Reklama

Drugo izdanje na hrvatskosrpskom jeziku naišlo je na neobično dobar prijem. U toku prve godine nakon izdanja knjižica bila je rasprodata. Piscu i njegovim saradnicima u veliko je zadovoljstvo ako su time nešto doprineli ka unapređenju našeg pčelarstva.

Uzroci tome su po svoj prilici u sadržaju knjižice kojeg nakratko podaje J. Katalinić u svojoj ocjeni, koju navodimo doslovno:

„Avtor je, pišući knjigu, imao na umu tri namjere koje je uspješno postigao.

Prvo, upoznao je svoje zemljake s vrlo zanimljivom činjenicom da su zapravo slovenski pčelari otkrili i uveli prvi nastavljače u pčelarsku praksu i da su prije ravnih dvijesta godina pčelarili nastavljačom. U svijetlu te tvrdnje svakako se slovenski pčelari osječaju neobično. Otkriva se da je njihov največi pčelar i pčelarski učitelj, Anton Janša, zajedno s ostalima, otac i zagovornik nastavljače, a lisnjača A2 koju so nazvali „naš panj“, da je zapravo uvezena košnica, bez slovenske tradicije.

Drugo, dao je tehnologiju pčelarenja nastavljačom, omogućujući tako onim pčelarima koji se odluče da će pčelariti tom košnicom da pčelare onako kako njom valja pčelariti, a ne onako kako su naučili i kako se mora pčelariti lisnjačom AŽ. Tehnologija pčelarenja dana je temeljito, iscrpno i pravilno, tako da se na nju pčelari mogu bez brige osloniti u svom praktičkom radu. Draž toga poglavlja svakako je u prikazu i originalne Janšine košnice i njegovog načina pčelarenja.

Treće, dokumentirao je i dokazivao vrijednost pčelarenja nastavljačama prilozima priznatih slovenskih pčelara praktičara kao što su: Krajnc, Nared, Brglez, Vidmar, Rak, Šauperl, Krmelj, pored samog autora knjige, Rihara. Kad je prošle godine jedan pretplatnik „Pčele“ molio uredništvo da mu da adrese deset pčelara koji su prešli s lisnjača na nastavljače, da jih pita za savijet, jer i sam misli da prijeđe na nastavljače. Uredništvo mu je, umjesto tih adresa, đalo preporuku da nabavi gore spomenutu knjižicu, jer će u njoj naći baš to što traži.“

Treće izdanje na nekoliko mesta donosi dopune, izmjene zahvaIjujući napomenama — željama pčelara kao i usled napretka pčelarske nauke.

Prof. dr Jože Rihar

Sadržaj

PREDGOVOR
SADRŽAJ

I. PČELARENJE NASTAVLJAČAMA

1. Iz života pčelinje zajednice
Matica
Radilice
Trutovi
Leglo
Kada ćemo regulirati leglo

2. Oprema pčelara
Pregled košnica
Pravilnim postupkom izbjegavamo ubodima

3. Smještaj košnica

4. Pčelinja hrana
Biljke koje izdašno mede
Biljke za razvoj legla i održavanje pčela

5. Opis LR košnice
Podnica s pomičnim letom
Nastavak
Polunastavci
Poklopac
Krov
Okviri
Matična rešetka
Bojenje košnica

6. Tehnika pčelarenja LR košnicama
Bilješke
Uzimljenje
Uzimljenje slabih zajednica
Koliko hrane treba košnicama preko zime
Prvi proljetni radovi
Drugi proljetni rad
Treći proljetni rad
Priprema pčelinjih zajednica za pašu
Vrcanje
Male rezervne zajednice — izmjena matica

