Gajenje malina u našoj zemlji ima tradiciju dužu od jednog vijeka. Međutim, najveći dio proteklog vremena malina je gajena kao baštenska kultura i nije joj pridavan neki veći privredni značaj. Tek poslije Prvog svjetskog rata u nekim krajevima naše zemlje (Valjevo i Čačak) počinje komercijalna proizvodnja maline, koja je sve do završetka Drugog svjetskog rata bila neznatna i u 1946. godini iznosila je svega 120 tona.

Usljed ubrzanog porasta nepoljoprivrednog stanovništva, izgradnje većih urbanih i industrijskih centara, razvoja turizma i industrije za preradu i hlađenje voća, kao i porasta životnog standarda, povećava se potražnja i komercijalno gajenje maline. Uporedo sa ovim promjenama u našoj zemlji, potrebe za malinom u svijetu su permanentno rasle, a obim proizvodnje u razvijenijim zemljama stagnirao ili opadao, što je sa izvjesnim oscilacijama pružalo, a i sada pruža, velike mogućnosti izvoza maline i njenih prerađevina po veoma povoljnim cijenama.

Pored toga, posebno treba istaći da malina spada među privredno najznačajnije vrste jagodastog voća u svijetu, pa i u našoj zemlji. Biološke osobine, a zatim tehnološka i hranljiva vrijednost ploda čine ovu kulturu privredno značajnom i veoma rentabilnom. Malina se lako razmnožava i već u drugoj godini po sadnji daje značajan, a u trećoj pun rod. Dobro se prilagođava različitim ekološkim uslovima, pa se uspješno može gajiti do oko 1.100 m nadmorske visine, a ne nanose joj štete ni proljetni mrazevi jer kasno cvjeta. Pri savremenijim načinima gajenja daje visoke prinose (oko 20 t/ha). Plodovi maline upotrebljavaju se za raznovrsnu domaću i industrijsku preradu, za zamrzavanje i za potrošnju u svježem stanju. Sazrijevaju u junu i julu, kada na tržištu nema dovoljno svježeg voća, a prerađivački kapaciteti u ovo vrijeme nisu iskorišćeni.

Navedene okolnosti uticale su na znatno proširenje gajenja maline i povećanje njene proizvodnje, tako da se sada pod malinom u našoj zemlji nalazi oko 10.500 ha i u periodu 1988/92. godini ostvarena je prosječna proizvodnja od 51.854 tone. Sa ovim obimom proizvodnje SR Jugoslavija se svrstava među najveće proizvođače i poznate izvoznike maline u svijetu.

Proizvodnja maline u Jugoslaviji dosada je uglavnom koncentrisana na području Srbije (oko 98%). Cilj ove knjige jeste da na što pristupačniji način upoznamo zemljoradnike, voćare amatere, pa i poljoprivredne stručnjake s najvažnijim biološkim osobinama maline, sortimentom, savremenijim sistemima gajenja, proizvodnjom sadnog materijala, pravilnim izborom mjesta i pripremom zemljišta za podizanje novih zasada, kao i s najnovijim dostignućima u tehnologiji gajenja ove kluture.

U našoj stručnoj literaturi malina je u prethodnom periodu dosta obrađivana. Pošto je posljednjih godina zabilježen veliki napredak, posebno u sortimentu, proizvodnji kvalitetnih sadnica i tehnologiji njenog gajenja, smatramo da će i ova knjiga korisno poslužiti proizvođačima za stručno uzdizanje s ciljem povećanja prinosa i poboljšanja kvaliteta plodova maline, kao i dopunski udžbenik učenicima i studentima poljoprivrednih škola i fakulteta.

U toku pripreme ove knjige za izdanje naišao sam na razumijevanje i pomoć mnogih kolega i institucija. Radi toga ovom prilikom želim posebno da se zahvalim: prof. dr Petru Mišiću, mr Vladislavu Polaku, prof. dr Miladinu Šoškiću, direktoru Instituta „Srbija“ dr Stojanu Jevtiću, dr Miroljubu Stanisavljeviću, dipl. inž. Srboljubu Miloševiću, Vladimiru Živadinoviću, dipl. pravniku, Institutu za istraživanja u poljoprivredi „Srbija“ u Beogradu i izdavačkoj kući DIP „Nolit“ u Beogradu.

