Actinidia chinensis Planchon je egzotična voćna vrsta koja po pomološkoj klasifikaciji spada u grupu jagodastog voća. U svijetu je poznata pod različitim lmenima: Kiwi, Yang-Tao, Chinese goosebberi, kineski ogrozd i drugim. Domovina ove višegodišnje grmolike puzavice je Kina, gdje je naročito raširena u dolini rijeke Jangce Kjang kao bujna penjačica na stablima, a na Novi Zeland ju je prenio 1906. godine James Mc Gregor.
Prvi selekcioneri i uzgajivači aktinidije na Novom Zelandu bili su N. Wightman, Fred Walcker, N. Gorton i Bruno Just. U Evropu je introducirana oko 1900. godine, najprije u Englesku, a zatim u Francusku i Italiju 1903. godine Yousef i Bergamini, 1979).
Gajenje aktinidije u Jugoslaviji nema naročitu tradiciju. Prvi eksperimentalni zasadi su podignuti u Kavadarcima 1972. godine i u Mostaru 1977. godine, a sasnije su podignuti mnogi proizvodni zasadi u Makedoniji, na Crnogorskom i Hrvatskom primorju, u dolini rijeke Neretve i u submediteranskom području Hercegovine (Mostaru, Čapljini i Ljubuškom). Međutim, na početku uvođenja ove vrste u Jugoslaviju ona se gajila Sporadično kao baštenska kultura koja se svojim dekorativnim izgledom dobro Uklapala u eksterijer kuća i bašta, a tek kasnije početkom 1982/83. Godine počela i komercijalna proizvodnja aktinidija u nas.
Trend povećanja površina pod ovom vrstom voća ima konstantan rast kako u nas tako i u svijetu. Najveći svjetski proizvođač aktinidije je Novi Zeland sa površinom 16.468 ha i proizvodnjom od 191.000 tona, a u Evropi Italija se površinom od 15.925 ha i proizvodnjom od 83.000 tona aktinidije. Ostali veliki proizvođači u svijetu su Čile, Francuska, Japan, SAD i Grčka (Bazzocchi, 1988).
Interes za ovom vrstom je u prvom redu komercijalnog karaktera zbog visoke cijene plodova koju postiže na svjetskom tržištu, a ujedno i zbog njihovog kasnog dozrijevanja — krajem oktobra i početkom novembra, što se dobro uklapa u organizaciju i strukturu voćarske proizvodnje. Značajna osobina aktinidije je što još ne traži zaštitu od biljnih bolesti i štetočina kao neke druge voćne vrste u intenzivnom uzgoju, pa uslijed netretiranja pesticidima, u plodovima ne ostaju njihovi tragovi, zbog čega se aktinidija posebno cijeni na tržištu. Tu postiže cijenu kao ni jedna druga voćna vrsta. Tako prosječna cijena kilograma plodova u Italiji se kreće oko 2.773 lire (Testolini, 1983).
Veliki interes za aktinidijom se javlja zbog velike hranjive vrijednosti. Njeni plodovi sadrže mnogo vitamina C (200—350 mg/100 grama ploda), mineralnih materija (Fe, Ca, P), proteina, ugljenih hidrata i zbog toga su dobili naziv „plodovi zdravlja“.
Upotrebljavaju se u svježem stanju i prerađeni u voćne salate, žele, sirupe, sokove i dr. Plodovi aktinidije se dobro čuvaju u hladnjači do maja mjeseca, pa je moguća njihova distribucija na tržištu za duži period. Širenje aktinidije ograničavaju uslovi spoljne sredine. Zbog toga se u nas plantažni zasadi podižu uglavnom u mediteranskom i submediteranskom području (jadranski pojas sa ostrvima, dolina rijeke Neretve, južna Hercegovina), gdje se prosječna godišnja temperatura kreće od 14,5°C do 15,0°C. Ni minimalne zimske temperature nisu suviše niske, a i pojava proljećnih mrazeva nije česta, jer ova vrsta voli topla i vlažna ljeta i blage zime.
Međutim, popularnost koju je za kratko vrijeme postigla aktinidija privukla je pažnju ljubitelja voćarstva koji je i u sjevernijim krajevima zemlje relativno uspješno gaje na manjim površinama uz okućnicu, uz odgovarajuću primjenu zaštite od mrazeva i raniju berbu plodova. U našoj stručnoj literaturi aktinidija je vrlo malo obrađivana. Imajući u vidu značaj ove vrste, koja se u posljednje vrijeme sve više širi, a i na osnovu višegodišnjih iskustava u gajenju ove kulture, smatramo da će ova knjiga korisno poslužiti proizvođačima, za stručno uzdizanje i njeno bolje upoznavanje.
