Već dugo vremena mnogo ljudi nalazi zadovoljstvo i korist u radu s kunićima, i posljednjih decenija od sportskog uzgoja kunića prelazi se sve više na privredni uzgoj, koji bi i kod nas trebalo da dobije važnije mjesto u narodnoj privredi.

Uporedo s izmjenom prehrane stanovništva u pravcu veće potražnje bjelančevina životinjskog porijekla, na tržištu dolazi i do veće potražnje raznih vrsta mesa, To opet iziskuje progresivnu industrijsku proizvodnju mesa, zasnivanu na modernom pristupu i razumnom gospodarenju, uz primjenu dosadašnjih saznanja i praktičkih rješenja, da bi se osigurali tržni viškovi kako po količini tako i po kvaliteti. Međutim, poremetnje na tržištu dovode do negativnog odraza u proizvodnji mesa čiji se viškovi javljaju samo ako su povoljne cijene, pa tako na tržištu dolazi i do pomanjkanja pojedinih vrsta mesa, što se može nadomjestiti mesom kunića, koje je po kvaliteti iznad ostalih vrsta mesa.

Sama proizvodnja kunića za meso, ako se pravilno postavi i rukovodi, ne iziskuje mnogo vremena i rada, čak ni za fizički slabije osobe, a kunići će u relativno kratkom vremenu i uz manje troškove proizvesti veću količinu kvalitetnog mesa i krzna ili vune. Dok se u pojedinim zemljama Evrope intenzivan uzgoj kunića razvija brzo i postojano, kod nas, usprkos njegovoj važnosti, uzgoj kunića nije se razvio u većem opsegu. Jedan je od razloga i pomanjkanje odgovarajuće stručne literature.

Intenzivan uzgoj kunića, kao relativno mlada grana privređivanja, traži i odgovarajuća rješenja u vezi s uzgojem, smještajem, hranidbom i rukovođenjem, a namjena je ove knjige upravo da pruži što više saznanja, podataka i obaviještenosti u tom pogledu. Na prvi pogled knjiga izgleda prilično opširna, a to je zbog toga što je na jednom mjestu izneseno sve što je važno za onog tko se želi baviti uzgojem kunića, bilo za proizvodnju mesa, krzna ili vune, bilo da se bavi uzgojem kunića iz Ijubavi, bilo da je na neki drugi način zainteresiran za uzgoj kunića. Nekim uzgajačima učinit će se da je u pojedinim dijelovima knjige izneseno više detalja nego što je potrebno, ali s druge strane, to može biti i te kako važno za drugog uzgajača, sa specifičnim problemom.

Kako pojedini zapat (stado) kunića predstavlja pojedinačan problem, može se izvršiti izbor uputa koje će biti najkorisnije u rješavanju tog problema, a uzgajač kunića mora poznavati dosadašnja saznanja da bi izbjegao skupe greške u proizvodnji.

Knjiga, osim uzgajačima kunića, može dobro poslužiti poljoprivrednom i veterinarskom osoblju i nutricionistima, koji će biti uključeni u taj posao zajedno s uzgajačima, te đacima i studentima na poljoprivrednim i veterinarskim školama i fakultetima, Ako pružene upute omoguće uzgajačima kunića da izvuku više zadovoljstva i dobiti od kunića, bit će to dokaz da je učinjen doprinos za daljnji razvoj i postojanost u uzgoju kunića.

AUTOR

Sadržaj

PREDGOVOR
UVOD

I. PROIZVODI I DRUGE KORISTI OD KUNIĆA

Meso
Krzno
Vuna
Gnoj
Kunići za laboratorije
Ostale koristi od kunića

II. PORIJEKLO I PASMINE KUNIĆA

PASMINE KUNIĆA NORMALNOG KRZNA
VELIKE PASMINE KUNIĆA
Belgijski orijaš
Bijeli orijaški kunić
Činčila-orijaški kunić
Ovnoliki kunić
Šareni orijaški kunić

SREDNJE VELIKE PASMINE KUNIĆA
Belgijski zec
Bečki plavi kunić
Bijeli bečki kunić
Beveren
Veliki činčila-kunić
Engleski klopan
Engleski šarac
Francuski srebrni kunić
Havana-kunić
Japanski šareni kunić
Kalifornija kunić
Kunasti kunić
Bijeli novozelandski kunić
Crveni novozelandski kunić
Žuti burgundski kunić
Njemački veliki srebrni kunić
Tirinški kunić
Vjeveričasti ili sivi kunić
Veliki sivac
Marburški sivi kunić
Diseldorfski biserasti sivac

MALE PASMINE KUNIĆA
Holandski kunić
Mali činčila-kunić
Mali havana-kunić
Mali srebrnasti kunić
Opaljeni kunić
Risasti kunić
Ruski kunić

PATULJASTI KUNIĆl
Nizozemski patuljasti kunić
Poljski kunić

DUGODLAKE PASMINE KUNIĆA
Angora-kunić
Lisičasti kunić
Oposumski kunić

KRATKODLAKE PASMINE KUNIĆA
Bijeli reks
Činčila-reks
Dabar-reks
Havana-reks
Normandijski reks
Oposum-reks
Plavi reks
Zadimljeni biserasti reks
Saten

HIBRIDI (KRIŽANCI)
Hibrid S 6
Karolina-hibrid
Hibrid Super lavan

III. UZGOJ I UZGOJNE METODE NASLJEĐIVANJE

Kromosomi kao nosioci nasljednih svojstava
Zakonitosti u nasljeđivanju
Nasljeđivanje spola
Praktična primjena nauke o nasljeđivanju
Okolina i nasljeđivanje

UZGOJNE METODE
UZGOJ U ČISTOJ KRVI
UZGOJ U SRODSTVU
Linijski uzgoj
Zatvoreni uzgoj

UZGOJ KRIŽANJEM
Upotrebno križanje
Melioracijsko križanje
Kombinacijsko križanje
Odabiranje i nasljeđivanje

OCJENJIVANJE UZGOJNE VRIJEDNOSTI
Progeni test
Test parenje

IV. PRISTUP UZGOJU KUNIĆA

Cilj i svrha uzgoja
Izbor pasmine
Nabava rasplodnih kunića
Izbor mužjaka za rasplod
Izbor ženke za rasplod
Koliko ćemo kunića nabaviti za početak
Rad i postupak s kunićima
Hvatanje, držanje i prenošenje kunića