Beograd, 15. april 1994.
Autor
Dr Aleksandar Šoškić

Sadržaj

PREDGOVOR

PRIVREDNI ZNAČAJ MALINE

Značaj maline kao voćne kulture
Hemijski sastav, hranljiva i ljekovita vrijednost ploda
Upotrebna vrijednost ploda maline

GAJENJE I PROIZVODNJA MALINE U SVIJETU I U NAŠOJ ZEMLJI

Proizvodnja maline u svijetu
Gajenje i proizvodnja maline u našoj zemlji

SISTEMATSKO MJESTO, PORIJEKLO I ISTORIJA GAJENJA MALINE

Sistematsko mjesto malina
Porijeklo plemenitih sorti malina
Istorija gajenja maline

BIOLOŠKE KARAKTERISTIKE MALINE

Važnije morfološke osobine maline
Korijen
Izdanak
Cvijet
Plod i sjemenka

FIZIOLOGIJA MALINE U ŽIVOTNOM I GODIŠNJEM CIKLUSU

Životni cuklus maline
Periodi individualnog razvića
Periodi rastenja i rodnosti maline
Godišnji ciklus maline
Početak rastenja i listanja
Cvjetanje
Oprašivanje i oplođivanje
Sazrijevanje plodova
Obrazovanje cvjetnih pupoljaka
Zimsko mirovanje

PRIRODNI USLOVI ZA GAJENJE MALINE

Klima
Zemljište
Terenski uslovi

SORTE MALINE

SORTE MALINE CRVENOG PLODA
Sorte za komercijalno gajenje
Sorte lokalnog značaja
Perspektivne sorte crvene maline
Sorte pogodne za mehanizovanu berbu

SORTE MALINE CRNOG PLODA
SORTE MALINE LJUBIČASTOG (PURPURNOG) PLODA
SORTE MALINE ZUTOG PLODA

RAZMNOŽAVANJE I PROIZVODNJA SADNICA MALINE

Razmnožavanje sjemenom
Razmnožavanje korjenovim reznicama
Razmnožavanje korjenovim izdancima
Razmnožavanje ožiljavanjem vrhova izdanaka
Razmnožavanje zrelim i zelenim reznicama izdanaka
Razmnožavanje kulturom tkiva
Vađenje, trapljenje, pakovanje i transport sadnica

PODIZANJE ZASADA MALINE

Tipovi zasada
Pripreme za podizanje malinjaka
Priprema zemljišta
Izbor sistema za gajenje
Određivanje rasporeda i rastojanja za sadnju maline
Obilježavanje redova i kopanje brazda ili jama za sadnju
Vrijeme sadnje
Izbor i priprema sadnica za sadnju
Tehnika sadnje maline
Postavljanje naslona za malinu

TEHNOLOGIJA GAJENJA MALINE

OREZIVANJE MALINE
Orezivanje crvene maline i formiranje odabranog sistema gajenja
Orezivanje crne i ljubičaste maline

OBRADA I ODRŽAVANJE ZEMLJIŠTA
Čista obrada zemljišta
Kombinacija obrade sa primjenom herbicida

ĐUBRENJE MALINE
Đubrenje poslije sadnje
Đubrenje maline u rodu

NAVODNJAVANJE
Potrebe, vrijeme i broj navodnjavanja
Načini navodnjavanja

BOLESTI I ŠTETOČINE MALINE I MERE ZAŠTITE

Bolesti maline
Štetočine maline
Program zaštite maline od bolesti i štetočina

BERBA, KLASIRANJE, PAKOVANJE, TRANSPORT I ČUVANJE PLODOVA MALINE

Berba
Klasiranje i pakovanje
Transport plodova
Čuvanje svježih i smrznutih plodova

LITERATURA

Privredni značaj maline

Značaj maline kao voćne kulture

U svijetu malina (Rubus sp.) poslije jagode ima najveći privredni značaj u grupi voćaka s jagodastim plodovima. Međutim, u našoj zemlji malina se po obimu i vrijednosti poizvodnje sada nalazi na prvom mjestu u okviru ovih voćnih vrsta. Privredni značaj malini, kao voćnoj kulturi, daju i biološko-pomološke i proizvodno-tehnološke osobine kojima se ona odlikuje.

Malina počinje da sazrijeva kada jagoda završava, što omogućava dobar raspored i bolje korišćenje radne snage potrebne za berbu plodova, s jedne strane, a s druge omogućava kontinuirano obezbjeđivanje prihvatno-prerađivačkih kapaciteta sa sirovinom i tržišta svježim voćem. Plodovi maline su lijepo obojeni, privlačnog izgleda, vrlo ukusni, specifične arome, nježnog mesa i sočni, a imaju i veliku hranljivu, tehnološku, ljekovitu i dijetetsku vrijednost, pa se svrstavaju u najcjenjenije i najviše traženo voće. Veoma su pogodni za raznovrsnu domaću i industrijsku preradu, duboko smrzavanje i za potrošnju u svježem stanju.

Proizvodnja maline je veoma sigurna, jer se kvalitetni svježi i zamrznuti plodovi i njihove prerađevine mogu lako i pod veoma povoljnim uslovima unovčiti u gotovo neograničenim količinama na stranom i domaćem tržištu.

