Naša zemlja, u cjelini, spada tnedu voćem najbogatije zemlje, u Evropi. To znači, da na medunatodnom tržištu možemo nastupati kao jedan od najjačih producenata, i to prvenstveno šljiva i jabuka, a u manjoj mjeri i ostalog voća. S druge strane mi smo sposobni zadovoljiti u cijelosti naše domaće potrebe, kako svježim, tako i prerađenim voćem i voćnim sokovima.

Ovakvo je stanje ako promatramo voćarsku pvoizvodnju prema broju voćnih stabala, koja zapremaju velike površine FNRJ. Činjenice su međutim drugačije. Naš izvoz ne odgovara našim mogućnostima, a naše domaće tržište nije u punoj mjeri opskrbljeno dobrim vočem.

Do ovoga dolazi iz više razloga, od kojih su najvažniji: nedovoljna njega voćaka, u prvom redu njihova slaba zdravstvena zaštita, zatim loše i nepažljivo branje, spremanje i transport.

Sadržaj

Predgovor

Kada možemo brati voće
Pomagala kod branja
Pribor za branje
Pribor za otpremu voća do privremenog skladišta
za pakovanje
Oprema
Privremena skladišta
Sortiranje
Branje koštičavog voća
Trešnje i višnje
Breskve
Kajsije
Šljive
Branje jagodastog voća
Jagode
Branje zrnatog
Jabuke
Kruške
Promjeri krušaka za kvalitete ekstra I i II
Promjeri jabuka za kvalitete ekstra I i II
U prilogu oprema za voće

Naša zemlja, u cjelini, spada tnedu voćem najbogatije zemlje, u Evropi. To znači, da na medunatodnom tržištu možemo nastupati kao jedan od najjačih producenata, i to prvenstveno šljiva i jabuka, a u manjoj mjeri i ostalog voća. S druge strane mi smo sposobni zadovoljiti u cijelosti naše domaće potrebe, kako svježim, tako i prerađenim voćem i voćnim sokovima.

Ovakvo je stanje ako promatramo voćarsku pvoizvodnju prema broju voćnih stabala, koja zapremaju velike površine FNRJ. Činjenice su međutim drugačije. Naš izvoz ne odgovara našim mogućnostima, a naše domaće tržište nije u punoj mjeri opskrbljeno dobrim vočem.

Do ovoga dolazi iz više razloga, od kojih su najvažniji: nedovoljna njega voćaka, u prvom redu njihova slaba zdravstvena zaštita, zatim loše i nepažljivo branje, spremanje i transport.

Loše i nepažljivo branje voća može sasvim uništiti već proizvedeno voće, osobito ono mekanije, kao što su breskve, jagode i kruške. Ovako brano voće ne može se uopće spremati, niti transportirati, te nije za tržište.

S druge pak strane voće koje je najpažljivije pobrano, a koje se transportira u Ioše opremljenoj ambalaži, dolazi do svog odredišta u tolikoj mjeri natučeno, da je sklono brzom kvarenju, što također dovodi do velikih gubitaka.

Kako bi se već proizvedeno voće moglo u što većoj mjeri iskoristiti za prehranu u svježem stanju, bilo odmah nakon branja ili kasnije, potrebno je da svi oni, koji sudjeluju kako kod branja, tako i kod spremanja i transporta voća, budu upoznati sa zahtjevima, koje je nužno sprovesti da bi voće ostalo zdravo i neozlijedeno.

Ova je knjižica napisana sa ciljem, da proizvadače voća uputi u pravilno branje i pakovanje, nadalje, da svim onima koji rade u našoj trgovačkoj mreži, objasni kakvi su zatjevi pojedinih vrsta voća, koji se nužno moraju ispuniti, ako hoćemo, da voće ostane zdravo i sačuvano od ptoizvođača do potrošača, te da pruži svim ostalim, koje interesira to pitanje, dovoljno uputa i podataka za njegovo pravilno rješenje.

Samo po sebi knjižica će doprinijeti povišenju naše voćarske proizvodnje, budući da je za pravilnu manipulaciju voćem potrebno stanovito znanje, koje u većini slučajeva manjka onima, koji se bave berbom, transportom i spremanjem voća.

Nadalje, ona će doprinijeti sređenju stanja, koje vlada pri pakovanju i stavljanju u skladište, te time pripomoći lakšem i boljem radu u ovoj grani naše privrede.