V. REPRODUKCIJA KUNIĆA

Upotreba mužjaka u rasplodu
Upotreba ženke u rasplodu

POSTUPAK KOD PARENJA I PARENJE
Spolni nagon
Spolni organi i oplodnja
Prirodno parenje
Prisilno parenje
Parenje u koloniji
Slanje ženke na parenje
Umjetno osjemenjivanje
Raspored parenja i broj legala

ČINIOCI KOJI UTJECU NA OPLODNJU I PLODNOST
Prividna ili lažna bređost
Privremena jalovost
Stalna jalovost

BREĐOST
Utvrđivanje bređosti
OKOTNJA
Pobačaji
Opakosti i kanibalizam
Briga o ženki i leglu nakon okotnje
Veličina i izjednačivanje legala

ODGOJ MLADIH KUNIĆA
Dojenje (sisanje)
Odgoj mladih kunića bez majke
Odbijanje mladih kunića od sise
Rano odbijanje od sise
Kritično vrijeme za mlade kuniće i uzroci gubitaka u mladim leglima
Rast i razvoj
Rast krzna i linjanje
Određivanje, utvrđivanje spola
Izlučivanje i nadomještaj kunića za rasplod
Rutinski pregledi
Redovitost rutinskih pregleda i zahvata
Kastracija muških kunića

OBILJEŽAVANJE KUNIĆA I VOĐENJE PODATAKA
Obilježavanje kunića
Vodenje podataka
Kavezne kartice
Matične kartice
Izvještaji
Izvještaj o kontroli mladih odbijenih kunića
Dnevni izvještaj o promjenama
Izvještaj o reprodukciji ženki i mužjaka
Izvještaj s izložbi
Umatičenje kunića

VI. SMJEŠTAJ KUNIĆA

NASTAMBE
Kućica-kunićnjak
Nastrešnice
Tvrdi građevinski objekti
Položaj objekta
Veličina objekta
Klima u nastambi
Temperatura
Vlaga
Toplotna izolacija
Napučenost prostorije
Veličina prozora
Provjetravanje
Zagrijavanje prostorije
Uklanjanje izmetina i urina
Rasvjeta prostorije
Čišćenje i dezinfekcija

KAVEZI I KUTIJE ZA GNIJEZDA
Kavezi
Jednoetažne baterije
Dvoetažne baterije
Troetažne baterije
Kutije za gnijezda
POMOĆNA OPREMA I ALAT
Hranilice
Pojilice
Termometri i higrometri
Vaga
Kolica s gumenim kotačima
Lako pokretan stol
Ormarić za lijekove i dezinfekcijska sredstva
Odmjerivač omjera tekućine
Ostali pribor

DRŽANJE KUNIĆA U BOKSOVIMA I KOLONIJAMA
DRŽANJE KUNIĆA U VELIKIM OGRAĐENIM PROSTORIMA
GREŠKE U DRŽANJU KUNIĆA

VII. HRANIDBA KUNIĆA

POSEBNE OSOBINE PROBAVNOG SISTEMA KUNIĆA
Probavni sistem kunića
Probava i prolaz hrane
Koprofagija

POTREBE ZA HRANJIVIM I DJELOTVORNIM TVARIMA
HRANJIVE TVARI
Voda
Ugljikohidrati
Bjelančevine
Masti i ulja
Surova vlakna
Minerali
Vitamini

DJELOTVORNE TVARI
Aminokiseline
Potrebni minerali
Neutvrđeni faktori rasta
Antibiotici
Antioksidansi
Fermenti
Emulgatori
Hormoni i sedativi
Antiparazitici i lijekovi
Ostali dodaci hrani

OSNOVNI PRINCIPI HRANIDBE
Kvaliteta hrane
Ukusnost hrane
Probavljivost hrano
Utvrđivanje hranidbeno vrijednosti hrano
Hranjivi odnos
Veličina obroka
Znaci manjkavosti u hranidbi
Raznovrsnost hrane
Redovito davanje hrane
Izmjena hrane
Promatranje za vrijeme hranjenja
Miješanje hrane
Pripremanje hrane
Kupovanje hrane

HRANIVA PRIKLADNA ZA KUNIĆE
ZELENA HRANA
Trave
Djeteline i mahunjače
Lišće povrtlarskog bilja
Kopriva
Zelene grančice

SUHA HRANA
Livadsko sijeno
Djetelinsko sijeno
Slama
Pljeva i mahune
Lisnik

GOMOLJAČE I KORJENJAČE
Krumpir
Čičoka
Mrkva
Repa

SJEMENJE ŽITARICA I MAHUNASTOG BILJA
Zob
Ječam
Kukuruz
Pšenica i raž
Očinci
Sjemenje mahunastog bilja

OSTALI PROIZVODI GOSPODARSTVA
Silaža
Mlijeko
Kuhinjski otpaci

NUSPROIZVODI I OTPACI POLJOPRIVREDNE INDUSTRIJE
Posije
Uljane pogače
Sušeni repini rezanci
Melasa

MINERALNI I BJELANČEVINASTI DODACI ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA
Mineralni dodaci
Bjelančevinasti dodaci životinjskog porijekla

GOTOVE SMJESE
METODE I TEHNIKA HRANJENJA
Hranidba hranivima vlastite proizvodnje
Kombinirana hranidba
Hranidba gotovim industrijskim smjesama
Tehnika hranjenja
Hranjenje kunića kompletnim smjesama

VIII. PROIZVODNJA U KUNIĆARSTVU

PROIZVODNJA KUNIĆA ZA MESO
Proizvodnja prženaca
Proizvodnja pečenaca
Rentabilnost proizvodnje kunića za meso

KLANJE, OBRADA I PRODAJA
KLANJE
Prostorije i pribor za klanje
Postupak pri klanju
Omamljivanje kunića iščašenjem vrata
Omamljivanje pomoću sprave

SKIDANJE KOŽICE
Skidanje kožice guljenjem
Skidanje kožice svlačenjem
OBRADA TRUPLA
Obrada i dotjerivanje trupla
Klaonički gubici i randman
OBRADA KOŽICA
Napinjanje kožica
Sušenje kožica
Štavljenje kožica
Obrada dlake za izradu pusta

