izvršiti ispitivanje geomehanike tla, kao i ocijeniti lokaciju sa aspekta mogućnosti snabdijevanja vodom i električnom energijom, te postojanju i kvalitetu putne mreže. U okolini hladnjače ne bi trebali postojati zagađivači zraka, vode i tla kao i poljoprivredna gazdinstva sa animalnom proizvodnjom.
.

Zahtjevi za konstrukciju objekata, materijale i druge uslove

Bez obzira o kojoj hladnjači se radi, je li to klasična hladnjača ili neki tip CA hladnjače, principi projektovanja i konstruiranja su slični. Dodatno, CA hladnjača se razlikuje u tehnologiji koja se instalira unutar same hladnjače, kao i materijalima izgradnje samih komora, podova i vrata tih hladnjača, koji moraju obezbijediti visoke standarde u pogledu dihtovanja, odnosno hermetičkog zatvaranja prostora komora.

Kao što je naglašeno u Poglavlju 4, izuzetan zahtjev kod hladnjača sa kontroliranom atmosferom je postizanje hermetičnosti unutar komora. Zbog toga konstruktori i projektanti moraju voditi računa i tačno propisati: vrste panela, način njihovog spajanja i izolacije, način postizanja dihtovanja na pojedinim otvorima za postavljanje nadzorne i mjernoregulacione tehnike, a posebno ostvarenje hermetičnosti vrata.

Slika 04. – Spajanje panela je značajno u postizanju dihtovanja

Paneli mogu biti različite konstrukcije i dimenzija. Poliuretanska pjena je u sendviču između dvije metalne ploče koje su debljine od oko 0,6 mm. Debljina poliuretanske pjene kreće se od 40 do 160 mm. Poseban zahtjev je, zbog lake zapaljivosti, atest na protupožarnu klasu. Premaz panela može biti naprimjer pocinčani ili obojeni, a boje moraju zadovoljiti zahtjeve za kontakte u pogledu rukovanja sa hranom. Zaštita može biti i od plastičnih folija.

Slika 05. – Spajanje panela i izolacije spojnih mjesta je esencijalna u postizanju dihtovanja, odnosno hermetičnosti komore

Higijenski zahtjevi. Higijenski zahtjevi su bazirani na principima i načelima preduvjetnog programa proizvodnje nazvanom dobra proizvodna praksa ili dobra higijenska praksa. Dobra proizvodna praksa sastoji se od preduvjetnog programa i preduvjetnog operativnog programa. Preduvjetni program odnosi se na higijenske zahtjeve koje treba zadovoljiti u pogledu infrastrukture, a operativni programi su zahtjevi kad hladnjača počinje sa proizvodnim aktivnostima.

U preduvjetnom programu se zahtijeva da dizajn, konstrukcija i održavanje vanjskih zidova, krova i potkrovlja građevine, bi trebao osigurati dobru toplotnu i hidro izolaciju kao i spriječavanje kontaminacije, ulazak štetočina kao i prodiranje vode u objekat. Vanjski zidovi trebali bi biti bez pukotina koje mogu služiti kao mjesto za razmnožavanje štetočina. Mjesta za odvodne cijevi i ventilaciju trebaju biti adekvatno pregrađeni i zaštićeni od ulaska štetočina. Dobra praksa je da se projektuje hladnjača na način da je kompletna građevina odignuta od poda u samim temeljima za nekih 0,5 metara (u zavisnosti od potreba) jer na taj način se postiže lakša transportna komunikaciju kao i spriječavanje eventualnih nezgoda u slučaju poplava.

Unutrašnjost i raspored prostorija, položaj opreme, servis opreme i instalacija trebala bi osigurati nesmetan prolaz osoblja i sredstava unutarnjeg transporta, strujanje zraka, materijala i proizvoda, kretanje otpada i smeća, te skladištenje materijala i proizvoda.

Hladnjača može imati prostor za pripremu, pakovanje i privremeno skladištenje proizvoda. Proizvodne aktivnosti koje su potencijalni izvor unakrsne kontaminacije trebaju biti locirane u posebnim područjima, koja su odvojena od ostalih proizvodnih aktivnosti (prostorno ili vremenski).
Raspored prostorija treba biti takav da osigura odgovarajući radni prostor za obavljanje svih predviđenih aktivnosti.