II. POSEBNA POGLAVLJA O PČELARENJU NASTAVLJAČAMA

UVOD

1. Janšin sistem košnice i način pčelarenja
2. Način proizvodnje meda u Sloveniji u 18. stoljeću
3. Vrste pčelinjih košnica u Sloveniji
4. Biologija pčela i sistem košnice
5. Prednost Langstrothove košnice
6. Tehnologija pčelarenja
7. Moja iskustva s LR košnicama
8. Način pčelarenja na pčelarstvu Mirosan
9. Za veće prinose
10. Nastavljače i matična rešetka
11. Znideršičeva košnica, Kirarova ili nastavljača
12. Pravljenje rojeva iz AŽ košnica za LR nastavljače
13. Novija saznanja o uzimljenju pčela
14. Dobivanje cvjetnog praška
15. Pčelarenje tzv. Farrarovim košnicarna

III. IZ ZNANOSTI I TEHNIKE — S POSEBNIM OSVRTOM NA UZGOJ PČELA U LR KOŠNICAMA

ABECEDNI INDEKS

LITERATURA

I. Pčelarenje nastavljačama

Muha ne da kruha, a ako ga da, za pogaču ga da. (Nar. poslovica)

1. Iz života pčelinje zajednice

Pčele žive u zajednicama u kojima je 10 do 70 tisuća pčela radilica, jedna matica i samo u ljetnim mjesecima koja stotina trutova, rijetko kad više. Pored odraslih pčela, u pčelinjem gnijezdu ima preko ljeta, u saću, poklopljenog i nepoklopljenog legla.

Matica je u pčelinjoj zajednici obično jedna, izuzetno samo za neko vrijeme i dvije ili više. Po vanjštini maticu razlikujemo od radilice i truta. Veća je i dulja od radilice, a zadak joj je zašiljen i đulji od krila.

Kad pregledavamo košnicu, rijetko kad treba tražiti maticu. Stanje pčelinje zajednice utvrdimo tako da pogledamo jednu ili dvije zaležene satine. Ako nađemo jajašca i normalno leglo, znamo da je matica u redu.

Matica je osposobljena samo za nesenje jaja, a nema organa za obavljanje radova u košnici ili za skupljanje hrane.

Matice se među sobom ne podnose. Ako se sretnu dvije matice, bore se sve dotle dok jedna, u pravilu jača, ne ubije žalcom suparnicu.

Pčele mogu živjeti samo u zajednici. Matica živi bez pčela samo 2—3 dana, u pratnji pčela (npr. u kavezu za matice) do jedan mjesec, a u pčelinjoj zajednici i do pet godina.

Prve dvije godine života matica obilno nese, a zatim moć nesenja opada. Zato maticu ostavimo da nese u pravilu samo dvije pune godine.

Matica počne nesti jaja na koncu zime i nese do kasne jeseni. Kad je nesenje najjače, odloži u stanice na dan do 2000 jajašaca, samo to ne traje dugo. U to vrijeme zadak joj silno naraste. Nađasve je važno da zajednica postigne najveći opseg legla u proljetno razvojno doba, da pri nastupu paše košnica bude dovoljna jaka. U cijeloj sezoni matica snese oko 150 000 jajašaca.

Sl. 1. Matica među pčelama u vrijeme kad obilno nese. Okružuju je radilice. Desno gore vidimo truta

Izostavljeno iz prikaza

Matica izlijeće iz košnice samo prvih dana svojeg života, kad se pari, i o rojenju, kad se zajednica dijeli. U košnici je neprestano okružuju mlade pčele, koje je hrane mliječi, a s njenog tijela ticalima ližu tvar koja ih privlači.

Zajednica može izmijeniti maticu na tri načina: za vrijeme rojenja, tihom izmjenom ili samoizmjenom, i u nuždi, ako je zbog ovog ili onog uzroka izgubi.