PRODAJA I NAČINI PRODAJE KUNIĆA I NJIHOVIH PROIZVODA
Prodaja živih kunića
Prodaja zaklanih kunića
Prodaja kožica

UZGOJ ANGORA-KUNIĆA I PROIZVODNJA VUNE
Grada i rast angora-vune
Držanje i hranidba angora-kunića
ČEŠLJANJE, ČUPANJE I ŠIŠANJE ANGORA KUNIĆA
Češljanje i četkanje
Čupanje vune
Šišanje ili striženje
Sortiranje angora-vune
Prodaja angora-vune

UZGOJ KUNIĆA ZA KRZNO
UZGOJ KUNIĆA IZ LJUBAVI

IX. IZLOŽBE KUNIĆA I NJIHOVO ZNAČENJE
Održavanje izložbi i izlaganje
Pripreme kunića za izložbe
Ocjenjivanje

POZICIJE ZA OCJENJIVANJE
JUGOSLAVENSKI STANDARDI KUNIĆA

X. BOLESTI KUNIĆA

POJAVA, OTKRIVANJE I SPREČAVANJE BOLESTI
Otkrivanje i uočavanje oboljenja
Sprečavanje oboljenja

POJEDINE BOLESTI

BOLESTI ZBOG GREŠAKA U HRANIDBI I DRŽANJU
Otrovanje hranom
Nadam — Meteorizam
Enterotoksemija
Pareza probavnog trakta ženki
Lončasti trbuh
Zakrčivanje crijeva vunom — „gvala krzna“
Začep crijeva
Glodanje drvenih dijelova kaveza
Srčana kap
Kljenut – oduzet zadnji dio tijela (spastična spinalna paraliza)
Spontani lom hrptenjače
Paraliziran zadnji kraj
Toksikoza u vrijeme graviditeta
Bijeg od mladunčadi
Raskrečene noge
Slinavost – balenje
Iskrivljeni vrat
Toplinska iznurenost — omarica
Mokar podvoljak
Krastav nos i usne
Krastava mjesta na plećkama
Bolan (ranjav) skočni zglob
Kavezne (mokraćne) grizlice
Obješeno uho
Izduženi (prerasli) zubi
Prerasli nokti

ORGANSKA OBOLJENJA
Upala usne sluznice – Stomatitis
Katar crijeva – Enteritis
Mukozni enteritis
Zatvorene oči
Konjunktivitis ili plačno oko
Katar nosnih sluznica — Rhinitis
Nazeb — nahlada
Upala pluća – Pneumonia
Zapečena prsa

VIRUSNE BOLESTI
Miksomatoza kunića
Aujeszky-bolest
Zarazna upala usne sluznice — Stomatitis vesiculosa infectiosa
Slinavka i šap
Kozice (boginje)
Fibromatoza
Papilomatoza usta
Papilomatoza kože
Zarazni keratokonjunktivitis

INFEKTIVNE BAKTERIJSKE BOLESTI
Zarazna hunjavica (šmrcanje, hrkljanje, glasno disanje) – Rhinitis contagiosa
Zarazna upala pluća i plućne maramice
Upala mliječnih žlijezda (plava prsa) – Mastitis
Upala maternice ili bijeli gnoj — Endometritis
Hemoragična septikemija kunića Pastereloza
Pseudotuberkuloza (Rodentioza)
Tuberkuloza
Tularemija (zečja kuga)
Listerioza
Salmoneloza
Stafilomikoza
Streptokokoza
Kolibaciloza — Kolisepsa
Spirohetoza (bolest otvora) — Sifilis kunića
Nekrotična upala slijepog crijeva —Typhilitis infectiosa
Nekrobaciloza (streptotrihoza) kunića
Aktinomikoza
Botulizam

PARAZITARNE BOLESTI
Kokcidioza kunića
Kokcidioza crijeva
Kokcidioza jetre
Metiljavost
Trakavice
Ikričavost (bobičavost) — Cysticerkosis
Želučana glista — Graphidosis
Trihostrongiloza kunića
Strongiloidoza
Oksiuridoza
Trihuridoza
Plućni vlasci (protostrongiloza)
Toksoplazmoza
Zarazna upala mozga i kičmene moždine — Encephalomyelitis enzootica

EKTOPARAZITI
Šuga uha ili rak uha
Šuga kože
Buhe
Uši
Štrk (crvljivost)
Krpelji (klopi)

BOLESTI IZAZVANE GLJIVICAMA
Aspergilomikoza
Trihofitija (Herpes tonsurans)
Favus ili prstenasto oboljenje krzna
Mikrosporidioza
Saharomikoza
Literatura
Pogovor
Bilješka o autoru

Uvod

Domaći kunić svojom privlačnošću i mimom i plašljivom naravi od davnine zaokuplja čovjeka, koji ga je uzgajao i uzgaja na razne načine i u razne svrhe. Domaći kunić potječe od divljeg kunića pripitomljenog i uzgojenog u zemljama oko Sredozemnog mora. Kao hrana bio je u Aziji poznat prije tri tisuće godina. Da je u Sredozemlju bio poznat prije dvije tisuće godina, svjedoči njegov lik na mnogim kovanim novčićima cara Hadrijana (130-120 godina prije nove ere). Iz tog vremena postoje i dobro sačuvani podaci o uzgoju kunića u kunićnjacima ili na naročito ogradenom prostoru. Iz Sredozemlja se uzgoj kunića proširio u Evropu, naročito Francusku, Njemačku i Poljsku. Iz Evrope se kunić proširio u Veliku Britaniju i Ameriku.

Domaći je kunić životinja od široke upotrebe i donosi korist i zadovoljstvo mnogima koji ga uzgajaju s raznim namjenama. Dugo vremena kunić je bio samo ljubimac, a ponegdje je i danas miljenik djece. Za vrijeme prvog i drugog svjetskog rata kunić je odigrao veliku ulogu u opskrbi mesom, jer je to često bilo jedino meso pristupačno pogođenim obiteljima. Za uzgoj kunića trebalo je malo prostora, a izvanredno iskorištavaju voluminoznu hranu koja je u ratu jedino bila na raspolaganju. Osim toga, u njihovom uzgoju sudjelovale su relativno neiskusne i fizički slabije osobe. Svi su ti momenti odlučili da se kunić u poratnim godinama priznao kao korisna životinja i, uz poboljšanje njegovih produktivnih svojstava, od potpuno sportskog uzgoja prešlo se i na uzgoj radi dobivanja mesa, krzna i vune.

