Tek je prošlo nepunih šest godina od štampanja „Priručnika za slatkovodno ribarstvo“. To prvo domaće djelo iz područja slatkovodnog ribarstva je svesrdno prihvaćeno od ribarske čitalačke publike i ribarskih stručnjaka. On je postao dragocjen pomoćnik studentu, ribarskom stručnjaku praktičaru, kao i onom u zavodu i institutu.

Poslovno udruženje slatkovodnog ribarstva Jugoslavije sada pokreće inicijativu za prijevod i tiskanje jednog stranog djela: „ABC ribnjačarstva“ od mađarskih autora Antala Antalfija i Ištvana Tölga, a u izdanju „Glasa Slavonije“ iz Osijeka.

Ovoj odluci nije prethodilo mnogo dogovaranja i dilema. To nije zbog toga što bi naš „Priručnik“ već zastario, već što se pojavila u stručnoj ribarskoj literaturi nova kvalitetna knjiga o ribarstvu, napose o ribnjačarstvu. Nju su izdali naši susjedi Mađari, čije je ribnjačarstvo bilo preteča i učitelj našem, klima i ostali uvjeti slični, ribnjaci i tehnologija po istom sistemu, a napredak ribnjačarstva posljednjih godina vrlo zapažen i u evropskim razmjerima. Nju su napisali vrsni stručnjaci i praktičari, znanci i prijatelji jugoslavenskih ribnjačara — Antal Antalfi i Ištvan Tölg. Eto, to je razlog što smo se odlučili da prevedemo ovu knjigu na hrvatskosrpski, odnosno srpskohrvatski jezik i tako je približimo našim čitaocima i ribarskim stručnjacima.
U daljem tekstu želimo da ukratko prikažemo sadržaj knjige, upozorimo na njenu vrijednost, na najvrednija poglavlja za našu praksu i na neke terminološke i druge razlike koje smo primijetili, a smatramo da je potrebno na njih ukazati radi boljeg razumijevanja i usvajanja teoretskih i praktičnih znanja iz ove knjige.

Ponajprije nešto o naslovu knjige. Pošto knjiga u cijelom jednom poglavlju opširno opisuje ribarsko privređivanje u otvorenim vodama, prema našim shvaćanjima bolje bi odgovarao naslov „ABC slatkovodnog ribarstva“. Ta primjedba nije nikakva kritika, nego više upozorenje čitaocima, da se zapravo radi o kompleksnom slatkovodnom ribarstvu.

Sadržaj je knjige dakle, obuhvatio sve što sadržava pojam „ribnjačarstva“, još i više. Autori, i sami veliki praktičari, pisali su knjigu za praksu. Iz nje se može naučiti sve što praktičaru treba pri radu i rukovođenju tehnološkim procesom. Tom ocjenom ne mislimo umanjiti njenu teoretsko-naučnu vrijednost. Svakako treba dodati da je to knjiga o mađarskom ribnjačarstvu, o mađarskim uvjetima. To treba svaki jugoslavenski čitalac imati na umu kad se njome služi, kad je uzima u pomoć pri svom praktičnom radu.

Bili smo ispočetka u dilemi da li da se prevodi poglavlje „Povijest mađarskog ribarstva“ kao i veliki broj tabela, gdje su prikazani čisto mađarski postupci i normativi. Odlučili smo da to obavezno mora ući u naš prijevod iz dva razloga: bez toga bi prijevod bio krnj, a i čitaoci bi bili prikraćeni što ne bi upoznali razvoj i pravo stanje mađarskog ribnjačarstva, što se može vrlo korisno primijeniti na naše prilike.

Smatramo da je za naše čitaoce najvrednije poglavlje o biljojednim ribama i kombiniranom uzgoju u ribnjačarstvu, iz razloga što tako opširno i precizno nemamo opisano u našoj literaturi, a to je budućnost i osnova napretka i našeg ribnjačarstva.

Podjela riba prema ekonomskog značenju svakako ne odgovara, ili bar ne u potpunosti, našim uvjetima. Svakako da bi karas i američki patuljasti som u nas promijenili mjesto u tabeli vrednovanja. Američki patuljasti som postao je, naime, vrlo tražena riba u izvozu i njegovo značenje će sve više rasti.

Kategorije ribljeg mlađa pri uzgoju kod nas se drugačije zovu, odnosno nemamo preciznih naziva, pa ih je prevodilac u suradnji s ribarskim stručnjacima zapravo morao izmišljati. Smatramo da je mladunac adekvatni izraz mađarskom originalu, da je za nas prihvatljiv i da ga treba udomaćiti u našoj stručnoj praksi i literaturi. Također ni kategoriziranje ribnjaka za uzgoj mlađa nije adekvatno našoj raspodjeli i tu bi eventualno moglo doći do nerazumijevanja teksta. Kod nas, u punosistemnom ribnjaku precizno razlikujemo: matičnjake, predgrijališta, mrijestilišta, preduzgojilišta (rastilišta), uzgojilišta, tovilnjake i zimnjake.

Prema sistemu uzgoja konzumne ribe, Mađari razlikuju ribnjake s jednogodišnjim i dvogodišnjim pogonom, a u nas razlikujemo sistem uzgoja u dvogodišnjem pogonu, kad se nasađuje jednogodišnji mlađ za uzgoj dvogodišnjeg šarana za konzum, a trogodišnji pogon smatramo kad dvogodišnji mlađ nasađujemo za uzgoj trogodišnje konzumne ribe.

Kod hranidbe ribe autori precizno razlikuju krmivo od hrane, što u nas nije uvijek slučaj. Umjesto relativnog hranidbenog koeficijenta, u nas skraćeno HK, oni govore o relativnoj konverziji, a iskazuju je brojem dok se u nas izraz konverzija više upotrebljava kod ishrane drugih domaćih životinja i izražava se u postotku iskoristljivosti krmiva.

Relativnu konverziju izračunavaju tako da pohranjeno krmivo svecu na škrobnu vrijednost i podijele s ukupnim prirastom. Računaju s prosječnom konverzijom od 1,8. To je možda i ispravniji način računanja nego naš ali se taj podatak teško uspoređuje s evropskim podacima, jer većina računa kao mi.

Optimalno iskorištavanje ribnjaka putem kombiniranog nasađivanja i riba sveždera — biljojeda i grabljivica jest crvena nit koja se provlači kroz knjigu. Na svakom koraku tu tehnologiju ističu, propagiraju je i majstorski je prezentiraju u knjizi. Međutim, ističu također da je kombinirano nasleđivanje i optimalno iskorištavanje ribnjaka moderno ribnjačarstvo koje zahtijeva visokostručne kadrove i samo takvi mogu to razumjeti i savladati.

S optimalnim iskorištavanjem ribnjaka povezali su kontinuirano snabdijevanje tržišta ribom, bez kojega, po njihovom mišljenju, nema ni napretka u proizvodnji, odnosno jedno drugo potiče i gura naprijed. Taj problem postaje i naš osnovni problem pa će nam rješenja i upute iz knjige vrlo dobro doći.

U procjeni proizvodnosti i kategoriziranja mađarskih ribnjaka, u ribnjake niske proizvodnosti svrstavaju one s maksimalnim prinosom do 1600 kg/ha, a u odlične — iznad 4000 kg/ha. Ti podaci mora da nam mnogo kažu i treba da se zamislimo nad našim prosječnim prinosom i našim iskorištavanjem ribnjačarskih površina.

U opisu tehnološkog procesa proizvodnje ribe autori su precizni i obilato se služe svojim velikim iskustvom. Ističemo njihovu misao da je „velika sramota“ za ribnjačara, ako mu se procjena proizvodnje razlikuje za više od 5 do 10% od ostvarenja. Ako tako pišu, možemo pretpostavljati da se u praksi kod njih krive procjene rijetko dešavaju. A što znače realne procjene i realno planiranje, to nije potrebno naglašavati.

Tako ćemo, dragi čitaoci, dobiti još jednog dragocjenog pomoćnika i vjernog suputnika u našem teškom, ali plemenitom i interesantnom poslu — uzgoju ribe. Njegovo je ime „ABC Ribnjačarstva“.

Inž. Cvjetan Bojčić
Mr. Davorin inž. Pleić

Sadržaj

Predgovor jugoslavenskom izdanju
Uvod
Povijest mađarskog ribarstva
Organizacija ribarstva
Izobrazba ribara
Život voda
Voda kao okolina
Tipovi vode
Vodeni život i njegovi predstavnici
Vodena živa bića
Život voda i ribarstvo
Ribe koje imaju privredno značenje
Opća karakteristika — Građa tijela
Ribe i temperatura

Disanje riba
Hranidba
Rast riba
Razmnožavanje
Vrste riba
Šaran
Bijeli tolstolobik
Sivi tolstolobik
Bijeli amur
Linjak
Kečiga
Mrena
Smuđ
Som
Štuka
Jegulja
Pastrvski grgeč
Bolen

Smuđ kamenjak
Manić
Deverika
Krupatica
Sabljarka
Klenić
Klen
Jaz
Podust
Bodorka
Crvenparka
Karas
Karašić
Uklija
Gavčica
Balavac
Govedarka
Grgeč
Sunčanica
Američki patuljasti som
Životne faze i dob riba

Ribarski alati
Mreže
Sredstva
Strojevi
Razmnožavanje
Opća biološka pitanja
Općenito o razmnožavanju riba
Sredstva umjetnog razmnožavanja
Umjetno mrijestilište
Ručna sredstva

Ribnjaci i bazeni za uzgoj ribljeg mlađa
Sakupljanje hipofize i hipofiziranje
Instrumenti za sakupljanje hipofize
Hipofiziranje
Razmnožavanje korisnih riba
Razmnožavanje šarana
Razmnožavanje riba biljojeda
Razmnožavanje smuđa
Razmnožavanje soma
Razmnožavanje linjaka
Razmnožavanje štuke
Pastrvski grgeč

Ribnjačarstvo
Pojmovi ribnjaka i njegovi tipovi
Ribnjaci u ribnjačarstvu
Tehnički uređaji ribnjačarskih pogona
Određivanje lokacije ribnjaka
Prirast
Metode za povećanje prirodnog prirasta
Populacija ribnjaka
Nasađivanje ribnjaka
Pokusni (kontrolni) ribolov
Procjena proizvodnje
Izlov

Kontinuirano snabdijevanje ribom
Ljetno ribogojstvo
Uskladištenje i zimovanje riba
Orijentacioni brojevi zimovanja
Selekcija riba za rasplod
Evidencija u ribnjačarstvu
Ribarstvo na otvorenim vodama
Otvorene vode i njihovi tipovi
Pravo na ribolov i davanje dozvole za korištenje
Procjena otvorenih voda sa stanovišta ribarske privrede
Poribljavanje otvorenih voda

Planiranje poribljavanja otvorenih voda
Kada je najkorisnije izlovljavati ribe
Transport riba
Transport rasplodnog materijala
Transport konzumne ribe
Osnovni pojmovi o zdravlju i čuvanju riba
Preventiva
Najčešće bolesti riba — Vodena bolest
Fluorescens
Gnjiloća škrga riba
Riblja plijesan
Paraziti na škrgama riba
Costiasis
Chilodonosis
Grizasta bolest

Ligulosis
Bothriocephalosis
Pijavičavost
Ušljivost riba
Štetnici riba
Uništavači likre
Uništavači riba
Sakupljanje uginulih riba
Riba u prehrani
Kupovanje ribe
Čišćenje riba
Recepti za pripremanje riba
Riblja juha
Riblja juha s rezancima
Kisela riblja juha
Riblji paprikaš
Kisela ragu juha
Punjeni naresci
Riba na roštilju
Smuđ u rolnama
Smuđ a la Orli

„Plavi“ šaran, amur i linjak
Špikani šaran
Odresci amura ili tolstolobika s jajima
Amur ili tolstolobik s gljivama
Kuhana riba na hladno
Riblja salata s majonezom
Marinirani riblji odresci
Kosani riblji odresci
Kuhana pastrva
Pastrva na roštilju
Sataraš s pastrvom
Riba na ražnju

Uvod

»Plemenita riba na određenom mjestu i u određenim okolnostima uvijek je imala i imat će svoje značenje, a to mora tako biti i u budućnosti i ovdje na tlu Mađarske.«

»…umjetni uzgoj riba po svom postupku neobično je kompliciran. Zato je malo ljudi koji su sposobni, a još je manje onih koji su voljni baviti se tim poslom.«

Oto Herman

»Kratak sadržaj ribarstva«, Budimpešta, 1888.

Prošlo je desetak godina od objavljivanja posljednje stručne knjige o ribarstvu. Desetgodišnji prethodnik »Riba, ribarstvo i ribnjačarstvo« od Miklosa Ribianszkog i Eleka Woynarovicha pomalo je zastario, i to ne samo zbog česte upotrebe u knjižnicama ribara, ribnjačara i udičara. Ova knjiga ispunila je nade i na mnogim stranicama još i danas daje dbbre savjete čitaocima, premda je mjestimično već neaktualna i to zbog skokovitog razvitka ribnjačarstva Mađarske u posljednjoj deceniji.

Ovom knjigom, u kojoj nastojimo opisati teorije i sisteme koji su sada u najboljem razvoju, ne želimo da za naredni desetgodišnji period pružimo čitaocima jedini stručni priručnik. želimo samo nadopuniti djelo istaknutih autora. S obzirom na opseg knjige i sadržaja i ne možemo imati većih pretenzija. Zato smo pokušali da se ograničimo na najvažnija pitanja uzgoja i ekonomike.

Istakli smo i opisali način poboljšanja ekonomičnosti ribnjačarstva, nove mogućnosti povećanja proizvodnje u ribnjačarstvu, sigurnost razmnožavanja, te razmnožavanje i uzgoj riba biljojeda i grabljivica. Veći dio opisane teorije i prakse nismo sami razradili. Oni su svojina čitavog mađarskog pa i svjetskog ribnjačarstva. Radi pojednostavljenja teksta nismo to u materijalima posebno istakli. U ovom uvodu zahvaljujemo onim istraživačima, ribarima i ribnjačarima, kojih teoriju i sistem objavljujemo na stranicama ove knjige.

Voljeli bismo pružiti čitaocima takvu knjigu koja se uz rad može korisno prolistati i koja će do objavljivanja naredne sažetije stručne knjige o ribnjačarstvu poslužiti kao koristan priručnik.

Budimpešta, siječnja 1971.

Autori

Ribe koje imaju privredno značenje

Opisom vrsta riba i njihovim grupiranjem prema porijeklu bavi se sistematika. Ova naučna grana, bez obzira na privredno značenje pojedinih vrsta riba, prikazuje pojedine vrste prema srodstvu. Ova knjiga, koja daje pregled osnova mađarske ribarske privrede, ne sistematizira ribe, nego nabraja pojedine vrste riba prema njihovom privrednom značenju. Prije opisa vrsta riba dajemo kratak pregied biologije riba u kojem također nismo težili za savršenstvom. Ovo poglavlje sadržava, dakle, samo najvažnija biološka saznanja o ribama s privrednog stanovišta.

Opća karakteristika. Građa tijela ribe

Ribe su kralježnjaci koji cijeli život provode u vodi. Njihov organizam potpuno se prilagodio životu u vodi. Izvan ove okoline osjećaju se nelagodno.

Suhozemni svijet, koji je ribama tuđ, nanosi im sauno štetne posljedice. Na primjer, gušenje, sušenje kože, ozljede površine tijela, peraja ili očnih jabučica. Ugibanje od gušenja je često vrlo mučno. Ako ribu izvadimo iz vode, uvijek moramo imati u vidu da ona dolazi u potpuno tuđu okolinu. Ako izvađenu ribu želimo iskorištavati za rasplod, moramo s njom postupati s najvećom pažnjom. I pri najopreznijem postupku može se ozlijediti gornji sloj kože (sluzi!) koja kasnije, kad riba ponovo dođe do vode može otvoriti vrata raznim bolestima — bakterijama plijesni. Od gušenja oslabljena riba možda će još posljednjim snagama ipak zaplivati u vodi, ali joj se životna snaga neće u potpunosti vratiti.

Oblik ribljeg tijela potpuno se prilagodio uvjetima okoline u kojoj se razvijala. Na primjer mrena koja živi u brzim vodama, ima oblik torpccla, presjek joj je gotovo kružan. Ribe, stanovnici sporih voda, ili voda stajačica, imaju plosnati bok, a presjek tijela je više jajolik. Na primjer šaran ili deverika.

Ribe, isto kao i ostale vrste živih bića, imaju razne dijelove tijela — udove, peraje, brkove. O tome dajemo pregled na crtežima broj 21 i 22.

Peraje. Peraje sačinjavaju s kožnom opnom povezane žbice kojih je korijen ugrađen u mišićje ispod kože. Nijedna od peraja nije povezana s kosturom kao kod kralježnjaka viših vrsta. Peraje miče posebno mišićje. Razlikujemo lepezaste (podijeljene) i bodljaste (nepodijeljene) peraje. Kod potonjih imamo i zupčaste peraje (na primjer leđna peraja šarana). Broj žbica leđnih i podrepnih peraja važno je obilježje pojedinih riba, (na primjer bijeli amur i klen). Broj žbica pojedinih peraja označujemo posebnim formulama. Naziv pojedinih peraja označujemo početaim slovom njihovog naeiva: leđna peraja prva L,, leđna peraja druga L2; repna peraja R, podrepna peraja Pr, prsna peraja Ps.