Kao voćna kultura, malina je posebno interesantna po tome što se veoma dobro prilagođava različitim klimatskim i zemljišnim uslovima, pa se može uspješno gajiti i u brdsko-planinskim područjima i na većim nadmorskim visinama (do oko 1.100 m), a takvim predjelima naša zemlja obiluje. Ova područja imaju dosta padavina i visoku relativnu vlažnost vazduha, što povoljno utiče na rast i rodnost maline. Dosta je otporna prema niskim zimskim temperaturama, pa dobro uspijeva i u krajevima sa surovijom klimom. Pošto malina kasno cvjeta, ni pozni proljetni mrazevi joj ne nanose štete. Takođe joj rijetko pričinjavaju štete i druge vremenske nepogode (grad i vjetar), pa je rizik u proizvodnji maline mnogo manji u odnosu na drvenaste voćke. Poslije sadnje malina brzo počinje rađati (u drugoj godini po sadnji), a u trećoj godini postiže punu rodnost. Odlikuje se redovnim i obilnim rađanjem, tako da u povoljnim agroekološkim uslovima, uz primjenu savremenijeg načina gajenja, daje visoke prinose, koji mogu biti i preko 20.000 kg po hektaru.

Malina se lako i brzo razmnožava pomoću korjenovih izdanaka. Sa 1 ha posebnog matičnjaka može se dobiti kvalitetnih izdanaka za podizanje 10 do 20 ha novih zasada maline, što zavisi od starosti matičnjaka, sistema gajenja, osobine sorte i dr.

Gajenje maline je jednostavno i omogućava zapošljavanje većeg broja fizički slabije i manje stručne radne snage, kao što su domaćice, djeca i starije osobe.

Malina je odlična medonosna biljka, a njen med i plodovi su ljekoviti, pa se upotrebljavaju i u farmaciji za proizvodnju raznih medikamenata. Sindičiev je 1976. utvrdio da pčelinja paša na malini po godinama traje od 16 do 22 dana, da proizvodnja nektara umnogome zavisi od atmosferskih uslova i da se količina meda u sorti maline kreće od 47,11 do 270,15 kg po hektaru.

Poseban značaj malina ima zato što predstavlja veoma važan izvozni artikal. Za sve proizvode od maline u jednoj prosječnoj rodnoj godini naša zemlja sada ostvaruje oko 45 miliona dolara, i to preko 90% sa konvertibilnog područja. Po ukupnom izvozu među svim vrstama voća i povrća malina zauzima vrlo visoko mjesto i sada se sa višnjom i jabukom nalazi odmah iza šljive. Međutim, potrebe stranog tržišta za proizvodima od maline stalno se povećavaju i sa sadašnjim obimom izvoz se ni približno ne podmiruje, jer proizvodnja u svjetu zaostaje za tražnjom.

Ove i druge biološko-proizvodne i tehnološke osobine i tržišna vrijednost proizvoda od maline svrstavaju je u jednu od najrentabilnijih kultura u cjelokupnoj biljnoj proizvodnji. Njenim gajenjem se vrlo brzo vraćaju uložena sredstva, ostvaruje visoka akumulacija i doprinosi se boljem iskorišćavanju prostranih brdsko-planinskih područja za proizvodnju odlične sirovine za prehrambenu industriju i traženog artikla za izvoz.

Malina kao kultura ima i nedostataka. Najveći nedostaci maline su: vrlo osjetljivi plodovi, zbog čega su male trajnosti i slabije transportabilnosti, za njeno gajenje potrebno je mnogo ručnog rada, osobito za berbu, koja relativno kratko traje. Ti nedostaci mogu se donekle ublažiti izborom i gajenjem sorti koje se razlikuju u vremenu sazrijevanja plodova i njenim gajenjem u kooperaciji sa poljoprivrednim proizvođačima na manjim parcelama, oko 0,2 ha po domaćinstvu.

Hemijski sastav, hranljiva i ljekovita vrijednost ploda

Iz podataka prikazanih u tabeli 1 vidi se da plod maline sadrži veliki broj različitih organskih i neorganskih sastojaka, koji mu daju veliku hranljivu, ljekovitu i zaštitnu vrijednost, kao i da je sadržaj i tih materija u plodu veoma varijabilan, jer zavisi od više činilaca, a u prvom redu od nasljednih osobina sorte, ekoloških uslova područja, klimatskih prilika po godinama, obilnosti roda, stepena zrelosti i primjenjivane agropomotehnike i zaštite u toku proizvodnje.

Tabela 1. Hemijski sastav ploda

Sadržaj u % i u mg	Souci-Fachmann i Kraut (1962)	Mišić (1974)	Šoškić i sar. (1980)
Voda	84,50	77,4 – 90,9	81,68 – 89,90
Ukupna suva materija	15,50	9,1-22,6	10,10 – 18,32
Rastvorljiva suva materija	–	8,0- 13,0	–
Ukupni šecer	8,70	3,4 – 6,9	3,66 – 8,99
Glukoza i fruktoza	–	2,4 – 6,7	3,28 – 8,07
Saharoza	–	0,1 – 2,0	0,14 – 1,32
Ukupne kiseline kao jabučna	0,22	0,6 – 2,6	1,32 – 2,51
Mineralne materije	0,51	0,4 – 0,8	0,31 – 0,60
Pektinske materije	–	0,5 – 2,8	–
Azotne materije	1,30	0,8 – 1,9	–
Celuloza	5,33	–	–
Masne materije	0,30	–	–
Bojene i taninske materije	–	0,1 – 0,3	–
Odnos šecera i kiseline	–	2,65- 5,65	1,98 – 4,73
Aktuelni aciditet ploda (pH)	–	2,95- 3,52	–
Vitamin C u mg	25,0	12,8 – 53,2	–
Jestivi dio ploda	93,60	–	88,54 – 94,33

Sadržaj hranljivih, ljekovitih i zaštitnih komponenata u plodu dosta je visok. Postoje značajne razlike uslovljene različitim uslovima gajenja i sortama (tab. 1 i 2).