Pisac je dugogodišnji voćarski stručnjak, koji je veći dio svoga stručnog djelovanja proveo u praktičnoj voćarskoj proizvodnji, koja je svoj rad bazirala na najnaprednijim tekovinama poljoprivredne nauke i prakse. S tog razloga svi navodi, koji se u knjižici preporučuju prokušani su u našim proizvodnim prilikama, te su sa malo truda i zalaganja u cijelosti ostvarljivi.

Uredništvo

U vrijeme kada se sve veća važnost daje pravilnoj ishrani, koja treba da obiluje svim hraniviima potrebnim za izgradnju i pravilno funkcioniranje čovječjeg tijela, dobiva voće sve veću važnost, jer je ono jedan od važnih izvora vitaminke i hemijske supstance nužno potrebne za čovječji organizam.

Da bismo voće, koje je već proizvedeno, sačuvali u što je moguće većoj mjeri za njegovu konačnu primjenu, potrebno je, da se prilikom njegove berbe, privremenog simještaja u skladište, transporta, prodaje i stalnog smještaja u skladište sve manipulacije, koje su s tim u vezi, provedu što pažljivije, kako bismo ga sačuvali od povrede i time osposobili za duže čuvanje.

Da bi u isto vrijeme sve te manipulacije bilo što jednostavnije, postoje stanoviti propisi, kojih se treba držati, budući da oni omogućuju lakši transport i prodaju voda, te time ubrzavaja posao i u isto vrijeme sprečavaju nepotrebne gubitke.

Branje koštičavog voća

Trešnje i višnje

Trešnje i višnje dijelimo na: trešnje hrustavke, koje imaju čvrsto meso, i trešnje mekane, koja imaju rnekano meso, višnje prave koje mpajt bojadisan sok, višnje prave koje imaju svijetli sok, te poluvišnje ili amarele, koje imaju svijetli sok.

Trešnje i višnje iberemo ujutro, kada plodovi još nisu ugrijani od sunca. Trešnje i višnje određene za trošenje u svježem stanju beru se s peteljkom. Priliikom branja vrši se prvo sortiranje. Odmah kod branja treba izlučivati sve napukle, deformiirane Š imače ozleđene plodove. Kako trešnje i višnje ne dozrijevaju sve odjednom, treba ih brnti u više navrata. Kod branja je važno da se ne miješaju plodovi različitog dozrijevanja. Ukoliko se trešnje i višnje šalju kao nesortirane (original), uputno je da se odmah premetnu u odgovarajuću opremu. Tom prilikom se još jednom izluče sve, koje su bilo iz kojeg razloga nesposobne za traiisport. Trešnje i višnje koje sortiramo moramo prenijeti do privremenoga skladišta, oprezno izasuti na priređene stolove (svaku sortu posebno), i onda sortirati u odgovarajuće kvalitete. Za trešnje : višnje predviđeni su slijedeći kvaliteti: original, kvalitet I, i kvalitet II. Ako smo prisiljeni da plodove beremo po vrućini, treba ih prije odašiljanja rashladiti, jer se u protivnom brzo kvare. Privremeno skladište mora za ugrijane plodove bit; s temperaturom od približno +2°C.

Otprema

Trešnje i višnje pakuju se u velike i plitke letvarice, velike i male kose letvarice, i u male košarice. Male košarice treba obložiti omotnim papirom, ispod kojeg dođe drvena vuna. Omotni papir dođe toliko preko nulba košarice, da se plodovi mogu njime pokriti. Plodovi se oprezno sipaju u košaricu uz stalno slabo treskanje, da se bolje slegnu. Kad smo košaricu napunili, stavimo gore papirnati jastučić napunjen drvenom vunom, preklopimo preko njega omotni papir i privežemo poklopac košarice sa 3—4 uzice.

Trešnje : višnje u pravilu se ne mogu. držati u skladištu dulje vremena, osim smrzavanjem.

Breskve

Prema sastavu mesa breskve dijelimo: na breskve s vrlo mekanim mesom, sa srednje mekanim, i s mekanim. Po boji mesa razlikujemo breskve s bijeliim ili zelenikastim mesom, i sa žutim mesom. Gotovo kod svih bjeloimesnatih bresaka meso se drži za košticu (duramcije), dok se kod većine žutomesnatih meso odvaja od koštice (kalanike).

Prema vrememu zrenja plodova dijelimo breskve na rane, srednjorane kasne.

Rane i srednjorane bresikve moraju se uzgajati u blizini mjesta gdje se troše (okolica većih gradova) i gdje sladobre ceste. Kasne breskve se mogu uzgajati i dalje od mjesta trošenja.