Autor
Mr Ranko M. Popović
Sadržaj
Uvod
PROIZVODNJA AKTINIDIJE U SVIJETU
PRIVREDNI ZNAČAJ, HEMIJSKI SASTAV I UPOTREBNA VRIJEDNOST PLODOVA AKTINIDIJE
Privredni značaj
Hemijski sastav i upotrebna vrijednost plodova
BOTANIČKA KLASIFIKACIJA AKTINIDIJE
MORFOLOGIJA AKTINIDIJE
Korijen
Stablo
Mladice
Pupoljci
Listovi
Cvjetovi
Plodovi
Sjeme
FAZE RAZVOJA AKTINIDIJE
Životni ciklus aktinidije
Mladalački (juvenilni) ontostadij
Reproduktivni (rodni) period
Period starenja i odumiranja
GODIŠNJI CIKLUS
Suzenje
Bubrenje
Rast i razvoj mladice
Cvjetanje
Oprašivanje
Rast i razvoj plodova
Opadanje lišća
Period zimskog mirovanja
EKOLOŠKI USLOVI ZA GAJENJE AKTINIDIJE
Zemljišni uslovi
— Fizičke osobine zemljišta
— Hemijske osobine zemljišta
— Ekspozicija i nagib terena
Klima
— Temperatura
— Padavine
— Relativna vlažnost vazduha
— Svjetlost
— Vjetar
— Grad
SORTE AKTINIDIJE
Opis sorata
— Ebot (Abbott)
— Bruno
— Monti (Monty)
— Hejvord (Hayward)
— Elison (Allison)
Oprašivači
PROIZVODNJA SADNICA AKTINIDIJE
Proizvodnja sadnica generativnim putem
Razmnožavanje vegetativnim putem
Razmnožavanje zrelim reznicama
Razmnožavanje poluzrelim reznicama
Razmnožavanje kalemljenjem
Kalemljenje na spavajući pupoljak
Kalemljenje na zrelo
PODIZANJE ZASADA AKTINIDIJE
Izbor položaja
Izbor sorti
Priprema zemljišta za sadnju
Rastojanje i raspored sadnje
Raspored oprašivača
Sadnja aktinidije
Postavljanje naslona
UZGOJNI OBLICI
Kontrašpalir (horizontalna kondurica)
Pergola
Tendoria
Tunel
FORMIRANJE UZGOJNIH OBLIKA
NJEGA AKTINIDIJE
Rezidba
Zelena rezidba
Održavanje zemljišta u voćnjaku
Održavanje zemljišta pod travnim pokrivačem
Đubrenje aktinidije
Meliorativno đubrenje
Đubrenje u uzgojnom periodu
Đubrenje u periodu rodnosti
Navodnjavanje
Načini navodnjavanja (kišenjem i „kap po kap“)
BOLESTI, ŠTETOČINE I MJERE ZAŠTITE
Bolesti aktinidije
— Trulež korijenovog vrata
— Siva plijesan
— Bakterije
Štetočine aktinidije
OSJETLJIVOST AKTINIDIJE NA ZEMLJIŠNE I KLIMATSKE PRILIKE
Sušenje lisnog ruba
Vjetar
Oštećenja od mraza
Oštećenja od grada
BERBA, KLASIRANJE, PAKOVANJE, ČUVANJE I UPOTREBA PLODOVA AKTINIDIJE
Berba
Klasiranje i pakovanje
Čuvanje plodova
Upotreba plodova aktinidije
— Pravljenje sirupa
— Zamrzavanje plodova
— Sušenje plodova
— Pravljenje sokova
— Pravljenje voćnih salata
— Sladoled
Literatura
Privredni značaj, hemijski sastav i upotrebna vrijednost plodova aktinidije
Privredni značaj
Aktinidija (Actinidia chinensis Pl.) je nova voćna kultura u svijetu, a posebno u našoj zemlji. U Jugoslaviji je introducirana prije 16 godina, kada su bili podignuti prvi eksperimentalni objekti, a komercijalna proizvodnja je počela prije 7 do 8 godina. Površine pod ovom kulturom se u posljednje vrijeme u submediteranskom i mediteranskom području sve više povećavaju, pošto se podižu plantažni zasadi na individualnim posjedima.
Aktinidija kao voćna kultura ima veliki privredni značaj. Za uspješno gajenje traži područja sa toplim i vlažnim ljetima i blagim zimama, gdje ima više od 1.400 mm padavina godišnje, a dobro su raspoređene ili postoje uslovi za navodnjavanje.
Privredni značaj aktinidiji kao voćnoj kulturi daju biološko-proizvodne osobine kojima se odlikuje, a što se ogleda u slijedećem:
- brzo stupa u rod u trećoj ili četvrtoj godini poslije sadnje, a u osmoj godini daje pun rod;
- rađa redovno i obilno, a u povoljnim agroekološkim uslovima i pri savremenom gajenju daje visoke prinose koji se kreću od 25 do 30 tona/ha;
- plodovi aktinidije imaju veliku hranjivu, tehnološku i dijetetsku vrijednost i kao takvi upotrebljavaju se za jelo u svježem stanju, a pogodni su i za industrijsku preradu u sirupe, sokove, žele i druge prerađevine.