U plodovima plemenitih sorti maline nalazi se od 81,68 do 89,90% vode, a ostalo je suva materija. Prema tome, sadržaj ukupnih suvih materija kreće se između 10,10 i 18,32%, a rastvorljivih suvih materija od 8,0 do 13,0%. Količina suvih materija u svježim plodovima maline jedan je od važnijih pokazatelja kvaliteta i njihove tehnološke pogodnosti.

Plodovi maline sadrže i znatne količine šećera. U zavisnosti od sorte i godine ispitivanja, prosječan sadržaj ukupnog šećera varira od 3,66 do 8,99%. Među šećerima preovlađuju voćni šećeri (glukoza i fruktoza) sa 3,28 – 8,07%, dok je saharoza vrlo malo zastupljena (0,14-1,32%). Prema Mišiću (1974), sadržaj glukoze i fruktoze u plodu maline približno je isti (1,1-3,3% odnosno 1,3-3,4%). Utvrđeno je da slast voća prvenstveno zavisi od oblika šećera i njegovog sadržaja u plodu, a tek potom od odnosa ukupnog šećera i kiselina. Stepen slasti voća određuje fruktoza, jer ako se uzme da saharoza ima stepen slasti 100, onda fruktoza ima stepen slasti 170, a glukoza 70. Harmoničan sadržaj tih šećera i njihov odnos prema ukupnim kiselinama daju plodu maline slatkonakiseo i vrlo prijatan ukus.

Sadržaj ukupnih kiselina, izraženih kao jabučna, u plodu maline kreće se od 1,32 do 2,51%. U pogledu sadržaja i variranja ukupnih kiselina u plodu po godinama između sorti naši rezultati (tab. 1) gotovo se podudaraju s rezultatima koje su dobili Janda i Gavrilović (1983). Međutim, naši rezultati se ne podudaraju sa rezultatima Mišića (1974) u pogledu donje granice variranja, kao ni sa rezultatima koje navode Souci-Fachmann i Kraut (1962) u pogledu sadržaja ukupnih kiselina. Od kiselina u plodu maline najviše ima limunske (4,59-75,59%), zatim jabučne, pa salicilne i u tragovima mravlje kiseline.

Plod maline sadrži od 0,31 do 0,60% mineralnih materija. Pored najvažnijih makroelemenata, u plodu ima mikroelemenata, gvožđa 1 mg i bakra 0,14 mg na 100 g.

U plodu maline nalaze se i znatne količine pektinskih materija. Izražene kao kalcijum-pektat, prema Mišiću (1974) variraju od 0,5 do 2,8%. Sorte maline koje sadrže veće količine pektina pogodnije su za preradu.

Količina azotnih materija u plodu maline varira od 0,8 do 2,8%, bojenih i taninskih materija od 0,1 do 0,3%, masnih materija prosječno 0,3% i celuloze 5,33% (vidi tab. 1), a sadrži i znatne količine aromatičnih materija.

Tabela 2. Prosječan sadržaj važnijih hemijskih komponenata u plodu 11 sorti maline za period 1977-1979 godine u %

Sorta	Voda	Suva materija	Mineralne materije	Kiseline kao jabučna	Š e ć e r i
					Redukujući	Saharoza	Ukupni
LIoyd George	82,97	17,03	0,53	1,62	5,86	0,82	6,78
Malling Exploit	84,35	15,65	0,45	1,65	6,74	0,78	7,52
Puyallup	84,71	15,29	0,35	2,03	4,26	1,20	5,46
Gradina	85,01	14,99	0,45	1,93	5,63	0,64	6,27
Willamette	85,13	14,87	0,53	1,99	5,45	0,46	5,91
Newburgh	85,23	14,77	0,41	2,13	3,84	0,37	4,21
Winkler Sampling	86,21	13,79	0,42	2,51	4,52	0,90	5,42
Malling Promise	86,33	13,67	0,49	1,62	6,88	0,79	7,67
September	86,61	13,39	0,46	1,92	4,78	0,41	5,19
Malling Jawel	86,92	13,08	0,40	1,74	4,74	0,38	4,85
Prosječno	85,35	14,65	0,45	1,92	5,25	0,67	5,92

Odnos ukupnih šećera i kiselina između sorti prosječno varira od 1,98 do 4,73, a aktuelni aciditet ploda (pH) od 2,95 do 3,52.