• Prva leđna peraja s tvrdim žbicama
• Druga leđna peraja s mekanim žbicama
• Repna peraja
• Bočna pruga
• Prsne peraje
• Analni otvor
• Podrepne peraje
• Trbušne i peraje
• Glava
• Trup
• Rep

21. crtež: Dijelovi tijela riba

Izostavljeno iz prikaza

• Presjek očiju
• Nos
• Nosni otvor
• Gornja vilica
• Stražnji dio
• donje vilice
• Ugao usta
• Donja vilica
• Glava
• Škržni poklopac Prednji poklopac
• Donji poklopac
• Srednji poklopac
• Zraci škržnog poklopca

22. crtež: Dijelovi riblje glave

Izostavljeno iz prikaza

Rimski brojevi iza ovih slova označavaju broj tvrdih, a arapski brojevi broj mekanih, odnosno podijeljenih žbica. To su važne oznake za razhkovanje pojedinih vrsta riba.

Formula leđnih peraja smuđa je ova: L, XIII—XVII, L2 I—III 19—24, podrepna peraja šarana: Pr III 5 (6). To znači, da smuđ ima dvije leđne peraje, u prvoj sa 13 djo 17 tvrdih žbica, a u drugoj s jedan do tri tvrdih i 19 do 24 mekamih žbica. U podrepnoj peraji šarana nalaze se tri tvrde, odnosno pet do šest mekanih žbica. Pri određivamju vrsta riba pregledavaju se uglavnom leđne i podrepne peraje.

Na peraje moramo obratiti posebnu pažnju. Prilikom transportiranja riba, prebacivanja iz m-reže u košare, a naročito ako se ribe bacaju na gomilu, često dolazi do ozljede peraja koje se raskrvare. Ako kod izvađene ribe primijetimo da plivački -refleksd ne rade, odnosno ako naročito opuste trbušne, prsne d leđne peraje, to znači da je riba umorna, da je transport bio loš i da je o-pala životna sposobnost riba.

Tijelo ribe. Prednji dio ribljeg tijela je glava (crtež broj 22), na kojoj se nalaze usta, nos-ni otvori, oči, dišni organi — škrge, a -kod nekih vrsta riba i brkovi. Naše domaće vrste riba nemaju ijuske na glavi.

U nosnoj šupljini nalazi se organ za čulo mi-risa, kojim se služe prilikom razmnožavanja, susreta spolova, a kod riba selica i za pronalaženje pravog vodenog puta. Osim toga ovaj organ pomaže za osjet i izbjegavanje neugodnih mirisa (na piimjer miris benzina, crkotina).

Oko usana, na brkovima i u usnoj šupljini, a često i po čitavoj glavi razasute su ćehje za okus (bradavice).

Oblikovanje usana i usne šupljine kod pojedinih vrsta riba upućuje na način pronalaženja hrane. Na primjer, usne koje se otvaraju u obliku .harmonike (šaran i deverika) pokazuju da te vrste riba svo-ju hranu nalaze na dnu vode, rijući po mulju. šiljaste mekane usnice upućuju na ribe koje svoju hranu skidaju s biljaka ili kamenja. Ši-ljaste gore ok-renute usne znače da se riba hrani planktonim-a, a čvrste šiljaste usne -upućuju na to da se do-tična riba hrani travom i trskom, dok zubi u ustima znače da je riba grabljivica. Moramo još i to znati da usne i usna šupljina ne služe ribama za žvakanje nego samo za sakupljanje hrane.

Oči u riba nemaju naročito značenje za njihovo održavanje kao kod suhozemnih kralježnjaka, jer za osjećanje okoline, za pronalaženje i primjećivanje hrane služe uglavnom organi okusa i mirisa, te specijalna bočna p-ruga riba. Oči riba igraju sporednu ulogu, uglavnom za osjećanje razlike svjetia i tame i za primjećivanje boja.

Pregled očiju daje važne podatke uzgajivačima riba. Na primjer, zdrav šaran, bijeli amur, tolstolobik i još neke ribe na suhom »škiije« prema dolje. Ako ovaj refleks izo-staje, riba je vjerojatno bolesna, nalazi se pred ugušivanjem ili već nije živa. Upale staklenaste oči kod već mrtve ribe upozoravaju potrošača da riba nije svježa. Ako su oči u žive ribe mutne, to ukazuje na vodenu plijesan, odnosno da se prilično nemarno rukovodi uzgojem.

Na stražnjem dijelu glave ribe nalaze se s obje strane škržni poklopci. Ispod njih se nalaze škržni listići, dišni organi riba, koji služe za prijem kisika i ispuštanje ugljičnog dioksida. Škržni listići smješteni su na škržnim lukovima. Dvoredni škržni listići nose nježne lamele čije slobodne krajeve ispunjava splet finih žilica — kapilara, putem kojih se obavlja izmjena plinova u krvi ribe. S obzirom na građu škržni listići su veoma osjetljivi. Prilikom upadanja stranih tijela brzo se ozlijedi tanka opna listića što prouzrokuje krvarenje. Na ranu se često uhvati vodena plijesan (Saprolegnia) koja može obložiti čitavu škržnu šupljinu, te prije ili kasnije dovodi do ugibanja riba. Ako riba i ne ugine, ona oslabi zbog slabijeg kapaciteta dišnih organa, pa je prema tome njezino držanje neekonomično. Prema tome, nikako ne smijemo rukom ulaziti u škržni otvor riba, niti smijemo vješati ribe na škržne poklopce, jer to je nestručni postupak i mučenje riba.

epiderma
endoderma
ljuske

23. crtež: Presjek ljuskaste riblje kože

Izostavljeno iz prikaza

Trup riba (crtež broj 21) do repa kod pretežnog broja riba pokriven je ljuskama. Ljuske su dio kože.

24. crtež: Vrsta ribljih ljusaka

Izostavljeno iz prikaza

25. crtež: Raznovrsni raspored ljusaka kod šarana

Izostavljeno iz prikaza

Koža se sastoji od više slojeva. Gornji sloj kože, epiderma, nalazi se ispod ljuske (crtež broj 23). Ovaj tanki sluzavi sloj brani riblje tijelo od vanjskih utjecaja. Najmanja fizička ozljeda otvara vrata na infekciju. To se odnosi uglavnom na ribe bez ljusaka (tovljeni šaran, som itd.). Moramo zapamtid da prilikom rukovanja ribama nije dovoljno paziti da ne ozlijedimo ljuske. Moramo čuvati i sluzavi sloj, epidermu. Zbog toga košare (kible), stolovi za sortiranje, transporteri i sva sredstva koja dolaze u dođir s tijelom riba moraju bitii obložena.

Ljuske. Ljuske su uglavnom karakteristike riba, ali ih ipak nemaju sve vrste. No pretežni broj riba pokriven je Ijuskama. Ljuske razlikujemo po obliku: ljuske okruglastog oblika (cikloidne) nazubljene (fctenoidne) i u obliku romboidniih pločica (ganoidne). Crtež broj 24.

Najraširenije su ljuske okruglastog oblika, naročito kod ciprinida (šaran, bijeli amur, bijeli i sivi tolstolobik itd.). Na vanjskoj strani nazubljene ljuske nalaze se isitnd zubići, pa je zbog toga površina ovih riba hrapava. To se primjećuje kod smuđa, grgeča i srodnih vrsta riba. Postoje ribe sa sasvim sdtnim ljuskama, na primjer jegulja i linjak. Njihova tijela osim ljuske pokriva još sluzavi sloj epiderme.

Umjetno uzgajani šaran (tovIjeni šaran) jest prijelazna forma između riba s ljuskama i riba bez ljusaka.

Raspored ljusaka ima nekoliko varijacija (crtež broj 25).

Riba bez ljusaka (som, američki patuljasti som) ima vrlo malo. Gola koža je osjetljivija, lakše se ozlijedi, pa se prema tome s takvim ribama treba postupati s pojačanom pažnjom. To se odnosi i na tovljenog šarana, glavne ribe naših ribnjaka.

26. crtež: Ovisnost rasta tijela i ljusaka

Izostavljeno iz prikaza

Na ljuskama se uporedo s razvojem riba stvaraju koncentrične linije kružnog oblika — godovi. U zimskim mjesecima, zbog usporenog razvoja riba, kružne linije su gušće, dok su u Ijetnim mjesecima rjeđe, s obzirom na brži rast riba. Na osnovu tih kružnih linija može se s malim iskustvom ustanoviti dob određene ribe.

Godovi ljusaka osim na dob upućuju i na promjenu tjelesnih mjera riba (crtež broj 26).

Godovi se mogu jasno uočiti pomoću mikroskopa ili drugih optičkih povećala. Na osnovu razmaka između godova (mjeri se u milimetrima) može se jednostavnom jednadžbom ustanoviti mjera (veličina) ribe u prijašnjim godinama, kao i brzina razvoja.

Na primjer:

• na ljusci određene ribe pod povećalom promjer od sredine do ivice ljuske iznosi 68 mm,
• izmjerena duljina trupa iznosi 335 mm,
• razmak od sredine do predzadnjeg goda (pri istom povećanju) iznosi 59 mm,
• tada je jednadžba slijedeća:

68 … 335 = 59 … x

odnosno

68:59 = 335 : x
59 x 335 = 290 odnosno

duljina trupa ove ribe iznosila je prethodne godine 290 mm.

Računanje kod svakog drugog goda je isto. Za potrebe masovnih mjerenja i u interesu bržeg rada neki ribarski biolozi izradili su mjemi trokut. Od ovih se najčešće upotrebljava Woynarovichev (ortež broj 27).

Na tijelu riba nalaze se ljuske u pravilnim redovima (slično crepovima na krovu). Broj redova Ijusaka, koji su okomito smješteni u odnosu na duljinu ribe, možemo najbolje izračunati prema bočnoj pruzi, a vodoravne redove na osnovu broja redova iznad, odnosno ispod bočne pruge (crtež broj 28).

Redovi ljusaka važni su za ustanovljivanje vrsta riba. Pojednostavljena formula izgleda ovako:

kod smuđa

80 x 12 — 16 / 16 — 24 x 97

kod bijelog amura

42 x 6 — 7 / 5 x 45

U ovim formulama brojke u srednjem redu na oba kraja označuju graničnu vrijedtnost broja ljusaka na bočnoj pmzi riba, dok brojevi iznad i ispod srednjeg reda označavaju broj ljusaka iznad ili ispod bočne pruge.

Boja. Ribe su različite boje. To im omogućuju bazalne ćehje različitih boja (takozvani kromatofori). Neke ribe imaju sposobnost da mijenjaju boju prema okolini. Poznata je i promjena boje za vrijeme mriješćenja.

28. crtež: Mjesto za brojenje reda Ijusaka kod određivanja vrsta riba

Izostavljeno iz prikaza

Bočni organ. Za ribe je karakteristična bočna pruga koja ide uzdužno i po strani glave do repa. Pokriva je poseban red Ijusaka sa svake strane tijela. To je ustvari sistem osjetljivih živčanih pipaka kojii reagiraju na sve promjene u vodi. Bočna pruga je u vezi sa slušnim organom i služi za primanje vibraoija vodenog toka — dakle za orijentacdju s obzirom na strujanje vode. Zato je važno da ribarske mreže, koje se postavljaju u vodu, budu izrađene od što tanjeg konca.

Sluh. Sluh riba na interesantan način povezan je s organom za ravnotežu, plivaćim mjehurom. Ovaj mjehur, koji je priljubljen na unutrašnju stranu trbušne šupljine, prima pomoću ikože i mišića vibracije vodenog toka koje onda prenosi do unutrašnjeg organa sluha smještenog u glavi ribe. Ribe, dakle, nemaju vanjske uši i bubnu opnu. Unutrašnje »uho« ujedno je organ za održavanje ravnoteže.

Unutrašnji organi. Probavni sustav riba započinje usnim otvorom. Usta, međutim, ne služe za žvakanje nego samo za sakupljanje i gnječenje hrane.

Od naših domaćih riba samo neka vrsta šarana žvače hranu. Doduše, ne žvaće u ustima, nego zubima koji se nalaze u ždrijelu. Ovi se zubi nalaze ispod škržnih lukova, korijenima ugrađeni u mišićje. Neke vrste riba imaju i više redi zubi. Smještaj tih redova zubi karakterističan je za poijedine vrste riba, pa se on izražava formulama. Na primjer, plosnata deverika na svakoj strani kostiju ždrijela ima po pet zubi. Formula je dakle: 5—5. Linjak ima na jeđnoj strani 4—5 zubi. Formula je dakle: 4(5)—5(4) itd. Bolen ima na po jednoj strani koštanog luka sedam do osam zubi u dva reda. Formula je: 3,5—5,3

29. crtež: Unutrašnji organi riba

Izostavljeno iz prikaza

30. crtež: Ždrelni zubi karakteristični za vrste ciprinida

Izostavljeno iz prikaza

• Zdrijelo
• Zrakovod
• Plivajući mjehur
• Bubreg
• Repni mišić
• Škrge
• Srce
• Jetra
• Zučna kesica
• Spolni organ
• Žilijezda
• Crijeva
• Analni otvor

Kod nekih vrsta šarana odmah iza ždrijela nalazi se crijevo, dok se kod riba grabljivica odmah nalazi želudac. Želudac je zapravo prošireno crijevo vrećastog oblika, kojemu je zadatak da usitni progutanu hranu, prema tome zamjenjuje žvakanje. Nake ribe imaju uz želudac još jedan dodatni organ koji sadrži enzime za pospješenje probave.

Iza želuca riba grabljivica i iza ždrijela svih vrsta ciprinida nalazi se crijevo. Crijevni kanal konačno usisa i rastvara hranu. Crijevni kanal dba grabljivica mnogo je kraći od crijeva riba biljojeda i sveždera.

U crijevo direktno ulazi kanal iz jetre i slezene koje izlučuju važne enzime potrebne za probavu. Ove materije nadopunjavaju rad probavnih sokova žlijezda koje se nalaze u unutrašnjoj stijenki crijeva. Izvan jetara visi žučna kesica. Ako se riba baca u vodu iz daljine, često pukne žučna kesica i riba ugine.

Analni otvor je izlaz iz probavnog trakta.

31. crtež: Razni oblici plivaćeg mjehura

Izostavljeno iz prikaza

1. otvoren jeđnodjelni,
2. otvoren dvodjelni,
3. zatvoren plivaoi mjehur

Spolne žlijezde riba također ise nalaze u unutrašnjosti utrobe. To je par organa koji kod mužjaka stvaraju mliječ (sjeme), a kod ženke ikru (jaje) (Slika br. 4). Rasplodni organ ženke, jajnik, ima poseban izlaz, dok se kod mužjaka nalazi zajedno s analnim otvorom.

Specijalan organ, karakterističan samo za ribe, jest plivaći mjehur. Nalazi se u gornjem dijelu trbušne šupljine. Kod nekih vrsta riba je u lebdećem položaju (na primjer kod porodice ciprinida), dok je kod drugih srašćen sa sluzokožom (smuđ i som). Kod prvih je riba ovaj organ suženjem razdvojen na dva dijela. Uloga plivaćeg mjehura je reguliranje specifične težine riba. Razlikujemo ribe s otvorenim i zatvorenim mjehurom, prema tome da li su ove kesice, koje su napunjene zrakom, povezane s crijevnim kanalom ili nisu.

Ribe sa zatvorenim mjehurom jesu: grgeč, smuđ, smuđ-kamenjak, a s otvorenim mjehurom: vrste ciprinida. Ove potonje vrste prilikom nagle promjene specifične težine vode (zbog promjene temperature vode) gutaju zrak iz atmosfere i tako napune plivaei mjehur, dok prva grupa riba za to nije sposobna.

Mjehuri se prvi puta pune kod riblje ličinke. Riblje ličinke neki puta nisu sposobne da gutaju zrak zbog slabosti, ili zbog kiše, odinosno talasanja vode, jer ne mogu isplivati na površinu i uzeti zraka, pa zbog toga ugibaju. Zato više odgovara, kad se mriješćenje obavlja na zaštićenom mjestu, jer je tamo ikri, odnosno ličinkama osiguran mir do prvog disanja, odnosno do početka hranjenja.

Istrošene tvari iz ribljeg tijela izlučuju bubrezi. Taj se organ nalazi na stražnjem dijelu utrobe ispod kralježnice, prirastao uz sluzokožu.

Krvotok riba je mnogo primitivniji nego kod sisavaca. Centar krvotoka je srce, koje se umjesto od četiri sastoji samo od dva dijela, od klijetke i pretklijetke. Nalazi se ispod ždrijela u kutu škržne šupljine. To je organ za usisavanje i izbacivanje krvi po tijelu. Istrošena krv napunjena ugljičnim dioksidom vraća se iz tijela u klijetku, a od tamo u pretklijetku i napokon se kroz škrge snabdijeva kisikom, izlučuje ugljični dioksid pa se kroz žile ponovo razlijeva po tijelu.

U Mađarskoj postoji specijalan sistem za vađenje krvi iz srca riba. Taj postupak nije mučan za ribu. Ova krv služi za važne analize radi poduzimanja preventivnih mjera protiv eventualnih bolesti.

