Proizvodnja krušaka u Jugoslaviji. Po broju stabala, kruška dolazi u našoj proizvodnji voća na trećem mjestu (poslije šljiva i jabuka). Areal širenja krušaka je daleko veći nego jabuka i šljiva, pa bi se kruške kod nas mogle više proširiti. Kruška lako podnaša sušu i toplinu, pa se njezin uzgoj može proširiti u sve naše krajeve. Naročito dobro uspjeva u Jadranskom pojasu i u Istri gdje je vrlo slabo raširena. Prema predratnim statističkim podacima kod nas je bilo 4,5 miliona stabala. Istovremeno je u Čehoslovačkoj bilo oko 5,5 miliona stabala, u Njemačkoj oko 27 miliona. Prinos po stablu je u Jugoslaviji bio vrlo nizak, tako da je maksimalan prinos 1934. godine iznosio prosječno 20 kg. Ima godina kada prosjek po stablu ne iznosi više od 6 kg. I prinos od 20 kg ploda po stablu je još vrlo malen, ako računamo da patuljasta kruška uzgojena u New times uzgoju, sa razmakom od 1,5X2,5 metra daje prosječno oko 17 kg po stablu i to svake godine. Jasno je, da bi prema tome stablašica uzgajana na razmaku 8 X 10 m morala dati 100 i više kilograma.

Terenske i klimatske prilike u Jugoslaviji su vrlo povoljne za uzgoj krušaka. Prema sadašnjem stanju (po statistici od 1955. god.) danas ima 6,400.000 stabala krušaka. Prema republikama zastupljene su kruške ovako:

Po sortnom sastavu teško je dati pregled, jer tu vlada veliko sortno šarenilo. Kod nas ima mnogo domaćih sorata, naročito u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Svakako bi se broj sorata morao suziti na karakteristične ljetne, jesenje i zimske sorte. Kod nas se osjeća najveće pomanjkanje zimskih sorata, koje su zrele za potrošnju u januaru i februaru. Uz turistička mjesta i industrijske centre trebalo bi forsirati ljetne kruške, koje dolaze odmah poslije trešanja.

Stroga rajonizacija kruške se ne može provesti, jer današnje sorte, koje su zastupljene u nekom kraju, ne znače da tamo isto tako ne može uspijevati i koja druga sorta. Niti broj stabala pojedinog rajona nije odlučujući, jer ima naših krajeva gdje je kruška vrlo slabo zastupljena, a ipak daje kvalitetne i obilne prinose. Takvih područja imamo baš na kršu Jadranskog pojasa i u dalmatinskoj zagori.
Uzgoj krušaka kod nas još ni izdaleka nije toliki kakav bi morao biti, ako računamo samo na domaće potrebe bez izvoza. Zatvoreni nasadi krušaka sa komercijalnim sortama kao što je na pr. Kleržo, mogu nam osigurati dobar plasman na inozemnom tržištu.

Autor
Inž. Krešo Petranović

Sadržaj

Uvod
Proizvodnja krušaka u svijetu
Građa i život kruške
Klima
Tlo i položaj
Podizanje nasada krušaka
Razdioba krušaka
Maslenke
Polumaslenke
Bergamote
Zelene duge kruške
Tikvičarke
Ljekarice
Ruzlete (rđavke)
Muškatelke
Topivke
Mirodiljke
Dugoljaste kruške za ukuhavanje
Okrugle kruške za ukuhavanje
Dugoljaste vinske kruške (moštnice)
Okrugle vinske kruške
Sorte krušaka
Berba, uskladištenje i pakovanje krušaka.
Promjeri krušaka za kvalitete Extra, I. i II.
Bolesti i štetnici na kruškama
Normativi utroška materijala i radne snage
Koje se kruške skladište i koliko?
Prosječno trajanje života i prinosi krušaka
Literatura
Podaci za neke sorte krušaka

Kruške

Maslenke

U ovu grupu idu sve kruške, čije je meso sasvim topivo. Mnoge imaju ugodan miris. Uglavnom imaju kruškolik ili prikraćen oblik. Rijetko kada su dugačke, kao i široke. Boja ploda je različita.

Polumaslenke

Polumaslenke imaju topivo meso. Oblik ploda je uglavnom kruškolik. Kod nas su vrlo slabo raširene.

Bergamote

Oblik plodova ove grupe je uglavnom jabučast. Mnogo puta su šire nego duže. Karakteristika ove grupe je, da su plodovi neobično mirisavi. Meso je sasma topivo, kao i kod maslenke. Boja ploda je uglavnom zeleno rđasta.

Polubergamote

Imaju mirisavo meso, kao i bergamote, samo im je meso polutopivo. Boja ploda je koji puta vrlo lijepa.

Zelene duge kruške

Plodovi ove grupe su vrlo dugački i uski. Boja ploda je zelena do zeleno žuta, sa sunčane strane koji put obojena. Meso je topivo do polutopivo. To su uglavnom jesenske i zimske kruške. I ova je grupa kod nas naročito rasprostranjena.

Tik vičarke

Plodovi ove grupe su duguljasti, kruškoliki. Boja ploda je izrazito lijepa, bakrenasta. To su uglavnom jesenske kruške. Meso im je topivo do polutopivo. Sorte ove grupe su također kod nas vrlo raširene.

