Kako (p)ostati pčelar

Svaki dobar pčelar se obraduje kad mu u ruke dospe bilo kakva pčelarska knjiga. Radost je utoliko veća, ukoliko je knjiga bolјa, sadržajnija, popularnija… Upravo sve to, pa i nešto više od toga, predstavlјa knjiga Kako (p)ostati pčelar autora Živka Vujića.

Knjiga je pisana jezgrovitim srpskim jezikom, razumlјivim, lepršavim stilom, tako da bi se njome mogao oduševiti ne samo pčelar praktičar, veći kakav jezički stručnjak koji se u pčelarstvo nimalo ne razume. T im pre, knjiga će za pčelara predstavlјati pravu poslasticu koju nije imao prilike da proba, mada je dugo priželјkivao. Obilјe naučno proverenih podataka iz oblasti pčelarske nauke i prakse, mnoštvo saveta u vezi sa gajenjem i iskorišćavanjem pčela, sa korišćenjem pčelinjih proizvoda sve će to biti od koristi i za pčelara-početnika, i za iskusnog pčelara, ali i za čovjeka koji se ne bavi pčelarstvom.

Pažlјivom čitaocu neće promaći činjenica da je knjiga sveobuhvatna, iako je svrstana u Malu školu pčelarstva. U njoj će se naći mnoštvo korisnih podataka iz biologije pčela i organizacije pčelinjeg društva, iz istorije pčelarstva, te tehnologije pčelarenja. S posebnom pažnjom opisani su pčelinji proizvodi i njihova primena u ishrani i lečenju lјudi. Opisane su i neke bolesti pčela sa praktičnim uputstvom za njihovo raspoznavanje, a obrađeno je i ekološko pčelarenje veoma aktuelno u sadašnjem trenutku.

Posebno je zanimlјivo poglavlјe Stotinu pitanja − stotinu odgovora i to ne samo po brižlјivom odabiru pitanja, veći po datim odgovorima. Ako se čitalac i ne složi sa nekom tvrdnjom autora, i to će biti korisno, jer će ga inspirisati da potraži pravi odgovor na to pitanje ili da prihvati mišlјenjeautora.

Knjiga je pisana ne kao stručno, već kao popularno pčelarsko štivo, ali ima osnova da se svrsta istovremeno i u jednu i u drugu kategoriju. Upravo zbog toga smatramo da će ona biti korisna svakom pčelaru, da će je sa oduševlјenjem čitati i u tome uživati, ali i izvlačiti korisne pouke za svoju delatnost.

Prof. dr Milan Ćirović

Sadržaj

UMJESTO UVODA

Pčelari − kakvi su to ljudi
Polazni pojmovi
Vrednica-dostojna poštovanјa
Savršen red u košnici
Kako postati pčepar
Zasnivanјe pčepinјaka
Ponašanјe u pčelinјaku.
Kako se nekada pčelarilo
Vađenјe meda i voska iz pletara
Neodoljiva kranјska pčela
Ostale vrste medonosnih pčela

RAZMNOŽAVANЈE PČELA

Kad košnica postaje tijesna
Dioba porodice
Novo hacejbe za novu porodicu
Vještačko rojenјe
Zanimljiva porodica
Vrijedna kraljica
Sve počinјe od matice
Uzgajanјe matica i trutova
Punktovi za sparivanјe
Odgajivanјe matica
Dodavanјe i obilježavanјe matica
Radilica
Duglet-kratakvijek
Povlasticeza truta
Manјe poznate osobine pčela
I pčele kraduckaju.
Pametniceu košnici
Pčelinјi budilnik
Velike obaveze kuđne pčele
Mali broj pčela umireu košnici