Pčele radilice ženskog su spola kao i matica, samo što su im jajnici ostali zakržljali i u normalnoj pčelinjoj zajednici ne nesu jajašca, a u zajednici obavljaju sve ostale materinske dužnosti. Hrane i njeguju leglo, sakupljaju nektar i medljiku i prerađuju u med, donose u košnicu cvjetni prašak, vodu i propolis, iz svojeg tijela izlučuju vosak, od kojeg grade saće, a iz žlijezda u glavi izlučuju mliječ. Na svojem tijelu prenose s cvijeta na cvijet pelud i tako oprašuju mnoge biljke, korisne čovjeku. Pčele također čiste košnicu, provjetravaju je i održavaju u gnijezdu potrebnu temperaturu i vlažnost.

Kad je pčelinja zajednica dulje vremena bez matice i sama je više ne može uzgojiti, jer u stanicama nema više ni jajašaca ni mladog legla, a na saću ni jednog matičnjaka, pčele hraniteljice počnu hraniti mliječi svoje družice. Pod utjecajem bjelančevinaste hrane počnu se u tako hranjenih pčela razvijati jajnici i pojedine pčele mogu odlagati u stanice manji broj jajašaca. A takva su jajašca neoplođena i iz njih se razvijaju trutovi. Ti trutovi, koje narod zove »divlja pčela«, i grbavo legio, koje zove »rđav crv«, znak su da zajednici nije uspjelo uzgojiti maticu i da je osuđena na propast.

Pčele u dobi od 21 dana zovemo i kućne pčele, jer obavljaju prije svega radove u unutrašnjosti košnice. Za sunčanih dana, oko podneva, mlade pčele izlaze na pročisni izlet, što znači da se čiste i upoznaju s okolišem svojeg prebivališta. Druga skupina pčela sastoji se od pčela sabiračica jer donose iz okoline hranu ako je, dakako, povoljno vrijeme.

Skupina pčela izviđačica karakteristićna je po odsustvu dlačica na prsima i zadku, Izviđačice izlijeću rano u jutro u potrazi za novim izvorima hrane i po povratku u košnicu mobilišu sabiračice.

Ljeti pčele žive 5—6 tjedana, a one koje se izlegu u jeseni prežive zimu i žive 6—8 mjeseci.

Broj pčela mnogo se mijenja preko godine. Najmanje ih je, i to 10—15 tisuća na koncu marta i na početku aprila, a potom pčelinja zajednica naraste na 70 pa čak do 80 tisuća članova.

Trutovi su u pčelinjoj zajednici mužjaci kojima je dužnost da osjemene maticu. Druge radove u košnici ne obavljaju. Pojavljuju se u proljeću, a pčele ih podnose samo dotle dok je to zajednici od koristi. U jesen ili kad paša jenja, počnu ih izgoniti. Na koncu jeseni nađemo trutove samo u košnicama s neosjemenjenom maticom ili u bezmacima.

Trutove s lakoćom razlikujemo od pčela jer su veći od njih. Teški su u prosjeku 0,2 g, pčele međutim u prosjeku samo 0,1 g.

Pčelinja zajednica uzgoji preko godine nekoliko tisuća trutova, a maticu osjemeni samo 6—8 trutova. Za uzgoj trutova upotrijebe pčele mnogo vremena i hrane.

Pčele rado grade trutovske stanice u oštećeno saće ili satne osnove. Mnogo trutovskog saća naći ćemo i u košnicama u kojima su pčele same gradile saće. Dodavanjem cijelih lijepo izrađenih satnih osnova utječemo na zajednicu da uzgaja manje trutova.

Leglo

Mlada se matica između 5 i 10 dana svojeg života osjemeni u zraku, a 2 do 3 dana potom počne nesti jaja. Neke matice počnu nesti već osmog dana pošto su se izlegle, a ako matica ni nakon 15 dana još ne nese, znači da će biti lošija ili da će ostati jalova. Neosjemenjene matice nesu neoplođena jajašca iz kojih se razvijaju trutovi.

U gnijezdu ćemo naći na satinama otklopljeno i poklopljeno leglo. Otklopljeno leglo sastoji se od jajašaca i ličinki koje nazivamo i crvići. Osmog dana pčele poklope stanice s ličinkama poroznim poklopčićima. Otada dalje govorimo o poklopljenom leglu. Ličinka se u stanici zapređe i promijeni u kukuljicu. Kad se razvije u odraslog insekta, mlada pčela progrize poklopac i izađe iz stanice.