Svježi plodovi maline su značajan izvor i vitamina, a posebno vitamina C. U 100 g soka ima od 17 do 53,2 mg vitamina C, vitamina B6 0,90 mg, vitamina PP (amid nikotinske kiseline) 0,30 mg i manje količine vitamina i B1 i B2.

Pored navedenih sastojaka, sjeme ploda maline sadrži 14,6% masnih materija.

Plod maline ima veliku prednost i kao hrana nad mnogim ostalim namirnicama, jer je male energetske vrijednosti. Utvrđeno je da 100 g svježih plodova maline prosječno ima samo 167,4 džula (40 kalorija).

Pored hranljive vrijednosti, plod maline je i vrlo ljekovit. Spektar ljekovitog i zaštitnog djelovanja ploda maline i njegovih prerađevina na čovječiji organizam veoma je širok. Odlični su kao laksativno sredstvo, za regulaciju pH krvi, za poboljšanje krvne slike i za varenje hrane, za sniženje krvnog pritiska, za povećanje otpornosti organizma i druga korisna djelovanja.

Iz naprijed iznesenih razloga plodove maline i njene prerađevine treba koristiti u ishrani što je moguće više.

Upotrebna vrijednost ploda maline

Plod maline je izvanredna sirovina za domaću i industrijsku preradu, jer spada u voće sa najširim asortimanom prerade, a zamrznuti plodovi mogu se upotrebljavati u toku čitave godine. Zato se u našoj zemlji najveći dio proizvedene maline (oko 80%) industrijski prerađuje, tj. zamrzava, koristi se za razne oblike prerade ili za popravku kvaliteta drugih proizvoda, a manji dio proizvodnje (oko 20%) upotrebljava se za domaću preradu, potrošnju u svježem stanju i za spravljanje raznih poslastica u kulinarstvu. U industrijski razvijenijim zemljama plod maline se suši i koristi u prahu. Posebno se cijene i mnogo traže proizvodi koji se prave od maline, kao što su sok, sirup, koncentrat, kompot, slatko, džem, specijalno vino i drugi.

U različite svrhe mogu se koristiti plodovi svih sorti maline. Među sortama postoje znatne razlike u pogledu pogodnosti za različite načine upotrebe i prerade, što potvrđuju i mnogobrojna istraživanja koja su provedena kod nas i drugim zemljama.

Za duboko smrzavanje od poznatijih sorti pokazale su se kao veoma pogodne: norfološki džin, pjualop, vilamet i skina; pogodne: lojd džordž, maling eksploit, maling džul, maling promis, krupna dvorodna i podgorina, a manje su pogodne sve naše autohtone sorte maline, kao i sorte projsen, gradina, njuburg i september.

Za proizvodnju sokova, koncentrata, sirupa i džema prednost treba dati sortama koje imaju dobro obojene i aromatične plodove, kao što su: norfološki džin, lojd džordž, autohtone sorte (jelička, valjevska, kopaonička, zaječarka, ekonomika, crvena jednorodna i dvorodna), kao i plodovima divlje maline. Prema tome, za ove proizvode plodovi maline mogu biti mekanog mesa, različite krupnoće, tamnije obojeni, ali treba da budu fine strukture, kvalitetni i aromatični.

Za proizvodnju kompota i slatka pogodni su plodovi svih sorti koji odgovaraju za zamrzavanje, jer treba da su čvrsti, ujednačene krupnoće, sa manjom šupljinom od cvjetne lože, dobro obojeni i da poslije zagrijavanja (blanširanja) zadržavaju karakterističan ukus, miris i boju ploda.

Berba, klasiranje, pakovanje,transport i čuvanje plodova maline

Berba

Plodovi maline su veoma osjetljivi i podložni brzom kvarenju, pa se moraju brati pažljivo i na vrijeme. Od vremena i načina berbe ne zavisi samo kvalitet plodova maline nego i povoljnost i mogućnost njihove realizacije.

Sazrijevanje plodova maline zavisi od više činilaca, a u prvom redu od nasljednih osobina vrste i sorte, geografske širine, nadmorske visine, klimatskih uslova, ekspozicije terena, zemljišta i primjenjivane agrotehnike i zaštite. U zavisnosti od ovih činilaca, plodovi maline mogu da sazrijevaju od juna do oktobra. Pored toga, malina se kao kultura odlikuje time da joj plodovi ne sazrijevaju jednovremeno, pa se berba mora obavljati u više navrata. U pogledu vremena i brzine sazrijevanja plodova, postoje velike razlike između pojedinih vrsta maline (crvena, crna, ljubičasta i žuta) i između sorti unutar svake vrste, a postoje i remotantne sorte u kojih plodovi sazrijevaju u dva navrata (u toku ljeta i jeseni). Takođe, plodovi jedne iste sorte, u zavisnosti od navedenih činilaca, mogu da sazrijevaju ranije ili kasnije i za nekoliko nedjelja.

