Autor: Hakija Porobić, dipl. ing.

Upravljanje kvalitetom i neka zapažanja o pojedinačnim svojstvima kvaliteta voćnih sokova i osvježavajućih bezalkoholnih pića
Quality management and some observations about individual quality properties of fruit juices and refreshing soft beverages
.

.

Uvod

Neke prerađivačko-proizvodne industrijske grane kao što su vunarska ili kožaraska na deklarciji proizvoda koriste jedinstvene i vrlo prepoznatljive simbole ovih grana industrijske proizvodnje. Pomoću tih simbola potrošaćima se garantuje sigurnost izvornog porijekla osnovne sirovine proizvoda. Na žalost, za razliku od takvih grana industrijske proizvodnje, u ovom segmentu prerhrambeno prerađivačke industrije taj problem nikad nije riješen na sličan način. Zbog toga je, po uzoru na druge vrste industrijske proizvodnje, prilikom izrade Pravilnika iz ovog dijela oblasti prehrambeno prerađivačke industrije, usvojen jedan vrlo značajan princip. Po njemu je strogo zabranjeno pomoću deklaracije na proizvodu koristeći se slikom, znakom, nazivom ili neodgovarajućim tekstom po pitanju kvalitata proizvoda kupca dovesti u zabludu.

Posljednja detaljna i opsežna izrada ovih pravilnika na ovim prostorima vršena je tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Tada su oni rađeni po uzoru na odgovarajuće engleske pravilnike iz oblasti poljoprivredne i prehrambeno prerađivačke industrije. Ključnim odredbama pojedinačnih svojstava kvaliteta, definisanim u ovim Pravilnicima, u veoma značajnoj mjeri povećano je učešće mase voćne komponente u voćnom soku kao i ostalim prerađevinama od voća. Za uzvrat tome, samo onim proizvodima koji su po svim svojim pojedinačnim svojstvima kvaliteta ispunjavali zahtjeve kvalitata definisane u „Pravilnik o kvalitetu proizvoda od voća povrća i pečurki i pektinskih preparata“, bilo je dozvoljeno da na deklaraciji originalnog pakovanja proizvoda, u svrhu garancija kvaliteta proizvoda, mogu imati sliku plodova odgovarajućih vrsta voća kao i naziv proizvoda dat po nazivu vrste voća prisutnog u proizvodu samo ako je voćna komponenta suhe materije u proizvodu sadržana u količini koja je definisana ovim Pravilnikom.

Suprotno tome, sve vrste proizvoda iz kategorije kvaliteta proizvoda pojedinačnih svojstava kvaliteta definisanih u „Pravilniku o kvalitetu osvježavajućih bezalkoholnih pića“, kao i sve druge vrste proizvoda koje u sebi sadrže hemijske konzervanse, vještačku aromu ili vještačku boju, u svom osnovnom nazivu proizvoda na deklaraciji ne smiju da sadrže naziv, sliku ili crtež ploda bilo koje vrste voća ili povrća. Uz to, u osnovnom nazivu imena tih vrsta proizvoda na njihovoj deklaraciji nije dozvoljeno da sadrže riječi „voćni sok“ ili „sok“. Tada činom usvajanja ovakvih Pravilnika, po pitnju kvaliteta ovih vrsta prehrambenih proizvoda, krenusmo koracima od sedam milja ispred većine evropskih zemalja.
.

Materijal za istraživanje i predmet rada

Početkom 1992. godine donesena je uredba sa zakonskom snagom o preuzimanja i primjeni svih saveznih zakona koji se ubuduće u Republici BiH preuzimaju kao republički zakoni. Neizmjenjeni i danas oni važe na cijelokupnom prostoru BiH. Svaku eventualnu dopunu ili izmjenu ovih Pravilnika, shodno državnom Zakonu o hrani, na prijedlog državne Agencije za sigurnost hrane, razmatra i usvaja Savjet ministara Bosne i Hercegovine. Po toj proceduri, sa namjerom da se važeći Pravilnici zamjene novim, nedavno od strane državne Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine Savjetu ministara Bosne i Hercegovine predložena su na donošenje i usvajanje i dva Pravilnika pod slijedećim nazivima:

– Pravilnik o voćnim sokovima, voćnim nektarima i sličnim proizvodima.
– Pravilnik o osvježavajućim bezalkoholnim pićima i sličnim proizvodima.
.