Sl. 2. Zaležena satina. U sredini je poklopljeno leglo, zatim otklopljeno sa starijim ličinkama, a na rubu leglo s mlađim ličinkama i jajašcima. Između legla i meda — u desnom gornjem kutu — ima nekoliko stanica ispunjenih peluđom. Slijeva, u sredini, nalaze se izvučeni matičnjaci, a lijevo dolje veće, trutovske stanice

Izostavljeno iz prikaza

Pčelar mora znati koliko traje razvojno doba matice, radilice i truta, pa stoga navodimo ovu tabelu.

  • Matica
    Iz jajašca se izleže ličinka 3.
    Stanica je poklopljena 8.
    Izleže se insekt 16.
    Duljina života može više godina
  • Radilica
    Iz jajašca se izleže ličinka 3.
    Stanica je poklopljena 8.
    Izleže se insekt 21.
    Duljina života u ljetu 5—6 tjedana; a zimi 6—8 mjeseci
  • Trut
    Iz jajašca se izleže ličinka 3. dana
    Stanica je poklopljena 10. dana
    Izleže se insekt 24. dana
    Duljina života do dva mjeseca, i to samo u ljetu

Razvojni stadij matične ličinke kraći je od razvojnog stadija radiličke ličinke za jedan dan, a razvojni stadij matičine kukuljice za četiri dana. Najkasnije se razviju trutovi.

U tabeli je navedeno samo prosječno razvojno doba, koje u najboljim uvjetima može biti za jedan dan kraće, ili za jedan ili više dana dulje, ako se gnijezdo bilo ohladilo.

U pčelinjem je gnijezdu u sredini leglo, a nad njim je med. Između legla i meda obično je vijenac stanica sa cvjetnim praškom.

Prvog dana života primaju radiličke i matične ličinke približno jednaku hranu, tj. mliječ. A daljnjih dana ličinke u radiličkim stanicama dobivaju drukčiju hranu, koja je lošija i manje je ima. Zato radiličke ličinke u razvoju zaostanu, a u biti su zapravo zakržljale matice.

Sl. 3. Prisilni matičnjaci.

Izostavljeno iz prikaza

Na svijetlim satinamaizgrađeni matičnjaci slični su rojevnim matičnjacima. S njima ih možemo zamijeniti osobito onda kad su nanizani po rubu satina

Katkad počnu pčele mladu ličinku u rađiličkoj stanici obilnije hraniti mliječi. Zatim stanicu povećaju, saviju, i u njoj se može razviti normalna matica. U tom slučaju govorimo o prisilnim matičnjacima. Zajeđnica tako dođe do nove matice ako ju je iznenađa izgubila ili ako ju je pčelar namjerno oduzeo. Ličinke od jednog dana služe nam i za uzgoj matica za vlastite potrebe, kao i u uzgoju na veliko.

Kako ćemo regulirati leglo?

Uspjeh u pčelarenju zavisi prije svega od pčelareva utjecaja na veličinu legla.

Kad se počne na koncu januara ili u februaru rascvjetavati crnjuša proljetna (Erica carnea L.), a osobito kad pčele počnu u martu donositi pelud s ive, matice počnu obilnije nesti. Ako je tada vrijeme ugodno i ako se zajednice mogu opskrbiti cvjetnim praškom, ispunjen je najznačajniji uvjet za dobar razvoj zajednice te godine.

Opseg legla zavisan je, dakako, od snage zajednice, zalihe hrane i od broja satina koje matica ima na raspolaganju. Ako smo uzimili zajednice u dva nastavka, gnijezdo je onda obično u gornjem. Loše bi bilo kad bi tada leglo bilo samo u donjem nastavku. U tom slučaju nastavke međusobno zamijenimo, tako da će pčele prenositi hranu iz donjeg nastavka u gornji, u plodište.