U zemljama gdje je društvo priznalo ekonomsku vrijednost uzgoja kunića poduzeti su i koraci za poboljšanje proizvodnih svojstava kunića i za proširenje njihovog uzgoja. U tim zemljama osnovane su istraživačke stanice ili instituti i centralna tijela s planovima poboljšanja uzgoja kunića. Prema tim planovima uzgajači kunića ili vode određene izvještaje, koje analizira centralrio tijelo, ili šalju odabrane životinje u istraživačku stanicu koja kontrolira i bilježi stvarnu proizvodnost te životinje. U svakom slučaju centralno tijelo ili istraživačka stanica ima dužnost sakupljati vrijedne podatke o kunićima i savjetovati pojedine uzgajače o grlima koja su najprikladnija za određeni uzgoj, što mnogo utječe na razvoj kunićarstva.

U Sovjetskom Savezu, prema izvještajima, pod utjecajem upravne vlasti proizvodnja kunića od pola milijuna grla u godini 1920. povećala se na pedeset milijuna grla u godini 1930. Da bi se uzgoj kunića poboljšao, u Moskvi je godine 1930. osnovan institut za istraživanje kunića. Taj institut dao je brojne preporuke za povećanje proizvodnje kunića, zajedno s proizvodnim standardima dobivenim testiranjem raznih pasmina kunića.

Nakon osnivanja nacionalnog instituta za uzgoj kunića u Allessandriji, u Italiji je godine 1924. godišnja proizvodnja kunića povećana od 20 milijuna te godine do nekih 120 milijuna posljednjih godina. Uzgoj kunića usmjeren je prema komercijalnom industrijskom načinu proizvodnje kunića za meso.

U Švicarskoj uzgajača kunića, kao članova centralnog udruženja kunićara, ima oko nekih 26 tisuća, a prodaja kunića s farmi daje više od 1% prihoda od poljoprivrede.

U Njemačkoj su godine 1933. osnovana dva centra za testiranje angora-kunića, jedan na univerzitetu Halle, a drugi na peradarskoj pokusnoj stanici Kiel-Steenbek, gdje su ispitivani i utvrđivani ukupni prinosi vune, njena kvaliteta i tržna vrijednost kao i potrošnja hrane po grlu. Uzgajači su savjetovani koje su im životinje najbolje za daljnju proizvodnju. Dobiveni proizvodni podaci i postavljeni standardi uvelike su pomogli uzgajačima kunića.

U Danskoj je godine 1943. osnovana kontrolna stanica za kuniće u Favrholmu. Zadaća je te stanice nadzor nad proizvodnjom grla visoke produktivnosti i testiranje potrošnje hrane u vezi s proizvodnjom mesa, kvalitetom krzna, te količinom i kvalitetom angora-vune, a uzgajivače kunića pomaže savjetom.

U Francuskoj je proizvodnja kunića oko 140 milijuna grla na godinu. Kunići se drže u malim jedinkama, a meso i kožice prodaju se preko nakupaca trgovcima na veliko. U Francuskoj se znatne količine mesa kunića upotrebljavaju u kućnoj potrošnji. Od 2/5 kožica izrađuje se krzno, a 3/5 kožica ide za izradu šešira i galanterije. Razvijen je i znatan uzgoj angora-kunića.

U Velikoj Britaniji je kunić postao cijenjen već u 14. stoljeću. Zbog razvijene velike ljubavi prema kunićima izložbeni su im kunići velike kvalitete. Neprestano se trude oko poboljšanja kunića i u tom radu nalaze dosta zadovoljstva, popraćeno s mnogo društvenih aktivnosti. Oko polovice 19. stoljeća u Engleskoj su se razvile izložbe kunića. Razvoju i poboljšanju uzgoja kunića mnogo je pomoglo Vijeće britanskih kunićara i pojedini klubovi uzgajača kunića. U Velikoj Britaniji preko milijun kućanstava uzgaja ukupno sedam i po milijuna rasplodnih kunića. Ministarstvo poljoprivrede uvidjelo je korist od uzgoja kunića, pa ga je i poticalo na mnogo načina. Pri dodjeljivanju zemljišta godine 1950. nije bilo propisa koji bi ometao zemljoposjednika ili zakupnika u držanju kunića na razborit način. Širenju uzgoja kunića pomogle su i škole za obučavanje budućih kunićara, koji dobivaju i diplomu, kao dokaz osposobljenosti. Važnu ulogu odigrao je i časopis »Fur and Feather« koji se posvetio ponajviše uzgoju kunića.

Tako je porasla aktivnost u svim granama uzgoja kunića, a najveća je usmjerenost prema komercijalnom uzgoju kunića manjeg opsega, kao nekoj maloj kućnoj industriji. U početku su se za komercijalni uzgoj kunića koristili kunići za izložbe, ali su uskoro prešli na izbor kunića s većom proizvodnošću i boljim iskorištenjem hrane. pa križanci (hibridi) u tom zauzimaju sve važnije mjesto. Pod pokroviteljstvom Vijeća britanskih kunićara osnovano je godine 1960. društvo komercijalnih uzgajača kunića sa članstvom od preko dvije tisuće proizvođača komercijalnih kunića, trgovaca krznom, izrađivača šešira i mnogih drugih. Cilj je tog društva sastavljati i određivati plan za poboljšanje kunića, poticati istraživanja koja se odnose na kuniće i industriju kunića, srediti tehnološka saznanja i koristiti se njima. podsticati i potpomagati otvaranje i održavanje tržišta za proizvode dobivene od kunića, Utvrđen je registar komercijalnih uzgajača kunića, objelodanjeno je nekoliko tehničkih biltena koji obuhvaćaju znanje o uzgoju kunića. Od godine 1965. nastojanja su usmjerena prema učvršćenju industrije kunića za meso, koja bi se mogla takmičiti sa svakom drugom mesnom industrijom. To je potaklo i proizvodnju smjesa i peletirane hrane za kuniće. Intenzivan uzgoj komercijalnih kunića utjecao je na porast prerađivača, a ovaj pak na razvoj proizvođačkih grupa, s ciljem da budu kadri snabdjeti prerađivače i u cijelosti zadovoljiti njihove zahtjeve. U V. Britaniji ima nekih 30 grupa proizvođača komercijalnih kunića.