Diskusija

Afera što se nedavno desila izazvana „slučajnom greškom“ prilikom deklarisanja jestivog ulja samo je vidljivi dio sante leda što pluta u vodi u odnosu na veličinu i širinu spektra mogućnosti raznih vrsta obmana potrošača i Države koje u budućnosti treba da omogućavaju pripremljeni prijedlozi ova dva Pravilnika. Predložene formulacije nekih pojedinačnih svojstava kvaliteta proizvoda u njima obiluju pogrešnom i nedopustivo nestručnom upotrebom ili zloupotrebom tehnološko-tehničkih pojmova.. Koristeći se manipulacijom i zloupotrebom pojmova koji se odnose na nazive nekih vrsta sirovina, ili na nazive nekih tehnoloških detalja ili tehnoloških rješenja, predlagač Pravilnika predloženim formulacijama nekih pojedinačnih svojstava kvaliteta, na više načina, nudi proizvođačima ovih vrsta proizvoda mogućnost obmane potrošača. Zbog velikog broja takvih primjera navedenim u tekstualnim dijelovima predloženih Pravilnika, kao i nedostatka prostora i vremena potrebnog da se svi takvi primjeri ovdje elaboriraju, u nastavku koji slijedi dat je odgovarajući komentar samo na dva takva primjera koji su sadržani još u zvaničnim nazivima pomenutih Pravilnika.

Prvi upečatljiv primjer pokušaja legalizacije obmane potrošača i Države putem ovih pravilnika sadržan u zvaničnom nazivu pomenutih pravilnika je pojava novog termina za neki novoizmišljeni proizvod, odnosno za neku nepostojeću prirodnu sirovinu pod nazivom „voćni nektar“. U kontekstu u kome se taj naziv koristi neupućenom izgleda da je taj voćni nektar neka specijalna vrsta voćnog soka sadržana u plodovima svih vrsta voća čiji produkt prerade se nudi tržištu sa deklaracijom istaknutom na originalnom pakovanju proizvoda kao „Voćni nektar od neke odrđene vrste voća“. Očigledno ovo je ciljano smišljen naziv koji kao takav treba da označava neku novu vrstu proizvoda koji se po svojim osnovnim svojstvima kvaliteta može nazvati samo patvoreni voćni sok. Dakle i u zakonsku terminologiju Pravilnika odnosno nomenklaturu naziva sirovina, pokušava se uvesti ovaj novoizmišljeni pojam pod nazivon „voćni nektar“ sa isključivom namjerom obmane potrošača i Države. Predlagač, svjestan činjenice da vrlo mali broj potrošača zna šta je nektar, izmisli naziv voćni nektar i još ga htjede zakonskim putem ozvaničiti!? Naučno poznata činjenica je da voćni nektar kao sastavni dio plodova bilo koje vrste voća uopšte ne postoji. Nektar postoji ali ne u plodovima voća. Naš domaći izraz za nektar je mednik. To je, u stvari, vodeni rastvor šećera koji luče biljne žlijezde nazvane nektarije. Tačnije: „Nektarje izlučuju vodeni rastvor šećera sa nešto azotnih i fosfornih materija. Nektarije mogu biti dvojake: ako se nalaze u okviru cveta (na cvetnoj loži, pri osnovi plodnika ili prašnika) nazivaju se floralne, a ako se nalaze izvan cveta onda se nazivaju ekstrafloralne nektarije. Ekstrafloralne nektarije se mogu javiti na raznim biljnim organima-na lisnoj dršci (Prunus, Acacija), na zaliscima (Vicia), u uglovima lisnih nerava (Catalpa) i imaju različitu građu. U svakom slučaju nektarije, pre svega floralne, izlučivanjem sekreta koji sadrži dosta šećera (nektar), doprinose sigurnijem oprašivanju biljaka putem insekata“. Citat-(Dr. Momčilo Kojić. Botanika-Naučna knjiga Beograd- novembar 1987. Udžbenik namjenjen za izvođenje nastave botanike na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu).