Oprema treba biti smještena tako da je pristupačna za jednostavno čišćenje i održavanje. Podovi, zidovi, plafoni, prozori, vrata, stubišta i sve ostale pomoćne strukture (cijevi, cjevovodi, drenažni kanali i sl.) moraju odgovarati svim zahtjevima koji se odnose na objekte u kojima se rukuje sa hranom. Materijali koji se koriste za izgradnju ne smiju biti izvor kontaminacije, moraju biti čvrsti, otporni i glatki te jednostavni za čišćenje i održavanje. Materijali za izgradnju zidova i podova moraju biti otporni na rutinske postupke u toku manipulacije, te na čišćenje i dezinfekciju, a tehnička izvedba u skladu s dobrom higijenskom praksom.

Slika 06. – Princip higijenskog dizanja podrazumijeva zaobljene uglove i obrađene spojeve

Uglovi na svim konstrukcijama moraju biti dizajnirani tako da sprječavaju nakupljanje nečistoća i da ne otežavaju čišćenje. Spojevi između zidova i podova moraju biti takvi da olakšavaju čišćenje.

Staklo i njemu slični materijali kao što je npr. krhka plastika, mogu biti izvor fizičkog onečišćenja hrane i ne bi se trebali koristiti u svim slučajevima gdje predstavljaju mogući izvor kontaminacije proizvoda. Ako se ovi materijali moraju koristiti, onda se trebaju adekvatno zaštititi od pucanja i lomljenja. Sijalice (lampe) koje se nalaze na plafonima moraju imati dodatnu zaštitu da u slučaju prskanja sijalice dijelovi stakla ne ozlijede radnika ili ne dospiju u proizvod.

Površina poda treba biti ravna, ali sa odgovarajućim nagibom za otpadne vode. Površina poda mora biti otporna i čvrsta te bez pukotina i otvora koji bi otežavali čišćenje.Prozori i vrata na vanjskim zidovima moraju biti zatvoreni mrežicama koji spriječavaju ulazak insekata. Vanjska vrata se moraju sama zatvarati i moraju se uvijek držati zatvorena te moraju osigurati dobro zaptivanje.

Unutrašnjost objekta mora biti opremljena adekvatnom rasvjetom koja će omogućiti zaposlenicima jednostavno i lako obavljanje njihovih aktivnosti u smislu proizvodnje, skladištenja, ispitivanja i čišćenja (prema zakonskim zahtjevima u prostorijama u kojima se vrši ručna obrada hrane minimalna jačina svjetla mora da bude 220 lx).

Također, treba postojati odgovarajući sistem ventilacije koji će spriječiti kontaminaciju zrakom i koji će spriječiti kondenzaciju na svim strukturama i uređajima te da spriječi nakupljanje prašine. Treba stalno pod kontrolom držati vlagu u zraku, kako bi se spriječila kondenzacija i razvoj plijesni i pojedinih insekata. Ventilatori i ostala oprema za cirkuliranje zraka treba raditi na način koji neće dovesti do kontaminacije. Zračni filteri trebaju biti čišćeni i održavani, a trebaju biti postavljeni tako da su efektivni i da ne postaju izvorom kontaminacije.

Slika 07. – Održavanje higijene je prvi uvjet

Drenaža i odvodni sistemi, moraju biti izvedeni tako da onemogućavaju kontaminaciju otpadnim vodama. Drenaža mora imati adekvatan nagib koji neće dovesti do nagomilavanja otpadnih voda. Drenažni kanali trebaju biti pristupačni za čišćenje i trebaju spriječiti ponovni povratak otpadnih voda u unutrašnjost objekta.

U fazi projektovanja trebaju se ostvariti takvi uslovi da se spriječi unakrsna kontaminacija (cross-contamination) proizvoda zbog loše raspoređenih prostorija. To znači da se putevi sirovine, poluproizvoda i gotovog proizvoda ne smiju križati, odnosno projektant treba voditi računa o tehnološkoj povezanosti cjelokupnog procesa od prijema pa do isporuke proizvoda, bez ukrštanja procesa. Ovo ukrštanje stvara mogućnost kontaminacije samog proizvoda, što podrazumijeva narušavanje njegovog kvaliteta i sigurnosti za potrošača.