Ribe i temperatura

Kao što smo več napomer ili u poglavlju »Opća karakteristika«, tjelesna temperatura riba uvijek se prilagođava okolini, dakle promjenljiva je. Prema tome, ona se tokom godine isto tako mijenja kao temperatura vode. Naše ribe žive u vodama koje imaju temperaturu od +0,5 °C do 30 °C. Uporedo s temperaturom mijenja se njihov biološki proces. Za vrijeme hladnijeg godišnjeg doba usporeno im radi srce, sporiji su im probava, aktivnost živčanog sistema, pokreti, pa prema tome i usporeni refleksi na izbjegavanje opasnosti. Posljedica toga jest da se pri nižoj temperaturi ribe lakše uhvate u mrežu, lakše se njima barata. Osim toga potreba za kisikom je manja nego pri visokoj temperaturi.

Promjenljiva temperatura riba je tako važna činjenica, da to uvijek moramo imati na umu. česta je pogreška dla Ijudi polazeći od vlastitog organizma koji ima centar za reguliranje stalne tjelesne temperature, što ribe : nemaju, ne uzimaju u obzir da se životni ritam riba mijenja ovisno o temperaturi. U slučaju naglog opadanja temperature, na primjer, moramo odmah smanjiti količinu hrane. Nadalje, možerno računati s tim da će kod i matičnog jata, naročito kod ženki, kasnije sazreti ikra. Također je potrebno više vremena i za djelovanje injekoije hipofize i za valjenje embrija iz ikre. a Kod više temperature sve se to ubrlzava, ali je također i brži razvoj pojedinih bolesti.

Mnogo zabune izaziva kontradiktornost u ribarstvu, da u hladnijem vremenskom periodu voda prima više kisika i prema tome sadržava veću količinu O2 nego u toplijim periodima, kad brži ritam zahtijeva više ovog a »životnog plina«.

Ima mnogo primjera o čvrstoj povezanosti između temperature i životnih pojava u riba. Prilikom rasprave o ljuskama već smo spominjali formiranje godova, što je povezano sa sporijim zimskim i bržim ljetnim razdobljem. (Na ljuskama riba, koje čitave godine žive u toplim podnebliima, ne nalazimo godove). Promjena otkucaja ®rca također ukazuje na životni ritam. Srce jegulje, na primjer, kod temperature od 5°C udara 14 puta, a kod temperature od 30 °C 72 puta u jednoj minuti. Za intenzitet prijema hrane dobar je primjer serija pokusa kojom se dakazalo da smuđ u Blatnom jezeru na temperaturi od 25° C ispražnjava želudac za jedan dan, a na temperaturi od 5° C svakih desetak dana. Na ovisnost prirasta i temperature ukazuje i nevjerojatno brzi razvoj bijeloga amura na Kubi. Dok u nas godišnji prirast bijelog amura (od lipnja jedne do lipnja druge godine) iznosi u najboljem slučaju 350 do 400 grama, na Kubi takav primjerak iste dobi postiže težinu od 5.800 gr. Gubitak težine šarana (kalo), Sipremljenog u zimnjaku, u ljetnim je mjesecima, na primjer, veći za 13 do 15 posto nego zimi za isto razdoblje. Pri temperaturi ođ! 5° C možemo u sto litara vode bez dodatka 02 transportirati 50 kg ribe (za dva sata), dok pri temperaturi od 20° C ova količina iznosi samo 20 kilograma.

Temperatura naročito djeluje na razmnožavanje riba. Od godišnje prosječne temperature i od vremenskih prilika zavisi:

• duljina vremena od spolnog sazrijevanja i
• vrijeme razmnožavanja.

U vrijeme mriješćenja temperatura okoline utječe na:

• početak mriješćenja,
• duljinu vremena mriješćenja,
• djelovanje injekcije hipofize,
• sazrijevanje ikre i period sazrijevanja ličinki
• broj dana uzgoja mlađa i
• potpun uspjeh mriješćenja.

Ženka šarana je, na primjer, u sjevernoj Evropi sposobna za mriješćenja nakon tri, u nas nakon dvije godine, dok je u Izraelu ženka šarana sposobna za polaganje ikre već nakon osam — devet mjeseci.

Temperatura karakteristična za razmnožavanje pojedinih vrsta riba toliko je važna činjenica da to moramo uzeti u obzir i kod umjetnog uzgoja. Za ubrzavanje sazrijevanja ikre štuke, koja se inače mrijesti na temperaturi od 4 do 5°C, može se radi skracivanja vremena izlijeganja jajašca povisiti temperatura na 10 dlo 12° C, ali pri višoj temperaturi već možemo računati na veće štete. U slučaju smuđa, koji se mrijesti na temperaturi od 10 do 14 stupnjeva Celzija, temperatura okoline može se povisiti i do 20° C. Prilikom sazrijevanja akre amura, tolstolobika i soma, naprotiv, temperatura ne smije biti niža od 20° C, jer niža temperatura izaziva ugibanje ikre i ličinke. Cesto se događa tokom mriješćenja šarana da se zbog naglog zahlađenja ikra teško izvali, ličinke nisu sposobne da isplivaju na površinu vode i napune mjehur zrakom, ili se zbog hladnoće riblji mlađ slabo hrani i postaje žrtva nametnika.

Temperatura, dakle, koja je važna tokom čitavog života riba, igra glavnu ulogu i prilikom razmnožavanja. Tu postoje takvi slučajevi, kad priroda ne daje ustupke. Poznajemo doduše slučajeve da neka živa bića dobro podnose klimu drukčiju od klime svoje pradomovine, ali svoje potomke donose na svijet samo pod odgovarajućom klimom.

Za praktično izražavanje djelovanja temperature na duljinu sazrijevamja ikre uvedeno je vrednovanje toplinskog sunčanog stupnja. To je indeks, koji podijeljen s temperaturom okoline ikre, daje broj dana koji je potreban da ‘se oplođena ikra izvali. Točne podatke dobivamo samo u slučaju, ako je određena temperatura karakteristična za temperaturu prirodnog mriješćenja. Zato, po najnovijem načinu, umjesto vrednovanja sunčanog stupnja izražavamo tabelama ili grafikonima ovisnost vremena sazrijevanja ikre o temperaturi.

Temperaturu, koja je potrebna pri pojedinim fazama razmnožavanja riba, u najnovije vrijeme izražavamo prikazom »ukupne temperature«, i to na inicijativu jugoslavenskih učenjaka. To je zbroj prosječne dnevne temperature koja ‘je potrebna u pojedinim fazama. Na primjer, ženki šarana potrebna je u godini mriješćenja (dakle računajući od 1. siječnja) za spolno sazrijevanje temperatura od 1000 do 1100 stupnjeva Celzija, dok ta brojka kod sivog tolstolobika iznosi 1400 do 1500 stupnjeva Celzija.

I za toplinski sunčani stupanj i za indeks ukupne temperature karakteristično je da se ne mogu primjenjivati mehanički, nego služe samo kao orijentacija. Njihova vrijednost ovisi o raznim okolnostima, na primjer o ishrani.

Disanje riba

Sa svake strane u stražnjem dijelu glave nalaze se po četiri para škržnih lukova na kojima su škržni listići bogati krvnim kapilarima. To je mjesto ispuštanja istrošenog zraka i primanja kisika.

Kod otvaranja usta, pri zatvorenim škržnim poklopcima, voda prodire u usta, odnosno u škržnu šupljinu. Nakon toga usta se zatvaraju, otvaraju se poklopci škrga i svježa krv puna kisika pročisti škržne listiće. Krv strujanjem prima u vodi otopljeni kisik, a ispušta ugljični dioksid. Iz škrga, prema tome, struji u tijelo krv puna kisika.

Tek izvaljene riblje predličinke u početku32 crtež; siikoviti prikaz disanja nemaju skrzne otvore. Tada se putem su kroz škrge manjčastih kesica obavlja primopredaja kia) udisanje b) izdisanje sika, ali i kroz čitavu površinu tijela.

32. crteži: Slikoviti prikaz disanja kroz škrge

Izostavljeno iz prikaza

1. udisanje
2. izdisanje

Kod ikre za vrijeme sazrijevanja također nailazimo na površinsku primopredaju zraka. Možemo reći da je primopredaja zraka kod ikre i predličinke, zbog nestašice organa za disanje, mnogo teža nego kod razvijenih riba. Zato je jedan od osnovnih uvjeta za razmnožavanje riba stalno svježa voda puna kisika.

Hranidba

Hranidba je životni proces koji osigurava potrebnu energiju za održavanje života.

Ribe dobivaju prvu hranu iz žumanjčaste kesice, koja se nalazi u aonjem dijelu tijela. Većina riba počinje se hraniti još prije nego što potpuno potroši sadržaj žumanjčaste kesice. Na to kod uzgoja riba moramo obratiti naročitu pažnju, jer ako zakasnimo davanjem prve hrane, to može izazvati značajne gubitke. Početkom primanja hrane prestaje život ličinke i počinje faza razvoja mladunca.

U početku, ovisno o vrsti riba, hranu predstavljaju jednostanične alge i vrste Copepoda (Cyklops, Diaptomus) ili njihove ličinke (Nauplius). Naročito je važna odgovarajuća veličina prve hrane za pojedine vrste riba — na primjer za smuđa. Mladunac »boji se« prevelikog zalogaja i — premda bi ga mogao progutati — radije ugiba od gladi, jer neće da započne jesti.

Mladunci postepeno prelaze na potrošnju većih organizama, a obično tri do pet tjedana poslije valjenja prelaze na potrošnju hrane karakteristične za njihovu vrstu. Time se završava faza razvoja mladunaca.

U rastilištu česta je pojava, kad su mladi šarani dugački 20 do 30 mm, da nastaje invazija vodenbuha (Daphnia pulex i Daphnia magna). To su prilično veliki nižerazredni račići (3 do 6 mm) koje mali šarančići nisu sposobni da progutaju. Oni se »kupaju« u hrani, ali pri tome gladuju. U takvim slučajevima trebamo priskočiti u pomoć umjetnom hranom bogatom bjelančevinama, (npr. brašnom od čvaraka).

Riblji mlađ, nakon što poraste daljih nekoliko milimetara, prelazi u lov na vodenbuhe. Nakon toga, ako imamo dovoljno šarančića u rastilištu, za dan-dva prestaje invazija vodenbuha.

33. crteži: Najvažniji organizmi — riblja hrana (povećano)

Izostavljeno iz prikaza

Vrste riba grupiramo i prema hrani koju troše u doba kad su odrasle. Poznato je više vrsta podjela. Naše ribe mogle bi se podijeliti u ove grupe:

I. Mirne ribe:

1. Biljojedi (bijeli amur, bijeli tolstolobik)
2. Svežderi (šaran, deverika)
3. žderači sitnih organizama:

a) planktona (sabljarka)
b) benthosa — organizama s dna (kečiga, balavac)

II. Ribe grabljivice:

1. Žderači velikih riba (štuka, som)
2. Žderači sitnih riba (smuđ, manić)

Grupiranje riba prema hranidbi značajno je ne samo s biološkog nego i ekonomskog stajališta. Prema suvremenim pogledima na ribogojstvo, najviše se isplati uzgoj raznovrsnih riba. Na taj se način mogu potpunije iskoristiti mogućnosti određene vode za proizvodnju riba. Ako, dakle, nedostaje koja grupa riba, trebamo upotpuniti zbroj vrsta riba.

Kod pojedinih vrsta riba u pogledu hranidbe možemo razlikovati:

• glavnu hranu,
• sporednu hranu,
• prigodnu hranu i
• hranu iz nužde.

Ovisno o vrsti vode ova se raspodjela može i mijenjati. Ribe dolatze do svoje hrane na ovaj način:

• gutanjem,
• usisavanjem (cijeđenjem),
• pabirčenjem (branjem),
• grabežem (lovom).

Na primjer šaran guta, kada se hrani planktonskim »oblacima«; vrste tolstolobika usisavaju, jer samo propuštaju vodu kroz usnu i škržnu šupljinu; pabirči hranu s dna kečiga; ribe grabljivice love svoju žrtvu i kod njih razlikujemo dvije grupe:

• koje čekaju u zasjedi,
• koje love gonjenjem.

Bolen, na primjer, uvijek goni »hranu«, štuka i som čekaju u zasjedi, dok smuđ noću goni žrtvu, a danju čeka žrtvu ležeći na dnu u zasjedi.

Primjenu hrane — prema korisnosti — dijelimo u dvije grupe: na dio koji služi za održavanje i na dio koji služi za prirast. Koeficijent ishrane (konverzija) relativna je brojka. Tovni šaran, na primjer, za kilogram prirasta koristi dva do četiri kilograma suhe tvari, deverika 6 do 8 kilograma, dok ribe grabljivice trebaju 8 do 15 kilograma žive hrane za jedan kilogram prirasta.

U hranidbi riba isto je tako potrebno osigurati najvažniju grupu hranjivih tvari — bjelančevine, rnasti, ugljikohidrate i miineralne soli — kao kod ostalih korisnih životinja. Količina i omjer tih važnih elemenata mijenja se prema vrsti pojedinih vrsta riba. Bijeli amur, na primjer, ne zahtijeva bjelančevine životinjskog porijekla; smuđ, međutim, živi isključivo od toga. U prirodi omjer hranjivih tvari odgovara u svakoj prilici: pojedine vode razlikuju se međusobno samo po količini riblje hrane.

Pri umjetnoj hranidbi riba često dolazi do štetnog pomjeranja omjera hranjivih tvari. Najčešće se mijenja omjer bjelančevina i škroba, i to na štetu bjelančevina, jer se prirodnom fondu hrane u ribnjaku (koji je izvor bjelančevina) dodaje previše krmne hrane sa sadržajem škroba. Posljedice toga su masnoća riba, loše iskorištavanje hrane, a u težim slučajevima ugibanje zbog oštećenja jetara.

Da bi omjer hranjivih tvari bio uvijek u skladu, pri hranidbi riba uvijek treba uzimati u obzir količinu prirodne hrane u ribnjaku. To možemo pospješiti na umjetan način u interesu pravilnog omjera bjelančevina i škroba. Drugi je način da u hranu miješamo bjelančevine životinjskog porijekla. To je iz ekonomskih razloga naročito preporučljivo u uzgoju mlađa. Prednost uzgoja riba prema ostalim granama stočarstva leži u tome, da najskuplje hranjive tvari — bjelančevine i aminokiseline — i kod prihranjivanja — ribnjak proizvodi kao prirodnu hranu.

Često i ribarski stručnjaci tvrde da se ribe zimi ne hrane zbog velike hladnoće. To nije točno. Prirodnu hranu troše i u zimskim mjesecima, naravno u mnogo manjim količinama, nego u toplijem godišnjem dobu, samo što prestaju primati krmivo. Ovo inače također ovisi o temperaturi. Potreban je određeni ritam života, brža aktivnost organizma da mirne ribe u ribnjaku počnu trošiti krmivo. Ova se pojava, međutim, mijenja prema dobi riba. Mlađ šarana, na primjer, i zimi prima dopunsku hranu, a šarani — matice počnu primati dopunsku hranu prije nego dvogodišnji šarani. Za ribe grabljivice, međutim, i zimi treba osigurati obilnu hranu.

Rast riba

Rast riba je pozitivna promjena duljine riba. To ne treba zamijeniti s prirastom težine koja ne ovisi samo o mjerama nego i o stanju hranidbe. Između ovih dviju pojava sličnost je u tome da su rezultat hranidbe.

Među ribama imamo vrste:

• krupnog rasta (som, bijeli amur),
• srednjeg rasta (šaran, bolen, kečiga),
• malog rasta (balavac, crvenokica),

s karakterističnim veličinama za kraj životne dobi.

Beskonačan rast riba pogodno se upoređuje s rastom drveća. Razlika u kontinuiranom rastu između vrsta riba samo je u tome, da je kod nekih jednakog intenziteta do kraja života, dok kod drugih vrsta manje-više opada intenzitet rasta.

Sposobnost rastenja jest karakteristika vrste, ali imamo individualnih razlika. Rast jata možemo kod nekih vrsta poboljšati u različitoj mjeri namjenskom selekcijom. Primjer je zato oplemenjeni dunavski šaran, koji uzgajan u ribnjacima mnogo brže raste od svojih predaka.

Kod pojedinih vrsta riba različita je duljina i težina što ih mogu postići u različitom životnom dobu. To se prikazuje na tabeli broj 6.

Razlika u tempu rasta pokazuje prosječan rast. Uz to možemo govoriti o maksimalnom rastu, odnosno o gornjoj granici rasta pojedinih vrsta riba.

Tempo rasta različit je ne sarno između pojedinih vrsta riba nego i unutar vrsta. Te razlike prouzrokuju ove glavne činjenice:

• klima (temperatura),
• naisljedina svojstva,
• količina hrane,
• zdravstveno stanje.

Omjer tjelesnih mjera riba mijenja se s rastom. To je najočitije kod oplemenjenih šarana. Matematička analiza promjene tjelesnih mjera (biometrija) važan je sistem za oplemenjivanje.

Tempo rasta može se utvrditi, prema promjeni tjelesnih mjera, analizom godova ljusaka, odnosno njihovim naknadnim izračunavanjem.

Tabela broj 6. prikazuje godišnji prosječan rast pojedinih vrsta korisnih riba.

Razmnožavanje

Ova životna pojava kod riba zove se mriješćenje.