Dio korištenih podataka, rađenih prema knjizi „Pčelarstvo“ od autora dr. Radoslav Savić i prof. dr. Husnija Čerimagić, dobiven je na osnovu objavljenih razultata istraživanja naučnika Betjus koja su izvršena u svrhu ustanovljavanja načina i mogućnosti prikupljanja određenih količina nektara kod različitih vrsta medonosnog bilja. Navedeni podaci odnose se na produkciju cvijeta i mogućnost prikupljanja cvijetnog nektara iz cvijeta jabuke. Preostali dio korištenih podataka dobiven je iz stručne literature i prospektnih materijala na Poljorivrednom institutu u Butmiru i oni se odnose na gusti zasad jabučnog voćnjaka.

Dakle na osnovu tih podataka koji glase: Na površini od 1000,0 m² obradivog zemljišta moguće je zasaditi 255,0 komada sadnica jabuka po sistemu gustog zasada. Jedno stablo jabuke iz takvog zasada u dobu pune rodnosti na sebi ima cca 870,0 komada cvijetova. To znači da u voćnjaku pomenute površine ukupno ima oko 221850,0 komada cvijetova. Po rezultatima koje je dobio istraživać Betjus, jedan cvijet jabuke tokom 24 sata izluči od 0,03 mg do 1,94 mg nektara što količinski u prosjeku po jednom cvijetu iznosi 1,0 mg/24 h nektara. Procent šećera u tom nektaru kreće od 9,0 % do 59,0 %. Period cvijetanja jabuke iznosi cca 10,0 dana godišnje. Pod pretpostavkom da insekti uspiju pokupiti svu izlučenu količinu nektara iz svih cvijetova sa svih stabala jabuke zasađenih na površini od 1000,0 m² tokom cjelokupnog perioda cvijetanja jabuke, moguće je dobiti maksimalno 2,22 kg nektara nastalog lučenjem biljnih žlijezda floranih nektarija tokom godine. Ovaj sok (nektar) pčele transportuju u košnice koji kasnije na odgovarajući način prerade u med.

Za obezbjeđenje potrebnih količina dijela sirovine samo jedne punonice voćnog soka ili nektara čiji radni kapacitet iznosi 4000,0 l/h voćnog soka, odnosno 4920,0 kg/h cvijetnog nektara SM=59,0%, kao i za njen prosječno potrebni efektivni rad od stotinu osmočasovnih radnih smijena godišnje, bilo bi potrebno obezbjedi količinu od 3936000,0 kg cvijetnog nektara. Srazmjerno potrebama obezbjeđenja odgovarajućih količina cvijetnog naktara potrebno je obezbjediti zasad voćnjaka pomenutog tipa i vrste voća radno obradive površine koja treba da iznosi 1790000,00 dunuma.

Da bi opravdao zvanično uvođenje do sada nepostojećeg pojma „voćni nektar“ u Pravilnike o kvalitetu odgovarajućih vrsta proizvoda, autor prijedloga pomenutih Pravilnika trebao bi predhodno po odgovarajućoj svijetski priznatoj naučnoj metodologiji i proceduri taj pojam uvrstiti u naučno stručnu terminologiju i nomenklatutru sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda. Tek nakon završetka verifikacije pojma „voćni nektar“ kao svijetski priznate vrste sirovine pod tim imenom, autor prijedloga pomenutih Pravilnika mora da se obrati Institutu za standardizaciju Bosne i Hercegovine sa zahtjevom upućenom odgovarajućem Komitetu Instituta za standardizaciju Bosne i Hercegovine da isti izvrši certifikaciju sirovine pod nazivom „voćni nektar“. Nakon izdavanja ovog certifikata izrađenog u obliku BAS-standarda, moguć je početak razgovara o definisanju kvaliteta novih vrsta proivoda sa predznakom „voćni nektar“ u odgovarajućim vrstama pravilnika o kvalitetu. Do tada bilo kakav pokušaj uvođenja nove vrste proizvoda sa predznakom u nazivu „voćni nektar“ po svim mogućim zakonskim kriterijima treba smatrati neosnovanim.