- proizvodnja aktinidije je dohodovna, jer svježi plodovi i njene prerađevine imaju dobar plasman i dobru cijenu na domaćem i stranom tržištu;
- plodovi se dobro čuvaju u hladnjačama i do 6 mjeseci od berbe, što omogućava postizanje stabilne i visoke cijene na tržištu, a dobar hemijski sastav ploda, ukus i druge tehnološke osobine su osnova za dobijanje brojnih prerađevina;
dobra je medonosna biljka; - za sada je otporna na biljne bolesti i štetočine i ne tretira se pesticidima u toku vegetacije, koji ne ostavljaju rezidue na površini ploda;
- njeno lišće i plodovi se primjenjuju i u ljekovite svrhe.
Biološko-proizvodne i tehnološke osobine čine aktinidiju vrlo rentabilnom kulturom. Vrlo su visoka investiciona ulaganja u podizanje zasada aktinidije, što ona vrlo brzo vraća velikom produkcijom i cijenom proizvoda na domaćem i svjetskom tržištu.
Hemijski sastav i upotrebna vrijednost plodova
Plodovi aktinidije imaju vrlo skladan odnos hemijskih sastojaka vode, ugljenih hidrata-šećera, kiselina, mineralnih materija, bjelančevina i vitamina. To je i razlog što se plodovi mnogo cijene i u narodu zovu „plodovi zdravlja“. U suštini, sastojaka ima daleko više, jer su zastupljena i mnoga druga organska i neorganska jedinjenja i elementi u malim količinama.
Sadržaj ovih supstanci u plodu aktinidije može znatno da varira, jer zavisi od više činilaca, u prvom redu od nasljednih osobina sorti, stepena zrelosti plodova, ekoloških uslova područja, obilnosti roda i primjenjivane agrotehnike u toku proizvodnje.
Hranjiva vrijednost ploda aktinidije može se najbolje ocijeniti na osnovu podataka o sadržaju važnijih hemijskih sastojaka u plodu većeg broja sorata aktinidije (Tab. 3).
Tabela 3 Hemijski sastav plodova aktinidije na području Kavadaraca za period 1987—1980. god. (Sporivska, 1986)
| Sorte | Rastvor. suve materija % | Šećeri Ukupni | Šećeri Reduk. | % Sahar. | Kiseline (limun.) % | pH | Vit. C mg (100)g | pepeo % g |
| Monti (Monty) | 13,6 | 7,79 | 7,07 | 0,68 | 1,65 | 3,08 | 151,68 | 0,673 |
| Hejvord (Hayward) | 14,6 | 8,71 | 7,91 | 0,76 | 1,34 | 3,10 | 144,90 | 0,618 |
| Bruno (Bruno) | 15,1 | 9,70 | 7,55 | 1,98 | 1,69 | 3,14 | 208,99 | 0,696 |
| Ebot (Abbott) | 14,1 | 8,77 | 7,02 | 1,66 | 1,41 | 3,35 | 84,15 | 0,765 |
| Prosjek | 14,35 | 8,74 | 7,38 | 1,27 | 1,52 | 3,16 | 147,38 | 0,688 |
Prema podacima iz Tab. 3, vidi se da su plodovi aktinidije visoke hranjive vrijednosti. Prosječan sadržaj rastvorljivih suvih materija iznosi 14,35% i ukupnih šećera 9,74%. Sadržaj vitamina C je najznačajnija komponenta sastava ploda i u prosjeku iznosi 147,38 mg/100 grama ploda. Sadržaj pepela (0,688%) pokazuje bogatstvo mineralnih materija u plodu aktinidije svih sorata.
Da bismo dobili potpuniju sliku o hranjivoj vrijednosti aktinidije, u Tabeli 4 ćemo dati prikaz hemijskog sastava aktinidije i drugog voća (Laffi, Costa, 1983).