Sorte crvene maline u našim ekološkim uslovima obično sazrijevaju od sredine juna do kraja jula. U zavisnosti od sorte i drugih činilaca, berba traje od tri do pet nedjelja. Razlika u početku sazrijevanja plodova između ranih i kasnih sorti koje se u nas najviše gaje iznosi 8 do 10 dana.

Vrijeme berbe maline određuje se na osnovu stepena zrelosti i osobina ploda, načina upotrebe i dužine transporta.

Optimalni stepen zrelosti plodova maline za berbu određuje se po karakterističnoj boji epidermisa, načinu odvajanja od cvjetne lože, čvrstoći i ukusu mesa ploda. Naime, sa zrenjem ploda mijenja se i njegova boja epidermisa, koja je karakteristična za svaku vrstu i sortu maline (crvena, crna ili ljubičasta), a intenzitet obojenosti zavisi od više činilaca. Najsigurniji pokazatelj da je plod maline sazrio za berbu je da se lako odvaja od cvjetne lože i da se pri tome ne gnječi. Sorte maline sa čvršćim plodovima treba brati gotovo potpuno zrele, a sorte s mekanim plodovima nešto ranije.

Pošto se u maline i drugog jagodastog voća fiziološka (botanička) i tehnološka (konzumna) zrelost plodova vremenski podudara i plodovi dozrijevaju samo na biljkama, to berbu maline treba izvršiti samo kratko vrijeme prije potpune zrelosti ili kada su potpuno zreli i dok su još čvrsti, ali ne i prezreli. U punoj zrelosti plodovi maline su najkvalitetniji, tj. najukusniji, najaromatičniji i najobojeniji. Međutim, kada se beru ranije nego što treba, onda su kiseliji i slabije obojeni, a u protivnom slučaju prezreli plodovi su neukusni i brzo propadaju.

Vrijeme i način berbe plodova maline dobrim dijelom zavisi i od namjene njihovog korišćenja — za potrošnju u svježem stanju, za preradu ili za zamrzavanje. Tako za potrošnju u svježem stanju, proizvodnju kompota i za zamrzavanje treba brati najbolje plodove maline, 1 ili 2 dana prije potupune zrelosti, dok ostale plodove namijenjene za druge vidove korišćenja (preradu u sokove, koncentrate, džem i dr.) treba brati kada su potpuno zreli.

Određivanje vremena berbe plodova maline u izvjesnoj mjeri zavisi i od udaljenosti tržišta. Ako se plodovi mogu dopremiti na tržište ili u fabriku za preradu u toku istog dana, onda treba brati samo zrele plodove. Međutim, kada se plodovi maline duže transportuju, treba ih brati nešto prije potpune zrelosti, bez obzira na namjenu njihovog korišćenja.

Organizacija i tehnika berbe. Pri gajenju maline berba plodova je izuzetno važan posao, jer zahtijeva dosta radne snage, mora se izvoditi u više navrata i veoma pažljivo, kako bi se izbjeglo njihovo oštećenje. Pored toga, berba maline obavlja se uglavnom ručno, pa na nju otpada 70-80% svih troškova proizvodnje. Iz ovih razloga berba treba da bude dobro organizovana, sa obezbijeđenom potrebnom radnom snagom, ambalažom i priborom, kao i precizno utvrđenim postupkom preuzimanja obranih plodova.

Pošto plodovi maline dozrijevaju brzo, u periodu pune berbe treba ih brati svaki drugi dan, a ako je vrijeme toplo i suvo, onda i svakog dana. Čestom berbom prinos maline se povećava i do 25%. Berbu maline po mogućnosti treba obavljati kada je vrijeme prohladno i suvo. Ako je toplo i sunčano, berbu treba obaviti izjutra, poslije dizanja rose i predveče. Ukoliko se beru vlažni ili zagrijani plodovi, onda se ubrzava njihovo propadanje i truljenje.

Berbu treba organizovati tako da prva grupa berača bere samo kvalitetne plodove (krupne, čvrste, zdrave, neoštećene i bez crva) za zamrzavanje i za svježu potrošnju i pri tome ih klasira i stavlja u ambalažu u kojoj će se i prodavati. Druga grupa za njima bere ostale zrele, prezrele, pa i natrule plodove, s tim što ih stavlja u posebnu ambalažu. Veoma je važno napomenuti da se prilikom obavljanja svake berbe moraju obrati svi zreli, oštećeni, natruli i truli plodovi i iznijeti iz zasada, tako da zasad poslije svake berbe ostane čist.

Plodovi maline su sočni i vrlo nježni, pa ih treba brati što je moguće pažljivije. Pri tome treba posebno voditi računa da se plod ne zgnječi i da se ne ostavljaju zreli plodovi. Ukoliko se ostave zreli plodovi, oni opadaju i trunu, pa se na taj način znatno smanjuje prinos, a služe i kao leglo truležnice ploda. Plodovi se beru bez čašice i peteljke. Izuzetno, za slanje na udaljenija tržišta u svježem stanju beru se prije potpune zrelosti i sa čašicom i kratkim peteljkama.