Ipak da bi autora prijedloga novih pravilnika lišio svih ovih dilema predlažem da taj autor predhodno pokuša dati odgovor na slijedeća tri vrlo jednostavna pitanja:

– Koje su to vrste voća u čijim plodovima se kao sirovina uz voćni sok nalazi i voćni nektar?
– Koji je to tehnološki postupak ili koja je to tehnološka oprema koja omogućava fizičko odvajanje
voćnog soka od voćnog nektara iz plodova takve vrste voća?
– Kojim načinom ubiranja nekara iz cvijeta jabuke je moguće prikupiti odgovarajuće količine nektara za potrebe navedene punionice nektara?

U slučaju da na jedno od tri postavljena pitanja autor prijedloga pomenutih pravilnika uspije dati pozitivan odgovor trebao bi biti kandidovan za dobitnika najviše moguće nagrade iz oblasti tehnološkotehničkih nauka.

Drugi flagrantan primjer pokušaja obmane potrošača putem ovih Pravilnika, sadržan takođe u samim nazivima oba Pravilnika, odnosi se na završne dijelove rečenica naslova oba Pravilnika koji glase: „i sličnim proizvodima“.

Samo laiku predloženi naizvi ovih Pravilnika mogu izgledati bezazleno. Osim toga ovako površne, konfuzne, nedorečene i nejasne formulacije naziva tako značajnih akata kao što su ova dva Pravilnika su nedopustive. Osnovna obilježja nutritivnih svojstava kvaliteta ovih dviju grupa nesporno različitih vrsta proizvoda posjeduju dijametralno suprotne vrijednosti. Zbog toga i postoji opravdana potreba da se definiše kvalitet dvije kategorije proizvoda bitno različitih ukupnih i pojedinačnih svojstava kvaliteta u dva različita Pravilnika. Kao prvo u skladu definisanja naziva ovih pravilnika moralo je biti tačno navedeno ko je sa kime, zašto i koliko sličan. Da su kojim slučajem ove dvije vrste proizvoda po nekim pojedinačnim svojstvima kvaliteta međusobno i slične, a nisu, tada bi u tekstualnom dijelu oba Pravilnika moralo biti tačno naznačeno o kojim međusobno sličnim vrstama proizvoda i kojim njihovim međusobno sličnim pojedinačnim svojstvima kvaliteta je riječ. Isto tako moralo bi biti naznačeno u odgovarajućim nominalnim vrijednostima koliko iznosi dozvoljen stepen odstupanja pojedinačnih svojstava kvaliteta jedne kvalitetne kategorije proizvoda u odnosu na drugu. Ako tako razjašnjeno definsinih detalja nema u pomenutim Pravilnicima, a nema ih, tada je logično pretpostaviti da se radi o proizvodima istovjetnog kvaliteta. Ako je već tako, tada dva Pravilnika i nisu potrebna nego samo jedan. Odnosno opravdana je potreba postojanja i drugog Pravilnika ali samo toliko koliko je potrebno da se time u javnosti nekome zamažu oči. Međutim, nedopustivo je da bude tako. Jedan od osnovnih zadataka ovih Pravilnika je tačno i korektno definisanje pojedinačnih svojstava kvaliteta proizvoda sa njihovom isključivom namjenom zaštite kvaliteta proizvoda kao i zaštite potrošaća od raznih vrsta obmana. Suprotno tome, na osnovu formulacija nekih vrlo značajnih pojedinačnih svojstava kvaliteta datih u ovim prijedlozima, vidljivo je da predloženi nazivi Pravilnika nisu štamparska greška. Očigledno, to je vrlo jasan pokušaj zlouporebe dosadašnje spoznaje javnosi o pravom kvalitetu i pravim nutritivnim vrijednostima voćnih sokova. Odnosno, to je vrlo jasna namjera i pokušaj da se postepeno grupa proizvoda kategorije kvaliteta osvježavajućih bezalkoholnih pića u svijesti potrošača izjednači sa kvalitetnom grupom proizvoda pravih voćnih sokova. Očigledno da je neko zamislio da taj proces u vidu prijedloga novih Pravilnika učini po sistemu korak po korak i to na slijedeći način:

Prvi takav korak očitovao bi se u prijedlogu kojim se uvodi nepostojeća vrsta prirodne sirovine pod nazivom voćni nektar u zvaničnu nomenklatru prirodnih voćnih sirovina.