Zrelost i vrijeme branja

Rane d srednjorane breskve zrele su za branje, kad im temeljna zelena boja počinje prelaziti u žućkastu. Pogoditi pravo vrijeime vrlo je teško, jer zrioba naglo nastuipa. Nije stoga čudo što na naša tržišta dolaze rane ; srednjorane breskve u prilieno lošeim stanju. Kod ranih i srednjoranili bresaka, nakne, nastupa zrelost plodova za branje prije fiziološke zrelost:, i zato često imaju nerazvijenu košticu. Ako smo rane i srednjorane breskve brali za vremena, mogu one ipak izdržati dva-tri dana transport. Kod branja je potreban najveći oprez.

Branje moraju vršiti vješti berači. Želiimo li rane i srednjorane hrskve transportirati, moramo ih brati, još prilično tvrde. Uzgajatelj mora biti osohito vješt, da pogodi pravo vrijeme i da ih pobere toliko prije, da dođu do potrošača zrele, a ne oštećene.

Ne može se stoga preporučiti ni zadrugama na pojedinicima da osnivaju veće hrskvike ranih i srednjoranih bresaka, prije nego što će se uvježbati na nekoliko stabala u pravilnoj njezi, a naročito branju. Možemo znati da breskve počinju donašati plod već treće, pa i druge godine, i da spadaju u najunosnije voće, ali uz predpostavku da smo zaista gješti uzgajači. U protivnom je gubitak potpun.

Konaono i najibolje uzgojena breskva, ukoliko nije pravilno i na vrijeme pobrana, daje nevrijedne plodove. Možemo reći da je 50% uspjeha uzgoja ranih i srednjoranih bresaka pravilno branje.

Žuta mesnate breskve, srednjorane i kasne, ne smiju se prerano brati. Beremo li ih prerano, neće sazoriti za vrijeme transporta, kao što sazore bjelomesnate, nego će se plodovi smežurati i neće biti kvalitetni. Radi toga ih bercmo kad im je temeljna boja potpuno žuta, a uz to moraju bi-ti još i dovoljno čvrste.

Prema osjetljivosti plodova možemo breskve podijeiiti ovako:

Rane bjelomesnate breskve vrlo mekanog mesa, kao što su: Majski cvijet, Amzden i sdične.

Srednjomne i bjelomesnate i žutomesnaite breskve vrlo mekanoga mesa, kao što su —Adrniral Dewey (Goli Tiriumf), Waddel i slione.

Srednjorane bjelomesnate breskve nešto tvrđeg mesa, kao što su: Pistoja, Alton i sliićne.

Srednjorane bjeloimesnate breskve tvrdog mesa, kao što su: Red Bird, Oling (Crvenii Ptič).

Kasne žutomesnate breskve, kao što su: Halle, Elberta i slićne.

Vinogradske breskve manje ili više osjetljivih plodova.

Način branja

Breskve treba brati samo ujutro, prije nego što su se plodovi uigrijali. Kožica breskve pokrita je dlačicama, stoga se ne smiju brati za vrijame kiše ili po jačoj rosi. Ako smo ipak prisiljeni da breskve beremo rosne ili mokre od kiše, moramo ih odmah staviti u natkrite prostorije, s proputhom, i to samo u jednom redu, da im se površina osuši. Moramo H ih brati kad su uigrijane, potrebno je da ih isto tako stavimo ,na propuh da se ohlade, i tek onda da ih pakujemo. Ako spakujemo vlažne ili ugrijane breskve, pakvarit ee se za nekoliko sati. Breskve na jednom stablu ne sazrijevaju sve najedampuit, stoga i’h moramo postepeno brati.

Breskve beremo rukom, jedino vinogradskc breskve za alkoholnu preradbu možemo tresti. Kod branja rukom važno je da berač ima čiste ruke i kratko podrezane nokte, jer i najmanja ogrebotina umanjuje trajnost ploda. Breskve se beru tako, da se plod uhvati jednom rukom, a plodna graničica drugom (slika br. 17). Plod se lagano zakrene, da se kod toga ni najimamje ne pritiiSne prstiimia ili motkom. Dobro je da berač ima rukavice. Oprezno ubrana breskva stavlja se pažljivo u obloženu košaru ili nioisiiljku. U opremu za branje stavljamo plodove najviše u dva tri sloja. Dobro je da berač ima dvije opreme. U jednu stavlja neozleđene, zdrave i dobro razvijene plodove, a u druge sve ostale. U jednoj opremi moraju biti breskve istog stupnja zrelosti.