Suština je u tome da za pojedine vrste riba — karakteristično godišnjem dobu i temperaturi vode — ženke riba na specifičan način polažu ikru koju mužjaci posredovanjem vode (vanjski način) oplođuju plivajućom spermom (mliječem).

U tom pogledu u naših riba nema većih razlika (izuzevši linjaka).

Prema dobi i temperaturi vode imamo vrste riba koje se mrijeste:

• u hladnoj vodi (štuka),
• u prohladnoj vodi (grgeč),
• u mlačnoj vodi (som).

Prema broju sudionika u »svadbenoj igri« dijelimo ih na vrste koje se mrijeste po:

• parovima (smuđ) i
• grupama (šaran).

34. crtež: Grafikon prirasta i rasta štuke

Izostavljeno iz prikaza

Po našoj stručnoj tercninologiji ikra i mliječ su proizvodi ženskih i muških spolnih organa. Ikra se sastoji od jaja, a mliječ od spermija.

• Vrsta
• Šaran
• B. amur
• B. tolsto-lobik
• S. tolsto-lobik
• Linjak
• Deverika
• Bolen
• Mrena
• Kečiga
• Smuđ
• Som
• Štuka
• Jegulja**
• Past. grgeč
• Manić

Računajući od vrha nosa do repne peraje
Računamo slatkovodne godine

Prema mjestu mriješćenja dijelimo ribe na one koje se mrijeste u:

• plitkim vodama (štuka) i
• dubokim vodama (mrena).

Riblji parovi prilikom mriješćenja svojim milenijskim instinkton pažljivo biraju uže mjesto za izvođenje »svadbene igre«. štuka i šaran mri jeste se na područjima pokrivenim biljkama, smuđ i som na korjenasto podlozi, mrena traži šljunkasto dno, dok se bijeli amur i sabljarka te vrsti tolstolobika mrijeste neposredno ispod površine vode.

• Godina spol. zrelosti
• Način mriješćenja
• Broj jaja u ikri
• Jaje (1) min
• Vredn. sunč. stup.
• Temp. mriješć.
• Dan zriobe
• Potreba za kisikom
• Teoretska vrijednost, računajući broj jaja u jajniku

Općenito se za vrijeme mriješćenja mužjak ribe pojavljuje na mjestu mriješćenja. Mužjaci nekih vrsta riba (smuđ, sunčanica, som) pripremaju mjesto za ikru, đok mužjaci drugih vrsta dokono čekaju ženke, čuvajući mjesito mriješćenja.

Nekoliko vrsta riba nakon mriješćenja čuva svoju ikru (smuđ i pastrvski okum), dok ostale vrste ne vode nikakvu brigu o potomstvu.

Rezultat mriješćenja riba je ikra sposobna za oplođivanje. Oplođivanje se obavlja posredovanjem vode. Spermiji, koji su nekoliko sekundi spo-sobni za pokret, »pronalaze« ikru koja nije sposobna da se giba, glavom probiju opnu jajeta i izvrše oplođivanje. S obzirom da je ovaj vanjski na-čin oplođivanja primitivniji nego unutrašnji (kao na primjer kod ptica i sisavaca), manje je djelotvoran od unutrašnjeg, odnosno veliki positotak jaja i spemiija ugiba i propada. Zato ribe i proizvode veliku količinu ikre. Broj jaja u ikri, općenito uzevši, u skladju je s načinom mriješćenja, odnosno brigom za uzgoj ikre i mlađa. Dakle, računajući prema jedinici tjelesne težine, općenito više ikre proizvodi ona vrsta riba koja se ne brine za svoj rasplod (linjak) nego ona vrsta koja aktivno čuva potomke. O broju jaja u ikri važnijih vrsta riba informira pregled na tabeli broj 6.

Svojstva ikre i faze sazrijevanja prikazujemo u poglavlju »Razmnožavanje riba«.

Ima vrsta riba koje postavljaju veće ili manje zahtjeve za uvjete mriješćenja. Na žalost, ekonomski vrednije ribe više osjećaju negativne promjene uvjeta razmnožavanja nego manje vrijedne ribe. To su u prvom redu smuđ i šaran. Promjenjive uvjete za razmnožavanje u našim otvorenim vodama bolje podnose na primjer vrste riba iz porodice ciprinida, ali sve više opada prirodno razmnožavanje plemenitih riba. Rezultat toga je cla mjesto vrednijih vrsta riba zauzimaju manje vrijedne vrste iz porodice šarana. To se osjeća u zastupljenosti tih vrsta u godišnjoj količini ulova, jer opada ikoličina ulova vrednijih riba.

Općenite činjenice, koje pogoršavaju uvjete za razmnožavanje riba, jesu ove:

• reguliranje voda zbog čega se trajno isuše vodene površine koje inače najbolje odgovaraju za mriješćenje;
• opadanje nivoa vode ili ncprirodne promjene nivoa vode zbog čega se isušuju mrijestilišta i uzgajališta, pa nepokretna ikra i riblje ličinke ostanu na suhom;
• crpne stanice, čiji rad uništava milijune ribljeg mlađa;
• upotreba kemikalija — sredstva za pranje, insekticidi i pesticidi — od kojih neka ne uništavaju već odraslu ribu, ali uništavaju riblje embrije i ličinke;
• zagađivanje voda koje djelomično zagađuju mrijestilišta (katran, ulje), a s druge strane otrovne tvari umanjuju rezultate mriješćenja;
• prirodni neprijatelji ikre i mlađa, koji su u prirodno čistim vodiama bili u ravnoteži s ribljim jatom, ali navedene činjenice sada potpomažu njihov razvoj;
• čovjek koji ćesto ne obraća pažnju na potrebu čuvanja riba u doba mriješćenja pa svojim lošim postupcima, umjesto da potpomaže, onemogućuje razmnožavanje riba.

Vrste riba

Stručne knjige koje opisuju riblju faunu, prikazuju pojedine vrste riba po sistematici. To je u naučnim radovima normalno, jer ih okarakteriziraju neovisno o njihovom ekonomskom značenju. U ovoj knjizi, međutim, grupiramo ribe (izuzev vrsta pastrva) prema ekonomskom značenju za Mađarsku.

I. Prvorazredne korisne ribe

S nekoliko iznimaka (kečiga i manić) uzgajaju se u ribnjacima. Cijenjene su i važne zbog proizvodnje ribljeg mesa i ribarskog sporta.

One se dijele na:

Mirne ribe:

1. Šaran (Cyprinus carpio)
2. Bijeli tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix Val)
3. Sivi tolstolobik (H. nobilis Rich)
4. Bijeli amur (Ctenopharyngodon idella Val)
5. Linjak (Tinca tinca L.)
6. Kečiga (Acinpenser ruthenus L.)
7. Mrena (Barbus barbus L.)

Grabljivice:

1. Smuđ (Stizostedion lucioperca L.)
2. Smuđ kamenjak (Stizostedion volgensis Gmelin)
3. Som (Silurus glanis L.)
4. Štuka (Esox lucius L.)
5. Jegulja (Anguilla anguilla L.)
6. Pastrvski grgeč (Micropterus salmonides, Lacipede)
7. Bolen (landov) (Aspius aspius L.)
8. Manić (Lota lota L.)

II. DRUGORAZREDNE KORISNE RIBE

U otvorenim vodama predstavljaju pretežan dio ribolova (na primjer deverika), ali su značajne i za sportski ribolov (na primjer jaz).

Za prehranu su, s obzirom da im je tijelo manje i imaju dosta kostiju, manje vrijedne.

1. Deverika (Abramis brama L.)
2. Sabljarka (Pelecus cultratus L.)
3. Krupatica (Blicca bjoerkna)
4. Klenić (brzak) (Leuciscus leuciscus L.t
5. Klen (klijen) (Leuciscus cephalus L.)
6. Jaz (Leuciscus idus L.)
7. Podust (skobalj) (Chondrostoma nasus L.)

III. TREĆERAZREDNE RIBE

Ova vrsta riba ne prelazi težinu od 15 do 20 dekagrama. Zbog puno kostiju nisu naročito omiljele. Prilikom masovnog ribolova stižu na tržište kao jeftina riba. Manji primjerci služe za hranu ostalim ribama.

1. Bodorka (crvenokica) (Rutilus rutilus L.)
2. Crvenperka (lola) (Scardinius erytrophthalamus L.)
3. Karaš (Carassius carassius L.)
4. Karašić (C. Auratus gibelio Bloch)

IV. ČETVRTORAZREDNE RIBE

Značajne su samo kao hrana za grabljivice. Neposredno ne prouzročuju veće štete (oduzimanje hrane, uništavanje ikre).

1. Uklija (Albumus alburnus L.)
2. Gavčica (Rhodeus sericeus amarus Bloch)
3. Balavac (Acerina cemua L.)
4. Govedarka (krkuša) (Gobio gobio L.)

V. ŠTETNE SITNE RIBE

Opasni su uništavači ikre i ribljeg mlađa. Osim toga njihov malen rast nije u skladu s utroškom hrane. Smanjivanje njihova jata nije lak posao.

1. Grgeč (bandar) (Perca fluviatilis L.)
2. Sunčanica (Lepomis gibbosus L.)
3. Američki patuljasti som (Amiurus nebulosus Le Sueur)

Na narednim stranieama prikazujemo crteže nabrojenih vrsta riba i njihov kratak opis. U opisnom dijelu dajemo najpoznatije nazive pojedinih riba, znakove za raspoznavanje, boju, najčešću đuljinu (zajedno s repnom perajom), mjesto prebivališta rasprostranjenost, razmnožavanje, hranu, privredno i sportsko značenje, zakonski lovostaj i najmanju dopuštenu veličinu ribe za ribolov (mjereći do korijena repa).

Ovaj dio knjige, dakle, nema karakteristiku biologije nego samo želimo prikazati pojedinu vrstu riba.

Prilikom objašnjavanja pojedinih znakova za prepoznavanje riba upotrebljavamo ove skraćenice:

L( = prva leđna peraja, L2 = zadnja leđna peraja, P,. = podrepna peraja. Formula za ljuske FIJ. Formula za zube u ždrijelu = Z. Q = ženka, <5 = thužjak, 0 = promjer.

Na prvom mjestu spominjemo najraširenije nazive za pojedinu vrstu riba. Naučne latinske nazive navodimo samo prilikom nabrajanja.

Šaran

Znaci za raspoznavanje. L III—IV 16—22, Pr III 6, Fu 33 5/5—6 41, Z

Usta su mu šiljato izbočena, otvaraju se u obliku harmonike, odgovaraju za rovanje. Na gornjoj usni s obje strane nalazi se po jedan kraći i dulji brk. Karakteristična je jako razvijena zadnja žbica leđne i podrepne peraje. Raspoznavanje spolova sa sigurnošću može se utvrditi samo za vrijeme mriješćenja (travanj — lipanj). Unutrašnja strana prsne peraje je kod mužjaka blago hrapava. To se ponekad može primijetiti i na koži i na glavi. Donji dio trbuha ženke je prilično nabrekao.

Predak mu je ljuskama potpuno pokriven šaran, kojemu je tijelo dulje od oplemenjenih vrsta uzgajanih šarana. Tjelesne mjere — indeks profila — iskazujemo duljinom tijela bez repa podijeljenom s visinom tijela. Ovaj pokazatelj kod prašarana je 2,8 — 3,5, a kod oplemenjenog šarana formira se između 2,2 — 2,7, te kod šarana valjkastog oblika iznad 3,5.

Šarana ima s Ijuskama i bez ljusaka (takozvani šaran golač). Vrsta šarana koja nema ljuske na bokovima nego samo jedan red ispod hrpta, odnosno oiko repnih, podrepnih, trbušnih i prsnih peraja, najtraženija je u prodavaonicama od strane potrošača. Zato uzgajivači riba oplemenjuju šarana uzgojem u tom pravcu. Kod nesistematskog uzgoja nastaju šarani koji imaju samo poneku Ijusku bez reda na tijelu.

Boja. Veoma je različita. Na leđima je pretežno uljano-zelena, prema trbuhu zelenkasta do zlatasto-žuta, a trbuh je žućkasto-bijeli, ili svijetlo-žuti. Peraje su sivkasto smeđe boje s maslinasto-zelenim i crvenkastim preljevima.

Rasprostranjenost. Pradomovina su mu Kina, Japan, Srednja Azija, odnosno vodeni sliv Crnoga mora, odnosno Dunava. Plemenita vrsta (sa visokim leđima bez ljusiki), uzgojena je u Čehoslovačkoj.

Mjesto prebivališta. Lagane tekuće vode, vode stajačice i ribnjaci bogati hranom. Zimi se zavlači u dublje slojeve i miruje u grupama.

Razmnožavanje. Vrijeme mriješćenja je kraj travnja i svibanj, ali se pojedine vrste mrijeste još i u lipnju, ovisno o vodostaju. Mriješćenje se obavlja pri temperaturi između 17° i 20°C na svježe poplavljenim travnatim terenima, ili u barama. Mužjaci glavama gurkaju ženke, i to u grupama. Mužjaci u dobi od 3, a ženke u dobi od 4 godine postanu spolno zreli. Ikra s Ijepljivim opnama priljubi se uz biljike.

Hranidba. Šaran se hrani vodenim insektima, mekušcima i lebdećim nižerazrednim račićima, te račićima koji žive u mulju i na dnu vode. Glavna hrana jesu veći vodeni insekti (vodeni konjic), puževi, ličinike i mekušci. Povremena hrana: iriblji mlađ. U ribnjacima jedu prirodinu hranu i krmivo (zob, ječam, pšenica, te lupina) u omjeru 1:1 — 1:4.

Rast: Trogodišnji šaran dugačak je 30 do 50 cm, težak 0,8 do 3 kg. Najveći poznati primjerak dugačak je 1,2 m, a težak 30 do 32 kg.

Privređno značenje: Najvažnija je korisna riba u Mađarskoj. Osamdeset posto ribnjačarske proizvodnje jest šaran, ali mu se povećava značenje i u ribolovu na otvorenim vodama.

Značenje za sportski ribolov: šaran je u Mađarskoj postao i prava riba za sportski ribolov. Pretežni dio ribolova udičara predstavlja šaran. On je lukav, borben i ne daje se lako uhvatiti. Prema tome njegov je ulov pravi sportski događaj. Lovi se kukuruzom i glistama, te žgancima.

Dopuštena veličina za ribolov i vrijeme lovostaja: 30 cm, od 2. V do 20. VI. Jedan ribič smije dnevno uloviti do tri šarana.

Bijeli tolstolobik

Znakovi raspoznavanja. L III 7, P, II—III 12—14 FIJ 110 28—33 / 26—28 124, Z

4—4. Plosnata riba. Usta mu se široko otvaraju. Linija prsa i trbuha oštra. Pod škržnim poklopcima ispred šikržnih listića vidi se površina za usisavanje hrane. Ona je šira od crvenih škržnih listića. Za vrijeme mriješćenja prsne peraje mužjaka su hrapave.

Boja. Mlađi primjerci su srebrne boje, a na leđima sivkasto zeleni. Stariji odi nekoliko godina imaju tamnija leđa, dok je boja tijela na boku srebrnasto siva. Peraje su žuokastog preljeva.

Rasprostranjenost. Pradomovina mu je sjeverna Kina, do rijeke Amura. Danas je bijeli tolstolobik rasprostranjen po čitavom svijetu, jer ga na umjetni način uzgajaju u zemljama koje imaju razvijeno ribnjačarstvo. U Mađarskoj je udomaćen 1963. g.

Mjesto prebivališta. Najbolje se osjeća u dobro zagrijanoj vodi punoj lebdećih jednostaničnih algi. Važna je riba u ribnjačarstvu. Voli otvorenu vodu nalazi se uglavnom na dubini od 1 — 2 metra ispod površine. Zimi miruje u grupama.

Razmnožavanje. U nas ženke u svibnju — lipnju daju zrelu ikru. Spolno sazrijevaju nakon pet do šest godina. Mrijeste se u prirodnim, brzim rijekama, pri temperaturi od 22 do 24°C. U Mađarskoj se jato održava isključivo umjetno uzgojenim ribljim mlađem. Jaje jako nabubri (0 4,5 mm) i lebdi na tekućoj vodi.

Hranidba. Glavna su mu hrana jednostanične planktonske alge, samljevene sitne mrvice stočne hrane, te najmanji primjerci zooplanktona. Krupnu, zrnatu hranu ne uzima.

36. crtež: Bijeli tolstolobik

Izostavljeno iz prikaza

Rast. Trogodišnji je dugačak 30 do 40 cm, težak 0,7 do 1,5 kg. Najveći poznati primjerak dugačak je 1,5 m, a težak 22 kg.

Privredno značenje. Uz šarana zbog neposrednog korištenja algi — najvažnija sporedna riba u ribnjačarstvu. Obzirom da ga je teško transportirati i održavati živog, isplati se uzgajati ga za preradu u konzerve. U otvorenim vodama ribiči ga hvataju mrežama. Meso mu je suho, a ima kosti kao šaran.

Značenje za ribiče. Kao oilj ribolova ribiča nije od većeg značenja. I u otvorenim vodama služi kao čistač, ali se njegovo jato mora ograničiti ribolovom.

Veličina dopuštena za ribolov i vrijeme lovostaje: 35 cm. Obzirom da mu je prirodni prirast slab, ribiči ne smiju uloviti dnevno više od 2 komada.