Berba se obavlja sa obje ruke i pri tome se koriste tri prsta — palac, kažiprst i veliki prst. Dlanovi «šake se okreću prema gore i prstima plod pažljivo odvaja od cvjetne lože. U šaci se mogu držati samo 2 do 3 ploda maline. Obrani plodovi se pažljivo spuštaju u pljosnatu korpicu, koja je vezana za pojas ili za vrat. Kada se korpica napuni, ostavlja se pored reda u hlad. Poslije toga korpice se sakupljaju i pakuju za transport. Ukoliko se beru plodovi u plitke holandeze za zamrzavanje i svježu potrošnju, treba stavljati samo dva reda plodova. Za ove namjene plodovi maline ne trpe pretresanje, pa se pri samoj berbi vrši klasiranje i odstranjivanje opalog lišća i drugih primjesa.

U zavisnosti od osobina sorte, krupnoće i količine zrelih plodova, umješnosti berača, sistema gajenja i drugih činilaca, jedan radnik za osmočasovno radno vrijeme može da obere od 40 do 60 kg. Pošto se u našoj zemlji sada najviše gaje sorte maline krupnijeg ploda (podgorina, gradina, vilamet i moling eksploit), i to po sistemu špalira sa uklanjanjem prvih serija mladih izdanaka, to jedan radnik za 8 časova rada može da obere oko 50 kg maline.

Pošto je ručna berba maline veoma skupa, a nema ni dovoljno radne snage, posljednjih godina u razvijenijim zemljama čine se pokušaji da se berba maline mehanizuje. Paunović, Mišić i Stančević (1974) navode da se na sjeverozapadu SAD (Oregon i Vašington) specijalnim mašinama obere preko 50% površina pod crnom malinom. Na žalost, plodovi postojećih sorti crvene maline su suviše osjetljivi, pa se za sada ne mogu brati raspoloživim mašinama. Međutim, Kazakov (1983) iznosi da je u SSSR-u stvoreno više novih sorti maline, koje su pogodne za mehanizovanu berbu, od kojih su najinteresantnije sputnica, balzam, skromnica i brigantina.

Klasiranje i pakovanje

Plodovi maline koji su namijenjeni za prodaju u svježem stanju podliježu kontroli kvaliteta, posebno kada se izvoze. Klasiranje se vrši po sortama, krupnoći, boji, stepenu zrelosti i kvalitetu, a ima za cilj da se postigne ujednačenost plodova u jednom pakovanju, njihov ljepši izgled i znatno veća cijena.

Prema kvalitetu za tržište plodovi malifie razvrstavaju se u tri klase: kvalitet ekstra, kvalitet I i kvalitet II.

U kvalitet ekstra svrstavaju se plodovi maline iste sorte, zreli i ujednačeni po krupnoći, zrelosti i boji, tj. sa odlikama karakterističnim za odnosnu sortu. Berba je izvršena ručno sa peteljkom i bez peteljke.

U kvalitet I dolaze plodovi maline po svemu slični plodovima iz prethodne klase, s tim što se dozvoljava da u pakovanju bude do 2% plodova s neujednačenom zrelošću koštunica.

U kvalitet II svrstavaju se plodovi maline koji po kvalitetu ne dolaze u obzir za prethodne dvije klase. Dozvoljava se do 10% plodova s neujednačenom zrelošću koštunice.

Plodovi maline za prodaju u svježem stanju pakuju se u „kutije“ (tanjiriće) od polistirola ili parafinisanog kartona sa 0,5% perforacija ili u „korpice“ (JUS D.Fl. 045) napravljene od ljuštenog drveta, koje se prekrivaju celofanskom folijom i u koje staje od 0,5 do 1 kg plodova. Kutije ili korpice se poslije punjenja stavljaju u standardne holandeze ili ramove, kako bi se mogle paletizirati.

Za zamrzavanje plodovi maline beru se i pakuju u dva sloja, u otvorene plitke latvarice — holandeze, drvene ili plastične (JUS S.Fl. 020), a zatim se stavljaju u ramove (JUS D.Fl. 035).

Plodovi maline namijenjeni za preradu beru se u plastične ili drvene holandeze i u njima se na kraćim relacijama otpremaju do fabrike. Međutim, u udaljenijim područjima i kada je put loš, malinu za preradu treba pakovati u pulpašku burad i konzervirati mravljom kiselinom.

Veoma je važno napomenuti da sva ambalaža za pakovanje maline mora biti čista, neškodljiva za ljudsko zdravlje i da nije kontaminirana gljivicama, jer bi to ubrzalo truljenje plodova. Štampane oznake (etikete) moraju biti sa spoljne strane ambalaže i deklarisan isporučilac, sorta, kvalitet, količina i drugi podaci, kao i za drugo voće.