Tabela 4 Hranjiva vrijednost plodova aktinidije u poređenju sa drugim voćem
| Vrsta voća | Voda % | Suha mater. % | Prote. % | Glucidi | Lipidi | Vlakna | Mineral. | Kalori. mater. Kcal |
| Aktinidija | 81,8 | 18,2 | 0,4 | 11,2 | 0,2 | 0,7 | 0,48 | 48 |
| Kajsija | 85,3 | 14,7 | 0,9 | 12,3 | 0,2 | 0,6 | 0,78 | 51 |
| Ananas | 86,7 | 13,3 | 0,4 | 11,7 | 0,2 | 0,5 | 0,55 | 47 |
| Naranča | 87,1 | 12,9 | 0,9 | 10,5 | 0,2 | 0,8 | 0,45 | 45 |
| Banana | 73,5 | 26,5 | 1,3 | 23,5 | 0,4 | 0,5 | 0,97 | 94 |
| Trešnja | 83,4 | 16,6 | 1,1 | 14,1 | 0,4 | 0,5 | 0,52 | 60 |
| Jagoda | 90,0 | 10,0 | 0,8 | 6,9 | 0,6 | 1,2 | 0,39 | 37 |
| Limun | 89,3 | 10,7 | 0,9 | 7,8 | 0,6 | 0,9 | 0,52 | 32 |
| Jabuka | 84,0 | 16,0 | 0,3 | 14,1 | 0,4 | 0,9 | 0,63 | 58 |
| Kruška | 83,2 | 16,8 | 0,5 | 14,0 | 0,4 | 1,5 | 0,12 | 61 |
| Grejpfrut | 89,0 | 11,0 | 0,6 | 9,3 | 0,2 | 1,5 | 0,51 | 39 |
| Breskva | 86,6 | 13,4 | 0,8 | 11,2 | 0,2 | 0,6 | 0,58 | 47 |
| Šljiva | 85,7 | 14,3 | 0,7 | 12,4 | 0,3 | 0,5 | 0,59 | 50 |
| Grožđe | 81,6 | 18,4 | 0,8 | 12,4 | 0,4 | 4,3 | 0,34 | 60 |
U hranjivoj vrijednosti voća općenito značajan je udio bioregulatora, vlakana i šećera, dok je udio proteina i lipida zanemarljiv, što se jasno vidi iz Tabele 4.
Vlakna u plodu potiču iz ćelijskih zidova biljaka i dijele se na celulozu, hemicelulozu, pektin i ligin. Sveukupni ćelijski zidovi nemaju uvijek veći prehrambeni značaj. Osim toga, treba razlikovati i način usvajanja vlakana u Ijudskom organizmu. Aktinidija, sa udjelom vlakana od 700 mg/100 grama jestivog dijela voća, može se smatrati kao dobar nosilac vlakana, jer se dnevna količina od 2—3 grama vlakana smatra fiziološki dovoljnom za uravnoteženu prehranu.
Tabela 5 Sadržaj makro i mikroeiemenata u voću
| Voće | Makroelementi u 100g ploda | Mikroelementi u ppm ploda | |||||||||
| Na | K | Ca | P | Mg | S | C1 | Mn | Cu | Fa | Zn | |
| Aktinidija | 2,1 | 226 | 30,3 | 42,1 | 13,4 | 25,0 | 26,2 | 0,80 | 2,92 | 33,70 | 2,30 |
| Kajsija | 0,6 | 440 | 16,1 | 23,4 | 9,0 | 6,0 | 2,0 | — | 1,10 | 5,00 | 0,40 |
| Ananas | 0,3 | 210 | 16,0 | 11,2 | 11,0 | 2,5 | 46,1 | 0,70 | 0,70 | 3,00 | 5,50 |
| Naranča | 0,3 | 170 | 33,1 | 23,1 | 10,0 | 8,0 | 4,0 | 0,20 | 0,80 | 4,00 | 1,70 |
| Banana | 1,0 | 420 | 8,0 | 28,4 | 31,0 | 12,0 | 125,3 | 6,40 | 2,00 | 6,00 | 2,30 |
| Trešnja | 2,0 | 260 | 19,5 | 20,8 | 14,0 | 8,0 | 3,0 | 0,30 | 0,70 | 5,00 | 1,70 |
| Jagoda | 2,0 | 145 | 28,1 | 27,7 | 12,0 | 12,2 | 11,1 | 0,60 | 1,30 | 8,00 | 0,90 |
| Limun | 6,0 | 148 | 40,3 | 22,1 | 9,0 | 8,0 | 4,3 | 0,40 | 2,60 | 6,00 | 1,70 |
| Jabuka | 1,0 | 116 | 6,7 | 10,0 | 6,0 | 5,0 | 4,0 | 0,80 | 0,71 | 3,00 | 1,60 |
| Kruška | 3,0 | 129 | 13,0 | 16,2 | 9,0 | 7,0 | 4,1 | 0,60 | 1,34 | 3,00 | 1,60 |
| Grejpfrut | 2,0 | 198 | 17,0 | 27,3 | 12,0 | 5,1 | 3,0 | 0,10 | 0,20 | 3,00 — | |
| Breskva | 0,5 | 160 | 8,1 | 22,2 | 11,0 | 7,0 | 50,1 | 1,10 | 0,10 | 6,00 | 0,20 |
| Šljiva | 2,0 | 254 | 17,3 | 21,1 | 7,0 | 6,0 | 2,0 | 0,80 | 1,08 | 4,00 | 0,30 |
| Grožđe | 6,0 | 250 | 10,1 | 40,3 | 10,1 | 9,0 | 2,2 | 0,80 | 1,00 | 6,00 | 2,00 |
Od značaja za hranjivu vrijednost aktinidije je i povoljan odnos natrijuma i kalijuma u njenom plodu. Prisutnost natrijuma i kalijuma i njihov međusoban odnos u ishrani ima veliki značaj za funkciju organizma. Natrijum jajedno sa klorom ima posebnu ulogu u održavanju osmotske ravnoteže kod izvanćelijskih komponenata.