Ljekarica

Kruške ove grupe imaju nepravilni kruškoliki oblik. Mnogo puta im je plod kvrgast. Meso je topivo i polutopivo. Mnoge su vrlo aromatične. Kod nas je ova grupa vrlo raširena. Po boji ploda spadaju u ovu grupu najljepši plodovi.

Ruzlete (rđavke)

Plodovi ove grupe imaju ponajviše duguljast oblik. Boja ploda je gotovo uvijek sa jedne strane rđasta. Sa sunčane strane je lijepo crvena. Meso je polutopivo i topivo. Ugodnog su osvježujućeg okusa i obično mirisave. Ova je grupa kod nas vrlo raširena. Ovdje spadaju ljetne i jesenske kruške.

Muškatelke

Kruške ove grupe imaju muškatni miris. Uglavnom su ljetne kruške. One su sitne do srednje veličine, kruškolikog, duguljastog oblika.

Topivke

Imaju duguljast oblik I prilično su krupne. Meso im je polutopivo, često slabo sočno.

Mirodijke

Imaju plodove sitne, kruškolikog oblika. Plodovi su vrlo lijepi, sa sunčane strane tamno crveni. Meso je krupno zrnato, vrlo mirisavo, osvježujuće. To su ljetne kruške.

Dugoljaste kruške za ukuhavanje

Oblik ploda je kruškolik, duguljast. Meso je čvrsto, slatkasto, slabo sočno. Boja ploda je različita.

Okrugle kruške za ukuhavanje

Imaju okruglasti plod. Meso je čvrsto, slatkasto, slabo sočno, repastog okusa. Boja ploda je različita.

Dugoljaste vinske kruške (mostnice)

Imaju duguljast plod. Meso je repasto, trpko, bijele do zeleno bijele boje. Služe za voćno vino.

Okrugle vinske kruške

Iste su kao i gornje samo su im plodovi okrugli.

Sorte krušaka

Kleržo (Clairgeau) ima lijep velik plod. Prosječna duljina ploda je 100 mm, a širina je 70, s težinom od oko 150 g. Ima kosu peteljku, kratku, prilično debelu, smeđe boje. Peteljka je gore drvenasta, a na podnožju mesnata. Čaška je mala, okrugla, otvorena, malo udubljena. Boja ploda najpriju je zelenkasta, uz peteljku i čašku rđasta, a na sunčanoj strani crvena. Zrio plod je žute boje, s intenzivnim crvenilom sa sunčane strane. Meso je bijeložućkasto, sočno i malo kiselkasto. Zori u rujnu i drži se sve do konca prosinca. Vrlo je rodna. Ne uspijeva na dunji. Želimo li je uzgajati kao kordonac ili niskostablašicu, ne smijemo je cijepiti direktno na dunju, nego moramo upotrebiti među-podlogu. Za među-podlogu je dobra Gelertova ili Pastorčica. Ako je Kleržo direktno cijepljen na dunju, traje vrlo kratko vrijeme, i na mjestu cijepljenja lako se otkine. Vrlo je zahvalna sorta za veći uzgoj radi obilne rodnosti i lijepe boje ploda. Prvorazredna trgovačka sorta. Prema okusu ploda ne pripada u prvorazređne, ali duljm stajanjem okus joj se poboljša. Potrebno ju je brati 14 dana prije zriobe. Ima dobar pelud za oplodnju, cvate vrlo rano. Tikvičarka.

Klapov ljubimac (Clappova) pripada među najljepše plodove krušaka. Prosječna duljina ploda je 100—180, a širina 80—85 mm. Ima izraziti kruškolik oblik, s prosječnom težinom od oko 260 g. Peteljka je kratka, čvrsta, mesnata. Čaška je poluotvorena, s kratkim listićima. Boja ploda je jako žuta, sa sunčane strane crvena. Meso bijelo, fino zrnato, s ugodnim vinsko-kiselim okusom. Zori u srpnju—kolovozu. Moramo je brati svakako 14 dana prije zriobe. Uspijeva dobro na dunji, kao i na divljaci. Nema naročite zahtjeve na tlo. Otporna je prema zimi, tako da je možemo uzgajati na svim položajima, a i u krajevima, gdje zimska temperatura dođe i do —35° C.

Klapov ljubimac pripada među prvorazredne trgovačke i stolne sorte. U vrijeme kada zori Klapov ljubimac nema nijedne sorte, koja bi bila njoj ravna. Naročito je zahvalna kao kordonac uz zidove. Rodi redovito i obilno. Ima dobar pelud za oplodnju, cvate rano. Ljekarica.

Dilova maslenka (Dielova) ima krupan plod, s prosječnom dužinom od 86 mm, a širinom od 78 mm. Težina ploda je oko 160 g. Peteljka je prilično dugačka, drvenkasta, s gornje strane nešto šira. Čaška mala, zatvorena, s uskim listićima, udubljena. Boja ploda svijetložuta, uz čašku i peteljku rđasta, a sa sunčane strane koji puta slabo crvenkasto obojena. Ima bijeložućkasto meso, sočno, vrlo slatko. Uz sjemenište ima uvijek sitne inkrustacije. Zori u listopadu i drži se sve do konca siječnja. Dobro uspijeva na dunji i divljaci i vrlo je rodna. Uspijeva u svakoj klimi i na svakom tlu. Na vrlo suhim, kao i sušnim vlažnim tlima ne uspijeva dobro. Treba također izbjegavati hladne položaje. Na suhim tlima plodovi imaju inkrustacije i nisu kvalitetni. Na suviše vlažnim tlima, kao i hladnim položajima plodovi su mrljasti.