Transport plodova

Na putu od proizvođača ili sabirnog punkta do tržišta, hladnjače ili fabrike, plodovi maline su izloženi različitim nepovoljnim uticajima, kao što su mehanička oštećenja (gnječenje), biohemijske promjene, uticaji toplote, vlage, gljivičnih bolesti, zagađivanje prašinom i drugim. Kod nas se vrlo često deševa da usljed nepažnje i slabe organizovanosti za vrijeme preuzimanja, transporta i manipulisanja i najkvalitetniji plodovi maline postanu gotovo neupotrebljivi. Da se ovi slučajevi ne bi dešavali, moraju se izvršiti sve potrebne pripreme za što brže prihvatanje i dopremanje nježnih i osjetljivih plodova maline do tržišta ili hladnjače u što boljem stanju.

Plodovi maline se mogu transportovati različitim prevoznim sredstvima. Od izbora prevoznog sredstva umnogome zavisi brzina transporta i zaštita plodova od nepovoljnih uticaja, a time i uspjeh transporta. Zato prilikom izbora prevoznog sredstva treba imati u vidu dužinu transportovanja, kvalitet puta, količinu plodova i meteorološke prilike za vrijeme transportovanja.

Prema udaljenosti i načinu obavljanja, razlikujemo unutrašnji i spoljašnji transport.

Unutrašnji transport ili prenos plodova obavlja se na kraćim relacijama, tj. od zasada do privremenog smještaja, a zatim i do otkupnog mjesta. Prenošenje plodova od zasada do privremenog smještaja izvodi se ručno u toku berbe. Odmah nakon završene berbe plodovi maline prevoze se do otkupne stanice pomoću ručnih kolica (na kraćoj udaljenosti), zaprežnih kola s gumenim točkovima ili pomoću traktorskih prikolica. Prevoz treba obavljati po hladovini i na otkupnom mjestu plodovi ne bi smjeli da se duže zadržavaju od 2 do 3 sata.

Spoljašnji transport obavlja se od otkupnog mjesta do tržišta, hladnjače ili pijace. I ovaj transport treba obavljati po hladovini — predveče ili rano izjutra. Za kraće relacije, kada transport traje 1-2 sata, upotrebljavaju se prekrivene traktorske prikolice, kamioni i kombi. Ako se transport obavlja noću, može nešto duže da traje. Prilikom transportovanja ovim prevoznim sredstvima upakovane plodove treba obavezno prekriti celofanskom folijom ili svježim lišćem.

Duži transport svježih plodova maline od 8-10 časova može se obavljati samo pomoću prevoznih sredstava (kamiona, aviona i vagona) u kojima su ugrađeni uređaji za rashlađivanje ili pomoću specijalnih hladnjača s kontrolisanom atmosferom.

U momentu utovara plodovi i prevozna sredstva moraju se rashladiti na temperaturu od 1,6 do 3°C. Svježe plodove maline najbolje je transportovati na temperaturi od oko 0°C, a zamrznute na -18 do -20°C. Stanković (1973) navodi da se prema međunarodnim uputstvima iz 1963godine ne preporučuje transportovanje svježih plodova maline i jagode duže od 3 dana, i to pod uslovima hlađenja od -1 do 2°C.

Čuvanje svježih i zamrznutih plodova

Plodovi maline su veoma osjetljivi i podložni brzom propadanju, pa ih zato u običnim skladištima treba zadržavati što je moguće kraće. I u hladnjačama svježi plodovi maline ne mogu se uspješno čuvati duže vrijeme. Prema podacima Instituta za hlađenje u Parizu, koje navodi Stanković (1973), svježi plodovi maline u hladnjači na temperaturi od 0°C i pri relativnoj vlažnosti vazduha 85-90% mogu se čuvati 3 do 5 dana. Prije iznošenja plodova iz hladnjače treba ih 15-18 sati držati u komorama pri temperaturi 6-8 °C da bi se izbjegla kondenzacija vodene pare na plodovima i njihovo brzo propadanje.

Duže čuvanje plodova maline za preradu može se vršiti i pulpiranjem pomoću mravlje kiseline. Iako je ovaj način čuvanja plodova najjeftiniji, danas se sve više napušta, jer se plodovi maline do upotrebe čuvaju u zamrznutom stanju. Zamrzavanjem se dobro sačuva hranljiva i tehnološka vrijednost plodova, pa i vitamina C, koji je podložan brzom razlaganju.

Postupak zamrzavanja plodova maline je sljedeći; prvo se vrši prethodno hlađenje plodova do 0°C. Kada su plodovi ohlađeni u tunelima za duboko smrzavanje na -35 do -40°C, vrši se njihovo pojedinačno zamrzavanje. Tako zamrznuti plodovi pakuju se u polietilenske kesice od 2,5 kg i po 4 komada slažu u kartonske kutije i do upotrebe čuvaju na temperaturi od -18 do -20°C. U pogledu veličine pakovanja zamrznutih plodova, tendencija je ka usitnjavanju, tako da kesice sadrže 1 kg,-0,5 kg ili samo 0,3 kg. Manja pakovanja su mnogo praktičnija za upotrebu u domaćinstvu. Poslije odmrzavanja plodovi moraju da se upotrijebe za kratko vrijeme.