Drugi učinjeni korak u tom smislu je dovođenje u istu kvalitetnu ravan izmišljene kategorije patvorenog pića pod nazivom voćni nektar sa pravim voćnim sokom.

Treći učinjeni korak sadržan je u prijedlogu po kome treba da se potpuno neopravdano dozvoli isticanje slike ploda voća na deklaraciji originalnog pakovanja nekih vrsta osvježavajućih bezalkoholnih pića.

Tri teža udarca u leđa jednoj perspektivnoj poljoprivrednoj grani kao što je naše voćarstvo i preprerađivačko-proizvodna industrija voća u voćne sokove, nisu mogla biti zadata. Zbog toga kao i zbog najmanje tri slijedeća razloga ovakvi prijedlozi novih Pravilnika po bilo koju cijenu ne bi smijeli biti zakonski legalizovani.

Prvi od tih razloga sadržan je u činjenici da se vrlo jasnim načinom formulacija nekih od osnovnih svojstava kvaliteta određenih vrsta proizvoda omogućava obmana potrošača i Države.
Drugi razlog sadržan je u činjenici da se nestručnim načinom formulacija nekih bitno različitih pojedinačnih svojstava kvaliteta ovih dviju različitih grupa proizvoda ta svojstva neopravdano i suprotno stručnim i naučnim činjenicama međusobno izjednačavaju. Na taj način vrši se ničim opravdano legalizovanje izjednačavanja pojedinačnih svojstava kvaliteta patvorenih vrsta voćnih sokova i osvježavajučćh bezalkoholnih pića sa jedne strane, sa pojedinačnim svojstvima kvaliteta pravih voćnih sokova sa druge strane.

Treći razlog sadržan je u činjenici da se za potrebe proizvodnje voćnih sokova kao osnovna sirovina koristi isključivo domaće voće. Za razliku od toga u proizvodnji osvježavajućih bezalkoholnih pića i patvorenih vrsta voćnih sokova sirovinsku osnovu čine isključivo sirovine uvezene u obliku poluproizvoda. Ove vrste sirovina obično uvozimo pod trivijalnim nazivima kao što su „ bazna sirovina“, „essenza“, „essenza emulsio“, „succo emulsio“ aroma ili boja sa deklaracijom „natur indentisch“, zatim sirovina pod nazivom „šumska jagoda namjenjen za proizvodnju sirupa od biljnih ekstarkata pod nazivom -Šumska jagoda-“ , ili „Sirup iz biljnih ekstrakata sa okusom šumske jagode“, itd, itd… Po svome osnovnom kemijskom sastavu te sirovine su najvećim dijelom vodeni rastvori šećera namirisani i obojeni vještačkim aromama i bojama odgovarajućih vrsta voća. Zbog toga je sasvim opravdana tvrdnja da ovako definisani prijedlozi pomenutih Pravilnika predstavljaju direktni atak na razvoj voćarastva u BiH. Zbog toga greške što ih učini u prijedlozima ovih Pravilnika njihov autor nemaju ni stručnog ni moralnog opravdanja. Nije to samo zbog toga što se na ovaj način legalizuje mogućnost obmane potrošača i Države, nego i zbog toga što takve „greške“ isključuju potrebu razvoja i izgradnju prerađivačkih kapaciteta za preradu voća. Zbog toga se moramo upitati šta bi se desilo sa razvojem vinogradarstva da se na identičan način isključi potreba za indusrijskom preradom grožđa? Šta bi se desilo sa prijedlozima i pokušajem legalizovanja patvorenja vina ili rakije na način na koji se stvaraju normalni uslovi za legalizovanje proizvodnje i plasmana patvorenog voćnog soka? Sigurno bi tada digli glas u znak protivljenja svi stručnjaci iz oblasti uzgoja vinove loze i vinogradarstva. Međutim, naši stručnjaci iz oblasti uzgoja voća i razvoja voćarstva se ne javljaju. Kao da se ne radi o prijedlozima koji kao takvi direktno idu na štetu razvoja voćarstva i prerađivačko proizvodne industrije pravih voćnih sokova, koji u takvim uslovima tržišne konkurencije moraju da gube tržišnu utakmicu na terenu u kojoj im se kao protivnik suprostavlja proizvonja patvorenih voćnih sokova ili „nektara!?

