INFLUENCE OF SOIL TYPES AND PLANT COMMUNITIES ON DISTRIBUTION OF SMALL MAMMALS SPECIES

Originalan naučni rad – Original scientific paper

Rezime

Tokom 2007. godine vršena su sistematska istraživanja u regionu centralne Bosne i Hercegovine koja se bavila distribucijom sitnih sisara na sedam različitih tipova zemljišta i to: padinski pseudoglej, antropogeni pseudoglej – hortisol, antropogeno ugaženo tlo – deposol, nitrificirani fluvisol, fluvisol, duboko ilimerizovano i rendzina. Ukupno je obrađeno sedam lokaliteta u okolini grada Sarajeva i ukupno je ulovljeno 466 jedinki iz četiri vrste i dvije porodice. Ulov je vršen različitim tipovima klopki i mamaca. Najveći broj jedinki pronađen je na nitrificiranom fluvisolu i na čistom fluvisolu, dok je najmanji broj jedinki pronađen na dubokom ilimerizovanom tlu.

Ovakva istraživanja na području Bosne i Hercegovine su pionirska te će daljnja opsežnija i dugotrajnija istraživanja u ovoj oblasti dati vjerovatniju sliku koja se odnosi na ovaj problem.

Ključne riječi: sitni sisari, tipovi zemljišta, deposol, rendzina

Summary

During the year 2007, a systematic research was conducted in the region of central Bosnia and Herzegovina, addressing the distribution of small mammals in seven different soil types, as follows: slope pseudogley, anthropogenic pseudogley – hortisoil, anthropogenic stockinged soil – deposoil, nitrificated fluvisoil, fluvisoil, deep illimerized soil and rendzina soil. The research was conducted on seven different locations in the vicinity of Sarajevo and a total of 466 individuals from four species and two families were captured. Different types of traps and baits were used to catch the animals. The largest number of specimens was found on nitrificated fluvisoil and fluvisoil, while the lowest number of specimens was present in the deep illimerized soil.

This is a pioneering research in Bosnia and Herzegovina and further extensive and long – term research in this area will provide a more realistic picture of this problem.

Key words: small mammals, soil types, deposoil, rendzina soil

Uvod

Glodari predstavljaju najveću skupinu sisarskih vrsta, koja obuhvata oko 2.277 vrsta. Zajednička osobina su im zubi glodnjaci koji se nalaze se u svakoj čeljusti, smješteni sa strane. Tijelo im je redovito pokriveno dlakom. Stražnje noge često su ojačale i podesne za skakanje. Postoje velike razlike u građi tijela i načinu života (M u z a f e r o v i ć, 2008).

Osvojili su gotovo sva prostranstva i sve tipove staništa, tako da se mogu naći u tropima, savanama, stepama, u umjerenim klimatskim oblastima, tajgama, tundrama te veoma visokim planinama.

Sitni glodari kao članovi ekosistema imaju veoma značajnu ulogu u biocenotičkim procesima. Njihova hrana je raznovrsna i postoje velike razlike u njihovim hranidbenim navikama. Oni predstavljaju primarne potrošače (biljojede) koji imaju značajnu ulogu u pogledu produkcije i kruženja materije u ekosistemu. Također čine značajnu kariku u većem broju lanaca ishrane sisara, ptica grabljivica i gmizavaca (K r s m a n o v i ć, 1979). Budući da su rasprostranjeni u svim krajevima svijeta, glodari čine grupu eurivalentnih organizama. Lahko se prilagođavaju gotovo svim novonastalim uvjetima staništa i održavaju se u ekstremnim sredinskim uvjetima.

Neke od vrsta iz ove skupine organizama također spadaju u privredno značajne vrste čije se meso nađe na bogatim trpezama, a posebno su značajne u iznimnim prilikama, npr. ratne okolnosti, kao hrana čovjeku. Pored toga, krzno nekih od njih od davnina je korišteno pri izradi odjevnih i drugih predmeta.

