Vinograd i vinova loza od davnine predstavljaju vrlo omiljenu kulturu. Zbog svojih relativno malih životnih zahtjeva uspjeva gotovo na svim terenima, pa i u ekstremnim klimatskim uvjetima. Svojstvo vinove loze kao penjačice i povijuše čine je prikladnom i za uzgoj na raznim naslonima (armaturama), pa je zbog toga idealna za kultiviranje uz kućne vrtove i slične male površine koje služe za odmor i razonodu.
Danas, kada gradovi rastu, a industrija i promet sve više otežava život u gradu, težnja je Ijudi da podižu vlastite domove vani i vrlo često u brdovitim područjima. Uz takve domove postoje redovito i površine na kojima je zelenilo uz kuće poželjno. Zbog toga gotovo svakodnevno brojni amateri vinogradari traže priručnik koji bi ih poučio kako pripremiti tlo, posaditi i uzdržati vinograd.
Takvih priručnika u sažetom obliku nema, a oni veći su skupi te stoga nisu svakom pristupačni. Za pohvalu je namjena autora da tu prazninu popuni.
Autor kao dugogodišnji stručnjak praktičar sa radom na podizanju velikih plantažnih nasada sa mnogo osjećaja i iskustva dao je zaista praktične upute za osnivanje i održavanje nasada vinograda. I pored nastojanja autora da dade što potpunije upute i ukaže na specifičnost uzgoja vinove loze, zainteresirani čitalac koji želi proširiti znanje trebat će tražiti savjete. Stoga čitalac neka se pridržava i onih sugestija autora kojim ga upućuje na traženje savjeta od stručnjaka i instituta.
Uvjeren sam da će ovo „Malo vinogradarstvo“ udovoljiti namijenjenoj svrsi i da će kod toga čitaocu potaknuti želju za proširenjem već stečenog znanja.
Inž. Slavko Dražić
Sadržaj
PREDGOVOR
OPĆENITO O UZGOJU VINOVE LOZE I PROIZVODNJI GROŽĐA
PRIRODNI UVJETI ZA UZGOJ VINOVE LOZE
GNOJIDBA VINOGRADA
PODIZANJE NOVOG VINOGRADA
Podloge vinove loze
Sortiment vinove loze
Lozni sadni materijal
Raspored čokota u vinogradu
Sistemi uzgoja vinove loze
Armatura u vinogradu
Uređenje terena za vinograd
Iskolčenje sadnih mjesta
Sadnja cjepova
RADOVI U MLADOM VINOGRADU
Prva godina
Druga godina
Postavljanje armature
Treća godina
Četvrta godina
Peta godina
UZGOJ BRAJDE
ZAŠTITA VINOGRADA OD BOLESTI I ŠTETNIKA
STROJEVI I ORUĐA U VINOGRADARSTVU
POPIS ALATA I PRIBORA U VINOGRADARSTVU
NORMATIVI RADOVA U VINOGRADARSTVU
Općenito o uzgoju vinove loze i proizvodnji grožđa
Veliki dio područja Hrvatske po prirodnim uvjetima manje-više sposoban je za uzgoj vinove loze. Te uvjete znali su koristiti naši preci već mnoga stoljeća prije nas.
Za vinograde dolaze u obzir povišeni brežuljkasti tereni, a nisu prikladni kamerriti kao i kontinentalne ravnice. Pretežni dio naših vinograda jesu stari nasadi, uskih razmaka, uzgoja uz kolac te mješavina raznih vinskih i stolnih sojrata. Kratko rečeno vlnogradi su u lošem stanju, traže mnogo ljudskog rada, a proizvodnja grožđa i vina prema tome je skupa.
Pored takvih vinograda u našoj zemlji postoji i nekoliko desetaka tisuća hektara modernih plantažnih nasada, biranih sorata sa širokim razmacima sadnih mjesta. U tim nasadima moguće je stoga obradu tla i zaštitu od štetnika i bolesti provoditi strojevima.
