Za RH i EU – U proizvodnji hrane obavezno je da imate HACCP, ( ne mora nužno  biti certificiran) , a kupac može zahtijevati IFS standard, BRC ili ISO , kao što može zahtjevati i certificiran HACCP. Proizvodi moraju biti proizvedeni i deklarirani u skladu sa zahtjevima EU zakonodavstva . Ovisno o tome što proizvodite možete proučiti EU zakonodavstvo na http://eur-lex.europa.eu/homepage.html . sretno

Popis svih aditiva i njihovu dopuštenost u pojedinoj hrani možete naći na  http://eur-lex.europa.eu/homepage.html  UREDBA (EZ) br. 1333/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima – ima 336 stranica  http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:02008R1333-20161027&qid=1488999512589&from=HR

nadam se da može pomoći

pozdrav svima

 

ja radim kao tehnolog u trgovini ( RH):

– izrada deklaracija,izrada HACCP dokumentacije za objekte, ugovaranje usluga : DDD, uzorkovanja, zbrinjavanje otpada, ispitivanja proizvoda, provedba korektivnih mjera kod nezadovoljavajućih rezultata, edukacija osoblja, pregled objekata i uvjeta u poslovanju sa hranom, pribavljanje rješenja i upis u upisnike za obavljanje određene djelatnosti, očitovanje po inspekcijskim nadzorima- sve u svemu  jaaako puno  praćenja zakonodavstva i primjena na trgovačku djelatnost – sretno

Eni, sve si to lijepo povezala . A onda u Hrvatsku dođe nekakav proizvod od voća sa 40 % suhe tvari u super ambalaži i prihvatljivoj cijeni i svi polude za njim.

Pravila su čudna stvar. Pravilnik po kojem su zadane vrijednosti suhe tvari koje si navela je stvarno prevaziđen i zastario. Ono što imaš u HR – pravilniku je najvećim dijelom usklađeno sa EU standardima. Nadam se da će se što skorije uskladiti zakonodavstvo te da će vrijediti ista pravila barem na području Evrope.. do tada je ovako kako jeste trenutno- a to je loše.

Sadržaj SO2 mora biti manji od 25 ppm – a u proizvodima od voća i povrća izuzev nekoliko biljnih vrsta ( Češnjak iliti bijeli luk i još neke). – u protivnom se smatra da proizvod sadrži konzervans koji je ujedno i alergen te se mora posebno istaknuti na deklaraciji. To9 je podatak prema Pravilniku za marmelade i džemove, a isti podatak je naveden u propisima FDA – USA tako da je to očito općeprihvaćena vrijednost.

Ne znam za literaturu ali evo savjet – CaCL2 ( kalcijev klorid od 0,2 – 0,4 % – tna otopina – uroniti plodove u otopinu i nakon par minuta provjeriti čvrstoću plodova. Ne utječe na okus, siguran kao dodatak hrani u preporučenim koncentracijama.

ovo je pitanje čisto terminološke prirode
– pravilnici zahtjevaju određenu količinu topive suhe tvari u proizvodu ( od 60 – 67 ).
– tijekom proizvodnje dodaje se šećer ,
– tijekom proizvodnje dodaje se voda – ovisno o sirovinama
– tijekom procesa isparava dio vode

Kako god računali ispada da zbroj udjela šećera i udjela voća korištenih sirovina u proizvodnji prelazi 100%- ( zbog vode koja je uklonjena uparavanjem). Zato se količina voća ne izračunava nego se obično na deklaraciji ( ili u specifikaciji ) navodi – proizvedeno od … g voća za 100 g proizvoda
Po nekim propisima obavezan je navod :Ukupni šećeri …. g / 100 g proizvoda ( podrazumijeva dodane šećere i šećere iz voća – tj. refraktometrijsku vrijednost otopljenih tvari u proizvodu kod 20°C).
Nadam se da je pomoglo

Puno hvala na odgovoru. Možete li preporučiti literaturu za ovo područje.
Hvala, uz lijepi pozdrav