Kao da se ne radi o prijedlozima po kojima sjećemo granu na kojoj sjedimo!? Kao da se ne radi o prijedlozima koji po pitanju načina i mogućnosti uvoza ovakvih vrsta poluproizvoda i gotovih prizvoda sasvim nepotrebno dovode Bosnu i Hercegovinu u tipično podređeni kolonijalni položaj u odnosu na zemlje izvoznike tih vrsta proizvoda.

Konačno sada bi trebalo biti potpuno jasno da su prijedlozi formulacija nekih od osnovnih svojstava kvaliteta pojedinih kategorija i vrsta poluproizvoda i gotovih proizvoda, koji su dati od strane Agencije za sigurnost hrane BiH u obliku prijedloga pomenuta dva Pravilnika, upravo u funkciji nečijih sitnosopstveničkih interesa koje je moguće legalno ostvariti tek nakon zvaničnog ukidanja važnosti postojećih Pravilnika i nakon zvaničnog akta usvajanja prijedloga pomenuta dva nova Pravilnika. Samo zbog toga neko može da ima potrebu da na ovakav način iz temelja mijenja dva vrlo kvalitetna važeća Pravilnika. Sada možemo s pravom konstatovati da, između ostalog, ovakve i slične izmjene odgovarajućih pravilnika o kvalitetu proizvoda predstavljaju jedan od načina nagacije pravne države. Zatim, da ovakvo demostriranje negacije pravne države predstavlja novu savremenu formu kolonizacije koju savremeni teoretičari ekonomskih nauka nazivaju globalizacijom. Očito da zvanično zakonsko uvođenje ovakvih prijedloga pomenutih Pravilnika predstavlja prvi uslov za stvaranje legalnih uslova za nastajanje općeg haosa po pitanju kvaliteta ovih vrsta proizvoda koji se, na žalost, treba da sprovode u režiji zvaničnih državnih institucija.

Obično prilikom izrade ovakvih i sličnih pravinika posebna pažnja obraća se onom pojedinačnom svojstvu kvaliteta proizvoda koje nazivamo deklaracija ili deklarisanje proizvoda. Pri tome sasvim opravdano zahjeva se perfekcija u definisanju i saopštavanju odgovarajućih informacija iznesenih na deklaraciji originalno pakovanog proizvoda. Do najsitnijih detalja. Za razliku od toga jedan drugi mnogo moćniji i na potrošača uticajniji način saopštavanja informacija o nekim pojedinačnim svojstvima kvaliteta proizvoda potpuno zanemarujemo. To je reklamna poruka saopštena putem velikih plakata ili raznih vrsta masmedija. Dugogodišnja praksa je pokazala da ni jedan od dosadašnjih pravilnika nije ni pokušao obavezati proizvođače na poštivanja osnovnih načela za davanje korektnih informacija o pojedinačnim svojstvima kvaliteta proizvoda saopštenih putem raznih vrsta reklamnih poruka. Često informacija koja se odnosi na neko od pojedinačnih svojstava kvaliteta proizvoda, saopštena potrošaču u obliku reklamne poruke o nekom proizvodu putem raznih vrsta masmedija, suštinski se vrlo bitno razlikuje od informacije o istovjetnom pojedinačnom svojstvu kvaliteta proizvoda saopštene putem deklaracije na originalnom pakovanju proizvoda iste vrste. Takva reklamna poruka koncipirana je sa jasnom namjerom da kupca dovede u zabludu. Za pogrešno datu informaciju o nekom od pojedinačnih svojstava kvaliteta proizvoda putem deklaracije prikazane na omotu, sudu, ili etiketi originalno pakovanog proizvoda, protiv njegovog proizvođača inspekcijske službe imaju zakonskog osnova i dužne su podnijeti odgovarajuću prekršajnu prijavu. Za istu takvu informaciju, datu na odgovarajući način u vidu reklamnih poruka, putem raznih vrsta masmedija, zbog nedostatka odgovarajuće zakonske regulative, inspekcijske službe protiv istog proizvođača ne mogu podnijeti istovjetnu prekršajnu prijavu. U namjeri da se u buduće spriječi ovakav vid obmane potrošača, predlažem da se prilikom izrade novih pravilnika o kvalitetu proizvoda uvede jedan novi termin za obilježavanje jednog od pojedinačnih svojstava kvaliteta pod nazivom „Informacija o proizvodu“. Ovaj pojam, kao novodefinisano pojedinačno svojstvo kvaliteta proizvoda u Pravilniku, svojim značenjem poistovjećuje i objedinjuje odgovornost proizvođača za sve informacije saopštene o bilo kojem od pojedinačnih svojstava kvaliteta proizvoda putem deklaracije istaknute na originalnom pakovanju proizvoda sa informacijama datim u obliku reklamnih poruka upućenih putem masmedija.