Zadnjih godina počeli su i privatnici podizati mnogobrojne male nasade, i to naročito na vikend-objektima.
Seljaci — vinogradari zapazili su da se neke bolje sorte vina mogu povoljno prodati i u godinama teških vinskih kriza. Osim toga moramo uočiti činjenicu da se posljednih godina selo sve više raslojava: mladi ljudi odlaze za sigurnijom zaradom u industrijske centre, a kod kuće ostaje sve manje radne snage. Uslijed toga mnogi se vinogradi zapuštaju, a posljedica je smanjenje proizvodnje grožđa.
Zbog toga možemo zaključiti da podizanje novih vinograda imade kod nas dobre izglede, ali uz uvjet da strogo vodimo računa o što potpunijoj mehanizaciji nasada.
Vinograd je dugogodišnja kultura, a traži vrlo visoka investiciona ulaganja pa treba nastojati da se stvore što bolji uvjeti za uzgoj vinove loze.
Pogreške učinjene prilikom podizanja teško je ispraviti, a često je to i nemoguće.
Naši vinogradarski stručnjaci izloženi su skoro svakodnevno najrazličitijim pitanjima u vezi podizanja vinograda. Buduće proizvođače zanima u prvom redu izbor sorte i podloge, zatim sistem uzgoja, zaštita od bolesti i štetnika itd.
U izlaganjima ove knjižice dotaći ćemo se svih tih problema nastojeći malim proizvođačima te posjednicima vikend-objekata dati što konkretnije i preciznije odgovore.
Za veće nasade plantažnog značaja prilikom njihovog podizanja potreban je dakako, detaljan projekt koji osim ostalog treba da sadrži i realan račun rentabiliteta.
Takve projekte izrađuju za to određene projektantske organizacije koje raspolažu kvalificiranim kadrom stručnjaka.
Ova knjižica nema pretenzija da posluži takvom radu već, kako je istaknuto, isključivo kao putokaz proizvođačima na malim seoskim objektima te posjednicima vikendica koji žele proizvoditi za vlastite potrebe.
Prirodni uvjeti za uzgoj vinove loze
Vinova loza po svojim je zahtjevima na stanište, skromna biljka. Uspjeva na strmim i mršavim tlima. Ipak da proizvodnja bude rentabilna, nije uputno podizati vinograde u ekstremno lošim prilikama. Vinova loza je južna kultura pa će davati kvalitetne i visoke prinose samo na položajima sa mnogo sunca.
Od klimatskih faktora naročito su važni temperatura, oborine i vjetrovi.
Temperatura. Uspješno se može vinogradariti u krajevima gdje prosječna godišnja temperatura iznosi 10° C. Viša prosječna temperatura od ove još je povoljnija. Važan je i prosjek temperature u vegetacionom periodu kao i ekstremno niske zimske temperature manje od —20° C. U ovakvim uvjetima stradavaju od pozebe neke osjetljivije sorte. U koliko se takve sorte u tim prilikama uzgajaju, vinogradari zagrću čokote u jesen, zemljom.
Oborine. Kiša i snijeg u velikoj mjeri utječu na porast loze i visinu prinosa grožđa. Vinova loza imade vrlo razgranat korijen te je stoga vrlo otporna na sušu. Ipak, ako nema dovoljno vlage, što je slučaj u krajevima sa lošim rasporedom oborina, prinosi su niski i neujednačeni. U našim istočnim krajevima padne oko 600 mm oborina godišnje, u zapadnim u prosjeku godina 900 mm. To su povoljni prosjeci prikladni za postizavanje visokih i kvalitetnih prinosa.
Tuča je oblik oborina koji čini velike štete u vinogradima. Ako je učestalost tuče veća od 4 godine tada se na takvoj lokaciji ne preporuča saditi vinograd.