SLATKI REZULTAT RADA

Mukotrpno, ali slatko
Trud za buduće pokoljenјe
Preuzimanјe meda iz košnice
Dobijanјe i čuvanјe meda
Med − izvor života i snage
Značaj meda kao dječje hrane
Lijek iz srca prirode
Međuprodaji
I lijek i užitak
Slatki aspirin
Med tamani bakterije
Medena apoteka
Medeno zdravlje
Slatko pakovanјe
Polen
Propolis
Vosak
Proizvodnјa voska
Koristi od voska
Voštana kozmetika
Topljenјevoska
Parni topionik voska
Sunčani topionik voska

MATIČNI MLIJEČ

Pčelinјi otrov kao lijek
Žaoka glavu čuva
Zaštita od pčelinјeg uboda
Kuća vrijednom društvu
Iste košnice na pčelinјaku
Nukleusi
Kvalitetan pribor
Nektar − izvor slasti
Ne uništavajte bagrem
Sa cvijeta na cvijet
Zrno pijeska u moru biljaka
Premještanјe košnica
Pokretno pčelarenјe
Klubejegrijalica
Pripremezazimu
Pribavljanјe i raspored hrane
Lopta spasa
Jakadruštva pobjeđuju zimu
Utopljavanјe gnijezda
Pročisni izleti
Zimsko osluškivanјe
Prvi proljećni pregled
Proljećna pčelinјa smotra
Pogačice na pčelinјoj trpezi
Gladukošnici
Ko prezimi − preživjeće
Neizvjesno zimovanјe
Čuvari saća u zimskom periodu
Nikadviškameda
Svjež vazduh-dobro zdravlje

BOLESTI PČELA

Štetočine pčela
Voskov moljac
Neprijatelji pčela
Pernatilovci
Insekti su najopasniji
Osnovna pravila ekološkog pčelarenјa
Više znanјa − manјe posla
Principirada
Propusti u pristupu pčelarenјu
Propusti u tehnologiji pčelarenјa
Pčelariti je sve teže
Kako prevazići teško stanјe
Slatka šansa
Neslaganјa pčelara

JANUAR
L FEBRUAR
L MART
L L L L APRIL
L L L L L MAJ
L L L L L L JUN
L L L L L L L JUL
L L L L L L L L AVGUST
L L L L L L L L L SEPTEMBAR
L L L L L L L L L L OKTOBAR
L L L L L L L L L L L NOVEMBAR
L L L L L L L L L L L L DECEMBAR

MATICA − ČUDO PRIRODE

Iz istorijata košnice
Stogodišnјi savjeti
Pčelinјisat
Voćne vrste kao pčelinјa paša
Pčele u vinogradu
Mamac za roj
Spajanјe rojeva
Mamac za stršljenove
Pčele i Srbi
Pčele i boje
Medljika i medljikovac
Maslačak
Slatke dnevne doze
Uporedna vrijednost meda
Neosnovana bojazan od infekcije
Alergija i koprivnјača
Medovina i medovača
Dresura
Udaljenost pri seobi
Redosljed otvaranјa
Lijek za pijanstzo
Popeja i kleopatra
Med i mlijeko
Živa laboratorija
Tesla o pčeli
Koktel

PROVJERA KVALITETA

Potrošnјa meda
Dimitrovgrad i varoa
Najčistija i najljepša vrsta pčela
Trut
Ekspresnimed
Za pčelare-početnike
Sladili selu banovini
Daj nam kredit, bane
Lekcija iz prošlosti
Bosna i hercegovina prva, a srbija treća u svijetu
Koliki je narod u košnici
Med i zdravlje
Grehota je ubijati pčele
Vrednoća kod pčela

Predgovor

Popularno pčelarsko štivo. Svaki dobar pčelar se obraduje kad mu u ruke dospele bilo kakva pčelarska knjiga. Radost je utoliko veća, ukoliko je knjiga bolјa, sadržajnija, popularnija… Upravo sve to, pa i nešto više od toga, predstavlјa knjiga Kako (p)ostati pčelar autora Živka Vujića.