Na opseg legla preko godine, a osobito u proljetnom razvojnom doba, možemo utjecati na nekoliko načina:

  • zajednice prihranjujemo tijestom;
  • zamjenjujemo, dodajemo nastavke;
  • u gnijezdo dodajemo satine i satne osnove.

Nesenje i hrana. Matica će nesti normalno samo ako u košnici bude uvijek bar 4—6 kg hrane. Moramo biti svjesni toga da za uzgoj legla na jednoj satini pčele potroše gotovo punu satinu meda, a za uzgoj 1 kg pčela i dobar kilogram cvjetnog praška.

Treba da znamo i to da zajednica na određen način gladuje i da matica nese samo u ograničenoj mjeri ako hranu crpe samo od zaliha. Matica u potpunoj mjeri nese samo onda kad u košnicu hrana dolazi bilo iz prirode bilo iz hranilice.

Nesenje i košnica. U košnici A2 imamo jedinstveno plodište, a u nastavljačama je drugačije. U košnicama LR plodište je obično u dva nastavka, a u polunastavcima LR ili Dadantovim medištima matica zaleže 3—4 polunastavka. Mogućnost premještanja plodišnih nastavaka rađa razne načine pčelarenja. Pčelar mora neprestano biti svjestan prednosti koje mu u tom pogledu pruža košnica nastavljača, pa treba da izabere postupak koji će mu omogućiti da mu zajednice o glavnoj paši budu što razvijenije. A budući da su klimatske i pašne prilike u našim krajevima vrlo različite, nije ni moguće u ovoj knjižici prikazati jedinstven način pčelarenja. Obrađivat ćemo samo opća načela kako se postupa s nastavljačama i nekoliko iskušanih primjera pčelarenja (vidi str. 82—104), pa će se većina moći sama opredijeliti za onaj način koji najbolje odgovara prilikama pojedinog kraja i pčelarevim željama.

Kako ćemo postupati s nastavljačama da postignemo obilno leglo i time veliki prinos? Imaju tri mogućnosti:

  • Nastavak s već zaleženim satinama nastavimo na jednostruko plodište. Ako u plodištu ima 7—8 zaleženih satina, dobra će se matica za nekoliko dana naći u nastavljenom plodištu. Još brže i pouzdanije matica će prijeći gore ako usred nastavka stavimo 1—2 zaležene satine.
  • Nastavak podmetnemo pod plodište i tako razvoj legla donekle usporimo, jer matica sporije prijeđe dolje nego gore. A ako su u podmetnutom nastavku samo satne osnove, matice se još više odbijaju.
  • Nastavak s izgrađenim saćem stavimo među dva zaležena plodišta. Matica počne naglo nesti u umetnutom nastavku, a zanemari nesenje u donjem plodištu. Nese, dakle, samo u gornja dva nastavka. Ako su u umetnutom, srednjem, nastavku satne osnove, matica nese u gornjem nastavku, a s vremena na vrijeme premakne se u donji nastavak. A ako su u umetnutom nastavku naizmjence izgrađene satine i satne osnove, matica će početi brzo nositi i u nj.

Uzmimo u obzir i ovo:

  • U jesen i u zimi pčelinje klupko pomiče se uvis, za hranom. Rano u proljeću naći ćemo pčelinje gnijezdo u gornjem nastavku ako smo prezimili u dva normalna nastavka, a ako smo zajednice prezimili u jednom normalnom nastavku, gnijezdo će biti pod poklopcem.

A u proljeće, naprotiv, kad matica nese, pčelinja zajednica postupno se pomiće dolje, na satine koje su đotle bile prazne.

  • Matica radije nese u visoke satine nego u niske, bolje nese u normalnim nastavcima nego u polunastavcima.
  • Ako su u nastavku satne osnove, matica neće početi u njih nesti sve dok ih radilice ne počnu izgrađivati.