Neke vrste su prijelazni domaćini uzročnika teških oboljenja čovjeka, domaćih životinja i divljači. Meso nekih vrsta sitnih sisara, osobito glodara, koristi se u ishrani čovjeka, a krzno nekih od njih od davnina je korišteno pri izradi odjevnih predmeta (M u z a f e r o v i ć, 2002).

Stoga je ova grupa sisara predmet mnogobrojnih istraživanja, u prvom redu biologa i ljekara, zatim veterinara, agronoma, šumara te znanstvenika iz drugih oblasti.

Najveći broj sitnih sisara su aktivni noću, osim onih vrsta koje žive u hladnim predjelima i najčešće uzimaju hranu u toku dana. Neki od njih prikupljaju hranu za hladnije dane pripremajući zalihe hrane u posebnim skrovištima. Sitni glodari imaju relativno kratak životni vijek. Većina njih ne živi duže od 1,5-3 godine (Muzaferović, 2008).

U fauni Evrope zastupljeno je više porodica, rodova i vrsta, od kojih se neke ubrajaju u lovnu divljač. Poznato je da na prostoru Bosne i Hercegovine, prema literaturnim podacima, egzistira osam redova, 22 familije, 52 roda, 81 vrsta i oko 90 podvrsta sisara (S o f r a dž i j a, M u z a f e r o v i ć, 1999).

Materijal i metode rada

Istraživanja su vršena na području centralne Bosne i Hercegovine, tokom 2007. godine na više lokaliteta: gradska deponija grada Sarajeva, Briješće brdo, Briješće brdo (naselje), Ilidža (gradski park), Ilidža (livada), Kozja ćuprija i Igman (šuma).

Kod lova sitnih sisara korištene su dvije vrste klopki: preklapače ili mrtvolovke i živolovke. Obje vrste klopki mogu biti izrađene od različitih materijala i proizvoljno odabranih dimenzija. Dosta često za njihovu izradu se koriste prirodni materijali kao što je drvo, mada se, nerijetko, koriste i materijali metalne konstrukcije. Njihova efikasnost nije različita, a način odabiranja klopki najčešće je u korelaciji sa postavljenim ciljem.

Mamci predstavljaju sredstva izrađena od različitih prehrambenih materijala koji se kačenjem postavljaju direktno na klopku i čiji je cilj da svojim mirisom privuku životinju do mjesta na kojem se klopka nalazi. Mamci, korišteni za izlov su bili raznovrsni. Korištene su namirnice kako biljnog, tako i životinjskog porijekla (žitarice, kukuruz, ječam, zob, suho goveđe meso, pileća salama, različite vrste sireva i sl.). Za lov sitnih sisara najčešće je korišten tzv. višekratni mamac (tzv. pamučni fitilj) pripremljen na sljedeći način (M u z a f e r o v i ć, 2008):

– pamučni fitilj za petrolejske lampe se izreže na komade dužine oko 3 cm,
– na jakoj vatri u metalnoj posudi uprži se ulje zajedno sa malom količinom pšeničnog brašna,
– dobivena smjesa se miješa sve dok se ne osjeti jak miris uprženog brašna i ulja,
– prethodno pripremljeni komadi fitilja stave se u smjesu uprženog brašna i ulja,
– postupnim miješanjem, komadi fitilja se potpuno natope priređenom smjesom,
– ohlađeni natopljeni pamučni fitilji postavljaju se na klopke tako što se pričvrste za metalni dio koji se nalazi na samom središnjem dijelu klopke.