U Americi se proširio uzgoj od uvezenih kunića po svim američkim državama. U Fontani, Kalifornija, godine 1920. osnovana je istraživačka stanica za kuniće, koja je svojim brojnim i vrlo opsežnim znanstvenim podacima uvelike utjecala na daljnji razvoj uzgoja kunića. Vrijednost uzgoja kunića priznala je i upravna vlast USA. Poljoprivredni fakulteti u USA, preko svojih vanjskih odjela, potpomažu i financiraju 4 H klubove mladih kunićara, a neki financiraju i škole kunićara, slične seminarima ili tečajevima. Mnogi od tih fakulteta izdaju biltene o proizvodnji kunića i potpomažu vanjske odjele u uzgoju kunića. Osim toga, postoje gospodarski savjetnici koji uzgajačima kunića daju savjete, a izdaje se i časopis Nacionalni uzgajač kunića. Sve je to utjecalo na širenje uzgoja kunića u malim dvorišnim jedinkama — 4 ženke i 1 mužjak − koje su kućanstvima osiguravale meso. Uz taj uzgoj kunića za domaće potrebe, naglo se razvijao i uzgoj komercijalnih kunića za meso, koji na tržište dolaze teški oko 2 kg i u dobi od 8 do 10 tjedana. Takvih kunića ima oko 85% od prodanih kunića za meso. Američko udruženje kunićara godine 1946. osnovalo je Odbor za organizaciju programa povećanja produktivnosti i reprodukcije kunića, što treba pomoći uzgajačima i organizacijama u uzgoju komercijalnih kunića. Uzgajači u centralnu jedinicu šalju ženke za okotnju i ondje se ocjenjuje njihova proizvodnost, težina i kvaliteta njihova potomstva. Vlasnici najbolje ocijenjenih ženki dobivaju novčane nagrade, i to se objavljuje. Plan toga programa upućuje uzgajača na vođenje točnih podataka o proizvodnosti kunića i na njihovo odabiranje. U tom početnom razvoju komercijalnih uzgoja kunića u Americi je prodano preko osam tisuća bijelih novozelandskih kunića kao temeljnih grla. Američko udruženje kunićara pomaže uzgoj komercijalnih kunića, vodi sistem umatičenja i izvještaja, pruža članstvo zainteresiranim osobama u uzgoju i prodaji kunića i njihovih odgovarajućih proizvoda. Pomaže i vodi javne izložbe, brine se o sistemu ocijenjivanja, izdaje licence službenim ocijenjivačima (sucima) i matičarima, sačinjava i revidira standarde za kuniće. Izdaje knjige, biltene i drugi štampani materijal o uzgoju kunića, Pomaže u pripremanju propisa i publikacija. Lokalni klubovi kunićara pomažu, naročito početnicima, pri kupnji kunića i prodaji njihovih proizvoda. Jačanjem uzgoja komercijalnih kunića razvila se i čitava industrija, koja ih kolje i obradi za tržište. U Americi ima u pogonu preko sto prerađivačkih uređaja. Samo u okrugu Los Angeles za prodane kuniće dobije se na godinu preko 4 milijuna dolara. Godišnje preradi se do trideset milijuna kg mesa kunića. Ministarstvo poljoprivrede izdalo je propise za preradu mesa kunića, odredilo standarde higijene i postavilo inspekcijski sistem u pregledu zaklanih kunića. Mnogi proizvođači hrane u Americi pomažu industriju kunića trošeći mnogo vremena i novčanih sredstava za istraživanje hranidbenih potreba kunića. Neki od njih imaju svoja istraživačka tijela i svoje stručno osoblje koje savjetima pomaže uzgajačima kunića pri rješavanju problema. Izdaju biltene i priručnike o uzgoju kunića, a uzgajače kunića besplatno opskrbljuju kaveznim i drugim izvještajnim karticama. Cesto posjeduju izvanrednu literaturu o uzgoju kunića.

U nekim pak zemljama još nije dano kuniću priznanje koje zaslužje, a među te zemlje ubraja se i Jugoslavija. Kod nas se taj uzgoj kunića odvijao pod nepovoljnim uvjetima u pojedinim kućanstvima za podmirenje vlastitih potreba u mesu, krznu ili vuni. Sa strane upravne vlasti i mjerodavnih faktora premalo se poduzimalo na poboljšanju smještaja i hranidbe, produkciji i reprodukciji kunića. Prodaja i kupovanje loših rasplodnih kunića po visokim cijenama samo su štetile redovnom razvoju kunićarstva. Na društvenom sektoru sporadična kunićarska proizvodnja, bez koncepcijskih i tehnoloških rješenja gdje se kuniću, životinji malih zahtjeva, nisu pružili odgovarajući uvjeti smještaja i hranidbe, nije naišla na potreban odaziv. Pokušaj intenzivnog uzgoja kunića ostao je samo pokušaj, jer je bio pojedinačan, bez potpore mjerodavnih faktora, bez razrađenog plana i mehanizma koji bi jasno odredio položaj te proizvodnje u narodnoj privredi. Iznalaženje koncepcijskih i tehnoloških rješenja u pogledu smještaja i hranidbe kunića, te određene vrste kunića dobrog zdravlja i plodnosti, uz brz rast i dobro iskorištavanje hrane, govore samo u prilog uzgoju kunića u širem opsegu i dokazuju da mu je potrebno dati odgovarajuće mjesto u stočarskoj proizvodnji. Na tom planu treba da prorade mnogi odgovarajući faktori, časopisi, bilteni, priručnici i stručna knjiga o uzgoju kunića, a radio i televizija mogu izvanredno poslužiti za upoznavanje javnosti s produktima i drugim koristima koje se dobivaju od kunića, i time pomoći širenje uzgoja kunića.