Nabrane breskve me smiju ostati ma suncu, nego se moraju odmah otpremiti tu istoj opremi do mjesta pakovanja.

Sortiranje i klasifikacija

Odmah nakon branja, ili najkasnije istog dana, vršimo sortiranje u hladnim prostorijama ili u natkritom vjetrovitom mjestu. Plodovi se iz opreme oprezno vade i: stavljaju na stol, koji je pokrit valovitom ljepenkom ili čistom ponjavom. Kod pakovanja moraju se izlučiti i najmanje ozleđeni, deformirami ili bolesni plodovi. Dlakave plodove, naročito ako je nasad u blizini ceste, pa su plodovi prašni. treba prije sortiranja oprezno obrisati. To se čini na taj način, da osoba koja sortira ima rukavice, kojima briše plodove.

Postoje i strojevi za brisanje plodova i skidanje dlačica. U jednu opremu stavlja se samo jedna sorta izjednačena po veličini. U jedinu opremu ne smiiju doći plodovi s većom’ razlikom promjera od 10 mm.

Breskve dijelimo na slijedeće kvalitete: ekstra, kvalitet I, kvalitet II.

Nesortirane breskve (original), vinogradske breskve, i breskve za alkoholnu preradu.

Kvalitet ekstra i kvalitet I stavlja se u veliki, srednji i mali kabmetski sanduk, veliku srednju i malu plitku letvaricu.

Kvaliitet II stavlja se u veliku i srednju plitku letvaricu.

Nesiortirane (original) breskve stavljaju se u veliku srednju i malu plitku letvaricu.

Vinogradslke breskve stavljaju se u veliku i srednju plitku letvaricu i ni veliku i malu kosu letvaricu.

Breskve za alkoholnu preradu sipaju se u kace, bačve, čabrove i t. d.

Način pakovanja

Kabinetski sanduk. Sanduk se obloži omotnim čipkastim papirom. Nakon toga se ispuni papirnatom vunom. Plodovi se ulažu u sanduk u trokutu ili četverokutu, već prema obliku ploda. Prije ulaganja se plodovi na pola uvijaju u svileni papir, čiji rubovi su marezani, tako da na gornjoj nezavijenoj strani bude dio ploda koji je najljepše obojen.

Okrugli plodov; se ulažu dijelom gdje je bila peteljka prema dolje ili na stranu. Duguljasti plodovi ulažu se ležeći. Plodovi se ulažu samo u jednom redu. Nakon ulaganja, preklopi se čipkasti papir, pokrije papirnatom vunom, na koju: dođe arak papira. Poklopac se zakuca sa 6 čavala.

Plitka letvarica. Kod pakovatnja u plitku letvaricu može se upotrebljavati Mmeni kalup, koji ide točno u plitku letvaricu.

Najprvo se kalup obloži omotnim papirom, tako da visi izvan kalupa toliko papira, da se može otvor kalupa prekriti. Na omotnrl papir može doći celofan-papir koji je izbušen (sa luknjicama).

Breskve se na pol omotaju svilenim papirom i stavljaju u kalup tako, da neomotani dio dođe prema dolje. Prostor između bresaka ispuni se papirnatom vunom. Nakon toga se stavi na plodove sloj papirnate vune visok oko 10 cm i preklope se krajevi celofana i omotnog papira.

U ovako uređeni kalup stavi se plitka letvarica, i kalup s letvaricoim sc okrene, da Ietvarica dođe dolje, a kalup gore.

Nakon toga se kalup izvuče.

U plitku letvaricu mogu se i izvana ulagati breskve, tako da se letvarica obloži omotnim papirom i breskve jednostavno ulažu, i to dugoljasti plodovi u ležećem položaju, a okrugli s mjestom gdje je bila peteljka prema dolje. Ako su sitniji plodovi, mogu se ulagati dva do najviše tri sloja.

Kosa letvavica. U kosu letvaricu ulažu se jedino vinogradsike breskve. Kosa letvarica obloži se omotnim papirom, tako da rubovi vise preko letvarice toliko, da je dovoljno da se otvor pokrije. Breskve se pažljivo sipaju u kosu letvariou uz povremeno oprezno potresanje. Gornji sloj se skine okrenutim prema dolje onim dijelom gdje je bila peteljka, odnosno kod dugoljastih plodova ležeći. Kad je letvarica puna, prekrije se rubom omotnog papira i poklapac priveže sa četiri veza od žice.

