Pozdrav clanovima foruma uz izvinjenje zbog kašnjenja sa odgovorom.
Gospođo Ljiljana, nastojaću da budem što kraći i jasniji, ali to za mene nije lako izvesti.U međuvremenu, do ovog javljanja, analizirao sam zakone i propise u vezi mljekarstva u zemljama regiona. Hrvatska, Federacija BiH, Republika Srpska i Crna Gora imaju donesene zakone i propise koji su slični i prilagodjeni propisima EU. Jedino nisam mogao naći za Srbiju da su doneseni propisi u vezu formiranja otkupne cijene mlijeka (drugi dio pravilnika). Kako izgledaju ti zakoni i propisi može se vidjeti ako se za svaku pojedinu zemlju potraži pod: PRAVILNIK (ili UREDBA) O KVALITETU SIROVOG MLIJEKA. Interesantno je da se ti Zakoni i pravilnici ne primjenjuju ni u jednoj zemlji. U Hrvatskoj vidimo da nezadovoljni poljoprivrednici prosipaju mlijeku. Govore o potrebi formiranja MODELA OTKUPNE CIJENE MLIJEKA iako je njihovim PRAVILNIKOM O KAKVOĆI SVJEŽEG SIROVOG MLIJEKA i UREDBOM O CILJNOJ CIJENI SVJEŽEG SIROVOG MLIJEKA lijepo rečeno kako se formira otkupna cijena mlijeka. Za Srbiju zaista nisam mogao naći da je išta rečeno o načinu formiranja otkupne cijene mlijeka prilagođeno zahtjevima EU, što znači, ako je to tako, da je Srbija korak nazad. Ono što sam mogao naći za Srbiju može se vidjeti pod: PRAVILNIK O KVALITETU SIROVOG MLIJEKA/TEHNOLOGIJA HRANE. Razlog zašto se ti zakoni i pravilnici ne primjenjuju i Nezavisne leboratorije ni u jednoj zemlji ne stavljaju u funkciju na pravi način treba tražiti u interesima multinacionalnih kompanija kao i domaćih velikih mljekara koje se ponašaju monopolistički. Političari, koji ne pokazuju nikakav interes za dobrobit svoje zemlje i naroda, uopšte se ne trude da utiču na početak njihove decidne primjene.Biće spremniji pomagati holandsku korporaciju sa njenih 9 milijardi evra godišnjeg prometa koja će izgleda gospodariti u mljekarstvu i kod Vas u Srbiji i kod nas u Republici Srpskoj.
Ja, gospođo Ljiljana, zaista smatram da bi trend uništenja manjih poljoprivrednih proizvođača i manjih prerađivačkih kapaciteta bio zaustavljen ako bi se primjenjivali Zakon i propisi iz oblasti mljekarstva koji su prilagođeni propisima EU. Oni ne vide „velike“ i „male“ proizvođače mlijeka, nego samo kvalitet mlijeka. Proizvođač koji predaje mljekari samo 10-20 litara mlijeka može i treba imati bolju cijenu po litri mlijeka no proizvođač koji proizvodi 1000 litara mlijeka. A mljekara neka odredi kako će nagraditi tog velikog proizvođača (mimo osnovnog Ugovora o saradnji propisanog zakonom).
Kako velike mljekare vide interes u dosadašnjem načinu rada? Tako što mlijeko najbolje plaćaju poljoprivrednicima koji imaju velike količine mlijeka (laktofrize) gdje imaju i najmanje troškove otkupa. Njima moraju i redovno da plaćaju otkupljeno mlijeko. Mlijeko plaćaju najmanje poljoprivrednicima koji imaju manje količine i nemaju laktofrize. Pošto nema Nezavisne laboratorije da to demantuje tvrde da je mlijeko kod tih poljoprivrednika veoma lošeg kvaliteta i, naposljetku, to im služi za prestanak otkupa mlijeka od tih poljoprivrednika.Naravno, pošto su prethodno pogušili svu konkurenciju (male mljekare) i iscrpili sva podsticajna sredstva ministarstava poljoprivrede. Ono što treba naglasiti je da to sve odobravaju, podržavaju i dobar interes veliki poljoprivredni proizvođači koji su obično i predsjednici nekakvih udruženja. Medijski se eksponiraju, na relaciji su sa vlašću i služe da smire eventualni bunt malih, nezadovoljnih poljoprivrednih proizvođača.Kvalitet njihovog mlijeka mora biti ekstraklase i imati maksimalnu cijenu i veoma im je olakšan pristup podsticajnim sredstvima ministarstava poljoprivrede.