Knjiga je pisana jezgrovitim srpskim jezikom, razumlјivim, lepršavim stilom, tako da bi se njome mogao oduševiti ne samo pčelar praktičar, već i kakav jezički stručnjak koji se u pčelarstvo nimalo ne razume. Tim pre, knjiga će za pčelara predstavlјati pravu poslasticu koju nije imao prilike da proba, mada je dugo priželјkivao. Obilјe naučno proverenih podataka iz oblasti pčelarske nauke i prakse, mnoštvo saveta u vezi sa gajenjem i iskorišćavanjem pčela, sa korišćenjem pčelinjih proizvoda − sve će to biti od koristi i za pčelara-početnika, i za iskusnog pčelara, ali i za čovjeka koji se ne bavi pčelarstvom.

Posebno je zanimlјivo poglavlјe Stotinu pitanja − stotinu odgovora i to ne samo po brižlјivom odabiru pitanja, već i po datim odgovorima. Ako se čitalac i ne složi sa nekom tvrdnjom autora, i to će biti korisno, jer će ga inspirisati da potraži pravi odgovor na to pitanje ili da prihvati mišlјenje autora.

Knjiga Kako (p)ostati pčelar pisana je ne kao stručno, već kao popularno pčelarsko štivo, ali ima osnova da se svrsta istovremeno i u jednu i u drugu kategoriju. Upravo zbog toga smatramo da će ona biti korisna svakom pčelaru, da će je sa oduševlјenjem čitati i u tome uživati, ali i izvlačiti korisne pouke za svoju delatnost.

Prof. dr Milan Ćirović

Umjesto uvoda

“Život je pčelin zanimlјiva knjiga koja se da uvijek čitati sa istom slašću.”

Pčelarstvom se bave lјudi najrazličitijih starosti i zanimanja. Od svojih lјubimica, malih ali izuzetno vrijednih pčelica, posmatrajući ih, uče se upornosti, racionalnije razmišlјaju i bolјe se organizuju.

U lјudskom društvu organizacija posla zavisi od lјudi, od njihovog razuma i rada. U pčelinjem društvu, ona se nalazi u samoj organizaciji društva, savršenoj podjeli rada i reda kakvog nema u lјudskoj zajednici.

Poznato je da brojno slabija, ali dobro organizovana vojska vrijedi više nego brojno jača, ali neorganizovana. Složna zadruga učini više nego deset nesložnih.

Ljudi vole živjeti u zajednici s drugim lјudima, ali teško se organizuju. Ako neko živi u određenoj grupi (zajednici), neophodna je dobra organizacija života. Članovi grupe trebalo bi da su poslušni, da mnogo rade i stvaraju, a malo troše. Nespojiva je želјa i potreba za druženjem i oslanjanjem na grupu, i nepouzdanost u izvršavanju obaveza koje nameće zajednički život.

Pčele su dokaz savršenstva prirode i vječita radost prolјeća. Ljudi bi se mogli ugledati na ta mala korisna bića. Kako se organizuju pčele, ne mogu lјudi; ono što proizvodi pčela, ne može čovjek! Pčelinje proizvode koriste, kako za hranu, tako i za lijek − i carevi i prosjaci. Pčela zaslužuje lјubav i poštovanje, jer je snagom nemoćna, a marlјivošću nenadmašna. Tako je sićušna, a toliko veličanstvena! To malo uzvišeno biće ne zna za san. Sva je u mirisima. Kako i ne bi bila kad se cvijećem hrani, a biser-rosu nečujno srče. Obišla je silna polјa, zavirila u bezbroj cvjetova, napunila svoje korpice i ispraznila ih u svojoj kući. Nikada lјudsko društvo i svi njegovi narodi neće doći do savršenstva u zajedničkom radu, kao što je to u narodu pčelinjem.

Pčele (i mravi) žive isklјučivo u velikim zajednicama, ali su savršeno organizovani. Harmonija koja vlada u pčelinjoj zajednici je toliko očita, da se slobodno može reći da predstavlјa savršenstvo u životinjskom svijetu. Život i rad malih zlatastih opnokrilaca je podređen istom cilјu − stvaranju velike rezerve hrane, a maloj potrošnji.