Kako smo spomenuli, breskva se brzo kvari, pa se ne može uskladištiti, osim kasnih bresaka, a i one samo na kratko vrijeme (u hladnim skladištima oko plus 8° C). Kada plodovi stignu do mjesta gdje se prodaju, moraju se odmah staviti u prodaju, po mogućnosti izravno iz vagona ili kamiona, a ne da se stavljaju u privremena skladišta, te da se tek nakon nekog vremena stave u prodaju. I najbolje breskve se onda upropaste. Brzom transportu i rasprodaji treba posvetiti naročitu pažnju.

Kajsije

Kajsije (marelice) određene za trošenje u mjestu proizvoidnje beru se gotovo potpuno zrele. Za transportiranje morajn se briati toiiko dana prije, koliko traje transport. Kod određivanja zrelosti moraimo paziti da kajsijc budu dovoljno zrele, da nisu kisele, ali da su ipak toliko čvrsto da podnesu transport.

Kajsije dijelimo na: kvalitet ekstra, kvalitet I, kvalitet II, kvalitet III, nesortirane (original) i necijepljene.

Kvalitet ekstra pakuje se u kabinetski sanduk i u malu plitku letvaricu.

Kvalitet I pakuje se u velikoj, srednjoj i maloj plitkoj letvarioi, maloj kosoj letvarici i maloj košarici.

Kvalitet II pakuje se u velikoj i srednjoj plitkoj letvarici, u maloj kosoj letvaric: i u maloj košari.

Kvalitet III pakuje se u maloj kosoj letvarici i u velikoj i srednjoj plitkoj letvarici.

Nesortirane (oriiginal) pakuju se (opremaju se) u istoj opremi kao i kvalitet I.

Necijepljene kajsije spremaju se u velikoj i srednjoj plitkoj letvarici : u velikoj i maloj kosoj letvarici.

Kajsije se beru ruikom, slično kao i breskve, samo što se lakše kidaju od rodne graničice. Način pakovanja u pojedinu opremu opisan je kod breskve.

Šljive

Pod imenom šljive zapravo bi smjela doći samo kasna šljiva, bistrica (požegača, madžarska) međutim danas pod imenom šljiva mislimo i na sve ostale manje vrijedne plodove. Zapravo, rakija šljivovica, destilat je samo prave šljive bistrice, pa je prema tome i šljiva bistrica jedina prava šljiva.

Prema vrijednosti mogli bi šljive svrstati u slijedeće skupine:

1) Prave šljiive
2) Polušljive
3) Džanarike

Prave šljive. Prave šljive dozrijevajiu u septembru. Šljiva spada u najraširenije voće kod nas. Najveći dio se za sada upotrebljava za alkoholnu preradu. Posljednjih godina je broj stabala šljive prilično smanjen, a njezino mjesto preuzela je šljiva ljetica. Razlog je u tom, što je šljiva bistrica stradala od šljivine štitaste uši. Svakako je potrebno, da se šljiva bistrica opet raširi, jer je ona najboljega kvaliteta.

Polušljive. U polušljive ubrajamo razne bardaklije (ringlo, tmovača : ostale). Kvaliteta im mnogo zaostaje za pravkn šljivama i imaju mnogo manje šećera.

Džanarike. Džanarike su zapravo divlje šljive, a razmnožile su se radi toga, što je džanarika služila kao podloga za šljivu bistriou, pa kad se šljiva bistrica sušila, ištjerala je podloga i tako ostala.

Vrijeme zriobe i način branja

Kod šljiva se poklapa zrelost za branje i zrelost za trošenje. Smatramo ih ljetnim voćem, premda šljiva bistrica zori u jesen, ali joj je trajnost; vrlo kratka. Šljive su zrele za branje kada kod tresenja (drmanja) spadaju sa stabla. U to vrijeme su slatke i aromatične.

Prema upotrebi šljiva vršimo i benbu. Beremo Li šljive za trošenje u svježem stanju, moramo ih brati zrele, ali toliko čvrste da izdrže transport.

Šljive za preradu u kompote moraju se brati poluzrele. Šljive za alkoholnu preradu, za sušenje, d za pekmez, beru se kada su potpuno zrele, t. j. kad im; se kožica uz peteljku počne mežurati.

Šljive beremo ujutro, kada nisu rosne. Ukoliko je hladnije vrijeme, mogu se biti preko cijelog dana.