Još od 1928. godine Addison je izlagao da je obezbijeđenost kalijem u organizmu pacijenata koji su patili od prevelike napetosti pogodovala smanjivanju pritiska, a napetost je bila rezultat ishrane siromašne natrijem i kalijem.
Aktinidija ima dosta visok sadržaj kalijuma, naročito visok sadržaj natrijuma koji je u vrlo uravnoteženom odnosu sa kalijumom, što pokazuje da je aktinidiju preporučljivo koristiti u toplim godišnjim dobima, kad se organizam obilnije znoji. U tom slučaju bi se nadoknađivala količina natrijevog klorida.
U Tabeli 6 dat je sadržaj vitamina u aktinidiji i u drugom voću (Laffi, Costa, 1983).
Tabela 6 Sadržaj vitamina u voću
| Vrijednost izražena u 100 g jestivog dijela | ||||||||
| Vrsta voća | Karotini | Vit. E | Vit. B1 | Vit. B2 | Vit. B6 | Vit. pp. | Kisel. pant. | Vitaminn C |
| Aklinidija | 0,07 | 0,13 | 0,04 | 0,07 | 0,06 | 0,27 | 0,18 | 140,0 |
| Knjtjja | 1,67 | 0,10 | 0,03 | 0,04 | — | 0,70 | — | 8,0 |
| Aimnas | 0,08 | 0,25 | 0,08 | 0,02 | — | 0,20 | 0,10 | 24,0 |
| Nuranća | 0,11 | 0,23 | 0,08 | 0,03 | 0,12 | 0,20 | 0,34 | 49,0 |
| llanuna | 0,26 | 0,37 | 0,09 | 0,06 | 0,50 | 0,60 | 0,20 | 10,0 |
| 1ictnja | 0,60 | 0,13 | 0,05 | 0,06 | 0,04 | 0,14 | — | 8,0 |
| lugodu | 0,04 | 0,40 | 0,03 | 0,07 | 0,04 | 0,30 | — | 60,0 |
| 1 miun | — | 0,30 | 0,40 | — | 0,10 | 0,10 | 0,10 | 45,0 |
| lalnika | 0,05 | 0,72 | 0,04 | 0,02 | 0,10 | 0,20 | 0,20 | 3,3 |
| Kiušku | 0,01 | 0,50 | 0,02 | 0,04 | 0,15 | 0,10 | 0,25 | 4,0 |
| Grejfrut | — | 0,25 | 0,04 | 0,02 | 0,03 | 0,20 | 0,20 | 40,0 |
| Breskva | 0,53 | 0,15 | 0,02 | 0,05 | 0,03 | 0,90 | 0,17 | 8,7 |
| Šljiva | 0,21 | 0,12 | 0,15 | 0,03 | — | 0,60 | 0,03 | 5,0 |
| Grožđe | 0,05 | 019 | 0,05 | 0,03 | 0,10 | 0,40 | 0,08 | 4,0 |
Iz Tabele 6 se vidi da najviše vitamina C sadrže plodovi aktinidije u odnosu im ostale značajnije voće, odnosno tri puta više C vitamina od dnevne potrebe čovjcka koja iznosi 45 mg/dan.
Vitamin C ima i neke detoksikacione efekte u jetri i izvan jetre.
Apsorpcija (usvajanje) željeza (Fe) u ishrani može biti stimulirano uzimanjem određene količine askorbinske kiseline, odnosno vitamina C, koja varira od 25 do 75 mg.
Novija istraživanja sa markiranom askorbinskom kiselinom su pokazala ubrzan metabolizam askorbinske kiseline kod pušača u odnosu na nepušače, zbog čega je za njih potrebno povećanje količine vitamina C za oko 50% u odnosu na nepušače. Povećano unošenje vitamina C pokazalo se korisnim i za održavanje i organizma izloženih hladnoći, povišenim temperaturama ili stresovima različitog porekla. Tako se navodi da je južnoafričkim rudarima potrebna količina od oko 200 do 250 mg/dan vitamina C, pa se aktinidija pokazuje kao odličan integrator bioregulatora i vitamina C.
Berba, klasiranje, pakovanje, čuvanje i upotreba plodova aktinidije
Berba
Vrijeme berbe aktinidije ima presudan uticaj na organoleptičke karakteristike i na čuvanje plodova. Plodove treba brati kada dostignu fizilošku zrelost, pod kojom podrazumijevamo dostignuti stepcn hemijskih i fizičkih osobina plodova, koji osigurava mogućnost dobrog čuvanja i normalno odvijanje fiziloških procesa koji dovode naknadne zriobe.
Sl. 10. Stablo sorte MONTI u punom rodu
Izostavljeno iz prikaza
Osnovni hemijski parametri indeksa zrelosti su sadržaj suve materije mjerene refraktometrom i ukupne kiseline, a među fiziološkim parametrima najznačajniji je čvrstoća mezokarpa, odnosno mesa ploda koja se obično mjeri penetrometrom.