Dakle, u odgovarajućem pravilniku pod odgovarajućim brojem člana pravilnika predlažem da stoji slijedeći tekst:
Čl. br. X+1

Za svaki proizvod koji plasira na tržište proizvođač je dužan predhodno obezbjediti odgovarajuću informaciju o proizvodu koja se zvanično naziva „ Informacija o proizvodu“ koja kao takva kupcu može biti saopštena na dva osnovna načina i to:

a. Pomoću deklaracije istaknute na originalnom pakovanju proizvoda, koja predstavlja obavezan vid informisanja kupca o određenim pojedinačnim svojstvima kvalitata proizvoda.
b. Pomoću reklamnih poruka upućenih putem raspoloživih vrsta masmedija, kao neobavezni vid informisanja kupca o odgovarajućim pojedinačnim svojstvima kvaliteta proizvoda. Način na koji su saopštena pojedinačna svojstva kvaliteta proizvoda putem neobaveznog vida informisanja ne smije, po pitanju ukupnih i pojedinačnih svojstava kvaliteta proizvoda, kupca dovesti u zabludu.

Čl. br. X+2

Deklaracija proizvoda…….u nastavku teksta navesti ( kao što je bilo i do sada ) sve šta je potrebno da sadrži deklaracija istaknuta na originalnom pakovanju proizvoda.
.

Zaključak

Menadžment državnih inspekcijskih službi nadležnih za kontrolu kvaliteta proizvoda po trenutno jedino važećim „Pravilniku o kvalitetu proizvoda od voća, povrća i pečurki i pektinskih preparata“, kao i „Pravilniku o kvalitetu osvježavajućih bezalkoholnih pića“, shodno zakonskim propisima mora na terenu operativno da organizuje ispekcijsku kontrolu kvalitata proizvoda po uslovima kvaliteta datim u pomenutim Pravilnicima.
.

Literatura

1. „Pravilnik o osvježavajućim bezalkoholnim pićima i sličnim proizvodima“, upućen kao prijedlog na javnu raspravu i usvajanje Savjetu ministara Bosne i Hercegovine od strane Agencije za bezbjednost hrane koja izradi pomenuti prijedlog u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Disktrikta Bosne i Hercegovine.
2. „Pravilnik o voćnim sokovima, voćnim nektarima i sličnim proizvodima“, upućen kao prijedlog na javnu raspravu i usvajanje Vijeću ministara Bosne i Hercegovine od strane Agencije za bezbjednost hrane koja izradi pomenuti prijedlog u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Disktrikta Bosne i Hercegovine.
3. „Pravilnik o kvalitetu osvježavajučih bezalkoholnih pića“. „Službeni list SFRJ“ br.52/83.
4. „Pravilnik o kvalitetu proizvoda od voća, povrća i pečurki i pektinskih preparata“. „Službeni list SFRJ“ br. 1/79.
5. „Uredba sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjeni saveznih zakona koji se u BiH primjenjuju kao republički zakoni“. „Službeni list RBiH“ br. 2/92.
6. Dr. Momčilo Kojić „Botanika“ – Naučna knjiga Beograd- novembar 1987.
7. Dr. Radoslav Savić, dr. Husnija Čerimagić, „Pčelarstvo“,
8. „Vanjsko-trgovinska politika i trgovinski bilans BiH.“ Grupa autor Ekonski institut Sarajevo 2006.