Sivi tolstolobik

Znakovi raspoznavanja. L III 10, Pr III 15—17, 114 28—32 / 16—28 120, Z

4—4. Riba plosnatog tijela, širokih leđa. Od uglova ustiju — koja se široko otvaraju — polazi vodoravna linija iznad očnih jabučica koje su smještene sasvim nisko. Linija trbuha — suprotno od bijelog tolstolobika — nalazi se samo između trbušne i repne peraje. Dakle, prsa su plosnata. Širina površine za usisavanje hrane jednaka je širini crvenih škržnih listića. Prilikom razmnožavanja mužjaku su prsne peraje hrapave.

Boja. Riblji mlađ je jednoiično crvenkasto-smeđe-sive boje. Kod starijih primjeraka na bočno-leđnom pravcu nalaze se duguljaste crvenkasto -mramorne mrlje nepravilnog rasporeda. Leđa su uvijek tamnija, dok je trbuh ponekad sasvim srebrnasto bijel. Peraje su crvenkasto sive.

Rasprostranjenost. Domovina mu je Kina, ali se ne nalazi sjevernije (rijeka Amur) kao bijeli tolstolobik i bijeli amur.

Mjesto prebivališta. Kao i bijeli tolstolobik.

Razmnožavanje. Kao i bijeli tolstolobik mrijesti se u toplijim vodama, ali pri temperaturi od 25 do 26°C. U Mađarskoj spolno sazrijeva u 6. do 7. godini.

Hranidba. Glavna su mu hrana zooplanktoni (vodenbuhe, veslonošci i kružousne vrste), jednostanične lebdeće plave alge, a sporedna hrana 37. crtež. Sivi tolstolobik vodeni insekti i njihove ličinke. U ribnjacima uzima i veću zmatu stočnu hranu, čak je safcuplja i s dna.

37. crtež: Sivi tolstolobik

Izostavljeno iz prikaza

Rast. Trogodišnji sivi tolstolobik dugačak je 35 do 40 cm, težine 1,2 do 2,5 kg. Najveći poznati primjerak težak je 44 kg.

Privredno značenje. Kao izraziti potrošač zooplanktona korisno troši dosad nedovoljno iskorištenu hranu i tako povećava prinos u ribnjačarstvu. Meso mu je odlično, nije suviše suho i može se priređivati na različite načine. Kosti ima otprilike kao i šaran.

Značenje za sportski ribolov. Hvata se ličinkama vodenih insekata. Uporan je borac, ali teško »zagrize«. Zato njegovo hvatanje znači doživljaj.

Veličina dopuštena za ribolov i lovostaja: 35 cm, lovostaje nema, ali udičari ne smiju više uloviti od 2 komada.

Bijeli amur

Znakovi raspoznavanja. L III 7, Pr III 8, F^42 6—7 / 5 45, Z 2.5 — 4.2, 2.4 — 4.2, 2.4 — 5.2, 1.4 — 5.2.

Trup je valjkastog oblika, s bočne strane blago plosnat. Usta šiljata, jaka, odgovaraju za čupanje biljaka. Prsne peraje mužjaka od travnja do kraja srpnja malo su hrapave s unutrašnje strane.

Boja. Leđa su maslinasto zelena, bočne strane svjetlo zelenkasto-žute, trbuh bijel. Zadnja ivica ljusaka s bočne strane je tamnija u obliku polumjeseca. Peraje su zelenkasto-žute s crvenim preljevom.

Rasprostranjenost. Isto kao ’;od bijelog tolstolobika.

Mjesto prebivališta. Topla voda s puno biljne vegetacije (planktona, šaša, trske, trave). Riba priobalnog pojasa. U ribnjacima služi kao sredstvo biološke borbe protiv štetnih vodenih biljaka. Zimi u grupama živi u dubljim vodama.

Razmnožavanje. Isto kao kod bijeloga tolstolobika, ali je za mriješćenje dovoljna temperatura vođe od 21 do 22°C, nabubrena jaja ikre 0 4,3 mm. Spolno sazrijeva u Mađarskoij u 6. do 8. godini.

Hranidba. Glavna mu je hrana priobalna vegetacija, planktoni, lemne (žablje sočivo). Sporedna hrana, vodeni insekti, riblji mlađ, različiti riblji otpaci, voće koje slučajno padne u vodu, lišće itd. U ribnjacdma se brzo privikava na krmivo, ali mu to šteti, jer mu se razbole jetra, te od prevelike količine krmiva može dobiti i upalu crijeva.

Rast. Trogodišnji amur dugačak je od 35 do 45 cm, težine 0,8 do 1,5 kg. Najveći poznati primjerak je težak 50 kg.

Privredno značenje. čistač je vodenim biljkama ugroženih ribnjaka, kanala, ukrasnih i sportskih jezera. Od bezvrijednih štetnih vodenih biljaka stvara riblje meso. Priprema vodeni životni prostor za korisne ribe sveždjere (šaran i deverika) i omogućuje razmnožavanje planktona kojima se hrane bijeli i sivi tolstolobik.

Značenje za ribički sport: Odlična je riba borac, vrijedna nadopuna ostalih riba za udičarenje. Mamac ovisi o mogućnostima i odnosima hrane u vodi. Budući da je jako radoznao, može se loviti i specijalnim blinkerima. Inače se hvata na mladi kukuruz, 38. crtež: Bijeli amur na zelenu trsku, lišće, travu, odnosno glisite.

Hvata mamac samo pri temperaturi od 20°C, a kod niže temperature naglo mu opada tek.

38. crtež: Bijeli amur

Izostavljeno iz prikaza

Veličina dopuštena za ribolov i lovostaja. 35 cm, od 1970. godine nema zabrane, ali se očekuje ograničenje dnevnog ribolova.

Linjak

Znakovi raspoznavanja. L III—-IV 8—9, Pr III—IV 6—8 FIJ 85 30—35 / 19—23 115. Z 4 (5) — 5 (4).

Riba sa sasvim sitnim Ijuskama pokrivena debelim slojem sluzi. U uglovima ustiju nalazi se po jedan brk. Trbušne peraje mužjaka su školjkastog oblika i razvijenije su nego kod ženki.

Boja. Leđa su maslinasto-zelena, boikovi maslinasto-zeleni sa zlatastim sjajem, trbuh žućkasto-bijel, peraje maslinasto-zelene.

Rasprostranjenost. Izuzev sjeveme Evrope nalazi se na čitavom našem kontinentu sve do srednjeg Sibira. U ribnjacima se uzgaja i na umjetan način.

Mjesto prebivališta. Voli plitku muljevitu, sporu ili stajaću vodu, zimi se uvlači u dublje sloijeve.

Razmnožavanje. Od druge polovine svibnja, ali više u lipnju i srpnju, grupno se mrijesti u vodama pri temperaturi od 22 dio 23°C na sektorima bogato zaraslim vodenim biljkama. Mužjaci postaju spolno zreli treće godine, a ženke četvrte. Jaja 0 1 mm.

Hranidba. Glavna hrana su: vodene životinjice s dna, nižerazredni račići, insekti. Sporedna hrana: mladi izdanci vodenih biljaka. U ribnjacima sakuplja i troši fekalije (izmet šarana).

Rast. Trogodišnjak je dugačak 15 do 20 cm, a težak 200 do 300 g. Najveći poznati primjerak je dugačak 58 cm, a težak 3 kg.

Privredno značenje. Važan je kao fclasična sporedna riba u ribnjacima. Veoma je cijenjen u zapadnoj Evropi kao ljudska hrana d može se izvoziti radi uzgoja. Budući da troši hranu, koja u ribnjacima inače nije iskorištena, pridonosi povećanju dohotka.

Značenje za ribiče. Posebno ga cijene ribiči u zapadnim zemljama. Zato ise godišnje nasađuje često i u većem broju nego šaran. Mamac su ličinke krilatog komarca.

Lovostaja ne postoji.

Kečiga

Znakovi raspoznavanja. L 37—54, P, 19—31.

Na leđnoj liniji pretežno se nalazi 14 (12—17) koštanih štitnika, a na bokovima po 57 — 71 bočnih štitnika. Usta su okrenuta sasvim dolje, s obje strane ima po četiri brčića.

Boja. Glava i gornji dio tijela su maslinasto-zeleni sa smeđim preljevom, trbuh žućkasto-smeđ, peraje sive, prsne i podrepne peraje s crvenkastim preljevom. štitnici su svijetlo sivi.

Rasprostranjenost. Nalazi se u vodenim slivovima koji se ulijevaju u Cmo more, Kaspijsko more i Sjeverno ledeno moire. čitav život provode u slatkim vodama.

Mjesto prebivališta. Karakteristična dubinska riječna riba. Voli se zadržavati u brzim rijekama, na tvrdom, pjeskovitom i šljunčanom dnu. Pri mriješćenju i zimi živi u grapama.

39. crtež: Linjak

Izostavljeno iz prikaza

Razmnožavanje. Mrijesti se u svibnju — lipnju na šljunkovitom dnu rijeke pri temperaturi vođe od 8 do 12°C. Jaja promjera 2 mm s ljepljivom opnom sazrijevaju priljubljena uz šljunak. Mužjaci sa 5, a ženke sa 7 godina postaju spolno zreli. Hipofiziranjem i umjetnim osjemenjivanjem razmnožavaju ih i umjetnim putem.

Hranidba. Glavna hrana: ličinke vodenih insekata, insekti, školjke, sitni račići. Sporedna hrana: riblja ikra, organski otpaci.

Rast. S tri godine postiže duljinu od 25 do 30 cm, a težinu od 400 do 500 grama. Najveći poznati primjerak 9 kg.

Privredno značenje. Zbog regulacije tokova, izgradnje hidroelektrana i zagađivanja ima je sve manje. Meso joj je deliikatesa. Nekada je bila jedna od najznačajnijih riba u ribarstvu Mađarske. Ulov iz godine u godinu opada.

Značenje za sportski ribolov. Još u četrdesetim godinama bila je riba sportskog ribolova. Danas se jedva može uloviti. Mamac je glista stavljena na udio u i bačena na dno.

Veličina dopuštena za ribolov i lovostaja: 40 cm, od 2. V do 20. VI.

Mrena

Znakovi raspoznavanja. L III—IV 8, Pr III 5, FIJ 58 12—14 / 7—9 82. Z 2.3.5 — 5.3.2.

Riba valjkastog dugoljastog tijela. Usta okrenuta prema dolje, a na uglovima, odnosno s prednje strane usta po četiri brčića.

40. crtež: Kečiga

Izostavljeno iz prikaza

Boja. Svjetlo-maslinasto zelena, bokovi žućkasto-srebmasti, trbuh žućkasto-bijel. Peraje blago crvenkaste boje, osnova sivkasto bijela.

Rasprostranjenost. 2ivi u zapadnoj, srednjoj i istočnoj Evropi, u južnoj i sjevernoj Evropi je ne nalazimo.

Mjesto prebivališta. Dno tekućih voda. Voli korita s brzim tokovima i tu se često masovno nalazi. Zimi živi u rupama.

Razmnožavanje. Mrijesti se u svibnju — lipnju, ili prvoj polovini srp-nja u brzim vodama pri temperaturi od 16 do 20°C. Ikra priljubljena uz pijesak ili šljunak sazrije na dnu vode. Mužjaci spolno sazrijevaju u 3. do 4. god., a ženke u 4. do 5. godini.

Hranidba, Glavna hrana: ličinke vodenih insekata, sitne školjke, puževi. Sporedna hrana: riblja ikra, mlađ. Hranu traži noću ili u zoru.

41. crtež: Mrena

Izostavljeno iz prikaza

Rast. Trogodišnja mrena velika je 30 do 40 cm, teška 0,6 do 1 kg. Najveći poznati primjerak 90 cm, 9 kg.

Privredno značenje. Jedna od riječnih riba koja naraste veća i dobro podnosi zagađenost voda. Zato joj se jato ne smanjuje brzo. Meso ima dosta kostiju, a!i je ukusno. Zato je mrena tražena. Ikra je otrovna i zato je kod čišćenja treba baciiti s utrobom.

Značenje za sportski ribolov. Dobar ulov za ribiče. Mamac joj je glista, ili sir.

Veličina dopuštena za ribolov i lovostaja: 35 cm, od 2. V do 20. VI.

Smuđ

Znakovi raspoznavanja. Lj XIII — XVII, L, I — III 19—24 Pr II — 12—16 / 16—24 III 11—13, Fu 80 97.

Riba grabljivica produljenog plosnatog tijela i šiljate glave (sl. br. 5). Površina tijela hrapava zbog zupčastih ljusaka. U ustima se nalaze vidljivi zubi na usnama među kojima se gore i dolje ističu veći zubi. Ugao usta prelazi zadnji dio očnih jabučica. Trbušne peraje naJaze se sasvim sprijeda.

Boja. Mijenja se prema tipu vode. U muljevitim vodama sasvim je tamna, bijela samo na trbuhu, dok joj je u Blatnom jezeru čitavo tijelo srebmasto-svijetlo. Leđa su uvijek tamnija sa 6 — 8 poprečnih tamnijih pruga koje u poprečnim mrljama prelaze i na bokove. Dijelovi između tih mrljastih pruga najčešće su svijetlo-zeleni. Na leđnim perajama nalaze se nepravilne pruge. Peraje su inače orvenkaste i sivkasto-zelene.

Rasprostranjenost. Pradomovina su joj slatke i poluslane vode koje okružuju srednju i dstočnu Evropu i Istočno more. Danas kao rezultat umjetne kolonizacije živi u čitavoj zapadnoj Evropi, pa čak u sjevemoj Africi.

Mjesto prebivališta. Živi u hranom bogatim jezerima samo nekoliko metara dubokim, koja se brzo zagrijavaju, u mirnim riječnim tokovima, na dnu riječnih mkavaca. Radije boravi uz kamenje koje zadržava strujanje vode, kraj podvodnih korijena, u jezerima, na ivicama trstika.

Razmnožavanje. Mrijesti se uglavnom u travnju, ako je temperatura vode dostigla 10 do 14°C. Mužja’k priprema gnijezdo tako da repom i perajama očisti dno u promjeru od oko 30 do 50 cm (slika broj 6). Svojim stalnim »plesom« namami ženku iznad »gnijezđa«. Kad to uspije, ženka pušta jaja ikre promjera 1 — 1,5 mm koja se prilijepe na gnijezdo i tamo sazrijevaju. Mužjak smuđa spolno sazrijeva nakon 2 — 3, a ženka nakon 3 — 4 godine.

Hranidba. Glavna hrana: sitna riba (karaš, bodorka, mlađ iz porodice ciprinida i riblji mlađ kečige). Sporedna hrana: ostale sitne ribe (grgeč i govedarka itd.) koje se rijetko nalaze u većim količinama.

Rast. Trogodišnji smuđ dugačak je 20 — 25 cm, a težak 0,22 do 0,5 kg. Najveći poznati primjerak težak 14 kg.

Privredno značenje. Najplemenitija je riba u Mađarskoj. Vrsita koja živi u Blatnom jezeru (fogas), poznata je po čitavom sviijetu. Kao1 riba grabljivica neophodna je u ribnjacima za uništavanje štetnih sitnih riba.

42. crtež: Smuđ

Izostavljeno iz prikaza

43. crtež: Smuđ kamenjak

Izostavljeno iz prikaza

Značenje za sportski ribolov. Klasična sportska riba. Lovi se živim ribama, odrescima riba kao mamcem.

Veličina dopuštena za ribolov i lovostaja: 30 cm, od 20. III do 30. IV.

Som

Znakovi raspoznavanja. L I 2—4, P, 77—92 Fu —, Z —. Riba široke plosnate glave. U ustima ima u nekoliko redi sitne četkaste zube. Iznad ugla gornjeg dijela usta nalazi se po jedan dugački brk, a na donjem dijelu čeljusti ukupno četiri brka. Tijelo je s prednje strane gore prilično plosnato, a također s bočne strane prema repu. Razlikovanje spolova je veoma težak zadatak, ali se ipak može naučiti.

Boja. Različita prema mjestu boravka. Može biti sivkasta, plavkasto-siva i maslinasto smeđa. Leđa su uvijek tamnija, a trbuh je kod nekih vrsta potpuno bijel. Osnovna boja tijela karakteristična je i za peraje.

Rasprostranjenost. živi u zapadnoj Evropi samo u vodenom slivu Dunava, zatim u srednjoj, sjevernoj i istočnoj Evropi (na 60° sjeverne širine) u vodama Istoenog mora, u zapadnoj Aziji i u riječnom slivu Kaspijskog mora.

Mjesto prebivališta. Živi u sporim vodama bogatim hranom, na dnu. Tipičan primjerak grabljivice. Voli muljevito, mekano dno vode. Nariočito se zadiržava u udubinama napunjenim vodom.

Razmnožavanje. Krajem svibnja i poeetkom lipnja mrijesti se u vođama kojima temperatura trajno iznosi 20°C. Ikru snese na podvodno kiorijenje. Mužjak čuva korijen s ikrom (gnijezdo). Mrijesti se u parovima. Promjer ljepljivih jaja je 3 mm. Mužjaci postaju spolno zreli nakon 2 — 3, a ženke nakon 4 — 5 godina.