Slika 08. – Pogon gdje ima ukrštanja puteva kretanja sirovina, ambalaže i gotovog proizvoda (a) i pogon u kome nema ukrštanja puteva sirovina, ambalaže i gotovog proizvoda (b)

Na Slici su prikazana dva slučaja ukrštanja puteva. Prvi slučaj je kada se presijecaju putevi ulaska sirovina (zelena boja) i put kojim se transportuje ambalaža (crvena boja) do mjesta na kome se proizvod pakuje. Drugi slučaj je kada se presjeca put upakovanog proizvoda koji odlazi u hladnjaču (plava boja) i put kojim se transportuje ambalaža do mjesta pakovanja. Ovakve varijante postavljanja tehnologije i rasporeda opreme nisu prihvatljive u odnosu na dobru proizvođačku praksu. Na slici (b) prikazan je isti pogon ali gdje je drugačije raspoređena oprema i smješteno skladište ambalaže, tako da je na taj način obezbjeđeno da nema ukrštanja puteva toka prerade, sirovina, ambalaže, gotovog proizvoda i dr.

Pored materijala za izgradnju, proizvodnih i skladišnih prostorija trebaju postojati pristupačne i adekvatne prostorije koje će radnici prije i poslije svojih aktivnosti koristiti za održavanje osobne higijene. U takvim prostorima treba osigurati sredstva za higijensko pranje i sušenje ruku (zrak ili papirnati ubrusi), uključujući umivaonike, toplu i hladnu vodu, zatim toalet, odgovarajuće svlačionice i prostorije za boravak zaposlenika. Na ovim mjestima trebaju postojati odgovarajuće upute koje će radnike podsjećati da prije i poslije svojih aktivnosti obavezno operu ruke.
Toalet i kupaonice treba da su odvojeni i ne direktno povezani s prostorijama za rukovanje i skladištenje.

U svlačionicama se moraju osigurati ormari za radnu i civilnu odjeću, te spremnici u koje će radnici odlagati korištena i zaprljana radna odijela. Ormari i police trebaju biti takvi da ne otežavaju čišćenje svlačionice.

Osim navedenih prostora, potrebno je osigurati i druge prostore, kao što su skladišta, ostave, silosi, tankovi ili drugi kontejneri za skladištenje sirovina, ambalaže, materijala za reciklažu, poluproizvoda, gotovih proizvoda, materijala za čišćenje i ostalih hemikalija.

Ovi prostori trebaju biti organizirani tako da spriječe kontaminaciju ili onečišćenje sirovina, ambalaže, poluproizvoda i gotovih proizvoda. Pri skladištenju i odlaganju štetnih tvari mora se voditi računa o zakonskim propisima koji to reguliraju. Također, moraju postojati odgovarajući skladišni objekti za opremu koja se koristi u toku proizvodnje, za alate, materijale i ostale dijelove koji se koriste u održavanju i popravljanju opreme.

Sve hemijske i druge neprehrambene materije moraju biti pod strogom kontrolom te moraju biti označene. Također, treba da postoji adekvatan dotok pitke vode, odgovarajuće temperature i pritiska za korištenje u procesu rukovanja voćem i povrćem, naročito za čišćenje, kao i uređaji koji će obezbijediti željenu temperaturu i pritisak koji će se kasnije koristiti. Samo se pitka vode smije koristiti pri obradi voća i povrća kao i u procesu čišćenja. Svi tretmani vode moraju biti adekvatno zapisani i evidentirani. Za tretiranje vode koja se koristi u prehrambenoj industriji mogu se koristiti samo odobrene hemikalije.
.