Ovu sortu trebalo bi više proširiti, jer je vrlo pogodna za masovnu sadnju i rodnost joj je redovita. Ima loš pelud za oplodnju, zato se mora saditi u nasadu s nekom drugom sortom, koja ima dobar pelud za oplodnju, kao na pr. Angulemka, Blumenbahova, Gelertova. Cvate rano. Maslenka.

Dvostruka Filipova ima lijep, velik plod, dužine 100 mm, a širine 90 mm, s prosječnom težinom od 180 g. Peteljka joj je kratka, debela, kosa, polumesnata. Čaška je poluotvorena do otvorena, s kratkim listićima, udubljena. Boja ploda je svijetlozelena, s velikim sivim točkicama, uz peteljku i čašku malo rđasta. Sa sunčane strane slabo crvenkasta. Izravno prije zriobe temeljna boja joj je svijetložuta, a crvenilo dolazi jače do izražaja. Meso je aromatično, bijelo, vrlo sočno. Zori u rujnu. Uspjeva dobro na divljaci. Na dunji ima slab rast i kratkog je vijeka, međutim plodovi su joj na dunji neobično lijepi i rodnost počinje već druge godine. To je jedna od najvećih jesenskih sorti. Drvo je otporno prema studeni. Uspijeva dobro na svakom tlu i na svakoj klimi. Radi izdržljivosti, kao i radi lijepih plodova ova sorta može se preporučiti za masovnu sadnju. Ima dobar pelud za oplodnju, cvate rano. Maslenka.

Krasana (Passe Crassane) ima srednje krupne plodove, dužine 72, širine 67 mm. Prosječna težina ploda je 140 g. Peteljka je prilično dugačka, drvenkasta, kosa, smeđe boje. Peteljka je u sredini nešto tanja nego na krajevima. Čaška je otvorena do poluotvorena, s malim listićima. Boja ploda je sivosmeđa, kod pune zriobe smeđablijedožuta, s mnogo tamnih točkica i mrlja, naročito uz čašku i peteljku. Meso je bijelo, sočno, vrlo slatko, s ugodnim vinsko-kiselkastim okusom. Zori koncem studenog i drži se sve do konca ožujka. Zahtijeva topla, laka tla. Uspijeva dobrio na dunji i divljaci. Na težim tlima nije za preporučiti. Osjetljiva je na položaj, naročito za vrijeme cvatnje, pa na vjetrovitim i nepovoljnim položajima slabo rodi. U zaštićenim i toplim položajima plod joj je prvorazredan. Ukoliko je sadimo na težim tlima, ne smije biti na podlozi dunje. To je jedna od najboljih zimskih sorti, ukoliko ima pogodno tlo i klimu. Ima loš pelud za oplodnju, cvate rano. Bergamotka.

Esperenova Bergamota ima plod srednje veličine, jabučastog oblika, dužine 60, a širine 69 mm, s prosječnom težinom od 120—140 g. Peteljka je kratka, drvenkasta, na podnožju zelenkaste boje, koja kasnije prelazi prema vrhu u smeđocrvenkastu. Čaška je zatvorena, s kratkim listićima, prilično udubljena. Plod joj je zelene boje, s velikim rđastim mrljama, naročito uz čašku i peteljku. Nakon stajanja joj je osnovna boja slamnasto žuta. Meso je žućkasto, vrlo sočno i slatko, osvježujućeg okusa, s naročitom aromom. Zori u studenom i traje do travnja. Uspijeva u svakoj klimi i na svakom tlu, međutim na zaštićenim položajima i dobrom tlu plodovi su joj mnogo bolji. Rast joj je srednji, a uspijeva na divljaci, kao i na dunji. Ima dobar pelud za oplodnju. Cvate rano, pa ukoliko je upotrebljavamo za oplodivača, moramo paziti na dobar pelud za oplodnju, cvate kasno. Bergamotka.

Esperenova gospodska ima srednje krupan plod, duljine 80 mm, a širine 70 mm. Težina ploda je 100—120 g. Peteljka joj je prilično debela, kratka, pri kraju nešto mesnata. Čaška je mala, otvorena, udubljena. Plodovi su zelenkastožuti, sa sivkastim mrljama, naročito uz peteljku i čašku. Meso je bijelo, vrlo sočno, naročito slatko, s izrazitom aromom. Zori koncem kolovoza. Rodi redovito i obilno. Uspijeva dobro na divljaci i dunji. Na dunji joj je rast međutim prilično mali. Vrlo dobro se drži na stablu, pa je pogodna i za vjetrovite položaje. Radi svoje neugledne boje nije naročito raširena, međutim, upravo joj je to prednost, jer je to najbolja zaštita od krađe. Ima dobar pelud za oplodnju, cvate kasno. Bergamotka.