2. Pčelareva oprema. pregled košnica. radovi sa pčelama

Početnik treba da počne pčelariti manjim brojem košnica. Ako u proljeću imamo jednu zajednicu koja ima normalnu maticu, a vremenske su i pašne prilike bar donekle pogodne, upotrebljavati ćemo preko godine jedan do dva nastavka za plodište i jedan do dva normalna nastavka za medište. Zato savjetujemo da LR košnica ima u pravilu tri nastavka — zajedno za plodište i medište. Svaki nastavak ima po 10 okvira, tj. svega 30 okvira i 30 satnih osnova. Na drugom mjestu potanko su opisani sastavni dijelovi LR košnice i njihova upotreba,

Pčelareva oprema: Dimilica, dlijeto, kapa. Za svaki slučaj pobrinemo se i za rukavice. Obično je tako da rukavice natičemo sve dotle dok ne dobijemo pouzdanje u se i u pčele, i odonda ih dalje više ne upotrebljavamo, jer je rad sa pčelama ugodnji bez rukavica. Kapu redovito upotrebljavamo, iako mnogi stariji pčelari mogu i bez nje. Dlijeto izradimo po uzorku. Njim razmičemo okvire, rastavljamo nastavke, stružemo propolis, čistimo voštane zaperke s ravnih dijelova košnice i okvira, čistimo podnice. Ako uhvatimo dlijetom za podnicu, možemo premaknuti čitavu košnicu. — Dimilicu napunimo tankim drvom, osušenom gljivom, suhim lišćem ili suhom travom, vrećevinom, likom od drva, otpacima foča ploča, tresetom, domaćim duhanom, osušenim i srezanim zajedno sa stabljikom itd.

Sl. 4. Sastavni dijelovi košnice nastavljače LR: podnica, nastavak, okviri, okvirna hranilica, poklopac, krov; i oprema pčelara: kapa, đlijeto, dimilica

Izostavljeno iz prikaza

Okvirna hranilica ili Doolittleova zauzima prostor jednog okvira. U nju stane 2,5 1 šećerne otopine (ili tijesta).

Pregled košnica

Prije otvaranja košnice svaki put dobro promislimo što zapravo želimo pregledom utvrditi, čemu je pregled potreban. Ne otvarajmo košnice u bespašno doba. Obucimo se u svijetlo pamučno odijelo kojem su rukavi i nogavice stiješnjeni, i obujmo gumene cipele. Priredimo dimilicu koja se neće ugasiti onda kad nam bude najpotrebnija. Dlijeto će nam pri radu biti dragocjeno pomagalo.

Pri otvaranju košnice nadimimo pčele kroz leto ili kroz rupu na nastavku, skinimo krov i puhnemo dima kroz rupu u poklopcu. Dlijetom podignemo poklopce i ponovo pčele pažljivo nadimimo.

Ako je zajednica u dva ili više nastavaka, dignemo krov, izvrnemo ga i položimo na susjednu košnicu ili na zemlju. Gornji nastavak najprije pomaknemo đlijetom i postavimo ga unakrst na krov.

Vještom pčelaru dosta će biti već pregled odozgo i odozdo. Plođišni nastavak pregleđamo odozdo tako da ga s jedne strane malo ukoso dignemo.

Pri pregledu držimo okvir nad nastavkom. Ako se toga ne držimo, može nam pasti na zemlju klupko mladih pčela ili matica.

Pčele dimimo samo lagano. Ako ih dimimo previše, bit će još srditije nego što bi bile da ih uopče nismo dimili, ostavljaju satine, navaljuju na leto i bježe iz košnice.

Pravilnim postupkom izbjegavamo ubodima.