Za trošenje u svježem stanju i za kompote beremo šljive rukom. Kod branja rukom moramo ih skinuti zajedno s peteljkom. Osobito moramo paziti da sačuvamo mašak na šljivama (voštana prevlaka, sivkaste boje). Šljive za alkoholnu preradu, za sušenje i za pekmez tresemo. Kod toga moramo paziti da ne kidamo grane i plodove grančica. Nije uputno da se cijeila šljiva u jedan dan otrese, jer šljive dozrijevaju postepeno, pa se branje mora vršiti postepeno, kako šljive dozrijevaju. Voćke se smiju samo dotle tresti, dok plodovi lako otpadaju sa drveta; ostali plodovi se imaju ostaviti dok sazre. Voćar sam sebi oni štetu, kada motkom odara po grančicama i time trga plodne grančice, koje bi mu slijedeće godine donijele plod. Stoga i mije čudo da šljiva rodi svake druge godine, jer smo u godini rodnosti uništili cvijetne pupove za slijedeću godinu. — Kod trešnje rasprostru se ispod šljive ponjave.

Šljiive se dijele na kvalitet I, kvalitet II, šljive za bezalkoholnu preradu, i šljive za alkoholnu preradu.

Šljive kvaliteta I : II beru se rukom u košaricu za branje. Postupak nakon branja je isti kao i kod trešanja.

Oba kvaliteta opremaju se u kosim letvaricama i u plitkim letvariicama. U jednoj opremi smije biti samo jedna sorta.

Šljive za bezalkoholnu preradbu (pekmez) beru se tresenjem. One moraju odgovarati plodovima I i II kvaliteta. Opremaju se također u kosim i plitkim letvaricama, samo što ne moraju imati peteljiku. U jednoj opremi smije bit: samo jedna sorta.

Šljive za alkoholnu preradbu moglu biti crvljive i nagnjile, ali bez stranih primjesa. Sipaju se u kacu.

Šljive za trošenje u svježem stanju

Spomenuli smo da šljive za trošenje u svježem stanju moraju biti zrele, ali dovoljno čvrste, da podnesu transport. Važno je da izlučimo sve plodove koji su bolesni, deformirani, ili inače oštećeni. Šljive za trošenje u svježem stanju moraju doći do potrošača potpuno zdrave, stoga je najbolje da ih otpremamo u plitkim letvaricama. Prije pakovanja moraju šljive biti ohlađene, jer se inače brzo kvare.

Šljive možemo samo vrlo kratko vrijeme držati u skladištu. Privremena skladišta moraju biti bez ikakvog mirisa. Najbolje su otvorene šupe na propuhu. Ako stavljamo šljive u skladišta u zatvorenim prostorijama, moraju te prostorije biti prije identificirane sumpornom parom. Na 1 m3 prostora zapali se 2.5 g sumpora. Nakon deiznficiranja prostorija se provjetri, i tek onda se unose u nju šljiva. Naglašujemo da držanje u skladištu smije trajati samo kratko vrijeme. Temperatura u privremeno skladištu mora biti između plus 2° C i plus 9° C. Privreme.no se mogu metnuti u skladište samo potpuno zdrave i neozleđene šljive. Ako stavljamo u privremena skladišta šljive opremljene u kose letvariee, smijemo ih slagati u redove do 1.5 m visine. Između letvarica stavljaju se letve 5 cm debele, da može zrak strujiti. Privremeno skladište se mora stalno zračiti. Prvi sloj letvarica ne stavlja se izravno na pod, nego na grede najmanje 10 om debele.

Šljive za sušenje

Šljive za sušenje sortiraju se po veličini plodova. Sortiranje se vrši pomoću sita za sortiranje.

Sita imaju mreže od 2.6 cm i od 3 cm. Tako možemo sortirati tri veličine šljiva: 1) veće od 3 om, 2) od 2.6—3 om, i 3) imanje od 2.6 cm. Šljiive određene za sušenje moramo odmah otpremiti. Prije otpremanja moramo izlučiti sve oštećene, nezdrave, deformirane ili bolesne plodove.

Šljive za kompote

Šljive za kompot moraju biti potpuno zdrave i moraju se odmah otpremiti. Beru se kada nisu potpuno zrele i moraju se brat: rukom, a šalju se kao kvalitet 1 d II.

Šljive za pekmez

Šljive za pekmez moraju biti potpuno zdrave i potpuno zrela. U skladištu se ne smiju držati ni 24 sata. Prije otpreme moraju se izlučiti svi crvljivi, nezreli i bolesni plodovi.