Gellertova (Hardy) ima plod srednje krupan, duljine 87, a širine 72 mm. Težina ploda je 110—120 g. Peteljka joj je kratka, malo savita, čvrsta. Čaška je srednje velika i otvorena, malo udubljena. Boja ploda joj je zelenkastosiva, sa tamnim sivkastim točkama, sa sunčane strane slabo crvenkasta. Meso je bijelo do zelenkastožućkaste boje, fino zrnato, vrlo sočno. Ima specijalan ugodan okus i aromu. Pripada među prvorazredne maslenke. Vrlo je slatka. Zori koncem kolovoza. Rodnost joj je obilna, pa se preporučuje za masovnu sadnju. To je jedna od najboljih jesenskih krušaka. Naročito je za preporučiti za međucijepljenje, jer se vrlo dobro primi na dunju. Nije osetljiva ni na tlo, ni na klimu. Ima snažan rast i pravi pravilnu i lijepu krošnju. Ima dobar pelud za oplodnju, cvate rano. Dobra trgovačka i stolna sorta. Maslenka.

Mačja glava ima vrlo krupan plod, duljine 100—110 mm i oko 120 mm širine, težine 250—400 g. Peteljka joj je dugačka, zelenkasta. Čaška je poluotvorena do otvorena, udubljena. Boja ploda je zelena, uz čašku i peteljku rđasta. Po cijelom plodu ima rđaste točke. Kad je plod potpuno zreo, dobiva lijepu žutu boju. Meso joj je čvrsto, slatko, dosta sočno, ali nikada nije mekano. Jedna vrlo dobra sorta za kompot, sušenje i za voćno vino. Zori u kasnu jesen i dugo se drži na drvetu. Rast joj je vrlo jak na divljaci, kao i dunji. Uspijeva na svakom tlu i na svakoj klimi. Nije za preporučiti za intenzivne nasade. Radi svog dobrog rasta pogodna je za međucijepljenje na dunji, jer slabo rastuće sorte vrlo dobro uspijevaju na njoj i nisu toliko osjetljive, a plodovi su im krupniji i ljepši. Cvate kasno, ima loš pelud za oplodnju. Okruglasta kruška za ukuhavanje.

Avranška (Dobra Vjekoslava Avranška) ima srednje krupan plod, kojem je duljina 80—100 mm, a 65—70 mm širine. Težina ploda je 100—110 g. Peteljka joj je srednje dugačka, čvrsta, sivosmeđa, kod podnožja nešto odebljala. Čaška je zatvorena do poluotvorena, s kratkim listićima, slabo udubljena. Boja ploda zelenkastožuta, sa smeđim točkicama. Sa sunčane strane je lijepo crveno obojena. Koža joj je sjajna i glatka. Boja mesa je žućkastobijela, meso je sočno, slatko, s vinskim kiselkastim okusom, vrlo je osvježujuća. Za ovu sortu je karakteristično, da joj zrioba dolazi postepeno, tako da zori gotovo mjesec dana. Dobro uspijeva na divljaci i dunji. Uspijeva na svakom tlu i na svakoj klimi. Otporna je prema zimi i vrlo je rodna. Naročita joj je prednost što nije osjetljiva za vrijeme cvatnje. Ima snažan rast. Cvate rano i ima dobar pelud za oplodnju. Ruzleta.

Hardenponova jesenska (Hardenpontova poslastica) ima srednje krupan plod, dužine 87 mm, a širine 75 mm. Težina ploda je 110 g. Peteljka joj je kratka, debela, mesnata, u sredini nešto uža. Čaška joj je slabo razvita, mala, poluotvorena, udubljena. Karakteristično je da joj gotovo nijedan plod nije isti. Plodovi su raznog oblika, od trbušastih pa sve do potpuno kruškolikog. Boja ploda je svijetlozelena, sa smeđim mrljama, naročito uz peteljku i čašku. Potpuno zrela je limunsko žuta, kojiput sa sunčane strane slabo crvenkasta. Meso joj je bijelo, vrlo fino i jako sočno, naročito je slatka, s ugodnim okusom. Zori u listopadu. Uspijeva dobro na divljakama. Na dunji vrlo slabo uspijeva. Rodnost joj je prvih godina prilično slaba, dok je kasnije zadovoljavajuća. Zahtijeva zaštićeni položaj i dobro tlo. To je vrlo dobra jesensko-zimska sorta. Naročito je pogodna za vrtove. Ima dobar pelud za oplodnju, cvate rano. Ljekarica.

Hardenponova zimska (Hardenpontova) ima krupan plod, nepravilnog oblika. Dužina i širina gotovo su joj iste, oko 90 mm. Težina ploda je 150 g. Ima srednje dugačku peteljku, drvenkastu, smeđe boje. Čaška joj je otvorena, velika, udubljena. Boja ploda je žuta, sa smeđim mrljama, sa sunčane strane je koji put malo obojena. Meso joj je vrlo fino, sitno zrnato, naročito slatko i sočno, vrlo je aromatična. Zori istom u skladištu. U dobrom skladištu nakon mjesec dana dobiva intenzivnu svijetložutu boju. To je prvorazredna zimska stolna kruška. Uspijeva dobro na dunji i divljaci. Rodnost joj počinje prilično kasno i prvih godina dosta je slaba, a kasnije vrlo dobra. Rijetko dugoročna sorta. Radi svoje dobre izdržljivosti u skladištu i vrlo dobrog okusa ovu se sortu isplati saditi za trgovinu. Najbolje uspijeva na lakim, toplim tlima i zaštićenim područjima. Ljekarica.