Izlovljavanje životinja vršeno je u prekidima od proljeća do jeseni da bi se sakupili rezultati po sezonama. Metoda primjenjivana tokom izlova sitnih sisara jeste kombinovana metoda minimalnog kvadrata i metoda linearnog transekta. Postavljanje klopki vršeno je tokom predvečernjih sati a plijen se kupio tokom ranog jutra. Metod minimalnog kvadrata je dosta zastupljen u istraživanjima mamologa, a sastoji se u tome što se na odabranom lokalitetu za istraživanje označi kvadrat površine 90 x 90 m koji je sastavljen iz 36 jednakih polja veličine 15 x 15 m. U svako polje postave se po dvije klopke, tako da, na kraju, dobijemo veliku površinu od 0,81 ha sa ukupno 72 postavljene klopke. Metod linearnog transekta se razlikuje od prethodnog metoda u tome što se odabranom pravcu postavljaju mrtvolovke na određenom razmaku (M u z a f e r o v i ć, 2008).

Tokom sakupljanja materijala vodilo se uz upotrebu zaštitne opreme (maske i rukavica). Determinacija ulovljenih jedinki vršena je uz pomoć stručne literature (K r y š t u f e k, 1991; M a r t i n o, 1930).

Pored izlova sitnih sisara, na terenu je vršena i determinacija tipa tla, te inventarizacija biljnih zajednica, odnosno organiziranih skupina biljaka prisutnih na ispitivanim lokalitetima.

Determinacija tipova tla rađena je uz pomoć adekvatnih ključeva (Ć i r i ć, 1984), a inventarizacija biljnih zajednica napravljena je u skladu sa Internacionalnim kodeksom fitocenološke nomenklature (W e b e r et al., 2000).

Rezultati rada i diskusija

Istraživanjem je obuhvaćeno sedam lokaliteta i to:
Lokalitet 1 – gradska deponija grada Sarajeva,
Lokalitet 2 – Briješće brdo,
Lokalitet 3 – Briješće brdo (naselje),
Lokalitet 4 – Ilidža (gradski park),
Lokalitet 5 – Ilidža (livada),
Lokalitet 6 – Kozja ćuprija,
Lokalitet 7 – Igman (šuma).
Svi navedeni lokaliteti odlikuju se karakterističnim tipom tla sa prisutnošću različitih biljnih zajednica. Osnovne fizičkogeografske osobenosti istraživanih lokaliteta prikazani su u tabeli 1.

Tabela 1.

Basic physical geographical features of the study locations

Osnovne fizičkogeografske osobenosti istraživanih lokaliteta

Lokalitet	Tip zemljišta	Biljna zajednica
1	Padinski pseudoglej	Pruno spinosae-Rubetum discoloris: u zoni Quercocarpinenim-carpmetozum
2	Antropogeni pseudoglej	Stachyeti-Stellarietum mediae (kulture krompira. kukuruza i graha te mali povnnjak)
3	Antropogeno ugaženo + deposol	Arctietum lappae
4	Kitrificirani fhmsol	Urtico-Rubetum caesiae robinietum pseudoacaciae
5	Duboko ilimenzovano	Mentho longifoliae-Agrostatisum rupestris
6	Fluvisol	Salici incanum-Alnetum incanae subas. Salicietosum albae
7	rendzina	Abieti- fagetum picetosum

Distribucija određenih vrsta sitnih sisara po lokalitetima je neravnomjerna, što znači da se pojedine vrste vezuju samo za određena staništa koja se po mnogo čemu razlikuju od drugih. S tim u vezi, kvalitativno-kvantitativna struktura istraživanih vrsta sitnih glodara po lokalitetima je različita, što se vidi iz priložene tabele. (tabela 2.).

Tabela 2.

Distribution of founded small mammals species on different locations

Distribucija vrsta sitnih sisara na različitim lokalitetima

Lokaliteti
Vrsta	1	2	3	4	5	6	7
Apodemus flavicollis	+	+	+	–	+	+	+
Apodemus sylvaticus	+	+	+	–	+	+	+
Apodemus agrarius	–	+	+	–	–	–	–
Myodes glareolus	–	–	–	–	–	–	+

Tokom izlova vršenog u tri sezone (proljeće, ljeto, jesen) pronađene su četiri vrste iz dvije porodice (Muridae i Cricetidae) i to: Apodemus flavicollis (M e l c h i o r, 1834), Apodemus silvaticus (L i n n a e u s, 1758), Apodemus agrarius (P a l l a s, 1771) i Myodes glareolus (S c h r e b e r, 1780).