Međutim, na optimalni rok berbe utiče mnogo faktora, klimatskih i agrotehničkih, koji kasnije utiču na čuvanje plodova. U aktinidije je izbor momenta berbe dosta težak, pošto plod spolja ne manifestuje promjene boje, kao kod drugih voćnih vrsta.
Prema Saviniju (1978), određeni su sljedeći indeksi zrelosti plodova aktinidije za industrijsko čuvanje plodova:
- sadržaj suve materije od 8—10%,
- indeks zrelosti izražen kao odnos suve materije i kiselina oko 4,
- čvrstoća mezokarpa mjerena penetrometrom CRIOF Ø 8 mm oko 4—5kg.
Prema vlastitim iskustvima iz prakse, na području Hercegovine se berba plodova odvija siijedećim redosljedom: najranijeseberusorte Ebot (1.11.), Bruno (3.11.), Monti (4.11.), a najkasnije sorta Hejvord (8.11.)
Sl. 11. Berba plodova sorte MONTI u Hercegovini
Izostavljeno iz prikaza
Na Novom Zelandu plodovi aktinidije se beru u maju i na tržište se plasiraju u ljetnim mjesecima.
U hladnijim krajevima sa češćim ranim mrazevima dolazi do ranije berbe, nezavisno od stanja zrelosti, a što utiče i na loše čuvanje i konzerviranje voća.
Berba plodova se vrši ručno, podvrgavanjem plodova laganim uvijanjem, tako da se odvoje od peteljke, koja ostaje na grani.
Plodovi se beru u korpe koje se kasnije iskreću u letvarice od 20 kg. One se slažu na prikolicu traktora i šalju u pakirni centar, gdje se vrši kalibriranje i konfekcionisanje plodova. Ako se plodovi beru suviše rano, onda se teško čuvaju i vrlo su osjetljivi, pokožica se teško odvaja od mesa ploda, ne dostižu odgovarajuće organoleptičke osobine.
Konzumna zrelost aktinidije nastupa onda kada dlačice pokožice ploda gube čvrstoću i lako se odvajaju jednostavnim trljanjem. Tada se sadržaj askorbinske kiseline povećava, a čvrstoća mesa ploda se smanjuje.
Aktinidija rano počinje da rađa, zavisno od raznih faktora: kvaliteta sadnog materijala, sorte, načina rezidbe, sistema uzgoja, pedoklimatskih uslova i agrotehničkih mjera.
Aktinidija ulazi u proizvodnju od 3—4 godine, zavisno od sorte i kvaliteta sadnog materijala. Sorte Ebot, Bruno i Monti prorode u trećoj godini, a sorta Hejvord u četvrtoj godini. Puna rodnost postiže se u 7—8. godini uzrasta.
Prema Fournieru (1972), prosječan prinos sorte Hejvord na Novom Zelandu na uzgojnom obliku pergola bio je sljedeći:
10 kg u četvrtoj godini
20 kg u petoj godini
30—40 kg u šestoj godini
40—50 kg u sedmoj godini
50—60 kg u osmoj godini
60—80 kg u devetoj godini.
Prema rezultatima ispitivanja Popovića (1984) ostvareni su sljedeći prinosi na stablima starim 6 godina na uzgojnom obliku tendona:
| Sorta | Prinos |
| Monti | 53,3 kg |
| Bruno | 23,9 kg |
| Ebot | 35,6 kg |
| Hejvord | 31,5 kg |
Klasiranje i pakovanje
Plodovi aktinidije koji su namijenjeni za prodaju u svježem stanju podliježu kontroli kvaliteta, posebno kada se izvoze. Klasiranje se vrši po sortama, krupnoći ploda, stepenu zrelosti, a ima za cilj da se postignu uniformnost plodova u jednom pakovanju, njihov ljepši izgled i znatno veću cijenu.
Prema kvalitetu, za tržište se plodovi aktinidije razvrstavaju u dvije kategorije:
U prvu kategoriju se svrstavaju oni plodovi koji posjeduju tipična sortna obilježja i masu veću od 50 grama. U ovoj kategoriji se dopuštaju manji nedostaci na pokožici, ali mezokarp mora biti čvrst i normalnog ukusa.
U drugu kategoriju spadaju plodovi nepravilnog oblika sa nedostacima na pokožici koji su posljedica udaraca grada, ugriza insekata i dr. U ovu kategoriju mogu se svrstati plodovi neodgovarajuće zrelosti, ubrani sa peteljkom i dr.
Sl. 12. Plodovi aktinidije u drvenim sanducima (letvaricama)
Izostavljeno iz prikaza
Sl. 13. Plodovi aktinidije u plastičnim alveolania
Izostavljeno iz prikaza
Ambalaža omogućuje da se voće obere i pripremi za tržište, sačuva i stigne do potrošača u dobrom stanju, što se postiže zaštitom proizvoda od uboja i mehaničkih povreda, zagrijavanja, kvašenja, prašine i dr.