Modeli različitih kapaciteta i približne cijene

Da bi se ostvarila optimalna cijena voća i povrća koja se ne postiže prilikom branja ili neposredno pri sazrijevanju na stablu već je potrebno obezbijediti takve uslove da se proizvod sa očuvanom kvalitetom plasira na tržište u vrijeme najbolje cijene što je jedino moguće postići kontroliranom atmosferom (CA). Zato u interesu produženja vremena dozrijevanja voća i povrća, isto treba hladiti u kontroliranoj atmosferi, a to zahtijeva manji ili veći objekat za hlađenje. To može biti jedna hladnjača sa nekoliko komora, ili kompleksni sistem sa više komora i sistemom sortiranja i pakiranja. U principu se može koristiti hladnjača bez sortirnice za manja gazdinstva sa jednom do dvije komore kapaciteta 200 do 400 tona. Kod ovog tipa hladnjače za regulaciju CA mogu se koristiti gasovi iz čeličnih cisterni (CO2 i N2), što smanjuje investiciju a djelimično povećava troškove.

Slika 09. – CA hladnjača sa dvije komore smještajnog kapaciteta 100 tona za manja gazdinstva

Kapacitet skladišta određuje količina i vrijeme dozrijevanja proizvoda pogodnih za skladištenje, ali veliki značaj ima i tehnologija skladištenja. Ekonomična veličina hladnjače počinje od 4 – 6 komora (porodična gazdinstva), a CA sistemi se često sasoje od 10 – 12 komora. Grade se hladnjače sa po 20, 30 i više komora. Veličina kapaciteta ovisi o proizvodnom potencijalu koji se može povećati ako se primarni proljoprivredni proizvođači organizuju i zajednički investiraju. To može biti jedan od oblika organizovanog udruživanja poljoprivrednika. U tom smislu, »udruženje« može imati različit pravni status ovisno prema kojem je zakonu izvršena registracija. Tako udruženje može biti registrovano kao udruženje u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama, ortakluk u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, zadruga u skladu sa Zakonom o zadrugama ili interesno udruženje u skladu sa Zakonu o privrednim društvima i dr. Poljoprivredni proizvođači bi trebali planirati kapacitet hladnjače za cca. 80% prosječne godišnje proizvodnje. Kod planiranja kapaciteta hladnjače trgovačkih kuća treba se računati minimalno kapacitet za petostruki prosječni dnevni promet.

Tabela 01. – Zapreminske mase pojedinih vrsta voća i povrća

Vrsta voća ili povrća	Zapreminska masa proizvoda upakovanog u palete (kg/m3)	Zapreminska masa neupakovanog proizvoda (kg/m3)
Jabuka	320 – 380	450 – 500
Krompir	330 – 350	650
Šljiva	350 – 400	600
Kruška	350 – 400	600
Gljiva	160 – 230	250 – 500

Smještajni kapacitet CA hladnjače se računa na osnovu zapreminske mase voća i povrća izražene u kg/m3 ili t/m3. Zapreminska masa varira ovisno od vrsti i sorti voća i povrća. Kod klasičnih hladnjača za zamrzavanje npr. Jagoda, kapacitet se računa na referentnu vrijednost voća. Za CA hladnjače referentna vrsta voća je jabuka čija zapreminska masa i dijametar mogu varirati od 320-380 kg/m3, odnosno 50-80 mm.

Slika 10. – Bez obzira koja je osnovna namjena hladnjače, uvijek treba planirati i eventualna buduća proširenja

Slika 11. – Vanjski izgled hladnjače sa 4 komore prema lay out-u sa naredne
slike

Kapacitet rashladnih komora za skladištenje u CA je 100 do 200 tona, uz visinu pri primjeni paletizacije 8,5 m.

Slika 12. – Hladnjača sa 4 komore

Slika 13. – Trodimenzionalni prikaz CA hladnjače sukladno sa lay-outom sa naredne slike

Slika 14. – CA hladnjače lay-outom u skladu sa prethodnom slikom
Legenda:
1. Prijem voća iz voćnjaka 6. Hladnjače za voće
2. Inspekcija i pranje voća 7. Eskpedit gotove robe
3. Obrada i inspekcija voća 8. Higijenski hodnik
4. Klasiranje i pakovanje voća 9. Ured dispečera otpreme
5. Manipulativni hodnik 10. Prostorije za radnike

Slika 15. – Primjer kombinovane hladnjače sa pakirnicom i sortirnicom

Cijene kapaciteta. Kao i sve druge investicije, ulaganje u hladnjače sa CA se ocjenjuje sa tržišnog, tehničkog, ekonomskog i finansijskog aspekta. Sa poslovnog aspekta kao kriteriji u odlučivanju su najčešće rentabilnost i vrijeme povrata uloženih sredstava.