Kako se na Vaše poslovanje može odraziti postojeće stanje u mljekarstvu?
Smatram da, što se tiče mljekarstva, ima dosta sličnosti između Srbije i Republike Srpske. Isti mljekarski sistem (SALFORD)dosada je djelovao i kod Vas u Srbiji, a i kod nas. Prenijeću, znači, svoja iskustva.
Za Vas bi bilo idealno kada bi ste imali vlastitu farmu kao sirovinsku bazu i kada bi imali sigurnu prodaju proizvoda sa garantovanom naplatom. To je znači idealno, ali nije nemoguće. Ali, ako se sa konkurencijom borite za svježe mlijeko za preradu,a takođe sa određenom kreiranom paletom proizvoda borite za poziciju na tržištu onda je sve drugačije.
Analizirali ste otkupne cijene mlijeka, sagledali Vaše mogućnosti i odlučili da ponudite bolju otkupnu cijenu no konkurentska mljekara. Ali, pošto se „otkrili karte“, konkurentska mljekara većim kooperantima sa kojima ste pregovarali nudi istu ili bolju otkpnu cijenu mlijeka. One manje proizvođače ostavlja Vama. Oni, iako od konkurentske mljekare imaju manju cijenu i neredovno plaćanje, nerado prihvataju saradnju sa Vama jer ste Vi novi i nemaju povjerenje. Ako i prihvate saradnju to su nedovoljne količine mlijeka za preradu u Vašem pogonu i Vi ćete biti finansijski brzo iscrpljeni visokom otkupnom cijenom i troškovima otkupa. Treba reći i to da su to ipak količine mlijeka nešto lošijeg kvaliteta jer ti manji proizvođači uglavnom nemaju laktofrize za hlađenje mlijeka. Kažete da će Vaši proizvodi biti bez aditiva i emulgatora. Ako se proizvodni program zasniva na kiselo-mliječnom programu (svježe mlijeko, jogurt, pavlaka) ili specijalne vrste sireva onda zaista morate imati za preradu mlijeko vrhunskog kvaliteta (ekstraklase) kao se kvalitet sirovine ne bi odražavao na kvalitet proizvoda. Veoma lako se može desiti da se u mlijeku nađu rezidue antibiotika koji će djelovati pogubno na Vašu proizvodnju. Učiniti protiv proizvođača nećete moći ništa jer nema Nezavisne laboratorije koja bi dala potvrdu da je to tako. Ako budete insistirali da kaznite proizvođača ko je isporučio takvo mlijeko, on će Vas napustiti i početi predavati mlijeko konkurentskoj mljekari. Pošto morate vršiti redovne mjesečne isplate otkupljenog mlijeka nećete mu ostati mnogo dužni što bi umanjilo štetu koju ste pretrpjeli. A konkurentskoj mljekari ne smeta ni mlijeko sa antibioticima jer ga mogu „progurati“ kroz sterilu (tetrapak mlijeko). Opet ću reći da nema Nezavisne laboratorije koja bi takođe štitila i potrošače. Reći ću da sam skoro postavio pitanje jednom tehnologu i dobio očekivani odgovor. To pitanje je bilo u vezi antibiotika u mlijeku. Taj tehnolog je već odavno u penziji,a Banjalučka mljekara gdje je on radio je privatizovana prije osam godina. Rekao mi je da nema pisanih tragova da je Banjalučka mljekara ikada otpisala mlijeko zbog antibiotika. Ako ne bi mogli drugačije na tržište bi ga plasirali kroz tetrapak mlijeko. Znači sa iste farme (u Novoj Topoli) mlijeko preuzimaju Banjalučka mljekara i Mlijekoprodukt iz Dubice i uopšte se ne žale,a moja mljekara i još jedna (Mlijekofarm) trpimo ogromne gubitke zbog antibiotika u mlijeku.