Košnice pregledavamo samo onda kad pčele živahno izlijetaju i kad termometar u hladu pokazuje najmanje 14—16 °C, a ako je samo moguće, i 20°. Kad bismo košnice otvarali na hladnom ili vjetrovitom vremenu, ohladili bismo unutrašnjost košnice i time kočili razvoj legla. Pregled obavljamo po mogućnosti izjutra i u vrijeme kad su stare pčele na paši. Za vjetrovitog, hladnog vremena, kad nema paše, na većer, kad su stare pčele kod kuće, dobijemo najviše uboda. Uznemirene i zato agresivnije su bolesne i pčele u bezmatcima. Kad je preko dana žega, pregledavajmo pčele samo u jutarnjim, večernjim satima i kasno poslije podne.

Ne bojmo se pčela! Ne branimo se ako nas oblijetaju. Ako se branimo rukama, time ih mamimo, dražimo. Pčele draže i vunena, svilena, crna i tamnoplava odijeia, miris po znoju, alkoholu, bijelom luku, miris žena u vremenu menstruacije i slično.

Ako nas pčela ubode, želo što pre otstranimo noktom, nožičem, dlijetom. Ubodeno mesto ne stiskamo. Zelo ne otstranjujemo iz kože istiskivanjem.

Znajmo da će se zajednice bolje razvijati ako ih manje pregledavamo. Nastavcima možemo uspješno pčelariti i onda kad ih pregledavamo samo tri do četiri puta preko godine. Općenito bismo unaprijed teško predvidjeli koliko ćemo puta morati košnice otvarati. Pri pregledu nas zanima ima li u saću dovoljno hrane, koliko ima legla i kakvo je, je li počela nesti mlada matica, jesu li izgrađene dodane satne osnove i sl.

3. Smještaj košnica

Izbor mjesta za košnice od velikog je značaja za postizavanje prinosa i za zdravlje pčela. Košnice neka budu što bliže biljkama koje daju pčelama hranu za razvoj i održavanje, i isto tako što bliže biljkama koje pružaju glavnu pašu. A ne smiju smetati susjedima. Pčelinjak mora biti zaštićen od sjevernih i sjevernoistočnih vjetrova, neka bude okrenut na jug ili jugoistok, na suhom, ocjeditom, malo nagnutom tlu, na rubu šume, gdje otječe hladan zrak i gdje s proljeća snijeg brzo kopni. Košnice neka budu podignute 25—50 cm od tla. Neka budu za 1—3 cm nagnute naprijed, da eventualna voda s podnice lakše otjeće. Međusobno neka budu udaljene po mogućnosti 0,5—1 m, razmještene u skupinama po 3—5, ne u ravnim vrstama.

Pri izboru mjesta držimo se ovoga:

1. Biljke sa cvjetnivn praškom i nektarom. Znamo da pčele lete tražeći hranu doduše dosta daleko, ali se uspješno razvijaju i sakupe viška meda samo onda kad nađu hranu u blizini, u polumjeru od 1—2 km. U ranom proljeću pčele izlijeću samo nekih sto metara đaleko od pčelinjaka.

Košnice neka budu smeštene u blizini vode: vrela, napajališta, potoka ili neke druge tekuće vode. Ne stavljati košnica na močvarnom terenu.

Na pčelinjaku imamo obično 25 do 60 košnica, što zavisi od pašnih prilika kraja. Ako imamo veći broj košnica, razmjestit ćemo ih tako da će na pojedinom mjestu biti 20—30 košnica. Pčelinjaci neka budu bar 2—3 km jedan od drugoga. Ako su pašne prilike slabe, držat ćemo na jednom mjestu samo po 10—15 košnica, a pčelinjaci 1—2 km razđaleko.