Ne vjerujem da na našim prostorima tehnolozi baš mogu birati između velikih i start- up firmi. Sretan si da nakon završenog fakulteta nađeš bilo kakvo zaposlenje , pa čak i izvan struke jer od nečeg moraš živjeti.
Prednost velikoh firmi u odnosu na male jeste ta da imaju : Uređen sustav nabave , prodaje i naplate te svu ostalu logistiku za ostvarenje profita. Tu naravno mislim na sve prateće službe koje su logistika proizvodnji( odjel zaštite na radu,kvalitete, zaštite okoliša, kadrovskih poslova,organizacija rada, ljudskih potencijala,……… ) i svaki zaposleni u takvoj firmi je usko specijaliziran i skoncentriran na samo svoje područje rada. Tu se brže čovjek uklopi u sustav, brže uči, postiže bolje rezultate i brže napreduje.Radno vrijeme je uredno, reguliran g.o., možeš biti odsutan da sve štima.Primanja sigurna i stabilna.
U malim firmama sve te službe ne postoje nego su zaduženja raspoređena na manji broj ljudi koji uz primarna zaduženja „pokrivaju“ i druga područja i poslove. ovisno o potrebama radiš u područjima koja su ti totalna nepoznanica. Učiš u hodu, nekad i pogriješiš, trošiš puno energije, radno vrijeme nije fixno( često prekovremeno – bez naknade), ako ideš na g.o. to je moguće jedino u periodu godine kad nije sezona i to ako i tada jer ako nedostaje ključni čovjek ništa ne štima. Primanja nesigurna i nestabilna, teže se uklopiti u takvu firmu, sporo ili uopće ne napreduješ.
Sa aspekta zadovoljstva poslom normalno je da bi svaki tehnolog volio raditi u „velikoj“ firmi, uz sve gore navedeno može čovjek imati uredan životi uz posao planirati i realizirati svoje privatne afinitete.Naprotiv u start – up firmi mora biti spreman na to da rijetko može išta planirati jer su poslovne obaveze na 1. mjestu.
Čak i kad su primanja u start up firmi veća – bolja opcija je raditi u Velikoj firmi – jer nema tih novaca koji mogu platiti slobodu planiranja g.o. sa obitelji, druženje sa prijateljima … i sva ona sitna zadovoljstva koja čine život.

Svakom onome kome se mota po glavi da pokrene neku proizvodnju preporučam slijedeće: neka nađu člana obitelji i upute na školovanje za tehnologa, – to ne traje toliko dugo a u konačnici će imati osobu od punog povjerenja pa neka otpočnu obiteljski posao.
Proizvodnja hrane je uz farmaceutiku najzahtjevnije područje proizvodnje.Upravo zahtjevi koji moraju biti zadovoljeni za proizvodnju sprječavaju svakog tehnologa da otvori vlastiti biznis – proizvodnju hrane.Vjerujte, Svaki tehnolog bi bio najsretniji da može raditi za sebe-imati svoju firmu. U cijeloj priči, najmanji problem je osmisliti proizvod i ustanoviti postupak izrade. Za sve ostalo- treba znanja, vještine , vremena , živaca,truda ali i ljudstva i novaca.

Moj savjet Vam je da se informirate u nekom udruženju obrtnika o mogućnostima pokretanja „sezonskog obrta“ u kojem biste putem nekakvih povremenih ugovora angažirali stručne kadrove da vam jednokratno odrade dio posla – bez stalnog zapošljavanja.S obzirom da ste naveli da se radi o malim količinama i ukoliko jabuke dolaze iz kontroliranog uzgoja mogli biste razmisliti i o oznaci eko/bio proizvoda čime bi plasman vjerojatno bio još interesantniji.

Sve navedeno govorim iz vlastitog iskustva. Želim vam uspjeh u plasiranju proizvoda.Nadam se da ćete naći put da vaš proizvod stigne do potrošača.

mene zanima koja je uloga CO2 u gaziranim pićima- sa aspekta senzorike i održivosti proizvoda.
koje koncentracije se koriste-? da li se protekom vremena koncentracija CO2 mijenja? Mogu li se gazirana pića pokvariti i kako se to manifestira?

Puno hvala.
Pozdrav svim članovima TH foruma

[Autor]

Članci