Sa lјudima nije tako. Oni vole da se druže, ali nisu skloni da izvršavaju obaveze koje su im pripale podjelom rada u zajednici. Skloni su zabušavanju i izbjegavanju obaveza. Neredovno rade, a redovno troše. (Dokazano je da posebnu prirodnu sklonost ka trošenju ima žena. I matica troši mnogo više od ostalih članova pčelinje zajednice.)

Razlika između lјudi i pčela je i u tome što pčele rado rade i nerado troše, a lјudi nerado rade, a rado troše.

Aleksa Šantić u pjesmi “Čela”, kaže:

Nikad nije čela marna

Daj mi! kao prosjak rekla;

Rano raneć, kasno kasneć,

Sama sebi blago stekla.

Gajenje pčela (apitehnika) radi dobijanja meda je bila i ostala osnovna svrha pčelarenja, ali postoje i mnogobrojne druge koristi. Međutim, postoji realna opasnost za postepeno gublјenje interesovanja i odumiranje ovog zanimanja. Stari pčelari umiru, a mladi nisu zainteresovani da nastave gajenje pčela.

Zato bi trebalo učiniti napore da se podmlade pčelarski redovi, da se organizovanije radi na popularizaciji pčelarstva među omladinom. Mala škola pčelarenja je upravo nastala kao rezultat nastojanja da se populariše pčelarstvo među svim slojevima stanovništva, naročito početnicima koji imaju želјu da postanu pčelari.

Znanje je u knjigama, a ne u glavama lјudi. Ako vam neko nešto objasni jedanput, teško je povjerovati da ćete sve zapamtiti. Iz knjige ćete, međutim, čitati onoliko puta koliko je potrebno da nešto zapamtite − naučite.

Ova knjiga-priručnik može poslužiti i iskusnim pčelarima kao podsjetnik. Dobri pčelari čitaju knjige. Loši već znaju šta u njima piše. (R. Živadinović). Istina, u ovoj knjizi nema mnogo o naprednim tehnologijama pčelarenja (tada ovo ne bi bila mala, već velika škola pčelarenja), ali ima dovolјno da bi se shvatili (i naučili) osnovni principi pčelarenja i saznalo koliko je to zanimlјiv i koristan posao (ili hobi). Nećete u njoj naći recepte za pčelarenje, što ostavlјa mogućnost i prostor za individualno odabiranje najpovolјnijeg metoda rada na konkretnom pčelinjaku.

Jedno je sigurno − ova knjiga ne može nikome da odmogne, a može mnogima da pomogne i koristi. Sa ovim tekstovima će se sresti oni koji ne znaju, oni koji znaju i oni koji znaju bolјe. Za sve njih − poruka: Ko ne zna, neka uči čitajući ovu i druge knjige. Ko zna, neka se podsjeti i obnovi znanje. Ko zna bolјe i više, neka napiše bolјe i više, pa će to neko čitati i ponešto od toga naučiti.

Po školama bi trebalo organizovati pčelarske sekcije (pri školskim zadrugama), a za odrasle kurseve i mini-škole pčelarenja, u kojima bi uče(s)nici saznali što više o gajenju pčela. Smatra se da, ako po završetku obuke od deset učesnika, članova sekcije ili škole, dvojica postanu pčelari, bio bi to veliki uspjeh i garancija da ovo korisno zanimanje ima perspektivu.

Takođe, mali školski pčelinjaci, u neposrednoj blizini obrazovnih ustanova, jednom zauvijek bi približili pčelu najmlađoj populaciji. Rukovodioci ovakvih pčelinjaka bi bili nastavnici i profesori biologije, čija je to i profesionalna obaveza.