Sl. 5. Skupina košnica na Dedinu u Gorskom kotaru — god. 1971, dobro zaštićena od sjevernih vjetrova

Izostavljeno iz prikaza

Sl. 6. Zaklonjen položaj iza kame-nite ograde čuva u primorju pčele od bure

Izostavljeno iz prikaza

Sl. 7. Živica od niskog ili visokog drveća i nasadi višanja u pozadini pružaju pčelama dovoljnu zaštitu

Izostavljeno iz prikaza

2. Zaštita od vjetra. Košnica neka bude na sunčanom mjestu, što je važno osobito u jesenskom, zimskom i proljetnom doba. Drveće i grmlje, živice, zgrade, ograde čuvat će košnice od jakih vjetrova, a preko dana od pripeke. Ako su košnice u ljetnoj vrućini preko dana u hlađu, pčele će biti marljivije, a radove oko njih lakše ćemo obavljati. Katkad je dobro za pčelinjak podići umjetne vjetrobrane, ograde ili krovove košnica zasjeniti. Samo, previše hlada utjecalo bi nepovoljno i pčele bi izjutra počele kasnije izlijetati, u zimskim bi mjesecima imale manje mogućnosti da se na vrijeme iščiste itd. Leta košnica treba okrenuti na jug ili na jugoistok.

Sl. 8. Košnice u skupinama 3—5 na Pokusnom pčelarstvu Zavoda u Dolskom. Pčele više sakupe meda i manje se roje ako su košnice pod voćkama. U jeseni, preko zime i u proljeću, kad je drveće golo, sunce grije košnice

Izostavljeno iz prikaza

3. Zaštita Ijudi i domaćih životinja. Pčelinjak treba da bude bar 10 m udaljen od zemljišta susjeda i 20 m od javnih zgrada, cesta, igrališta itd. Ako bi pčele ugrožavale pješake ili promet na cestama, zasadit ćemo ispred pčelinjaka drveće, visoku živicu ili pak postavimo bar 2 m visoku ogradu, da izbjegnemo neugodnostima. Živica ili ograda treba da seže bar 2 m dalje od svake strane pčelinjaka. Košnice neka ne budu u blizini pašnjaka na kojima pasu domaće životinje.

4. Pčelinja hrana

Pčele potroše za razvoj legla i za svoje uzdržavanje velike količine hrane. A pored toga, i pčelar očekuje od njih prinos meda i cvjetnog praška.

Biljke koje izdašno mede. Za pčele u našoj zemlji od najvećeg je značaja paša na bagremu, suncokretu, livadama, uljanoj repici i kestenu. U Sloveniji i Gorskom Kotaru pčele najviše sakupe šumskog meda. Za jelovu i omorikovu medljiku poznato je, da se ne pojavljaju svake godine. Nekih godina puni medišta i medljika s hrasta, lipe i druge bjelogorice.

Izdašna može biti paša na kadulji i zanovjetu u Dalmaciji, na vrijesku u Lici, Hrvatskom primorju i u Bosni te na ružmarinu, vrijesu i lavandi na otocima. Među navedenima od naročitog je značaja jesenska paša na plavom vrijesku, koja povoljno utječe na prezimljenje i razvoj pčelinjih zajednica u narednoj godini, a nekih godina daje i obilan prinos meda.

Kod pčelarenja na stalnom mjestu birajmo za košnice mesta gde mogu pčele napuniti medišta bar dva puta godišnje tj. gde raste u neposrednoj blizini smeštaja npr. omorika i pitomi kesten, bagrem i suncokret, livadska paša i vriština i t. sl.

Biljke za razvoj legla i održavanje pčela isto su tako važne za uspjeh u pčelarstvu. Od njih se nadamo prije svega cvjetnom prašku.

U ranom proljeću osobito su važne: lijeska, joha, proljetna crnjuša, iva, šafran, razne vrbe, osobito iva, voćke, maslačak, borovnica. Navedene biljke treba da rastu u neposrednoj blizini, do 0,5 km od pčelinjaka.

U jesen pružaju pčelama nektar i cvjetni prašak postrna heljda, suncokret i repica u miješanim kulturama, astre, zlatošipka, vrišt.

Sadnjom medonosnih biljki u okolici pčelinjaka možemo utjecati na razvoj pčelinjih zajednica, pa tako i na uspjeh pčelarenja.

Napravi novu temu u “Literatura”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">