Vojvodkinja Elza ima krupan plod, prosječne dužine 95 mm, širine 70 mm. Težina ploda je oko 170 g. Peteljka je dugačka, u podnožju malo mesnata. Čaška je otvorena, mala, sa sitnim listićima, jako udubljena. Boja ploda je žuta, sa sivkastim mrljama. Sa sunčane strane je živo crvena. Meso je sitno zrnato, bijelo, vrlo sočno i slatko. Zori u rujnu—listopadu. I ovu krušku treba brati 14 dana do 3 tjedna prije zriobe, ostavivši je u skladištu, da polako sazori. U tom slučaju okus je mnogo bolji, sočniji i aromatičniji. Ima snažan rast. Uspijeva na dunji i divljaci. Nije izbirljiva na tlo. Uspijeva na svakoj klimi. Vrlo je rodna. Preporučuje se za masovne nasade. Cvate rano, ima dobar pelud za oplodnju. Ruzleta.

Anaulemka (Vojvotkinja Angouleme) ima velik plod, dužine 100—105 mm, 95—100 mm širine. Težina ploda od 180 do 240 g. Peteljka je drvenkasta, debela, srednje dugačka. Čaška je zatvorena do poluotvorena, prilično udubljena. Boja ploda je žuta, oko peteljke i čaške rđasta i po cijeloj površini s rđastim točkama. Meso je bijelo, ugodnog okusa, vrlo sočno i osvježujuće. Zori rujan—listopad. To je odlična stolna sorta. Uspijeva dobro na divljaci i dunji i vrlo je rodna. Traži zaštićen položaj. Osjetljiva je na zimu. Naročito je osjetljiva za vrijeme cvatnje na nepogodno vrijeme. Ima slabi rast. Zahtijeva plodno i toplo tlo. Cvate rano i ima dobar pelud za oplodnju. Ljekarica.

Drvobojna maslenka ima krupan plod, dužine 90 mm, širine 80 mm. Peteljka je srednje dugačka, prilično tanka, drvenkasta. Čaška mala, poluotvorena, sa sitnim listićima, slabo udubljena. Boja ploda žućkasta, s rđavim mrljama, sa sunčane strane smeđe do tamnocrvena. Meso je bijelo, vrlo dobrog okusa, sitno zrnato. Zori koncem kolovoza. Uspijeva dobro na divljaci i dunji. Vrlo je otporna prema zimi. U prvim godinama rodnost joj je umjerena, ali kasnije ima vrlo dobru rodnost. Na slabijim tlima dolazi vrlo kasno u rodnost. Pripada među prvorazredne jesenske kruške. Cvate rano, ima loš pelud za oplodnju. Maslenka.

Mehelnka (Josephina Mecheln). Plod joj je malen, do srednje velik, dužine 65 mm, a širine 55 mm. Težina ploda 120 gr. Peteljka je srednje dugačka, prema gornjoj strani deblja. Čaška je srednje velika, otvorena, prilično udubljena. Boja ploda je žuta, uz peteljku rđasta. Po cijeloj površini ima rijetke rđaste mrlje. Meso je žućkasto, sitno zrnato, sočno, s ugodnim okusom. Zori u prosincu, a drži se do travnja. Uspijeva dobro na divljaci i dunji. Rast joj je srednji. Uspijeva na svakom tlu i na svakoj klimi. Rodnost joj je dobra, naročito u prvim godinama. Povoljna je za obronke. Cvate rano, ima dobar pelud za oplodnju. Maslenka.

Julska dekanka (Juli Decana) ima malen plod, dužine 40 do 45 mm, širine 35—40 mm. Težina ploda je 30—50 g. Peteljka je prilično dugačka, čvrsta, na osnovi nešto mesnata.

Čaška je velika, poluotvorena, slabo udubljena. Boja ploda jasno žuta, sa sunčane strane crvena. Meso je bijelo, sočno i mirisavo. Zori u srpnju. To je vrlo dobra ljetna kruška. Ne uspijeva na dunji. Ne zahtijeva snažna i dobra tla. Na teškim tlima je slabo rodna. Ima srednji rast. Plod se drži vrlo kratko vrijeme. Maslenka.

Ligelova (Liegel) ima srednje krupan plod, jabučastog oblika. Dužina mu je 65, širina 75 mm, a težina ploda 120 do 140 g. Peteljka je prilično dugačka, srednje jaka, u sredini nešto uža. Čaška srednje velika, otvorena, slabo udubljena. Boja ploda je žućkastozelena, s mnogo smeđih točkica. Meso je žućkasto, sitno zrnato, kiselkasto-slatkog okusa, ima muškatni miris. Sazrijeva u listopadu i drži se do travnja. Nije osjetljiva na zimu, ni tlo. Uspijeva dobro na dunji i divljaci.

To je jedna vrlo otporna kruška, pa bi je trebalo više proširiti. Vrlo je aromatična, ako se bere 14 dana prije zriobe. Cvate rano, ima dobar pelud za oplodnju. Maslenka.