I. Proizvodi i druge koristi od kunića

Još je mali postotak ljudi koji imaju potpuno znanje o raznolikosti proizvoda što dolaze od kunića, o opsegu uzgoja kunića i o načinima kako kunić služi ljudskom rodu. Kunići se mogu uzgajati za meso, krzno, vunu, za laboratorijske potrebe, za školsku nastavu i za osobno zadovoljstvo pojedinih uzgajača. Mnogo je ljudi našlo duševno zadovoljstvo u uzgoju kunića iz razonode i uložilo dosta truda za poboljšanje životnih uvjeta svojih miljenika. Na sve to kunići im uzvraćaju obiljem svojih proizvoda. Svaki dio kunića može se za nešto upotrijebiti i do 98,7% kunića može se iskoristiti, pa se može smatrati najzahvalnijom životinjom na svijetu.

Meso

I za vlastite potrebe kućanstva i za široku potrošnju, meso je glavni i najvažniji proizvod koji se dobije od kunića, i s krznom čini osnovicu gospodarske koristi od uzgoja kunića, To je najhranjivije i najekonomičnije meso. Meso kunića fine je zrnate građe, biserastobijele boje, s tankim slojem masnog tkiva. Bogato je bjelančevinama, a siromašno mastima i kalorijama. Kilogram mesa kunića ima 8172,6336 joula (oko 1952 kalorije). Osim toga, meso kunića ima druge hranjive i djelotvorne tvari, kao B vitamine te minerale fosfor i željezo. Radi većeg sadržaja bjelančevina ima i veću hranidbenu vrijednost prema drugim vrstama mesa, što je vidljivo iz tabele.

• Kemijski sastav u % i vrsta mesa
• voda, bjelančevine, masti, minerali
• kunić prženac (brojler)
• pile (brojler)
• junetina, zadnji dio
• junetina, prednji dio
• teletina, zadnji dio
• teletina, prednji dio
• ovčetina, prednji dio
• svinjetina, plećka

Zbog visokog postotka bjelančevina, niže kalorične vrijednosti, lake probavljivosti i dijetetičnosti, meso kunića izvanredna je dijetetska hrana, naročito za želučane bolesti, pa se može slobodno reći da je to »meso nad mesom«.

Kunić je životinja koja će u jednoj godini proizvesti deset i više puta vlastitu težinu. Pojedine ženke kunića mogu proizvesti i 16 puta svoju težinu u mladima u toku jedne godine. Bile su poznate ženke koje su okotile 22 do 23 mlada kunića u jednom leglu. Kako se kunić brzo razvija i za 60 dana po okotnji dospijeva na tržište kao prženac težak oko 2 kg, to već par kunića, uz neznatan trošak držanja, proizvede priličnu količinu vrlo hranjivog i ukusnog mesa. Dok krava teška 450 kg, koja daje na godinu 1 tele teško 120 kg u dobi od 2 mjeseca, proizvede 26,6% vlastite težine, a krmača teška 180 kg, koja preko 2 legla od po 8 odojaka prosječne težine od 18 kg, ukupno daje 288 kg na godinu ili 160% vlastite težine, dotle ženka kunića teška 5 kg, koja na godinu othrani 30 mladih od 1,8 kg prosječne težine u dobi od 2 mjeseca, proizvede na godinu 54 kg ili 1 080% vlastite težine. Znatna je prednost kunića prema drugim životinjama u povoljnijem pretvaranju hrane u meso za ljudsku potrošnju. U velikom broju eksperimenata u Americi nepobitno je dokazano, da mladi tovni kunić, uz utrošak 2 270 g koncentrata i oko 1 kg sijena (uračunata je i hrana majke), proizvede 1 kg žive vage, pri čemu samo 7 do 8% otpada na kosti. Može se slobodno tvrditi da kunić proizvodi meso visoke kvalitete djelotvornije od ikoje druge životinje.

Zbog velike hranjivosti i niže cijene u odnosu na druge vrste mesa, meso kunića zauzima sve važnije mjesto u prehrani stanovništva. Ono se upotrebljava svugdje u svijetu, a osobito je cijenjeno u najboljim restoranima Francuske, Njemačke i Italije. U Francuskoj se potrošnja mesa kunića izravnala s potrošnjom pilećeg mesa po glavi stanovnika. U Italiji potrošnja mesa kunića kreće se oko 4 kg po glavi stanovnika. Svaki kunić, bez obzira za koju se namjenu uzgaja, daje ukusno i upotrebljivo meso koje je ukusnije od mesa divljeg kunića. Sastav i kakvoća mesa zavisi o pasmini, dobi za vrijeme klanja, o spolu, o načinu hranidbe, o smještaju i njezi. Pasminsko svojstvo u izvjesnoj mjeri može utjecati na kvalitetu i boju mesa. Meso reks-kunića ružičasto je i okusa je poput mesa divljeg kunića. Neke pasmine, kao bijeli novozelandski, kalifornija i plavi bečki kunić poznate su po izvanrednoj kvaliteti, finoći mišićnog tkiva i sočnosti mesa, Meso mladog utovljenog kunića ima veći postotak bjelančevina a manji postotak masti i mnogo je ukusnije od mesa starog kunića, Meso pravilno hranjenog kunića ukusnije je od mesa lošije hranjenog kunića, a hranidba može utjecati i na boju masnog tkiva. Ako se kunić drži u nečistim i nedovoljno provjetravanim prostorijama, meso poprima miris staje, jer tanka kožica kunića lako propušta plinove, pa je i meso manje ukusno. Meso kunića dolazi na tržište u svako godišnje doba u svježem ili smrznutom stanju, u čitavim truplima ili u sječenom i pakiranom obliku, a može se pripremati na mnogo načina.