Vaši proizvodi će biti bez aditiva i emulgatora i Vi ćete to naznačiti i na ambalaži proizvoda. Reći ću da prema jednom istraživanju USAID-a u BiH samo 33% potrošača pročita šta piše na ambalaži. Ako budete htjeli medijski prenijeti poruku potrošačima o kvalitetu svojih proizvoda to zaista mnogo košta. Nasuprot, konkurentska mljekara je u sistemu korporacije koja djeluje u više zemalja i može doslovno da kupi medije. Nonstop će jačati snagu svoje robne marke tako što će potrošače kljukati raznim informacijama pa i slikama i svojih proizvodnih pogona i laboratorija. A zemlja Srbija nema Nezavisne laboratorije koja bi garantovala da je proizvodnja u svim mljekarama pa i Vašoj mljekari pod kontrolom i da potrošači mogu biti sigurni.I da se to medijski plasira, a da Vi to naznačite na ambalaži Vaših proizvoda. Ono u čemu je teško boriti se protiv velikih mljekara na tržištu i u okviru je „veća riba guta manju“ je njihova finansijska snaga i obezbjeđivanje rashladnih vitrina za prodajne objekte. Raznovrsnost proizvoda kojima će oni te vitrine napuniti je ogromna (proizvodi iz više zemalja). U tim vitrinama nema mjesta za Vaše proizvode. Možda ste Vi i u mogućnosti nabaviti manje vitrine (do 100 litara),ali za njih fizički nema mjesta u prodavnici. Možda i ima, ali ako je vaš proizvodni program klasičan trgovac će reći da takve proizvode već ima i da već ima previše dobavljača i odbiće saradnju. Ako i prihvati saradnju neće biti redovan platiša. No, ako imate neki specifičan proizvod koji nemaju industrijske mljekare i koji potrošači traže onda će distribucija biti olakšana.
Takođe je teško na području sirovinske baze boriti se protiv velikih mljekara. Nudiće poljoprivrednicima steone junice po povoljnoj cijeni (oni su toga željni) kao i povoljna kreditna sredstva.Takođe će ih vodati po sajmovima u zemlji i inostranstvu (kao slijepce). Iz medija vidimo da treba na naše prostore doći holandski gigant. Ako se to desi, oni, kao što će za prodajna mjesta nabavljati nove rashladne vitrine sa sve besplatnim održavanjem, tako će i za svakog malo većeg poljoprivrednika obezbijediti laktofriz za hlađenje mlijeka (pre desetak godina sam prikupljao ponude za nove laktofrize i najjeftiniji su bili baš iz Holandije). Scenario ide dalje tako da će Vam poljoprivrednici reći da niste u mogućnosti da ih pratite i da će odustati od saradnje sa Vama, bez obzira kakav Ugovor o saradnji imali sklopljen sa Vama. Ono jedino što može da spasi jeste visoka otkupna cijena mlijeka sa redovnim plaćanjem. I da profunkcioniše Zakon o mljekarstvu koji bi onemogućio nelojalnu konkurenciju. Ipak smo mi domaćini u svojoj kući. Ako vršimo otkup mlijeka u neposrednoj blizini mljekare samo na razlici troškova otkupa mi smo u prednosti u odnosu na veliku mljekaru. Samo, mora sve biti transparentno i da se zna osnovna otkupna cijena svake mljekare kao što i zakon treba da obavezuje.
Možda ste Vi, gospođo Ljiljana, i tehnolog što bi značajno smanjilo troškove pokretanja rada Vaše mljekare.
Američki ekspert za mljekarstvo (Lindel Vajtlok) koji je 2004. godine posjetio moju mljekaru rekao je da na tržištu mogu uspješno poslovati samo veliki prerađivački paciteti (najmanje dnevno 300-400.000 litara mlijeka), ali i male mljekare koje su kreirale neki svoj proizvodni program koji ima višu cijenu ili su naslonjene na neki način na neku veliku mljekaru.
Da ipak ništa ne garantuje uspjeh navešću primjer gospođe dr Anke Popović-Vranješ. Možda ste i sa njom kontaktirali tokom priprema za pokretanje rada Vaše mljekare. Negdje od 1997. pa do 2002. g. na području Laktaša radila je njena mljekara (Laktoprodukt). U to vrijeme ona je radila u Banjalučkoj mljekari, a i na fakultetu.Zna se da je ona vrhunski tehnolog, a takvi su bili i proizvodi iz njene mljekare. Ali je ipak u poslovnom ambijentu kakav je bio u Republici Srpskoj morala obustaviti rad u svojoj mljekari. Možda ne bi bilo loše da je kontaktirate i da Vam prenese iskustva vezano za rad njene mljekare.