Nova Poato (Nouveau Poiteau) ima krupan plod duguljastog oblika, duljine 110, a širine 80 mm. Prosječna težina je oko 200 g. Peteljka je srednje dugačka, pri dnu mesnata. Čaška je velika, otvorena, slabo udubljena. Boja ploda je svijetlozelena, sa sivim rđastim pjegama. Boja mesa je blijedozelena, kiselkastog okusa, sočna i vrlo aromatična. Zori koncem rujna. Uspijeva dobro na dunji i divljaci. Ima jak rast. Rodnost joj je rana i obilata. Uspijeva na svakom položaju i na svakom tlu. Pogodna za surovu klimu. Mana joj je što se teško prepoznaje kada je zrela. Cvate rano. Zelena duga kruška.

Olivijerova (Olivier de Serres) ima srednje krupan jabučasti plod dužine 75 mm, a širine 100 mm. Peteljka joj je kratka, čvrsta, u sredini nešto uža. Čaška je velika, zatvorena, slabo udubljena. Boja ploda je žuta zelenorđasta. Rđe znaju koji puta prekriti cijeli plod. Meso je sitnozrnato, osobito aromatično i mirisavo. Zori u studenom i drži se do konca travnja. Uspijeva dobro na dunji i divljaci i ima snažan rast. Zahtijeva toplo i zaštićeno tlo. U prvim godinama rodnost joj je prilično slaba. Cvate kasno i ima slab pelud za oplodnju. Prvorazredna je zimska sorta. Bergamota.

Pastorčica ima krupan do vrlo krupan plod, pravilnog kruškolikog oblika. Dužina ploda je 110—120 mm, a širina 60—80 mm. Težina ploda je 150—300 g. Peteljka je dugačka, na podnožju malo mesnata. Čaška je velika, otvorena, s dugačkim i jačim listićima, slabo udubljena. Boja ploda je zelenožuta, koji puta uz peteljku i sivo rđasta. Sa sunčane strane mnogo puta je blijedo crvenkasta. Karakteristično je da mnogi plodovi imaju usku sivorast u prugu od peteljke do čaške. Meso je bijeložućkasto, sočno i slatko. Uspijeva dobro na divljaci i dunji. Ima jak rast. Radi svog jakog rasta dobra je za međucijepljenje na dunji za sorte, koje ne uspijevaju na dunji. Uspijeva na svakom tlu i na svim položajima, ali na teškim suhim tlima plodovi su slabo sočni. Na hladnim tlima jako je napada fuzikladij (krastavost). Najbolje uspijeva na dubokom humoznom tlu i otvorenom položaju. Zori u studenom i drži se do konca siječnja. Ako je sađena na plodnom tlu, ona je prvorazredna zimska stolna sorta. Ima loš pelud za oplodnju. Dobra je za masovnu sadnju. Cvate rano. Zelena duga kruška.

Vijenka (Triumph de Vienne) ima plod krupan do vrlo krupan, pravilnog kruškolikog oblika. Dužina ploda je 110 do 120, a širina 80—85 mm. Težina ploda je 200—250 g. Ima srednje dugačku peteljku, drvenastu i tanku. Čaška je srednje velika, otvorena, udubljena. Boja ploda je svijetložuta, sa smeđesivorđastim mrljama. Meso je bijelo, vrlo sočno i slatko. Sazrijeva u rujnu. Uspijeva u svakoj klimi i na svakom tlu. Ima srednje jaki rast. Uspijeva na divljaci i dunji. Na dunji, međutim, ima mnogo slabiji rast. Vrlo je rodna, što joj je jedna od mana, zato je dobro da je kod dobre rodnosti prorjeđujemo, jer su u protivnom plodovi vrlo sitni. Treba je brati 14 dana prije zriobe. Ima dobar pelud za oplodnju, cvate rano. Maslenka.

Vilijamovka (William) ima vrlo krupan plod, kruškolikog oblika. Dužina ploda je 100, a širina je 80 mm. Težina ploda je oko 200—250 g. Peteljka je srednje dugačka, jaka, drvenkasta, na podnožju malo mesnata. Čaška je srednje velika, poluotvorena, s malim uskim listićima, vrlo malo udubljena. Boja ploda je zelenkastožuta, sa sitnim šivim točkicama, uz peteljku i čašku ima smeđe rđaste mrlje. Meso topljivo, bijeložućkaste boje. Zori u rujnu. Na dunji uspijeva vrlo slabo, zato je potrebno međucijepljenje. Osjetljiva je na jaku zimu. Zahtijeva plodna i topla tla. Mora se brati 14 dana prije zriobe, jer se inače plodovi vrlo kratko drže. Ima slab rast, cvate rano i ima dobar pelud za oplodnju. Ljekarica.

Zimska dekanka ima krupan plod, dužine 120 mm, širine 90 mm. Težina je 200—500 g. Ima kratku peteljku. Čaška joj je velika, poluocvorena, jako udubljena. Boja ploda je zelenkasta, s rđastim točkicama. Koji puta je sa sunčane strane slabo obojena. Pokožica joj je glatka. Meso je bijelozelenkast®, sočno i slatko. Zori u studenom i drži se do travnja. Samo krupni plodovi su dobri, dok su sitni plodovi bez slasti. Pogreška joj je što joj rodnost nije redovita i što nema izjednačene veličine plodova. Uspijeva na dunji i divljaci. Zahtijeva zaštićeni položaj i plodno i toplo tlo. Cvate kasno i ima dobar pelud za oplodnju. Rast joj je slab. Na pogodnom tlu i položaju to je prvorazredna zimska sorta. Pogodna je za zatvorene nasađe intenzivnog uzgoja. Maslenka.