Ukupno je izlovljeno 466 jedinki iz četiri vrste. Brojnost pojedinih vrsta se razlikuje od lokaliteta do lokaliteta (tabela 3.).

Tabela 3.

Number of founded individuals from dofferent species on different locations

Brojna zastupljenost konstatiranih vrsta po lokalitetima

Lokaliteti
Vrsta	1	2	3	4	5	6	7	Suma
Apodemus flavicollis	42	17	17	–	9	27	25	137
Apodemus sylvaticus	–	10	1	112	27	63	–	213
Apodemus agrarius	–	44	22	–	–	–	–	66
Myodes glareolus	–	–	–	–	–	–	50	50
Ukupno	42	71	40	112	36	90	75	466

Svih sedam istraživanih lokaliteta raspoređeni su na različitim tipovima zemljišta, i to: padinski pseudoglej, antropogeni pseudoglej – hortisol, antropogeno ugaženo – deposol, nitrificirani fluvisol, fluvisol, duboko ilimerizovano i rendzina.

Najveći broj istraživanih vrsta zastupljen je na antropogenom pseudogleju (hortisol) i na antropogeno ugaženom (deposol) tipu zemljišta. Sve tri konstatirane vrste iz roda Apodemus (Kaup, 1829) upravo su zastupljene na ova dva pomenuta tipa zemljišta (grafikon1.).

Vrsta Apodemus flavicollis (M e l c h i o r, 1834) nije konstatirana samo na nitrificiranom fluvisolu. Najviše jedinki ove vrste pronađen je na padinskom pseudogleju, 42 jedinke, dok je najmanji broj jedinki konstatiran na duboko ilimerizovanom tlu, samo devet jedinki.

Vrsta Apodemus sylvaticus (L i n n a e u s, 1758) nije konstatirana na padinskom pseudogleju kao i na rendzini. Najviše se vezuje za nitrificirani fluvisol, gdje je konstatirano 112 jedinki ove vrste. Samo jedna jedinka je pronađena na antropogeno ugaženom tlu (deposol).

Grafikon 1.

Number of founded species on different soil types

Vrsta Apodemus agrarius (P a l l a s, 1771) pronađena je na dva tipa zemljišta: antropogenom pseudogleju – hortisolu i na antropogeno ugaženom – deposolu. Ova vrsta se više susreće na antropogenom pseudogleju, na kom su pronađene 44 jedinke, dok su 22 jedinke pronađene na antropogeno ugaženom, deposolu.

Sve registrirane jedinke vrste Myodes glareolus konstatirane su samo na rendzini, i to u ovom slučaju 50 jedinki (tabela 4.).

Vrste Apodemus flavicollis (Melchior, 1834) i Apodemus sylvaticus (Linnaeus, 1758) su pronađene na svim pomenutim tipovima tala, što govori o širini ekološke valence ovih vrsta u odnosu na ovaj ekološki faktor.
Vrsta Apodemus flavicollis (M e l c h i o r, 1834) prema tipu zemljišta ima najširu ekološku valencu i konstatirana je u različitom broju na svim istraživanim tipovima tala. Najviše je bila zastupljena na pseudogleju, a na ostalim tlima približno jednako.

Tabela 4.
Distribucija konstatiranih vrsta prema tipu zemljišta

Distribucija konstatiranih vrsta prema tipu zemljišta

Tip zemljišta	Apodemus flavicollis	Apodemus sylvaticus	Apodemus agrarius	Myodes glareolus	Suma
Padinski pseudoglej	42	_	_	_	42
Antropogeni pseudoglei – hortisol	17	10	44	_	71
Antropogeno ugaženo tlo – deposol	17	1	22	_	40
Nitrificirani fluvisol	_	112	_	_	112
Fluvisol	27	63	_	_	90
Duboko ilimerizovano	9	27	_	_	36
Rendzina	25	–	–	50	75
S v e g a	137	213	66	50	466

Vrsta Apodemus sylvaticus (L i n n a e u s, 1758) bila je konstatirana u najvećem broju na fluvisolu, dok je na duboko ilimerizovanoj podlozi i na pseudogleju nešto manje zastupljena. Na deposolu i rendzini ova vrsta nije konstatirana.