Krzno

Krzno, kožica s dlakom, po važnosti je drugi proizvod dobiven od kunića. Naziv »krzno« primjenjuje se za kožice kunića s dlakom, i to svih pasmina izuzevši angora-kunića. Velik broj kožica kunića upotrebljava se u krznarskom obrtu i predstavljaju vrijedan materijal za izradu odjevnih predmeta, kao i ukrasnih. Preko 85% današnjih krzana imitacije su izrađene od krzana kunića. Na raznim primanjima više je kunićjeg krzna nego hermelinskog. Kožice kunića mogu se upotrebljavati na više načina, a dlaka skinuta s kožice upotrebljava se za izradu šešira i pusta (filca). Postoji tržište za sve boje i veličine krzana kunića. Krznarski obrt i industrija traže samo dobre i dovoljno velike (5 do 25 dm2) kožice. Dobre kožice moraju imati čvrsto, gusto i svilenasto krzno, ni suviše meko, ni vunasto, a kožice ne smiju biti ni smežurane. Gustoća i čvrstoća dlake zavisi o nasljednim osobinama, načinu uzgoja i hranidbi. Kunići držani u prostoriji bez dovoljno zraka imaju mekoputnu kožicu s rijetkom dlakom. Ako se u obroku daje hrana bogata uljem (1% ribljeg ulja u hrani), poboljšava se sjaj i raskoš krzna, Sličan učinak ima i davanje mlijeka u obroku.

Najbolja krzna upotrebljavaju se za izradu krznene odjeće. Od njih se izrađuju imitacije najskupocjenijih krzana. Krznarska industrija postala je toliko vješta da je čupanjem. striženjem i bojenjem kadra imitirati najskupocjenija krzna. Za takav rad najzahvalnija su i najcjenjenija krzna bijelih kunića, jer se mogu bojiti prema modnom ukusu. Te imitacije prodaju se pod raznim trgovačkim nazivima, Kako se krznaši osjetno tamane, križanjem se nastoji dobiti što više pasmina kunića za krzno, kao hermelin, havana, aljaska. francuski srebrnjak i sl. Posebna su skupina reks-kunići s kratkom dlakom u raznim bojama, čije se kožice upotrebljavaju za izradu luksuznih krznarskih predmeta, Za izradu dugog ženskog kaputa treba 40 do 45 kožica. Za kaput dug 70 cm potrebno je 28 kožica. Za pelerinu dugu 55 cm treba 14 kožica. a za pelerinu dugu 40 cm treba 8 kožica, Odjeća izrađena od kožica s gustim krznom topla je, raskošna i izdržljiva.

Kožice koje nisu prikladne za izradu proizvoda bolje kvalitete upotrebljavaju se za podstavu muške i dječje odjeće, opšave i izradu rukavica i igračaka, Za izradu potpuno podstavljenih rukavica potrebne su 3 kožice, a za djelomično podstavljene rukavice potrebne su 2 kožice. Kožice lošije kvalitete, nakon skidanja i striženja dlake, upotrebljavaju se za izradu galanterijskih predmeta i lake obuće. Kožice koje se ne mogu ni tako upotrijebiti upotrebljavaju se za izradu ljepila, naročito cijenjenog u industriji pokućstva. Od pojedinih dijelova krzna, šapa i repova mogu se napraviti prigodni reklamni noviteti. Ti privlačni noviteti amuleti su napravljeni od šapa kunića koje služe kao znamenje sreće. Šape kunića koriste se i kao kozmetičke kefice. U novitete idu i ženske novčarke s naušnjacima, napravljene od ušiju kunića. zatim mufovi, ovratnici, rukavice bez prstiju, beznačajne igračke i mnogi drugi predmeti.

Vuna

Vuna je treći po vrijednosti proizvod dobiven od angorakunića. Pod vunom obično razumijevamo dlake angorakunića, najčešće 5 do 8 cm duge, dobivene češljanjem, čupanjem ili šišanjem angora-kunića. Vuna angora-kunića vrijedna je sirovina za izradu toplih ali laganih odjevnih predmeta. Angora-vuna je nježna i lagana, uz to izvanredno održava toplinu, i radi tih izvanrednih svojstava ima naročitu važnost u izradi avijatičarske odjeće. Svojstvo održavanja topline angora-vuni daju mnogobrojne zračne ćelijice kao izolator u srži vunene niti. Angora-vuna nema masnog znoja kao ovčja vuna, pa joj nije potrebno naročito pranje koje slabi fizikalna svojstva vune (rastezljivost, jakost i vijugavost) i po tome je svojstvu ispred vune finorunih merino-ovaca. Angora-vuna smatra se deset puta toplijom od ovčje vune, a predmeti izrađeni od nje pet puta su lakši od onih izrađenih od ovčje vune. Angora-vuna dobro se i lako miješa s ostalim vrstama vune ili dlake. Računa se da se od dobro hranjenog i njegovanog odraslog angora-kunića može na godinu dobiti 300 do 600 g vune. Od 1 kg angora-vune može se izraditi 70 do 120 tisuća metara vunske niti ili 2,5 m tkanine slične kašmirskoj. Sistematskim uzgojem i odabiranjem dobiveni su razni sojevi angora-kunića koji se razlikuju po finoći vunske niti (engleski soj nježnije vune, francuski soj grublje vune) i po boji vune (plavi, sivi, crni, bijeli itd.).

Gnoj

Gnoj kunića, suprotno uvriježenom mišljenju, veoma je vrijedno gnojivo. Analizom na bazi suhe tvari utvrđeno je da gnoj kunića sadrži 2,7% dušika, 1,5% fosforne kiseline i 1% kalija i tri puta je vredniji od gnoja drugih gospodarskih životinja. Sastav gnoja kunića varira prema vrsti hrane kojom se kunići hrane, prema količini uključene prostirke. prema sadržaju vlage i prema opsegu do kojeg je raspadnut. Kunići koji se hrane peletiranom hranom ili hranom pročišćenog zrnevlja, zelenom hranom u manjim količinama, i kvalitetnim sijenom, proizvode gnoj koji je relativno slobodan od sjemena štetnog korova. Takav gnoj ima sastav prikazan u tabeli.

Uzorak gnoja kunića može biti voda, organska tvar, dušik i fosforna kiselina

Čist gnoj sušen na zraku gnoj uzet iz jame, miješan s otpacima slame i sijena. Gnoj kunića, u odnosu na druge životinje, bogatiji je dušikom i fosfornom kiselinom, a manji što je vidljivo iz tabele.

Sadržaj vode mu je znatno manji što je vidljivo iz tabele.

Porijeklo gnoja sastav u % voda, dušik, fosfor. kisel.