U pripremama za pokretanje rada moje mljekare ja nisam mogao razgovarati s gospođom Ankom jer smo mi trebali biti konkurencija, a nekog drugog stručnjaka za mljekarstvo u Republici Srpskoj nisam ni znao. Tokom ljeta 1998. bio sam na Poljoprivrednom fakultetu Zemun i razgovarao sa profesorom Ognjenom Maćejom i Snježanom Jovanović. Ponudili su mi jedno klasično rješenje za moju mljekaru koje tada nisam prihvatio. Kasnije sam dugi niz godina smatrao da sam pogriješio što nisam prihvatio, ali sam sada siguran da je bolje što nisam prihvatio.
Bilo bi mi zadovoljstvo kada bih znao da će Vam nešto od ovog što sam napisao biti od koristi. Takođe, ako ima pitanja od Vas ili nekog drugog ako budem znao odgovoriću.Znači sve od proizvodnje mlijeka na imanjima poljoprivrednika, otkupa, prerade, distribucije, tržišta. Pozdrav.

Pozdrav clanovima foruma,
Sada samo da kazem da cu nesto kasnije dati informacije za gospodju Ljiljanu. Izvinjavam se, ali trenutno nemam vremena. Takodje cu reci i nesto u vezi pitanja clana foruma ninamalovac. Smatram da oni mogu mogu pomoci i jasan mi je princip njihovog djelovanja. Poslije uspjesno otplacenog USAID kredita bio sam korisnik njihovog granta, s za preradu mlijeka-proizvodnju kajmaka (prije 7 godina u Republici Srpskoj). Iznos granta isti kao i onaj koji sada nude u Srbiji. U aktuelnostima na ovom forumu prije desetak dana sam citao da USAID daje grantove u Srbiji, pa i za proizvodnju kajmaka. Pokusajte stupiti u kontakt sa nekom kancelarijom USAID-a u Srbiji i informisite se.
Pozdrav

Kurs? Suvise kratka i jednostavna rijec za jednu kompleksnu proizvodnju. Da li mislite na tradicionalnu ili industrijsku proizvodnju? Znam da je prije nekoliko godina prof.dr. Ninoslav Nikicevic (polj.fakultet Zemun) vodio obuku proizvodjaca rakije iz Republike Srpske. Mozete se,znaci, njemu obratiti. Mogu se odredjena znanja usvojiti i na kursu, ali ako iz oblasti proizvodnje rakije na tradicionalan nacin imate veliko iskustvo pa veoma lako usvajate preporuke koje vam se nude. Ali, potrebno iskustvo tesko cete imati ako nemate vlastiti rakijski kotao za pecenje rakije i sa njim pecete rakiju sebi ili „idete po selu“, to jeste pecete drugima. Ali, osnovno sto treba imati je zelja da se ispece sto bolja rakija, bez razlike da li je za sebe ili drugoga.
Moci cete za sebe reci da ste veoma uspjesni ako Vasa rakija u svakom trenutku moze dobiti Uvjerenje o zdravstvenoj ispravnosti nadleznog Instituta. I pogotovo ako moze osvojiti neku medalju kvaliteta-recimo Novosadskog poljoprivrednog sajma. Tada cete moci reci da ste vec postali tehnolog u ovoj oblasti.
Sertifikat? Odvajkada ljudi proizvode rakiju za sebe ili druge bez ikakvog sertifikata. No, tendencije su da ce se na taj nacin rakija moci proizvoditi samo za sebe i to je u redu. Jer, ne mali broj ljudi je umro od trovanja rakijom. Nikad niko nije rekao da je njegova rakija losa. Svi kazu da je dobra, a isto to ocekuju da i drugi kazu koji tu rakiju proubavaju (kusaju). I smrtno se uvrijede ako joj se nadje neka mana.
Toliko od mene, a vezi pitanja. Ako ima jos nekih pitanja uvijek sam spreman podijeliti svoja znanja sa drugima.
Ovo je moje prvo javljanje na ovom divnom sajtu na koji sam naisao i prijavio prije nekoliko dana. Pozdrav.

[Autor]

Članci