Vjetrovi čine u vinogradu neprilike jer mogu oboriti čokote, deru lišće te zaprašuju grozdove česticama tla. Prilikom podizanja vinograda treba ustanoviti smjer najjačih i najčešćih vjetrova. Pravac redova treba postaviti okomito na smjer vjetra. Prvi red zaštićuje se vjetrobranim drvoredom od grmlja za živice ili šumskog drveća. Slabije zračne struje u vinogradusu vrlo povoljne jer suše rosu pa imade manje posla sa suzbijanjem bolesti loze. U takvim prilikama poželjno je redove orijentirati u smjeru zračnih struja.
Često na terenima gdje kanimo podizati vinograd nalazimo veće ili manje depresije. One mogu biti vrlo neprikladne ako nemaju dobar protok zračnih struja. Tako nastaju tzv. jezera hladnog zraka u kojima se loza smrzava već kod relativno malih minus temperatura (—12° C). Takve lokacije treba u svakom slučaju izbjegavati.
Položaj vinograda od odlučne je važnosti za postizavanje kvalitete, a i visine prinosa. U našim klimatskim uvjetima najprikladniji su prema jugu orijentirani položaji. Pod izvjesnim okolnostima prikladni su i jugoistočni te jugozapadni položaji pa čak i sjeverni, ako su blago nagnuti, naročito u krajevima sa vrućim Ijetom i malo oborina, kako je to primjerice na području Fruške gore.
Plantažni nasad vinograda »Klokočevik«
Izostavljeno iz prikaza
Poželjno je da nagib terena zbog mogućnosti primjene mehanizacije ne bude veći od 15%U sjevero-zapadnim humidnim predjelima skoro je uvjet da teren za vinograd nešto visi radi boljeg otjecanja suvišne oborinske vode, koja naročito u doba dozrijevanja grožđa previše zavlažuje tlo i zrak. Zaravanci i ravnice na tlu sa nepropusnim slojem imadu često visoku podzemnu vodu a to je veliko zlo za lozu. Ovdje čokot slabo napreduje ili čak ugiba.
Nadmorska visina za uspijevanje vinograda također je ograničavajući faktor. U primorskim krajevima vinova loza uspijeva tik uz more, ako nema posolice. U sjevernim krajevima početna granica za vinograde je oko 150 m nadmorske visine a završava kod oko 400 m. Na nižim terenima stradava od kasnih proljetnih mrazeva i zimskih pozeba, a na višim kasni dozrijevanje grožđa ali je slabiji napad truleži.
Iz izloženog vidimo da su orijentacija prema stranama svijeta i nadmorska visina odlučni za izbor sorte vinove loze. Iz prakse znamo da stolne sorte i one koje kasno dozrijevaju spadaju u naše južne položaje u sjevernim predjelima. Sorte koje ranije dozrijevaju, kao npr. Burgundci i Frankovka, uspijevaju na višim terenima i blago nagnutim sjevernim položajima.
Vrlo je važno koliko sati sunce dnevno i godišnje obasjava vinograd jer on traži mnogo sunca i svjetla. Treba također izbjegavati terene na kojima su česti proljetni mrazevi. I mali mraz u svibnju može uništiti čitav prinos.
Uvijek je dobro, prije nego se odlučimo za podizanje vinograda na novom terenu, konzultirati najbliže susjede koji se dulje bave vinogradarstvom. Oni nas mogu upozoriti na mnoge neprilike na koje bismo naišli brzopletom akcijom.
Tlo. Vinogradi se kod nas sade i rastu na vrlo različitim tlima. Najčešća su ilovasta tla. Ilovača se sastoji od vrlo sitnih čestica gline i nešto krupnijih čestica: pijeska. Ako imade razmjerno više gline, tla su teža, a ako prevladavaju čestice pijeska, ona su laganija. Teža tla su hladna, bolje čuvaju vlagu, a teže se obrađuju. Kod lakših tla stvar je obratna: ona su topla, brže gube vlagu i lako se obrađuju.
Ako glinaste čestice jako prevladavaju, onda su to glinena tla, a njima nasuprot stoje pjeskovita tla sa velikim udjelom pijeska.