• gnoj konja
• gnoj mliječnog goveda
• gnoj tovnog goveda
• gnoj ovce
• gnoj svinje
• gnoj pileta

Kad se kunići hrane dobro izbalansiranom hranom, sadržaj dušika u gnoju je veći. Odrasli kunić u gnoju daje na godinu toliko mineralnih sastojaka koliko odgovara količini od 4 kg čilske salitre ili 3 kg superfosfata. Prema odnosu svježi gnoj — suhi gnoj, najvredniji je gnoj kunića, jer od 63 kg svježeg gnoja dobije se 45 kg suhog gnoja, dok je taj odnos kod konjskog gnoja 108:45, a kod kravskog gnoja je 217:45. Količina gnoja koja se dobiva od kunića zavisi o brojnim činiocima, kao što su pasmina, hrana, prostirka itd. Prema Kalayu odrasli kunić daje na godinu ove količine gnoja, prikazane u tabeli:

• Odrastao kunić
• Dnevna količ. suhih izmetina
• Godišnja količ. suhih izmetina
• God. količ. miješ. izmetina sa slamom
• male pasmine
• srednje pasmine
• velike pasmine

Gnoj kunića izvanredno je gnojivo za povrće, voće, ukrasno grmlje, tratine i drugo lisnato bilje. Lako se ugrađuje u zemlju i neopasan je za većinu poljskih plodina. Za poljske plodine uzima se 2 do 5 tona po jednom jutru, za voćke 3 do 4 tone po jednom jutru, a za povrće se stavlja 1 kg na 1 m2. Gnojiti gnojem kunića nekoliko puta preko godine između redova povrća ili voćaka bolje je nego staviti odjednom mnogo. Svježi gnoj kunića može se odmah stavljati u zemlju. Međutim, ako gnoj sadrži više prostirke, dobro ga je slagati u hrpu da sazri. Gnoj se slaže u slojeve na zaklonjenom sjenovitom mjestu i na nepropusnom tlu. Ugazi se i povremeno polijeva vodom. Ako se sloj zemlje, debeo 5 do 10 cm, stavi preko hrpe gnoja, sačuvat će mu dušik i spriječit će širenje mirisa, a ako dodamo gnoju malo superfosfata, ili sadre, povećat ćemo mu vrijednost i spriječiti razvoj neugodnog mirisa i razmnažanje muha. Težina gnoja, složenog u hrpu, zavisi o sadržaju vlage u njemu. Svjež čist gnoj važe 449 kg po 1 m3, a na zraku propisno sušeni gnoj kunića teži 257 kg po 1 m3. Ako se gnoj miješa sa slamom i otpacima hrane, vagat će, zbog veće vlažnosti, i oko 600 kg po 1 m3.

U mnogim zemljama gnoj kunića veoma se cijeni kao gnojivo za cvijeće, voće, povrće i kao gnojivo za tratine u vrtovima i parkovima. U nekim zemljama čist gnoj kunića, bez prostirke suši se i smanjuje mu se vlaga od 49,35% na 12 do 15%. Tako sušen gnoj ima veoma malo mirisa i lako se njime rukuje. Ponegdje se gnoj kunića melje i pakira u atraktivne poluetilenske vrećice i prodaje kao gnojivo i prihrana za cvijeće. Mnogi vrtlari iskorištavanju i otopljeni gnoj kunića. Oko 3 kg čistog gnoja kunića stave u običnu vreću i namakaju ga u oko 100 litara vode nekoliko dana povremeno ga miješajući. Nakon toga se sadržaj vreće vrati na hrpu i tekući gnoj je gotov za upotrebu.

Kunići za laboratorije

Kunići se opsežno iskorištavaju u raznim laboratorijima i istraživačkim centrima, jer su veoma pogodni za razne oblike istraživanja. Na taj način kunići daju velik doprinos rješavanju hranidbenih problema, ispitivanju i isprobavanju lijekova, istraživanju veneričnih i infektivnih bolesti, kao i u virologiji. Važna im je uloga u dijagnostičkim ispitivanjima i dijagnostici bređosti, na polju istraživanja raka, izradi seruma, toksina i antitoksina. Na tom polju kunić je mnogo pridonio udobnosti i blagostanju ljudskog roda. Potražnja kunića za laboratorijske i biološke svrhe je u porastu, a pojačana je i upotreba raznih organa i tkiva kunića u znanstvenim istraživanjima. U Americi su komercijalni uzgajači kunića našli unosno polje prodajom kunića laboratorijima, istraživačkim centrima, medicinskim klinikama, medicinskim i veterinarskim školama i univerzitetima, Iz pregleda Biroa britanskog istraživačkog vijeća vidljivo je da je 2/3 kunića upotrijebljenih u laboratorijima kupljeno preko trgovaca, što ukazuje na povoljnu priliku za uzgajače kunića koji žive u blizini medicinskih škola, bolnica i laboratorija.

Ostale koristi od kunića

Mnogo je ljudi našlo zadovoljstvo i razonodu u radu s kunićima, čak i u gusto naseljenim mjestima. Kunići, po prirodi čiste i tihe životinje, ne trebaju mnogo prostora, pa nema smetnji za njihovo držanje u prigradskim naseljima. ako se drže pod higijenskim uvjetima,

Rad s kunićima može mnogima poslužiti kao radna terapija, a pogodan je i za osobe s tjelesnim oštećenjima, ili drukčije hendikepiranim, jer otvara za njih novo polje aktivnosti. pri čemu mogu izvući korist i zadovoljstvo. Mnogi umirovljenici uzgojem kunića održavaju duševne i tjelesne aktivnosti, a uz to smanjuju i troškove života. Tako se spoji ugodno sa korisnim. Rad s kunićima je pogodan za učenje mladih osoba počelima gospodarenja, a uz to im donosi nagrade i trofeje koji se dodjeljuju na sajmovima i izložbama. Tako je u Americi razvijen uzgoj kunića preko programa 4 H klubova mladih dječaka i djevojčica, Slična korist nađena je u Velikoj Britaniji školskim uzgojem kunića koji se upotrebljavaju u obrazovne svrhe, za nastavu i druge vježbe. Mnogim porodicama, koje ne mogu imati psa ili mačku za ljubimca, kunić se, uz ljubazan postupak, pokazao kao izvanredan ljubimac. U Americi je prilično razvijeno kupovanje mladih kunića kao uskrsnih zečića maloj djeci.