Hranidba. Glavna hranavrste riba iz porodice ciprinida, žabe i vodeni račići. Sporedna hrana: ličinke vodenog cvijeta, mladunčaid vodenih ptica i vodeni sisavci. Stariji veliki primjerci mogu pojesti i vodene ptice teške nekoliko kilograma. Za soma je karakteristično da je proždrljiv i ne bira hranu. Uz ribe, žabe i vodene ptice isitd primjerci troše i ličinke insekata.

Rast. Naikon tri godine 35 — 45 cm dugačak, a težak 1 — 2 kg. Najveći poznati primijerak teždk 250 kg.

Privredno značenje. Važna ribnjačarska riba, jer treba manje kisika od smuđa i štuke. Isiplati se držati i u muljevitim jezerima, koja se teško izlovljavaju. Dobra riba za izvoz. U otvorenim vodama previše naraste i veći se primjerci teško hvataju, premda prouzrokuju velike štete u ribljem jatu. Meso je bijelo, sočno, ukusno i bez kostiju.

44. crtež: Som

Izostavljeno iz prikaza

Značenje za sportski ribolov. Odlična sportska riba. Može se loviti naročito noću uclicom, kad traži hranu. Na udicu se natakne pijavica, žaba ili glista. Rekordni primjerci (iznad 25 kg) znače sportsfci doživljaj (kao i u ribolovu na moru).

Veličina dopuštena za ribolov i lovostaja. Od 2. V do 30. VI zabranjen je ribolov na primjerke manje od 40 cm i 5 kg. Za veće primjerke nema lovostaje.

Štuka

Znakovi raspoznavanja. L VI — X 13—6 Pr IV — VII 10—13 FjI 14—17 / 12—15 121 144.

Usta su s gornje strane prilično plosnata u obliku kljunaste gubice s razvijenim zubima. Tijelo je na bokovima blago plosnato. Valjkastog je oblika, trup je dugačak, rep kratak. Leđna peraja nalazi se sasvim pozadi, gotovo uporedo s podrepnom perajom.

Boja. Vrlo različita čak i kod primjeraka koji žive u istim vodama. Leđa su zelenkasto-siva, bokovi s nepravilno poprečnim prugama zelenkaste, zlatno-smeđe i žućkaste boje; trbuh bijel, peraje, izuzevši prsnih peraja, su pjegave, tamno-sivkasto-zelene boje, često s crvenim preljevom.

Rasprostranjenost. Živi po čitavoj Evropi izuzev Pirinejskog poluotoka, južne Italije i jugozapadnog dijela Balkanskog poluotoka. Također je rasprostranjena u srednjem pojasu Azije i Sjeveme Amerike.

Mjesto prebivališta. Nalazi se u svakoj tekućoj i stajaćoj vodi. Voli područja zarasla biljkama, riba je priobalnog pojasa.

Razmnožavanje. Mrdjesti se u veljači — ožujiku na priobalnom podmčju rijeka, kad je temperatura vode od 5 — 10°C. Ljepljivu ikm (0 jaja 2,5 — 3 mm), polaže na trsku, trajvu itđ. Mužjaci spolno sazrijevaju nakon 2, a ženke nakon 3 godine.

Hranidba. Glavna hrana: priobalne ribe, mlađ kečige, crvenperka, bodorka. Sporedna hrana: žabe, ptičja mladunčad. Jako proždrljiva grabljivica, ali troši samo kralježnjake.

Rast. Trogodišnja štuka dugačka je 25 do 45 cm, teška 0,5 — 1 kg. Najveći poznati primjerak težak je 14 kg.

Privredno značenje. Najrasprostranjenija grabljivica, razrjeđivač bezvrijednih riba. Štuka dobro dolazi u ribnjačarstvu, gdje se som i smuđ ne mogu d’ržati. Izvoze se manji primjerci od 0,5 kg. Meso je bijelo, ukusno, ali ima kostiju.

Značenje za sportski ribolov. Pripada u najbolje klasične sportske ribe. Na udici se otima i često stalnim trzanjem pmža pravi sportski doživljaj. Hvata se sdtnim ribicama ili blinkerom.

45. crtež: Štuka

Izostavljeno iz prikaza

Veličina dopuštena za ribolov i lovostaja. 30 cm, od 1. III do 31. III.

Jegulja

Znakovi raspoznavanja. L 245 — 275 Pr 220 (176—250). Leđna peraja počinje od prve trećine tijela i sve do repa predstavlja jedinstvenu opnu. Trbušne su peraje slične, ali počinju od približno polovine tijela. Obje peraje spajaju se na repu u obliku kuta. Tijelo je zmijoliko, Ijuske su sitne, duboko usađene u ljigavu kožu i počinju se razvijati tek u trećoj godini života u slatkoj vodi. Oblik glave odozgo je šiljast (tankih kostiju, slabih mišića), ovisno o hranidbi. Kod kmpnijih jegulja grabljivica glava je široka, a kod sitnijih jegulja grabljivica šiljasta.

Boja. Tijelo mlađa, koji je spreman za seobu, prozirno je s crnom prugom u osi tijela (pigmentirana kralježnica). Slatkovodni mlađ od 6 do 7 mm je svijetlo-sive boje. Kasnije od 4. do 10. godine je maslinasto-zelene, maslinasto-smeđe i maslinasto-sive boje (katkad i brončane) koija — kad jegulja krene prema mom — postaje srebrnasta s leđima plavkasto metalno-sive i trbuhom sjajno bijele (srebrnaste) boje.

Rasprostranjenost. živi u vodama Evrope i sjeverne Afrike. Predličinke se izlegu u Sargaskom moru (u Atlanskom oceanu) u dubinama Meksičkog zaljeva. Odavde se strajanjem vode tokom tri godine sele prema evropskim i afričkim obalama. U početku imaju oblik vrbinog lišća, prozime su, a kad stignu prema evropskim i afričkim obalama, razvijaju se u valjkasti oblik, ali su još uvijek pirozime (staklasta jegulja). Masovno se sele prema rijekama i prvih tjedana se pigmentiraju. Život u tekućim rijekama, računajući od doseljenja, traje 4 do 10 godina. Za to vrijeme u početku se naziva brončana jegulja, a kaisnije srebena jegulja s obzirom na promjenu boje. Kao staklastu jegulju ili pigmentiranu nasađuju je u zatvorenim vodama, pa se sada jegulja nalazi u svim krajevima Evrope.

Mjesto prebivališta. Voli mekano muljevito dno, gdje se može ukopati. često se zadržava u udubinama između obalskog kamenja. Noću napušta zaklon i traži hranu.

Razmnožavanje. Mrijesti se u dubinama Sargaskog mora. Još se uvijek raspravlja o tome, da li evropski primjerci jegulje stržu tamo. Prema najnovijim teorijama ikra snese samo američka jegulja (ima 8 — 12 pršljenova manje nego evropska jegulja, inače se ne razlikuje). Izleglo se jato podijeli. Jedan dio jednogodišnjom seobom stiže do obala Amerike, a dragi dio pomoću morskih straja tri godine pluta do evropskih obala. Spolno zrele jegulje, koje se kreću iz Evrope prema mrijestilištu, još nisu uhvaćene.

Hranidba. Glavna hrana vrstama jegulja sa širokom glavom jesu: ribe, žabe, račići, mekušci, a vrstama sa šiljatom glavom: račići, insekti, vodenbuhe, sitni riblji mlađ i ličinke insekata. Sporedna hrana za obje vrste: riblja ikra i riblje meso.

Rast. Vrsta sa širokom glavom brže se razvija nego vrsta sa šiljatom glavom. Trogodišnja jegulja dugačka je 25 — 35 cm, teška 0,1 — 0,3 kg. Najveći poznati primjerak težak je 9 kg.

Privredno značenje. Korisna riba otvorenih voda, jer dobro isikorištava prirodnu hranu. Ako se uzgaja s ostalim vrstama riba (npr. sa smuđem), mora se postaviti pitanje, neće li biti suviše velika konkurencija u iskorištavanju hrane i đa li se može izlovljavati. U dragim zemljama (npr. u Japanu) masovno se uzgajaju u malim jeizerima, ili u mrežastim košarama spuštenim u vodu (6 — 10 kg/m3).

Značenje za sportski ribolov. Zanimljiva je zbog toga, jer trza i onda (hladno vrijeme, oluja), kad drage ribe ne grizu. Za lijepog vremena lovi se uglavnom noću. Hvata se na udicu s mamcem od glista i sitne ribe.

46. crtež: Jegulja

Izostavljeno iz prikaza

Veličina dopuštena za ribolov i lovostaja: 50 cm, nema lovostaje. Ribič smije dnevno uloviti tri jegulje.

Pastrvski grgeč

Znakovi raspoznavanja. L X 12—13, P III—IV 10—11, FH 65 7—8 / 17—20 70.

Riba grabljivica sploštenog tijela sa strane, velike glave i ustiju koja se široko otvaraju. Koža je hrapava.

Boja. Na leđima tamnija, a na bokovima svjetlije sjajna zelenkasto-smeđa. Na tijelu se nalazi nekoliko nepravilnih poprečnih pruga smeđe boje.

Rasprostranjenost. Pradomovina mu je jugozapadni dio srednjeg pojasa Sjeverne Amerike. U Evropi su ga udomaćili na umjetni način, pa se tu proširio, ali nigdje masovno.

Mjesto prebivališta. Voli duboka, ali topla jezera i mime rijeke. Mlađi primjerci vole područja zarasla biljkama.

Raznmožavanje. Mrijesti ise od travnja do lipnja u parovima. Mužjak gradi na pjeskovitom šljunčanom dnu gnijezdo promjera 50 do 100 om, odstranjuje mulj i veće vodene životinje (ribe, žabe itd.) Jaja 0 1,5 mm sazriju u gnijezdu. Mužjak čuva gnijezdo i nakon mriješćenja. Mužjak i ženka postaju spolno zreli nakon 2 — 3 godine.

Hranidba. Glavna hrana: ribe, punoglavci i žabe. Sporedna hrana: ličinke vodenih insekata (vilinskog konjica i ostalih), nije izbirljiva. Uz ribe troši i beskičmenjake.

Rast. Riba brzog razvoja. S tri godine dugačka je 25 dio 30 cm, a teška 0,7 — 1 kg. Najveći poznati primjerak težak 11 kg.

Privredno značenje. Nije veliko, ali je u ribnjacima korisna kao sporedna riba grabljivica, jer uništava sitne ribe i žabe. Meso joj je suho bez kostiju.

47. crtež: Pastrvski grgeč

Izostavljeno iz prikaza

Značenje za sportski ribolov. Odlična, ali lukava sportska riba. Može se loviti na glistu, sitne ribice i blinker.

Veličina dopuštena za ribolov i lovostaja: 30 cm, lovostaje nema.

Bolen (Landov)

Znakovi raspoznavanja. L III 8—9, Pr III 12—15, FJI, 65 11—12 / 5 — 6 76, Z 3.5 — 5.3.

Duguljasta, na bokovima malo plosnata riba s neprevisokim hrptom.

Usta se široko otvaraju, a usne su uokvirene jakoim hrskavicom ili kostima. Premda je grabljivica, u čeljusti nema zube.

Boja. Leđa tamnosiva, bokovi svjetlije sivi, trbuh bijel. Leđne i repne peraje su tamnosive, a ostale orvenkasto smeđe boje.

Rasprostranjenost. Nalazi se u vodenim slivovima isrednje i sjeverne Evrope, Crnog mora i Kaspijskog mora, izuzevši Danske, Skandinavskog poluotoka i gornjeg dijela Sovjetskog Saveza. U Mađarskoj živi u nekim jezerima, ali ne u Velencijskom jezeru i Ferto jezeru.

Mjesto prebivališta. Tipična riba otvorenih voda. Nalazi se u srednjim područjima Blatnog jezera.

Razninožavanje. Mrijesti se grupno u mkavcima brzih rijeka krajem travnja ili u svibnju, kad voda dostiže temperatum od 10 do 14°C. Jaja od 1,5 mm prilijepe se uz kamenje na dnu ili uz biljke. Bolen spolno sazrijeva nakon 3 — 5 godina. U Mađarskoj je umjetni mrijest ove ribe razrađen još od 1968. godine.

48. crtež: Bolen

Izostavljeno iz prikaza

Hranidba. Glavna mu je hrana mlađ sabljarke i ribe iz porodice ciprinida. Sporedna hrana: ža’oe, ptičja mladunčad koju grabi naročito ujutro i dopodne.

Rast. Riiba od tri godine dugačka je 30 do 35 cm, tešika 0,8 — 1 kg. Najveći poznati primjerak težak 9 kg.

Privređno znaćenje. Prema Ottu Hermanu to je »najplemenitija« riba iz porodice ciprinida, premda je ne cijene dovoljno.

Kao riba grabljivica otvorenih voda iskorištava hranu, koju drage korisne ribe nedovoljno iskorištavaju. Meso ima dosta kostiju, ali je sočno i tečno.

Sportski ribolov. Odlična je sportska riba. Može se hvatati mamcem ili blinkerom.

Dopuštena veličina za ribolov i lovostaja: 30 cm, lovostaja postoji samo na Blutnom jezera od 1. III do 30. IV.

Smuđ kamenjak

Znakovi raspoznavanja. I., XII — XIV, L2 I — II 20—22, P II 9—10, 10—11 / 17—20 FIj 70 83. (Crtež br. 43).

Slična je smuđu iz Blatnog jezera (fogasu), samo u čeljusti nema velike zube, kutovi usta ne prelaze liniju očiju nego se završavaju oko sredine očnih jabučica. Na tijelu se oštro’ izdvaja osam poprečnih pruga.

Boja. Leđa su zelenkasto smeđa sa sivim preljevom, osam bočnih pruga iste je boje: između njih je tijelo zelenkasto srebrnasto-sivo, trbuh žućkasto-bijel. Peraje su žućkasto-sive, a leđna i repna peraja imaju tamne Pjege.

Rasprostranjenost. Domovina mu je vodeni sliv Crnog mora i Kaspijskog mora.

Prebivalište. Kao kod smuđa.

Razmnozavanje. Mrijesti se u parovima na korijenu drveća, u svibnju — lipnju. Mužjak čisti i čuva gnijezdo.

Hranidba. Glavna hrana: sitne ribe. Sporedna: vodeni insekti.

Rast. Trogodišnji smuđ kamenjak dugačak je 20 — 25 cm, težak 0,2 — 0,3 kg. Najveći poznati primjerak težak 5 kg.

Privredno značenje: Slabo, jer nigdje nije brojan.

Sportski ribolov. Hvata se uz smuđa, ali je manje cijenjen od svog srodnika. Lovi se sitnim ribama i glistama.

Veličina dopuštena za ribolov i lovostaja: 20 cm, lovostaja od 20. III do 30. IV.

Manić

Znakovi raspoznavanja. L 9—16, L2 68—90, Pr 63—83. Sprijeda je valjkastog oblika, straga bočno plosnata riba sa sitnim mnogobrojnim ljuskama. Tijelo je prekriveno nepravilnim mrljama. Na donijem dijelu čeljusti nalazi se jedan brk, a predi nosnim otvorom po jedan kraći brk. U ustima četkasti zubi.

Boja. Osnovna boja tijela je ujednačena zelenkastosmeđa sa tamnosmeđim mrljama koje su karakteristione i za peraje. Trbuh žućkasto-bijel.

Rasprostranjenost. Udomaćen je u zapadnoj, sjevernoj, isrednjoj i istočnoj Evropi. U južnim područjima južnoevropskih poluotoka se ne nalazi.

Prebivalište. Dubinski stanovnik rijeka i Blatnog jezera. Kreće se noću. Danju se zavuče u šupljine među kamenjem.

Razmnožavanje. Mrijesti se grupno u studenom, prosincu i siječnju. Jaja 0 1 mm ljepljiva su i pričvrste se na dnu vode. Predličinke se izvale 45 do 74 dana nakon mriješćenja. Manić spolno sazrijeva nakon 3—4 godine.

Hranidba. Glavna hrana: ribe koje žive na dnu vode (balavac, govedarka), raoići. Sporedna hrana: ikra, školjke.

Rast. Trogodišnja riba dugaoka je 30 do 35 cm, teška 0,5—0,7 kg. Najveći poznati primjarak težak 5 kg.

49. crtež: Manić

Izostavljeno iz prikaza

Privredno značenje. Zbog malobrojnosti nema ekonomskog značenja, premda mu je meso ukusno, tvrdo i bijelo.

Sportski ribolov. Rijetka riba koja se hvata noću. Propisa o lovostaju nema.

Deverika

Znakovi raspoznavanja. L III 8—10, Pr III 23—30 Fu 50 12—13 / 6—7 58, Z 5—5 (u Blatnom jezeru 5—6).

Tijelo joj je s bočne strane jako plosnato, a hrbat viisok. Usta su okrenuta prema dolje u obliku surle, što tipično odgovara za rovanje. Površina tijela mužjaka, naročito gomji dio glave i leđa, prilično su hrapavi.

Boja. Leđa su zelenkasto-siva, bokovi žućkasto-sivi, smeđi, trbuh bijel. Ljuske na bokovima srebrnastog sjaja. Peraje sive.

Rasprostranjenost. Po čitavoj Evropi izuzev tri južnoevropska poluotoka.

Prebivalište. Masovna riba voda stajačica i rijeka, naročito u sporijim donjim tOkovima.