Ambalaža za plodove aktinidije mora biti od lakog materijala, čista, da ne prenosi određene mirise i ukus, da je manipulativna i da se njome potpuno koriste palete i transportni prostor. Kao ambalaža za plodove aktinidije ranije su se na Novom Zelandu koristili drveni sanduci (letvarice) u kojima su plodovi bili smješteni u jednom sloju, a težina pakovanja iznosila je 3,5—4,0 kg.
U posljednje vrijeme najčešće se koristi kartonska kutija dimenzija 30x50x6 cm u koju stane 20—45 plodova, zavisno od veličine ploda sa prosječnom težinom od 3,5 kg. Plodovi se stavljaju u specijalne uloške sa alveolama za svaki plod. Preko kutija se stavlja PVC folija koja štiti plodove od isušivanja, omogućuje postupno dozrijevanje i bolje čuvanje.
Na pakovanju je obavezna oznaka vrste, naziv sorte, veličina i broj plodova, naziv proizvođača i firme koja je pakirala proizvode.
Čuvanje plodova
Čuvanje plodova aktinidije sa odgovarajućim organoleptičkim svojstvima u periodu 4—6 mjeseci poslije berbe predstavlja neophodnu nužnost za uspješan plasman na tržištu.
Čuvanje plodova aktinidije do mjeseca maja, i njihovo plasiranje prije nego što novozelandski proizvodi stignu na evropsko tržište, omogućilo bi postizanje mnogo većih cijena.
Prema Pratelli i sar. (1983), najpovoljnije temperature za čuvanje iznose 0° — 1°C, uz ralativnu vlažnost vazduha od 90—95%. Plodovi aktinidije se dobro čuvaju i u kontroliranoj atmosferi pri temperaturi od 0° — 1°C, sa sadržajem od 3% CO2 i 3% O2. Plodovi se moraju čuvati u posebnim komorama bez prisustva drugog voća. Na tok zriobe utiče povećan sadržaj etilena, koji se stvara u plodu. U svijetu se primjenjuje tehnika prehlađivanja plodova neposredno poslije berbe, pri čemu se snižuje temperatura koja u centru ploda treba da bude snižena na 0—4°C u toku 8—24 sata, čime se značajno može produžiti trajnost i poboljšati kvalitet plodova (Pratella, 1985).
Pri dužem čuvanju plodovi kaliraju i do 8%, što se manifestuje umanjenom čvrstoćom ploda (omekšavanjem plodova i smežuravanjem), a plodovi pri čvrstoći mesa od 1—1,5 kg/cm2, mjereno penetrometrom Pen Criof Ø 8 mm, nisu pogodni za promet. Ukoliko u komorama dođe do opadanja relativne vlažnosti vazduha, može doći do prekomjernog gubitka vode iz plodova, što utiče na njihova organoleptička svojstva.
Plodovi se dobro čuvaju i u zatvorenim polietilenskim kesama na hladnom mjestu, na temperaturi od 0° — 3°C sve dok ne dozru i postanu pogodni za upotrebu. Prostorije u kojima se čuvaju plodovi treba da budu čiste, hladne, sa obezbijeđenom ventilacijom.
Ubrzana zrioba plodova se postiže povećanjem temperature na 25°C i relativne vlage na 95°C, uz malo doziranje etilena. Plodovi brzo dozrijevaju u PVC kesama. Kada se stavi jedna jabuka koja otpušta etilen na temperaturi od 12—15°C, zrioba će se obaviti za 10 dana.
Prema višegodišnjim vlastitim istraživanjima, najbolje se čuvaju plodovi sorte Abbott do maja, a najslabije sorte do februara.
Kad plod još nije sazrio, teško se guli i meso postaje zbijeno i suho, kiselog ukusa. Plod koji je dostigao idealnu zriobu je topljiv i aromatičan, slatkog ukusa sa tendencijom ka kiselkastom, što mu posebno daje prijatnost. Prezreo plod ima koru koja se lagano odvaja, aroma i kiselkost nestaju, meso dobiva tamniju zelenu boju.
Tabela 8 Prosječan hemijski sastav plodova aktinidije nakon 70 dana euvanja u hladnjačama (Voussef i sar. 1979).
| Sastojci / Sorte | Ebot | Bruno | Monti | Hejvord | Prosjek |
| Askorbinska kiselina (mg/100 g pulpe) | 170 | 212 | 236 | 126 | 186,5 |
| Redukovani šećeri % | 6,9 | 8,7 | 7,4 | 6,9 | 7,5 |
| Proteini % | 0,93 | 0,97 | 0,87 | 1,04 | 0,95 |
| Ukupne kiseline % | 1,43 | 1,61 | 1,43 | 1,21 | 1,42 |
| Kalcijum (mg/100 g pulpe) | 24,08 | 30,20 | 30,00 | 38,20 | 30,80 |
| Fosfor (mg/100 g pulpe) | 28,00 | 30,20 | 25,40 | 33,80 | 29,30 |
| Magnezijum (mg/100 g pulpe) | 15,10 | 18,60 | 13,40 | 15,60 | 15,70 |
| Kalijum (mg/100 g pulpe) | 273,00 | 315,60 | 234,20 | 353,10 | 294,00 |
Upotreba plodova aktinidije
Plodovi aktinidije se mogu jesti u svježem stanju i kao prerađevina. U svijetu se danas plodovi najviše upotrebljavaju u svježcm stanju, a samo mali procenat odlazi za industrijsku preradu.