Lukasova maslenka (Alexander Lucas) ima velik kruškolik plod. Duljina mu je 85 mm, a širina 70—75 mm. Težina ploda je 120—180 g. Peteljka je kratka, drvenkasta. Čaška je poluotvorena, srednje udubljena. Boja ploda je žutozelena, sa sitnim smeđim mrljama, uz peteljku i čašku malo rđasta. Meso je bijelo, sočno. Zori u listopadu i drži se do konca prosinca. Rast joj je srednji. Cvate rano i ima loš pelud za oplodnju. Uspijeva na divljaci i dunji. Uspijeva na svakom tlu, ali je osobito pogodno teže plodno i toplo tlo. Zahtijeva topao i zaštićen položaj. To je vrijedna zimska stolna sorta. Maslenka.

Bijela jesenska maslenka (Carska kruška, Kajzerica) ima sređnje krupan plod, duljine 80 mm, a širine 75 mm. Težina joj je 100-150 g. Ima kratku debelu peteljku. Čaška je otvorena, malo udubljena, boja ploda je svijetložuta, sa sunčane strane malo obojena. Uz peteljku i čašku ima smeđe mrlje. Meso je bijelo, sočno i aromatično. Zori u listopadu. Dobro uspijeva na divljaci, kao i na dunji. Traži lagana, topla tla i tople zaštićene položaje. Na vlažnim tlima uspijeva stablo dobro, ali su plodovi loši. Ima srednji rast. Prednost joj je što može u skladištu ostati preko 14 dana. Plodovi se beru prije nego sazore do kraja. Cvate rano, ima loš pelud za oplodnju. Maslenka.

Amanlijeva (Amanlis) ima velik plod, kruškolikog oblika, duljine 90 mm, a širine 75 mm. Težina ploda je 150-160 g. Peteljka je srednje dugačka, malo savita, tanka i drvenkasta. Čaška je poluotvorena do otvorena, slabo udubljena. Boja ploda je zelenožuta, sa sivim točkicama, a sa sunčane strane smeđecrvena. Meso je bijeložućkasto, slatkog okusa, mirisavo. Uspijeva dobro na divljaci, kao i na dunji. Zori u rujnu. Ima snažan rast. Uspijeva na svakoj klimi i na svakom tlu. Karakteristično je za ovu sortu, da je naročito pogodna za vjetrovite terene, jer se plod čvrsto drži. Cvate rano i ima loš pelud za oplodnju. Treba je brati 14 dana prije zriobe. Polumaslenka.

Blumenbahova (Blumenbach) ima srednje krupan plod, duguljastog, kruškolikog oblika, duljine 85, a širine 70 mm. Težina ploda je 80-120 g. Ima drvenkastu, srednje dugačku peteljku. Čaška je poluotvorena, vrlo slabo udubljena. Boja ploda rđastozelena. Kasnije temeljna boja prelazi u svijetložutu boju. Sa sunčane strane koji put slabo crvenosmeđe obojena. Meso je blijedožuto, mirisavo, koji puta je malo trpko. Ubrajamo je u cijenjenu stolnu krušku. Zori u rujnu listopadu i drži se oko dva mjeseca. Ima srednje jak rast. Uspijeva na divljaci, kao i na dunji. Rodi rano i vrlo obilato. Zahtijeva jako toplo tlo i tople položaje. Na nepogodnim tlima su joj plodovi loši. Cvate rano i ima dobar pelud za oplodnju. Maslenka.

Šarena srpanjska ima srednje krupan plod, dužine 75, a širine 60 mm. Težina ploda je 80-100 g. Peteljka je srednje dugačka, polumesnata. Čaška je velika, otvorena, vrlo malo udubljena. Boja ploda je žuta, sa sunčane strane sa crvenim prugama. Meso je bijelo, prhko, mirisavo. Sazrijeva koncem srpnja. Mora se brati prije zriobe, jer se brzo kvari. Rast ima srednje jak. Rodi rano i obilato. Ne uspijeva na dunji. Uspijeva na svakom položaju i na svakom tlu. Na dobrim, snažnim tlima osobito je rodna. To je prva lijepa ljetna kruška. Cvate rano i ima dobar pelud za oplodnju. Maslenka.

Žil Gijo (Dr. Jules Guyot) ima velik duguljasto kruškolik plod. Dužina ploda je 110, a širina je 65-70 mm. Težina ploda je 120-200 g. Peteljka je mesnata, kratka i savita, na podnožju vrlo mesnata, tako da plod prelazi u peteljku. Čaška je velika i otvorena, udubljena. Boja ploda je žuta, uz čašku i peteljku, koji puta prugasto rđasta. Meso je bijelo, vrlo sočno, mirisavo. Rast je slab. Ne uspijeva na dunji. Zori početkom kolovoza.

Vrlo rano počinje roditi i rodnost joj je obilna, ali je kratka vijeka. Cvate kasno i ima dobar pelud za oplodnju. Uspijeva na svakom tlu i na svakoj klimi. Ljekarica.