Razmnožavanje. Mrijesti se posljednjih dana travnja do sredine lipnja. Ikm stavlja na priobalno kamenje, korjenaste dijelove, na muljevito dno, šljunak ili kamenje pokriveno algom. Za vrijeme mriješćenja mužjaci pojedinačno zauzimaju manji ili veći kmg koji čuvaju za sebe. Kad stiže ženka, proganjaju je kroz više kmgova, u međuvremenu oplođavajući ikm, pa ponovo vrebaju čekajuoi dmgu partnericu (Slika broj 7). Promjer jaja 1,5 mm, ljuska ljepljiva. Ženkama ikra sazrijeva u razmaku od nekoliko dana, u nekoliko etapa.

Hranidba. Glavna hrana ličinke komarca (Chironomus); insekti; sporedna hrana: sitne školjke, puževi, biljni ostaci, vodenbuhe.

Rast. Trogodišnji primjerak dugačak je 15 db 25 cm, težak 0,1—0,2 kg. Najveći poznati primjerak težak 3 kg.

Privredno značenje. Masovna riba otvorenih voda, ali joj broj opada zbog pogoršanih životnih uvjeta. Ona ipak nadopunjava životni prostor riba sveždera (šarana, ikečige itd.) U pojedinim vodama poželjno je ograničavanje njenog jata, ali je njeno bezobzirno uništavanje (ribolov za vrijeme mriješćenja) ipak pogrešno, jer druge ribe ne iskorištavaju na dnu neke životinjice kojim se hrani deverika. Meso je jako ukusno, premda ima dosta kostiju.

Sportski ribolov Sporedna riba za sportski ribolov. Zbog svoje masovnostii često grize udicu i time razbija monotoniju ribiča. Hvata se na glistu i okruglicama (»knedlama«) od kruha.

50. crtež: Deverika

Izostavljeno iz prikaza

Lovostaja. Propis o 50. crtei: Deverika lovostaji ne postoji, ali se iz Blatnog jezera dnevno ne smije više izloviti od 5 kg.

51. crtež: Kesega (kosalj)

Izostavljeno iz prikaza

Neposredni srodnici. Neposredni srodnici su joj: crnooka deverika (Abramis sapa) razlikuje se u tome da su ovoj vrsti usta više okrenuta prema dolje i imaju dulje podrepne peraje (od 41 do 48 mekanih žbica), hrani se isto kao deverika. Kesega ih kosalj (Abramis ballerus) razhkuje se po po’ložaju usta koja su okrenuta prema gore, a na bočnoj pruzi ima 65—73 ljusaka. Hrani se uglavnom planktonom. Plavonos ili buborak (Viimba vimba) uglavnom se hrani životinjicama s dna vode.

Krupatica

Znakovi raspoznavanja. L III 8—9, Pr III 18—24, Z 2.5—5.2, ili 3.5—5.3, 8—10 / 4 — 6 Fr 43 50.

Na prvi pogled jako je slična deveriki, ali se ipak razlikuje po tome što iznad bočne pruge ima krupniije ljuske.

Boja. Gornji dio tijela je sjajno plavo-sivkast, bočne strane su srebmaste, a također i trbuh. U proljeće su peraje crvenkaste.

Rasprostranjenost. Živi u srednjoj i istoenoj Evropi, te u sjevernim predjelima zapadne Evrope (Savezna Republika Njemačka, Demoikratska Republika Njemačka, Poljska i srednje područje Sovjetsikog Saveza).

Prebivalište. Živi u rijekama i jezerima obraslim vodenim biljkama. Masovno se ne pojavljuje nigdje.

Razmnožavanje. Mrijesti se u svibnju ili lipnju grupno, ikru pušta na vodene biljke. Jaja imaju 0 2 mm.

Hranidba. Glavna hrana: ličinke vodenih insekata koji žive na vodeliim biljkama i na dnu, sitni puževi.

Rast. Sporije raste od deverike.

Privredno značenje. Malo je, jer je krupatica sporedna riba u odnosu na deveriku. Meso ima puno kostiju i nije tako ukusno kao kod deverike.

Sportski ribolov. Usputna sportska riba.

Sabljarka

Znakovi raspoznavanja. L III 7, Pr II—III 24—29, Z 2.5—5.2, F,, 90 12—15 / 3 — 6 115.

Dugačka riba plosnatog tijela. Trbuh dolje oštar, a bočna pruga vijugava. Usta prema gore gotovo potpuno okomita.

Boja. Leđa su crvenkasto-smeđa, bokovi sivkasto-plavi, srebrnastog sjaja, trbuh zlatno-bijel.

53. crtež: Krupatica

Izostavljeno iz prikaza

Rasprostranjenost. Živi u Baltičkom moru, u rijekama i jezerima na njegovoj istočnoj obali, u Crnom i Kaspijskom moru, te u rijekama sjeverno od tih mora, kao i u vodenom slivu Azovskog mora. U Mađarskoj se nalazi u manjim količinama u Dunavu, a masovno u Blatnom jezeru. Pretežni dio života provodi u slanim i miješanim vodama, a mrijesti se samo u rijekama.

Jata u Blatnom jezeru prinuđena su da stalno žive u slatkoj vodi i dobro su se prilagodila okolini.

Prebivalište. Površimska riba otvorenih voda. Zimi se u grupama povlači u najdlublje dijelove.

Razmnožavanje. Masovno se mrijesti u drugoj polovini svibnja i u iipnju uglavnom na ušćima i donjim tokovima rijeka. Primjerci u Blatnom jezeru mrijeste se na pjeskovitoj južnoj obali jezera. Jaja imaju promjer 1 mm, ali kad nabubre narastu na promjer od 3 do 4 mm. Zbog toga i zbog strujanja vode lebde na povrini. Opna im nije ljepljiva. Predličinike se izvale nakon dva dana, nemoćne su, kreću se strujanjem vode, dok se ne počnu hraniti.

Hranidba. Glavna hrana su: planktonski organizmi, kukci koji upadaju u vodu, a stariji primjerci hrane se sitnim ribama. Sporedna hrana: ličinke insekata.

Rast. S tri godine dugačka je 20 do 30 cm, a teška 0,1—0,25 kg. Najveći poznati primjerak 2,5 kg.

Privredno značenje. Mađarskoj je značajnija samo u Blatnom jezeru (10 do 15% godišnjeg ribolova). Prerađuje se kao konzerva u ulju, od ljusaka se priprema koncentrat sedefa koji je osnovni dio sedefastog laka za nokte i za umjetne bisere. Meso joj je puno kostiju, ali vrlo ukusno. Nekada je u prošlosti stanovništvu oko Blatnog jezera predstavljala glavnu hranu u jesenskim danima.

54. crtež: Sabljarka

Izostavljeno iz prikaza

Sportski riboiov. Zanimljiva sportska riba s obzirom na poseban način ribolova. Mogu se hvatati umjetnim mušicama i niklovanom udicom bez mamca. Kreće se u grupama u kojima neki put ima i po stotinu primjeraka.

KLENIĆ (brzak)

Znakovi raspoznavanja, L II—III 7—8, Pr II—III 7—6, Z 2.5—5.2, ili 7 — 8 / 4 — 5 2.5—5.3, FIJ 49 — 53.

Tijelo mu je dugoljasto, usta mala okrenuta više prema dolje, okomita linija na uglu usana ne dodiruje oči, završetak podrepne peraje malo zaobljen.

Boja. Leđa su mu plavkasto-crne boje, bokovi i trbuh žućkasto-srebrnasti, a neki put bijel. Leđne i repne peraje su sive, a ostale su od žućkasto-bijele do narančaste boje.

Karakteristike. Živi u brzim rijekama i hladnijim jezerima. Hrani se insektima, kukcima i dijelovima biljaka. Mrijesti se u ožujku-travnju. Značajna je samo kao sportska riba. Meso ima dosta kostiju. U nas su najčešći primjerci od 20 do 25 cm.

KLEN (klijen)

Znakovi raspoznavanja. L II—III 8, Pr II—III 7—8, Z 2.5—5.2. Tijelo mu je također dugoljasto, s bočne strane malo plosnato, glava velika, usta šiljasta, ugao usana dopire do prednje strane očnih jabučica, ili još dalje. Završetak podrepne peraje je ovalan.

Boja. Leđa su mu zelenkasto-smeđe boje, bokovi su sivkasto-žuti, podrepne i trbušne peraje s crvenim preljevom.

55. crtež: Klen

Izostavljeno iz prikaza

Karakteristika. Živi u brzim vodama i hladnim potocima. Dopire i do gornjih tokova potoka. Hrani se kukcima, insektima, sitnim ribama i dijelovima biljaka. Mrijesti se u svibnju—lipnju. Značajna je samo kao riba za udičare. Meso ima dosta kostiju, ali je ukusno i nije masno. Hvataju se uglavnom primjerci od 25 do 30 cm.

JAZ

Znakovi raspoznavanja. L II 8, Pr II—III 9—10, Z 3.5—5.3, FIJ 55 8 — 9 / 4 — 5 62.

Malo povišen hrbat, zdepasta oblika, ali na bokovima splošten, usta šiljasta okrenuta prema gore.

Boja. Gornji dio tijela sivkasto-cm, bokovi više boje baikra, a niže srebrnasti.

Karakteristika. Jaz voli duboke, svježe riječne vode. Noću traži hranu ispođ površine. Hrana se sastoji od insekata i račića. U svibnju se mrijesti gmpno na pjeskovitim podmčjima zaraslim biljikama. Ikra je ljepljiva. Sportski ga ribolovci često hvataju. Meso mu je ukusno, ali ima dosta kostiju. Najčešći je trogodišnji primjerak koji je dugačak 20—25 cm. Nije rijedak primjerak od 1 kg.

56. crtež: Jaz

Izostavljeno iz prikaza

Podust (Skobalj)

Znakovi raspoznavanja. L III—IV 8—10, Pr 10—12, Z 6—6, Fu 54 8 — 9 / 4 — 9 63.

Tijelo dugoljasto. Usta sasvim niska.

Boja. Leđa zelenkasto-smeđa, bokovi srebrnasto-smeđi. Donji dio i trbuh srebmasito bijele-boje. Tijelo u unutrašnjoj šupljini crno, pigmentirano.

Karakteristika. Riba brzih rijeka. U većem broju nalazi se u istom nivou vode kao neke vrste mrena. Mrijesti se u svibnju—lipnju, Ijepljivu ikm stavlja na šljunkovito dno vode. Glavna hrana kolonije algi, ličinke insekata, otpaci u mulju. U nekim dijelovima rijeka cijenjen phjen sportskih ribolovaca. Love se uglavnom primjerci od 25—30 cm. Meso je ukusno, ali ima dosta koisitiju.

Bodorka (Crvenokica)

Znakovi raspoznava nja. L II—III 9—10, Pr II—III 9—10, Z 6 —5 / 7—8 ili 5—5 / 5 — 4, FIJ 39 42.

Sa strane plosnata s umjereno visokim hrptom. Teško se razlikuje od orvenperke. Razlika je ova: usta šiljasta u vodbravnom položaju, korijeni trbušne peraje nalaze se ispod prvih žbica leđne peraje.

57. crtež: Podust, Skobalj

Izostavljeno iz prikaza

58. crtež: Crvenokica

Izostavljeno iz prikaza

59. crtež: Crvenperka

Izostavljeno iz prikaza

60. crtež: Karaš

Izostavljeno iz prikaza

Boja. Leđa zelene boje ponekad s plavim preljevom, bokovi srebmasti. Peraje crvenkaste, i to trbušne i podrepne, dok su repne i leđne peraje više smeđe. Oči redovito jarko crvene.

Karakteristika. Vrlo rasprostranjena riba poznata u svim vodama. Voli predjele zarasle biljkama. Mrijesti se u travnju. Ikru rado stavlja među njim smuđa i time čini veliku štetu, jer je guši. Hrana su joj planktomski račići, insekti, djelovi biija. Veličina pretežno 15—20 cm. Meso ima dosta kostiju i nema veću potražnju.

Crvenperka (Lola)

Znakovi raspoznavanja. L III 8—9, Pr III 10—11, Z 3.5—5.3, FIJ 38 7 — 8 / 3 — 4 42.

Tijelo joj je zbijeno, spljošteno na bokovima. šiljasta usta okrenuta prema dolje, korijen trbušne peraje nalazi se više naprijed nego leđna peraja.

Boja. Leđa zelenkasta, bokovi srebrnasti, trbuh bijel. Oči podsjećaju na boju žita, krajevi peraja su kr^avo crvene boje, izuzev prsne peraje koja je crvenkastog preljeva.

Karakteristika. Jako rasprostranjena vrsta. Voli bujno zarasle dijelove voda. Mrijesti se u travnju—svibnju. Ljepljiva ikra sazrijeva na biljkama. Hrana su joj barske biljke, ličinke insekata, nižerazredni račići. Najčešći je primjerak od 25 do 30 cm, ali se može naći i primjerak od 40 do 50 cm i težine od 1 kg. Meso ukusno, ali ima dosta kostiju.

Karaš

Znakovi raspoznavanja. L III—IV 14—18, Pr III 6—8, Z 4—4, FIJ 32 6 — 8 / 6 — 7 36.

Leđna peraja zupčasta. Bokovi prilično plosnati, inače riba obloga tijela. Prema obliku tijela razlikujemo jezerski karaš, koji ima visoki hrbat, i karaš kamenjak kojemu se hrbat jedva uzdiže i redovito dostiže težinu od samo nekoliko dekagrama. Mlađ se razlikuje od šarana po tome što nema brčiće.

Boja. Leđa smeđe-maslinastozelena, bokovi zlatno-žuti ili sivkasto-žuti, trbuh žućkasto-bijel.

Karakteristika. Riba rasprostranjena u jezerima, močvarama i muljevitim dijelovima sporih riječnih voda. Potreba za kisikom je jako malena. Mrijesti se u svibnju—lipnju u nekoliko faza. Ikru ostavlja na vodene biljke. Hrani se ličinkama insekata, račićima, puževima i osta -ima biljaka. Veličina 15—20 cm. Delikatesa za sportskog ribolovca, jer se može dobro pržiti.

Karašić

Znakovi raspoznavanja. L III—IV 15—19, P II—III 5—6, Z 4—4 F, 5—7 FIJ 28 5 — 7 / 5 — 7 33.

Leđa više široka nego visoka. Shčan je karašu, ali mu je zupčasta samo polovina leđne peraje.

Boja. Leđa tamna čelično-plava sa zeknkastim preljevom, bokovi i trbuh žućkasto-bijeli, često sa zlatnim preljevom. Peraje su tamno sive.

Karakteristika. Porijeklom je iz istočne Azije, a 1954. godine je uvezen u Mađarsku iz Bugarske zbog krivog proračuna. Zanimljivo je da kod razmnožavanja ikru karašića oplođuju druge vrste riba iz porodica šarana. Mrijesti se od travnja do kolovoza. U Mađarskoj ne postoje spolno zreli mužjaci. Brzo se razmnožava pa se jato teško ograničava. S obzirom da u potrošnji hrane konkurira šaranima, izaziva priličnu štetu u ribnjacima. Meso ima dosta kostiju, ali je pečeno jako ukusno.

Uklija

Površinska riba koja dostiže veličinu od samo 10—15 cm. Najmilija hrana grabljivica. Meso se ne troši osim u izuzecima kao ribica pečena na ulju u domaćinstvu.

Gavćica

Sitna ribica pretežne veličine 6—8 cm. Jaja polaže u žive školjke, odakle ispliva nakon valjanja kao ličinka koja se počinje hraniti. Meso joj je gorko i nije za potrošnju. U ribnjacima ponekad živi u velikom broju.

Balavac

Sitna riba od 6 do 12 cm, bodljikavih leđnih peraja i škržnih poklopaca. Živi na dnu vode. Omiljena hrana smuđa, jeguljtš i soma u Blatnom jezeru. Balavac se hrani ikrom, ali pretežno ličinkama vodenih insekata. U ribnjacima se često brzo razmnožava.

Govedarka (Krkuša)

Pretežno je veličine 5—10 cru. Kao riba na dnu vode predstavlja povremenu hranu ribama grabljivicama.

61. crtež: Uklija

Izostavljeno iz prikaza

62. crtež: Gavčica

Izostavljeno iz prikaza

63. crtež: Balavac

Izostavljeno iz prikaza

64. crtež: Grgeč (banđar)

Izostavljeno iz prikaza

Grgeč (Bandar)

Vrlo rasprostranjena riba. Sporo raste, pa se zato uglavnom love primjerci od 6 do 8 cm. štetna je, jer uništava ikru i riblji mlađ. Većim primjercima (težine 0,1—0,5 kg) meso je bez kostiju, bijelo i vrlo ukusno.

Sunčanica

Najraširenija, ali istovremeno i najštetnija riba. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike i služi kao hrana smuđu. Najveći primjerci su 8—10 cm. Nasađivanje nije uspjelo, jer je opasni uništavač ikre i ribljeg mlađa. Istodobno čuva svoju ikru i mlađ i brzo se razmnožava. Budući da se zna dobro skrivati, grabljivice je ne mogu uništiti.

65. crtež: Sunčanica

Izostavljeno iz prikaza

Američki patuljasti som

Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, bez ljusaka. Od soma se razlikuje po tome što ima 8 pari brkova i kratku podrepnu peraju. Uništava ikru i mlađ, izaziva štete u ribnjacima. Ribe grabljivice ga ne vole, jer su mu žbice prsne peraje bodljikave. U nekim otvorenim vodama spartski ribolovci ga cijene zato što mu je meso ukusno i nema kostiju. Prodaje se u veličinama 10—15 cm.