Svježi plodovi aktinidije se koriste u stanju pune zrelosti, kao i za spravljanje raznih delikatesnih desertnih poslastica: sladoleda, voćnih salata i dr.
Industrijska prerada se svodi na proizvodnju sirupa, smrznutih i hlađenih plodova, sokova, osušenih plodova, vina i dr.
Prva faza industrijske obrade plodova je ljuštenje pokožice. Pošto imaju dlakavu pokožicu, plodovi aktinidije se moraju oljuštiti prije prerade, izuzimajući one koji će se koristiti za sok. Najbolje rezultate je pokazalo hemijsko ljuštenjesa 15% NaOH u trajanju od 90 sekundi na temperaturi ključanja. Smatralo se da će lužina smanjiti visoku koncentraciju vitamina C u plodovima. Naprotiv, pokazalo se da plodovi oljušteni pomoću lužine sadrže mnogo veću koncentraciju ovog značajnog vitamina od ručno oljuštenih plodova (103,78 mg vitamina C na 100 grama jestivog ploda u odnosu na 81,33 mg kod ručnog ljuštenja plodova). Razlog tome je što je veća koncentracija vitamina C ispod same pokožice nego u drugim dijelovima ploda. Primjenom lužine (baze) odstranjuje se veoma tanka pokožica pri čemu se gubitak težine kreće oko 9,20%, dok pri ručnom ljuštenju plodova, gubici mase ploda iznose oko 13,72%.
Pravljenje sirupa
Plodovi namijenjeni za pravljenje sirupa moraju biti potpuno zreli, pa-se zato hemijski suše. Svježi, djelomično omekšani oljušte se u 15%-tnom rastvoru NaOH u toku 90 sekundi, na temperaturi ključanja od 114,44°C. Nakon ove operacije plodovi se vade iz rastvora, operu u svježoj hladnoj vodi, ručno očišćeni i ponovo isprani. Nakon ovoga plodovi se stavljaju u limenke u razmjeru 553 grama ploda i 297 grama sirupa na 33° Brix. Posude se nakon toga zatvaraju pod vakuumom i kuvaju u konzervama na 100°C oko 21 minut, a nakon toga se hlade vodom prije uskladištenja na sobnoj temperaturi.
Zamrzavanje plodova
Hemijski oljušteni plodovi se režu poprečno na približno iste dijelove debljine 1 cm, stave se 3 minuta u rastvor od 12% saharoze, 1% askorbinske kiseline i 0,25% jabučne kiseline. Namjena metode umakanja bila je da se spriječe enzimatske i neenzimatske promjene tokom prerade i uskladištenja. Proizvodi se tada zamrznu na brz način na —10°C, a zatim se zamrznute kriške pakuju u polietilenske vrećice i stavljaju u hladnjaču na —32°C. Zamrznuti plodovi aktinidije se mnogo koriste u industriji sladoleda.
Sušenje (dehidratacija) plodova
Sušenje plodova aktinidije se obavlja tako što se plodovi isijeku na kriške debljine 6—8 mm i izlažu temperaturi od 80°C u toku šest sati, a zatim temperaturi od 65°C u trajanju od dva sata. Nakon ovakvog tretmana u kriškama ostaje 10—12% vode. Ovako osušene kriške se stavljaju u PVC vrećice u kojima se čuvaju. Prije upotrebe kriške treba nakvasiti.
Pravljenje sokova
Za proizvodnju soka se upotrebljavaju prezreli ili nepravilno oblikovani plodovi, koji ne odgovaraju za druge metode prerade. Takvi plodovi se operu i pasiraju kroz mašinu Brown Finisher br. 3660. Ta mašina koja posjeduje sito prečnika 0,01 mm odstranjuje pokožicu, dlačice i sjemenke, te ostaje intenzivno zeleni sok.
Voćne salate
Voćne salate prave se od sljedeće mješavine: tri banane, 500 grama aktinidije, jedan limun, 50 grama trešanja, 500 grama ogrozda, 100 grama mandarina, četiri kašikice šećera i čaša (100 ml) bijelog vina. Može se ukrasiti šlagom.
Sladoled
Sladoled od aktinidije se pravi od sljedeće mješavine: 500 grama aktinidije, 500 grama šećera i 500 grama vode. priprema se kao i voćne salate.