Ono što je za mladog čovjeka slavuj i prvi prolјećni cvijet, za odraslog je pčela i prvi prolјećni unos u košnicu. Ko gaji pčele, ima nešto što vrijedi više od meda i voska. Kao što običan čovjek ne može zamisliti prolјeće bez slavuja i cvijeća, tako pčelar ne može zamisliti to godišnje doba bez pčela, bez sve dužih sunčanih dana, bez čistog i vedrog neba, bez atmosfere koja ga ispunjava posebnim zvukovima i sitnim darovima. Za njega je radosni zuj pčela najlјepša pjesma prolјeća.

Pojedinci, kao i društvo u širem smislu, trebalo bi da se zamisle nad pitanjima: kako obučiti mlade da zavole pčelarstvo, kako ih osposobiti da steknu zvanje − − pčelar, kako podmladiti pčelarske redove, kako postići da gajenje pčela bude tradicija i način živlјenja, kako iskoristiti prirodne pogodnosti za što masovnije gajenje ovih nadasve korisnih insekata..?

Utvrđeno je da djeca iz pčelarskih porodica imaju natprosječni uspjeh u školi, a po završetku studija zauzimaju istaknuta mjesta u kulturnom i privrednom životu. Oni su se od roditelјa učili upornosti, skromnosti i radu, a nerijetko su i veliki lјubitelјi prirode.

Odlučiti se za knjigu o čuvarima našeg zdravlјa, nije bilo jednostavno, jer “riječi su kao pčele − istovremeno i med i žaoka! ”

Pčelama bi trebalo podići spomenik u znak zahvalnosti za ono što rade i način na koji to rade.

Kad se probudi život okađen mirisima prolјeća, autor ovih rečenica se s pčelama veseli bogatom unosu meda; tuguje kad ih zahvati bolest, a ponekad o njima i ovako razmišlјa:

DODIR

Dok je ispred cvijeta

Pčela se zanese

Opojni miris je mami

Nektar joj je draga meta

Polen želi da prenese

I u saće da urami

Tako se priklјučuje roju pjesnika koji su opijeni zuzukanjem krila osluškivali šum atmosfere i u njemu prepoznali nevjerovatnu zamisao i ostvarenje prirode. (Ovu knjigu i ne treba drugačije shvatiti nego kao jedan ram u košnici pisane riječi.)

Većina ovih tekstova štampana je u listu “Glas Srpske”, u rubrici “Zanimlјivosti” tokom 2003, 2004. i 2005. godine pod nazivom Mala škola pčelarstva.

Pčelari − Kakvi su to lјudi

Pčelari su lјudi kao i drugi, samo se razlikuju po tokom te što su sebe “osudili“ na neobičnu melodiju krila. Samo što ne polete. U duši im se prepliće strujanje tišine sa skrivenim mirom. To je rasterećenje od sive stvarnosti.

Život bi uredili da liči na život pčela. Da se tako i toliko poštuju. Da se vole i sarađuju. Da se brane. Dok se pčela brani, zvuk krila se mijenja − pojačava se. Žlijezde luče lјutnju. JButnja proizvodi bijes. Tada se za zajednicu i život ulaže. A onda ih cvijet žali. Plače za njima. Zato, ostavite to vrijedno stado na miru! Neka mirno živi! Neka radi! Onako kako to radi milenijumima. A umije i hoće kao rijetko ko. Ko umije, taj uvijek zna šta mu je činiti. I danas i sutra. I danas za sutra. I zauvijek. U košnicama je sve. I ležaj i hrana. Plod i novi život. Reprodukcija teče. Sa zujem dolijeću tovari nektara i polena. Nepomičnost ne poznaju. Uvijek su u pokretu. Sladostrašće savršenstva.

Pčelarima i njihovim krilatim lјubimicama spolјašnji svijet je drugačiji. Obojen je mirisom svemira. Začinjen cvjetovima zadovolјstva. Satkan od tajni sporazumijevanja koje plijeni. Svi to vidimo, a ne znamo odgonetku. Po duši su im prosuti žuti pramenovi polenovog praha. Iz nje izvire bistrooki nektar. Obale su zazidane propolisom. Kada sa brežulјaka počne otapanje, more dobije žutu boju voska. Ispod pjene zgušnjavaju se zvijezde.