Glinena tla zbog teške obrade i slabe prozračnosti nisu najprikladnija za vinograde. Pjeskovita tla su bolja, ali treba kod njih voditi računa da slabo zadržavaju vlagu. Ta tla moramo često gnojiti organskim i minerainim gnojivima, te čestim rahlenjem površinskog sloja, gubitke vlage svesti na najmanje moguću mjeru.
U našim sjevero-zapadnim krajevima sa mnogo oborina čestice gline iz gornjih slojeva ispiru se u donje slojeve tvoreći žilav, za vodu i zrak nepropustan sloj. Da bi loza mogla dobro uspijevati, treba taj sloj bezuvjetno prorahliti, a to činimo dubokom obradom tla, tj. rigolanjem.
Osim takvih tla sa nepropustnim donjim slojem koje zovemo podzolima, imademo kod nas i druge tipove tla na kojima se sade vinogradi. U Srijemu i Vojvodini vinogradi rastu i na crnici, a u Istri, Primorju i Dalmaciji na vapnenim tlima i crvenici.
Gnojidba vinograda
Kod nas imade malo tako siromašnih tala da vinova loza ne bi uspjevala. Raste čak na kamenjarima, ako imade tek nešto sipke zemlje. Međutim, ako vodimo računa o rentabilnosti, a svrha nam je da vinogradarskom kulturom ostvarimo neku dobit, to su zahtjevi na kvalitetu tla kudikamo veći nego ako bismo se zadovoljili da loza samo vegetira.
Od prirode, kod nas i najbolje tlo nema dovoljno temeljnih hraniva da bismo postigli najviše moguće i redovite prinose grožđa. Stoga će u svakom slučaju biti potrebno redovito unašanje potrebnih hraniva, gnojidbom.
Da bismo ustanovili koja hraniva i u kojoj količini su u danom slučaju potrebna preporučujemo ispitati tlo. U tu svrhu treba sa parcele vinograda uzeti prosječni uzorak tla te poslati nekom tloznanstvenom laboratoriju na ispitivanje.
Za uzgoj vinove loze uz srednju opskrbljenost hranivima potrebno je da 100 gr. tla sadrži:
- fosfora (P2O5) 20 miligrama
- kalija (K2O) 35 miligrama
Osim kalija i fosfora za dobar razvitak vinove loze potreban je još i dušik (N) te kalcij (Ca) i drugi elementi, ali u znatno manjim količinama.
U koliko prema analizi tla nema dovoljno nekih temeljnih hraniva, treba ih dodati gnojidbom ,o čemu će još biti govora.
Dušik je temeljno hranivo, a unosi se u tlo u obliku stajskog gnoja I mineralnih gnojiva (KAN, Urea, čilska salitra, amonsulfat).
Stajskim gnojem, osim temeljnih hraniva, unosimo u tlo i mikroelemente i organsku tvar. Ova je vrlo važna za popravljanje fizikalnih svojstava tla jer se povećava sposobnost zadržavanja vlage u lakšim tlima, a teška tla postaju propusnija za zrak i vodu rastresitija pa se lakše obrađuju. Stajski gnoj je stoga danas za vinogradare teško zamjenjiv. Treba ga dodavati svake treće do četvrte godine. Tamo gdje nema mogućnosti vinograd gnojiti stajskim gnojem treba primijeniti drugu vrstu organskog gnojiva. Djelomično možemo stajski gnoj zamjeniti zelenom gnojidbom. Na jesen ili u rano proIjeće, posije se sjeme neke leguminoze (grahoricu, lupinu, djetelinu inkarnatku i dr.). Kad se usjev najviše razvije zaore se ili potkopa. To se čini u svibnju ili lipnju.
Vinova loza ne voli kisela tla. Bolje uspjeva na vapnenim tlima. Dakako, i tu imade granica, dokle može uspijevati. Prema sadržaju vapna (kalcija) određuje se najprikladnija podloga za lozu. Kisela tla popravljamo karbonatima: mljevenim vapnencem, otpadnim vapnom ili hidratom.