Vrsta Apodemus agrarius (P a l l a s, 1771) konstatirana je samo na pseudogleju i deposolu, dok je vrsta Myodes glareolus (S c h r e b e r, 1780) bila konstatirana samo na rendzini.

Zaključci

Na temelju ukupnih rezultata istraživanja zastupljenosti različitih vrsta sitnih sisara na različitim tipovima tla tokom 2007. godine, moguće je formulirati nekoliko zaključaka:

− Pronađeno je i pregledano 466 jedinki sitnih glodara iz dvije porodice: Muridae i Cricetidae. U okviru porodice Muridae konstatirane su tri vrste: Apodemus flavicollis (M e l c h i o r, 1834) – 137 jedinke, Apodemus sylvaticus (L i n n a e u s, 1758) – 213 jedinke i Apodemus agrarius (P a l l a s, 1771) – 66 jedinki. Iz porodice Cricetidae konstatirana je samo vrsta Myodes glareolus (S c h r e b e r, 1780) – 50 jedinki.

− Utvrđena je značajna razlika u pogledu sastava, distribucije i brojnosti ovih vrsta po istraživanim lokalitetima koje odlikuju veoma različiti tipovi tala.

− Tip tla je jedan od bitnih faktora u distribuciji ovih životinja. Najveći broj jedinki pronađen je na nitrificiranom fluvisolu i na čistom fluvisolu, gdje je pronađeno čak 202 jedinke. Vrste Apodemus flavicollis (M e l c h i o r, 1834) i Apodemus sylvaticus (L i n n a e u s, 1758) su vrste sa širokom ekološkom valencom u odnosu na ovaj faktor jer su pronađene na gotovo svim istraživanim tipovima zemljišta. Vrste Apodemus agrarius (Pallas, 1771) i Myodes glareolus (S c h r e b e r, 1780) su više ograničene po tom pitanju (u našim istraživanjima) i ovom prilikom su pronađene samo na tipovima tla pseudogleja i rendzine.

Literatura

Ćirić, M., 1984: Pedologija. Svijetlost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo.
Krsmanović, Lj. 1979: Nutrition of the species Apodemus flavicollis (Rodentia, Mammalia). // Second congress of ecologists of Yugoslavia, Zagreb: Association of Ecological societies of Yugoslavia, pp.1549-1564.
Kryštufek, B. 1991: Sesalci Slovenije. Ljubljana. Prirodoslovni muzej Slovenije.
Martino, V., 1930: Ključ za određivanje glodara. Glasnik Min. Polj., Beograd.
Muzaferović, Š. 2002: Sastav i distribucija sitnih sisara u različitim ekosistemima na vertikalnom profilu planine Vranice: Magistarski rad. Sarajevo: Prirodno-matematički fakultet Sarajevo.
Muzaferović, Š. 2008: Ekofenotipske osobenosti populacija vrsta rodova Apodemus Kaup, 1829 i Clethrionomys Tilesius, 1850 (Rodentia, Mammalia) u urbanim i suburbanim ekosistemima Sarajeva. Doktorska disertacija. Prirodno – matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Sofradžija, A., Muzaferović, Š. 1999: Biodiverzitet sisara Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Fond za otvoreno društvo Bosne i Hercegovine.
Weber, H.E., Moravec, J., Theurillat, J-P. 2000: International code of phytosociological nomenclature 3rd edition jornal of vegetation science vol 11: Opulus press, Uppsala: 739-768.