66. crtež: Američki patuljasti somić

Izostavljeno iz prikaza

Životne faze i dob riba

Život riba počinje oplođivanjem ikre. Zriobu ikre i prvu fazu razvoja riba zovemo razvojem zametka. On počinje oplođivanjem i traje sve dotle, dok animalni dio sjemenog zametka ne obraste žumanjčastu kesicu. Tek tada počinje razvoj embrija koji se završava valjenjem. Izvaljenu ribicu, koja još nema vanjskih tjelesnih otvora, nazivamo predličinkom, koji stadij traje do početka uzimanja hrane. Za taj period karakteristično je disaanje kroz površinu tijela i apsorbiranje žumanjčaste kesice. Od početka uizimanja hrane ribicu nazivamo ličinkom koji stadij traje do početka uzimanja hrane karakteristične za pojedinu vrstu riba (za grabljivice ribice, za amure više vodeno bilje, za šarane životinjice dna, dodatna hrana itd.). Otada pa do 5 grama tjelesne težine govorimo o fazi mladunca, a nakon toga nastupa faza mlađa.

Od kraja ljeta u godini, kad je ribica izvaljena, pa do ljeta naredne godine ribice nazivamo jednogodišnjim mlađem, od narednog ljeta jest dvogodišnjak (nije mlađ).

Nakon toga računa se po starosti trogodišnja, četverogodišnja, petogodišnja riba itd.

Riba koja je uzgojena za ljudsku potrošnju zove se konzumna riba (neki je pogrešno nazivaju komercijalnom ribom).

Riba koja još spolno nije sazrela, ali se nalazi u matičnom jatu, zove se kandidat za maticu, dok je zajedničko ime za ribe kandidate za maticu i same matice — matično jato, bez obzira da li mužjaci ili ženke.

Ostalu ribu u uzgoju koja nije namijenjena za razmnožavanje nazivamo zajedničkim imenom podmladak za konzumnu ribu (jegulja, šaran itd.) pod čime razumijevamo jedno, dvo-, trogodišnju ribu itd. Ove ribe zaj edno s matičnim jatom zovemo ribama za uzgoj.

Pojedine faze razvoja označavamo početnim slovom imena dotične ribe i brojem koji označava fazu života. Na primjer:

NAPOMENA PREVODIOCA: U mađarskom originalu razvojne faze mlađa imaju ove nazive: larva, zsenge ivadek, elonevelt ivadek i ivadek, koie smo zbog nedostatka adekvatnih izraza na našem jeziku slobodnije preveli: predličinka, ličinka, mladunac, mlađ. Prema tumačenju autora predličinka je tek izvaljena nbica, iičinka ribica stara 3-6 dana koja već diše na škrge, mladunac je od šestog dana kad primi prvu hranu pa do 5 − 6 tjedana života, a nakon toga postaje mlađ.

• šaran
• predličinka Špl
• ličinka Šl
• mladunac Šml
• jednogodišnji šaran Š 1
• dvogodišnji šaran Š 2
• trogodišnji šaran Š 3
• kandidat za maticu Šk
• matica šm

Jedinstvene kratice za ostale ribnjačarske ribe jesu:

• bijeli tolstolobik Tb
• sivi talstolobik Ts
• bijeli amur A
• linjak L
• smuđ S
• som So
• pastrvski grgeč Pg
• štuka št
• jegulja J

Ove kratice primjenjuju se u daljim opisima ovih riba.

Transport riba

Ribe koje se transportiraju možemo podijeliti u ove grupe:

1. Transport rasplodnog materijala koji može biti:

• ikra,
• riblje ličinke,
• mladunci,
• jednogodišnja, dvogodišnja i trogodišnja riba i
• ribe matice.

2. Transport ribe za Ijudsku prehranu (konzumne ribe) koja može biti:

• živa i
• u rashlađenom stanju (neživa riba).

Transport rasplodnog materijala

Transportom rasplodnog materijala općenito se počelo posiljednjih desetak godina. Tome je razlog što su se neki pogoni za uzgoj riba specijalizirali. Razvio se sistem ribnjačarstava, koja se isključivo bave uzgajanjem riba za ljudsku prehranu (konzumnih riba), ili samo uzgojem rasplodnog materijala.

Osim toga neobično se snažno razvio i sistem transporta, dakle, danas transport rasplodnog materijala nije više nužno zlo, kao što je bio između dva svjetska rata. I ribarstvo u otvorenim vodama iz godine u godinu zahtijeva sve više rasplodnog materijala, koji se može zadovoljavati samo transportom iz veće udaljenosti. Suvremeni je transport omogućio da su neke vrste korisnih riba danas rasprostranjene u svjetskim razmjerima. Pigmentiranu jegulju, na primjer, danas već na milijune transportiraju iz zapadne Evrope (Royan, Francuska) u Japan. Poznato je da se na inicijativu sovjetskih uzgajivača riba počeo transport bijelog amura i tolstoiobika najprije iz Kine, a nakon toga iz južnih dijeiova Sovjetskog Saveza a sređnje i zapadne dijeiove Bvrope.

Uz moderan način transporta udaljenost danas više nije kočnica. Važan je cilj: formiranje što boljeg i plodnijeg ribljeg jata.

Transpprt ikre. Ova metoda ima veliku trađiciju u Mađarskoj. Ne računajući transport ikre pastrva, mađarski su uzgajivači bili pioniri transporta ikre. Ikru smuđa već su 1920-tih godina transportirali iz Blatnog jezera i Ostalih ribnjaka u razne zemlje Evrope.

Od korisnih riba možemo transportirati (u obliku ikre) štuku, smuđa, šarana, soma i kečigu, dok je transport ikre riba biljojeda u početnoj fazi.

Općeniti je orijentacioni princip da se ikra ne tranisportira do završne faze razvoja, jer je tada jako osjetljiva na treskanje.

U Mađarskoj se najčešće transportira ikra smuđa zalijepljena na gnijezda. Pored toga transportira se i svježe oplođena ikra štuke iz otvorenih voda do mjesta valjenja. Svježa ikra štuke u vodom napunjenim i zatvorenim sudovima može se bez gubitaka transportirati 6—10 sati. U 20 litara vode možemo postaviti 100—150 jaja pri temperaturi vode 2—6°C, jer je tada potreba ikre za kisikom još minimalna.

Ikra (gnijezda) smuđa moramo prije transporta upakovati. Transportno sredstvo jesu veći ili manji sanduci koji osiguravaju gnijezda od većih potresa. Poznato je više rješenja. Uspješno je rješenje, ako sanduke postavljamo jedan iznad drugoga kao pretince. Na gnijezda, odnosno na ikru stavljamo vlažnu mahovinu ili vatu, a preporučuje se da se na gomji sanđuk stave sitne kockice leda. Ovako možemo postavljati 6—8 gnijezda jedno iznađ drugoga. Takvo rješenje prepomčuje se prilikom transporta motornim vozilima.

Ako ikra transportiramo željeznicom ili avionima, onda moramo paziti da pošiljka ne propušta vodu. Zato je najbolje, ako gnijezda smuđa stavljamo u plastične vreće i tako upakujemo. Ikra smuđa, stračno upakovana i rashlađena, može izdržati transport od 48 sati. Naravno prije duljeg puta moramo kontrolirati stanje zriobe. Ako su jaja prezrela, prijeti opasnost od usputnog valjenja.

Ikru štuke, šarana, kečige i soma transportiramo, slično ikri smuđa, u vlažnom stanju, stručno pakovanu i na zraku. Ova se metoda još nije proširila u Mađarskoj.

Transport ličinki. Ova se metoda koristi prilikom transporta štuke, šarana i riba biljojeda. Riblje ličinke transportiraju se u polietilenskim folijama, ili plastičnoj, eventualno metalnoj buradi.

Polietilenske folije za vreće proizvode se u cjevastom obliku. Za izradu vreća upotrebljavamo folije debljine 0,08—0,14 mm. (Tvornica plastičnih materijala u Debrecinu po potrebi i u silučaju veće narudžbe proizvodi 80—100 cm dugačke gotove vreće). Za jednu vreću potrebno nam je 4—5 dkg folije, vrpca za izoliranje, gumena cijev od 8 cm, te zatvarač sa zavrtnjem. Za svaku sigumost bolje je, ako dvije vreće postavljamo jednu u dragu da dobijemo vreće sa dvostrakim stijenkama.

Vreća za transport pravi se na ovaj način: foliju na jednom kraju savijemo i više puta zavežemo vrpcom za izoliranje. Donji kraj od 1,5 do 2 cm slijepimo i time je završeno dno vreće. Tada vreću do pola napunimo vodom, stavimo kroz gornji otvor riblje ličinke, uguramo gumenu cijev i zatvaračem napola zatvorimo, tako da kroz gumenu cijev možemo istisnuti zrak iz vreće. Umjesto zraka napunimo vreću kiisikom iz boce za kisik pod pritiskom od 1,6 dlo 1,8 atmosfera, da se taj dio napne kao balon. Nakon toga zavrtnjem potpuno zatvorimo gornji dio vreće i kontroliramo da li ne propušta vodu. Vreće od folija jako su osjetljive, pa je zato najbolje, ako ih stavimo u kartonske kutije ili plastičnu burad. Zatvarač može za vrijeme transporta oštetiti foliju, pa ga zato trebamo premotati gazom.

Slika br. 65: Zadnji dio vrše

Izostavljeno iz prikaza

Slika br. 66: Prije nasađivanja mlađa jegulja treba rastopiti led, koji služi za rashlađivanje. Postepeno navikavanje mlađa na temperaturu vode, u koju ga nasađujemo

Izostavljeno iz prikaza

Tabela br. 39. Orijentacioni brojevi za transport ribljih ličinki (tisuću kom.) u sudovima od 30 l vode i 20—30 lit. kisika u plinovitom stanju, ili u vrećama, ovisno o tem peraturi i trajanju transporta

Izostavljeno iz prikaza

• Količina mogućeg transporta, 1000 kom.
• Vrsta riba uz navedene temperature, ako je vrijeme transp.
• Štuka
• šaran
• Biljojedi

Transport šarana pri 15°C neka se rjeđe obavlja. Kod nasađivanja moraju se paziti na postepeno izjednačavanje temperature.

81. crtež: Kante za transport mlađa

Izostavljeno iz prikaza

Kisik u plinovitom stanju, što se nalazi iznad površine vode u foliji, osigurava dovoljnu količinu kisika za ribice. Na takav način možemo transportirati riblje ličinke i avionskim putem.

S obzirom da su vreće od folija osjetljive, bolje; je da prilikom transporta motornim vozilima ili željeznicom upotrebimo btpornije burence od plastike ili metala: To se obavlja na isti način kao prilikom spremanja mlađa u vreće od folije: iznad vode ostavimo prostor za kisik. Vidi crtež br. 81.

Na tabeli br. 39. dajemo orijentaeione brojke o transportu ličinki u vodi ispod prostora za kisik. Prilikoim izračunavanja podataka moramo uvijek računati i na eventualno prinudno produženje putovanja za 50%.

Tabela br. 40. Transport mladunaca (2—3 cm) kom/30 litara vode, u kantama s kisikom (20—30 l) ili vrećama

Izostavljeno iz prikaza

• broj komada za transport
• Štuka
• Smuđ
• Šaran
• Biljojedi
• Som
• Vrsta riba
• 10°C
• 15°C
• 20°C
• 25°C

Temperatura, ako vrijeme transporta traje sati

1. Crijeva riba za transport moraju biti prazna.
2. Kisik moramo obnavljati svakih 12 sati. Ako je to nemoguće, možemo transportirati samo polovinu navedne količine.

Tabela br. 41. Transport 1000 kom. mladunaca (2—3 cm) u 100 litara vode, u zatvorenom sudu, sa raspršivačem kisika

Izostavljeno iz prikaza

Moguća količina transporta, 1000 kom.

• na temperaturi,
• ako je vrijeme transporta sati
• štuka
• Smuđ
• Šaran
• Biljojed
• Som

1. Crijeva riba za transport neka budu prazna.
2. Kontrola svaki sat. Nakon 8 sati promjena vode ili osvježenje. Temperatura svježe vode mora biti identična sa temperaturom vode u transportnom sudu.

Transport mladunaca. Ovu metodu korisitimo u transportu štuke, smuđa, šarana, riba biljojeda i soma. Mladunci se transportiraju u vrećama od folija ili u zatvorenim sudovima — kadama.

Sistem pakovanja s prostorom za kisik koristimo za transport vrijednih riba, kad nemamo mogućnosti upotrebe boce za kisik (transport avionom, željeznicom). Na tabeli br. 40 prikazani su orijentacioni brojevi za tranisport mladunaca u vodi ispod prostora za kisik.

Transport mlađunaca motornim vozilima ekonomičan je uz stalno raspršivanje kisika u vodi. Da se riblji mladunci ne bi suviše treskali, moramo sud za transport (burence) koje može biti volumena od 50 do 2000 1. do vrha napuniti i zatvoriti kako se voda ne bi prelijevala. Na poklopcu suda treba da bude sasvim mali otvor kroz koji može izlaziti uštrcan kisik. Raspršivač moramo postaviti na dno suda. O količini za transport daje upute tabela br. 41.

Transport jednogodišnjih, dvogodišnjih i trogodišnjih riba. Suvremeni sudovi i sredstva za transport ovaj su posao jako pojedinostavnili. I pri duljem transportu moramo voditi brigu o tome da ribe transportiramo u zatvorenom prostoru (bazenu, cisterni). Ako se naime voda giba u sudu za vrijeme transporta, riba se bacaka i može se ozlijediti na stijenki suda, eventualno na rešetkastom poklopcu. Kod internog transporta, najviše 10 km, možemo upotrebiti otvorene kade (najbolje su od nepromočivog platna), ili vodom napunjeno nepromočivo platno koje ispuni čitav tovarni prostor prijevoznog sredistva. Na stražnjem đijelu nepromočivog platna nalazi se otvor kroz koji možemo lako ispustiti ribe, tako da ih ne moramo loviti sakovima. Orijentaoione brojke transporta nalaze se na tabeli br. 42.

Tabela br. 42. Orijentacioni brojevi za transport riba od 100—170 dkg (u roku od 4—24 sata)

Vrsta riba mogući transport riba u 100 vode, q

• I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
• u mjesecima
• Šaran, linjak
• Som
• B. amur
• B. tolstolobik
• S. tolstolobik
• Smuđ

U odnosu na gore navedene količine riba

• sa prosječnom težinom 50—100 dkg treba smanjiti za 20—30%
• sa prosiečnom težinom 20— 50 dkg treba smanjiti za 30—50%
• sa prosječnom težinom 10— 20 dkg treba smanjiti za 50—60%
• sa prosječnom težinom ispod 10 dkg treba smanjiti za 60—80%

Naročitu brigu i pripreme zahtijeva transport smuđa kojemu je potrebno mnogo kilsika. Tu je zatvoreni prostor upravo nezamjenjiv, jer bi se smuđevi prilikom bacakanja mogli međusobno ozlijediti. Tu možemo računati na eventualne ozljede samo od stijenki transportnog suda (bazena, cisteme). Smuđ koji se ozlijedio u transportu gotovo se ne može održati u životu.

Transport matica. Osnovno je pravilo da matice ne transportiramo u mjesecima prije mriješćenja. Obično od velikih primjeraka možemo u kubnom metru vode transportirati samo oko 10—12 komada matica, također u zatvorenim sudovima. Prilikom transporta matica ne smijemo žaliti povećane troškove.

Transport konzumne ribe

Živa riba za Ijudsku prehranu može se transportirati samo u specijalnim vagonima — cisternama za ribe, ili motornim vozilima. Dužnost je uzgajivača da vodi brigu o tome da riba stigne svježa i zdrava na odredište. U pojedinom vagonu, ovisno o kapacitetu i godišnjem dobu, možemo transportirati 60—120 kvintala konzumne ribe.

Utovar moramo organizirati tako, da vago-n na dan utovara krene na odredište. 0 transportu motornim vozilima oriientacione brojke prikazuje tabela br. 42.

Transport nežive ribe na hladnoj temperaturi ispod + 5°C obavlja se u košarama. Za toplijeg vremena moramo između redova riba poslagati razdrobljeni led, da bi se riba održavala rashlađenom. Na 100 kg riba moramo računati sa 15—20 kg leda. Hlađenje je još efikasnije, ako košare pokrijemo vlažnim ponjavama.

Po našoj stručnoj tercninologiji ikra i mliječ su proizvodi ženskih i muških spolnih organa. Ikra se sastoji od jaja, a mliječ od spermija.

Prema mjestu mriješćenja dijelimo ribe na one koje se mrijeste u:

• plitkim vodama (štuka) i
• dubokim vodama (mrena).

Riblji parovi prilikom mriješćenja svojim milenijskim instinkton pažljivo biraju uže mjesto za izvođenje »svadbene igre«. štuka i šaran pri jeste se na područjima pokrivenim biljkama, smuđ i som na korjenasto podlozi, mrena traži šljunkasto dno, dok se bijeli amur i sabljarka te vrsti tolstolobika mrijeste neposredno ispod površine vode.