Pčelarima je srce obavijeno zadovolјstvom što su u društvu savršenog društva. I što se lako razumiju. Pomažu. Međusobno se prepoznaju. I vole. Ljubav im je prepoznatlјiva. Znaju kad će i ko će kome u posjetu. Darovi čekaju. Nema uznemirenosti. Tope se u slasti međusobne želјe da zajednički traju ovakvi kakvi su. I da se pamte. I da se spominju kao bića koja su bila bliža drugim bićima. Ljudi pčelinje volјe i discipline. Hrane se njihovom vitalnošću.

Jer, mnogi drugi, obični, bili su i ostali sebi daleki. I duboko zaronjeni u vještačko jezero stvarnosti. Stvarnost nesporazuma i nerazuma. Nerazumijevanje je mržnja, a stvarnost puna žaoka i uboda. I nisu znali da te žaoke i ubode prilagode savršenom zuju prirode. Pčelari jesu. Zato imaju dodatak uz ime − pčela(r). Zato im je roj najlјepša pjesma prolјeća i lјeta. Čardak sna. U čardaku se skuplјa i slaže za buduće vrijeme. Za provjetravanje duše i zdrav san. I ne mogu bez društva. Društvo je njihova zajednica. Zajednica koja visi okuplјena oko sebe. U klube. Čvrsta i uporna. Marlјiva do iznemoglosti, tačna do ćelije savršenstva. Iz šestougaonog skrovišta viri pouka za one koji ne znaju i neće drugačije. Svako ne može biti ono što oni mogu i što jesu. Žene mogu biti pčelari, ali moraju obući pantalone. Slast je izazov i za pčelu. Između žene i pčele ima sličnosti. Između pčelara i košnica ima razlike. Košnice se pune i prazne, a oni se samo pune osmijesima zadovolјstva i zalogajima uspješnosti.

Autor ovih redova je duboko zahvalan svojim prvim učitelјima-pčelarima, velikim prijatelјima, koji su mu otvorili bukvar i pomogli da nauči azbuku pčelarenja: Rajku Đuriću i DraGolјubu Cvijanoviću.

Neka se njima i svim pčelarima posreći trud koji ulažu i oplemeni misao koja ih vodi!

O autoru

Živko Vujić

Rođen 6. aprila 1947. godine u selu Ljubatovci (Laktaši), od oca Marinka i majke Jovanke. Školovao se u Ljubatovcima, Hrvaćanima, Banjaluci, Novom Sadu. Završio Fakultet organizacionih nauka u Beogradu. Živi u Ljubatovcima i Banjaluci. Objavlјene knjige:

„Opomena za sutra”, pjesme, Banjaluka, 1995.
„Soneti opomeia ”, pjesme, Banjaluka − Beograd, 1996.
„Tihe opomene ”, pjesme, Banjaluka, 1997.
„Žubor izmaglice „, lirski zapisi i kratke priče, Laktaši, 2000.
„Mjesečev GOST”, lirski zapisi, Banjaluka, 2001.
„Pramenovi duGe „, pjesme, Banjaluka, 2001.
„Lovci na sjenke”, aforizmi, Banjaluka, 2003. (sa još dvojicom autora). „ČeŠvoroboj”, satira, Banjaluka, 2004. (sa još trojicom autora).
„Tajna o Maju”, roman, Beograd-Banjaluka, 2004.
„Turjaničke staze”, priče i reportaže, Laktaši, 2005.
„Demokrahija”, satira, Banjaluka-Laktaši, 2006.

Zastuplјen u nekoliko zbirki kratkih priča, poezije, aforizama, satire, dvije enciklopedije aforizama, antologiji satiričnog aforizma Republike Srpske i deset književnih zbornika. Za poeziju, prozu i satiru nekoliko puta nagrađivan.

Tehnologija hrane