Uvođenje CA atmosfere se smatra isplativim za hladnjače koje skladište preko 50 t jabuke. Cijena ulaganja u hladnjaču ovisna je od kapaciteta i vrsti primijenjene atmosfere. Kad je u pitanju skladištenje jabuka, onda općenito vrijedi da se hladnjače, sa klasičnim komorama za skladištenje uz kontroliranu ventilaciju, mogu koristiti za čuvanje jabuka u trajanju od 1 do 4 mjeseca, što ovisi od sorte. Isto tako rashladne komore sa konvencionalnom kontroliranom atmosferom (CA) mogu očuvati jabuke od 3 do 6 meseci, dok se kod ULO mogu čuvati od 4 do 10 mjeseci. Za više detalja potrebno je pogledati režime čuvanja koji su opisani u poglavlju 4.

Procjena investicije. Procjena investicije urađena je za izgradnju ULO hladnjača za skladištenje jabuke sa kapacitetom 2000 t, 1200 t, 800 t i 400 t jabuke. U finansijskoj procjeni uključena je:

građevinska izgradnja objekta,
izgradnja hladnjače iz izolacionih zidnih i krovnih panela,
ugradnja hidrauličkih rampa sa vratima na prijemu robe,
ugradnja hladioničkih normalnih i plinotjesnih vratiju na ulazu u komore,
rashladni sistemi za komore, prostore za prijem i sortiranje robe i manipulativnih koridora,
oprema za podešavanje i održavanje kontrolirane atmosfere (CA) u komorama sa box paletama,
elektrooprema i instalacije, rasvjeta i kontrolni sistemi u hladnjači i
izrada projektne dokumentacije za izradu i postavljanje hladnjače.

Tabela 02. – Finansijska procjena ulaganja u hladnjače različitih kapaciteta

R.br.	ULO hladnjaca Kapacitet u tonama	Cijena u EUR
1.	2000	1.200.000,00
2.	1200	790.000,00
3.	800	570.000,00
4.	400	320.000,00

Cijena ULO hladnjače kapaciteta 2000 tona bila bi oko 1.200.000,00. U cijenu nije uračunata dodatna oprema kao što su box palete. Potrebno je naznačiti da je za kapacitet od 2000 tona jabuka potrebno oko 6100 box paleta, plastičnih ili drvenih. Preračunato na troškove investicije po kg uskladištenog proizvoda, to bi podrazumijevalo oko 0,6 EUR-a. Tome treba dodati još i tehnološku opremu koja je potrebna.

Tabela 03. – Potrebna tehnološka oprema za jednu hladnjaču kapaciteta 2.000 tona

Rb	Naziv tehnološke opreme	Cijena u EURima
1.	Tehnološka oprema za sortiranje	300.000.
2.	Tehnološka oprema za pakiranje	60.000.
3.	Sredstva unutarnjeg transporta	60.000
4.	UKUPNO oprema	420.000

Troškovi opreme mogu se u prvoj fazi znatno umanjiti na razne načine, npr. unajmljivanjem dijela opreme, kupovanjem rabljene opreme, ručnim sortiranjem i pakiranjem i sl.

Tabela 04. – Procjena investicije za kapacitet od 2000 tona

Rb	Naziv	Cijena u EURima
1.	Zemljište s infrastrukturom	50.000
2.	Nepredvidljivi troškovi	30.000
3.	Građevinski dio	1.200.000
4.	Tehnološka oprema	420.000
5.	Ukupna vrijednost investicije	1.700.000

Ako prihvatimo opće usvojenu pretpostavku onda je vrijednost investicije u CA/ULO hladnjaču s box paletama i tehnološkom opremom 850 EUR-a po toni odnosno 0,85 EUR po kg uskladištene robe ili ca 1150 KM po toni robe koja se skladišti. Ovo su samo orjentacione cijene, u svakom slučaju cijena se formira na osnovu investiciono-tehničke dokumentacije.

Tehnologija hrane