Pariška grofica ima srednje krupan plod, dužine 95, a širine 70 mm. Težina je 100-120 g. Peteljka je srednje dugačka, drvenkasta. Čaška je velika, otvorena, slabo udubljena. Boja ploda je bijelozelena, sa smeđim mrljama, naročito uz peteljku i čašku. Meso je blijedožuto, mirisavo. Uspijeva na dunji i divljaci. Pvodi obilno i rano. Sazrijeva u listopadu studenom i drži se do konca veljače. Zahtijeva topla i snažna tla. Cvate rano i ima dobar pelud za oplodnju. Tikvičarka.

Kongresovka (Uspomena na kongres) ima krupan, duguljast kruškolik kvrgast plod. Dužina ploda je 110 mm, a širina 85 mm. Težina ploda je 250-300 g. Ima srednje dugu peteljku, čvrstu i na podnožju mesnatu. Čaška je mala i poluotvorena, udubljena. Boja ploda je svijetložuta, uz peteljku i čašku rđasta, sa sunčane gtrane crvena. Meso je bijelo, slatko i sočno, sitno zrnato. Sazrijeva u kolovozu rujnu. Treba je brati 14 dana prije zriobe, jer inače postaje brašnasta. Plod joj je vrlo lijep. Ne uspijeva na dunji. Zahtijeva zaštićen položaj i snažno tlo. Kod i najmanjeg vjetra plod pada. Mora se oprezno brati, jer ima vrlo tanku i nježnu pokožicu. Nije pogodna za dulje transporte i kratko se održi u skladištu. Cvate rano i ima loš pelud za oplodnju. Ljekarica repastog teka. Rodnost nastupa vrlo rano i obilno. Rodi redovito. Ima srednji rast. Ima dobar pelud za oplodnju. Tikvičarka.

Boskova tikvica (Bosc) ima velik plod, duljine 100, a širine 65 mm. Težina joj je oko 150 g. Peteljka je duga, drvenkasta. Čaška je slabo udubljena i otvorena. Boja ploda je smeđerđasta. Kada je potpuno zrela, postaje bakrenasta (kožarka). Meso je bijelo, vrlo sočno i aromatično. Vrlo je slatka. Zori početkom rujna, drži se mjesec dana. Ne uspijeva na dunji. Uspijeva na svakom tlu i na svakoj klimi. To je vrlo dobra jesenska kruška. Cvate rano i ima dobar pelud za oplodnju. Tikvičarka.

Vilderova rana (Wilderova) ima sitan kruškolik plod, dužine ()0 mm, a širine 45 mm. Težina ploda je 50-80 g. Peteljka je kratka, drvenkasta. Čaška je slabo udubljena, mala. Boja ploda je žuta, na sunčanoj strani crvena. Preko cijelog ploda ima svijetlosmeđe mrlje. Meso je žućkasto, čvrsto, zrnato, izrazito aromatično. Zori početkom kolovoza i drži se oko dva tjedna. Uspijeva na dunji i divljaci. Uspijeva na svakoj klimi i na svakom tlu. Ima srednji rast. Cvate rano i ima dobar pelud za oplodnju.

Dobra siva ima plod srednje krupnoće. Dužina ploda je 80, a širina 45 mm. Težina mu je 60-80 g. Peteljka je dugačka, drvenasta. Čaška je otvorena, velika, izbočena. Boja ploda je siva smeđerđasta na zelenoj podlozi. Meso je bijelo, vrlo sočno l čvrsto, s odličnim mirisom. Zori u kolovozu i drži se 14 dana. Na dunji ne uspijeva. Ima jak rast. U cvatnji je otporna i rano cvate. Ima loš pelud za oplodnju. Vrlo dobra sorta za kompote. Radi svoje neugledne boje slabo je traže.

Madarn Verte (Madame Verte) ima srednje krupan prikraćeno kruškolik plod. Dužina mu je 60 mm a širina 60 mm. Težina mu je 60—80 g. Peteljka je srednjo dugačka, drvenkasta. Čaška je poluotvorena, slabo udubljena. Boja ploda je smeđerđasta na zelenoj podlozi, koja kasnije u skladištu požuti. Meso je bijelo, čvrsto i mirisavo, vrlo je sočna i slatka. Sazrijeva istom u skladištu, a bere se u studenom. Uspijeva na dunji i divljaci. Raste u svakoj klimi i na svakom tlu. Ima srednji rast. Kasno cvate i ima dobar pelud za oplodnju. To je najbolja zimska kruška. Pogreška je što je suviše sitna. Maslenka.

Žan Dark (Jeanne d’ Arc) ima krupan plod, nepravilnog kruškolikog oblika, duljine 85, a širine 75 mm. Težina ploda je 150-180 g. Ima srednju peteljku, drvenkastu. Čaška je velika, udubljena. Boja ploda je sivozelena, koja kasnije prelazi u žutu. Meso je bijelo, sitno zrnato, vrlo sočno. Sazrijeva u studenom i traje do konca siječnja. Cvate rano i ima dobar pelud za oplodnju. Karakteristično je za ovu sortu, da joj se cvjetovi nikada potpuno ne otvore. Bezuvjetno je potrebno u nasadu imati pčelu kao oplodivača, u protivnom joj je rodnost vrlo slaba. Ne uspijeva na dunji. Zahtijeva snažno i toplo tlo, zaštićene i tople predjele.