Vlastiti vrt — hobi, rekreacija i vraćanje prirodi. Način i tempo suvremenog života zahtijevaju relativno malo fizičke aktivnosti. Strojevi i aparati uspješno zamjenjuju čovjeka u težim fizičkim poslovima, ali ga, s druge strane, prisiljavaju i ograničavaju na jednolične radnje u istom položaju u zatvorenom prostoru, često izloženom prašini, šumovima i buci. Naoko lagani fizički rad zahtijeva veliku koncentraciju, koja ne smije popustiti ni pri povratku kući u zagušenom prometu gradskih ulica i prigradskih prometnica. Intelektualni rad još je veće opterećenje za živčani sustav u suvremenom moru spoznaja i informacija.
Okretanje prirodi i fizičkoj aktivnosti predstavlja izvanrednu protutežu. Mali vrt — povrtnjak idealno je mjesto za takav hobi. Raznolike fizičke radnje, kretanje na čistom zraku i veselje pri promatranju gotovo svakodnevnih promjena u rastu i razvitku povrtnih kultura te, konačno, berba, očigledni rezultat tih aktivnosti, pružaju čovjeku zadovoljstvo. Tu ne treba čekati cijelu sezonu. Uvijek se nešto sije, sadi ili bere. Salata iz vlastitog vrta ima posebnu vrijednost, ako i nije onog izgleda kao iz staklenika ili nekoga drugog intenzivnog uzgoja, kvaliteta joj je bolja, jer je sasvim svježa.
Povrtnjak uz obiteljsku kuću ili vikendicu prava je škola za djecu i omladinu. Znanost o prirodi
tu je prisutna u stvarnosti, a ne samo u knjizi i na nastavi u školi. Pomažući u radovima u vrtu, mladi će ljudi naučiti cijeniti hranu. Shvatit će koliki je rad u to uložen i kako je besmisleno i štetno bacati hranu. Generacije koje su preživjele razdoblje oskudice to znaju, ali dolaze nove, koje to ne znaju. U današnjem svijetu, gdje još mnogo ljudi oskudijeva hranom, treba koristiti sve putove i načine da mladi shvate vrijednost hrane.
Zašto domaćice najradije kupuju povrće na tržnici od individualnih proizvođača? Sigurno pogađate. Zato što više cijene, i to s pravom, svježe ubrano povrće, a ono je ipak ubrano prije više od 12 sati. Iz vlastitog vrta možete imati sasvim svježe, gotovo direktno iz vrta na stol. To je velika prednost, jer je upravo svježe povrće najbogatije vitaminima. Povrće koje je prošlo svoj neminovni put od proizvođača do potrošača, što ponekad uključuje i kraće skladištenje u hladnjači, gubi ne samo dio vitamina nego i šećera, aromatskih tvari i vode, a sve to utječe da se kvaliteta postupno smanjuje.
Izbor povrća iz vlastitog vrta može biti mnogo bogatiji nego što se može naći u našim prodavaonicama, pa čak i na tržnicama manjih gradova i mjesta. To znači ne samo bolju kvalitetu prehrane već i veću šarolikost i mogućnost najrazličitijih jela.
U kućnom vrtu najveći dio radova izvodi se ručno i zbog toga se mnogo manje primjenjuju kemijska sredstva za zaštitu bilja i borbu protiv korova. To je u izvjesnom smislu prednost, jer uz ispravnu primjenu neophodnih sredstava za zaštitu možemo biti sigurni da je povrće zdravo i bez štetnih ostataka pesticida.
Prema normativima suvremene prehrane, godišnje bi trebalo trošiti po osobi oko 100 kg povrća bez krumpira, odnosno peteročlana obitelj trebala bi u toku godine oko 500 kg različitog povrća. Ako izuzmemo 10 do 20% svježega zimskog povrća iz mediteranskog područja, te povrća iz staklenika, sve se to povrće može proizvesti u kućnom vrtu od oko 250 m2 čiste površine (bez putova).
Aktivni odmor uz rad u vrtu može pridonijeti kućnom budžetu ne samo vrijednost povrća nego i uštedu vremena za nabavu i dopremu. Tako može ostati više vremena za pripremu jela i oživljavanje starih recepata naših baka.
Ovom knjigom želimo vam pomoći stručnim savjetima, da to što bolje i uz najmanje truda ostvarite.
Dr inž. Ružica Lešić, dr inž. Paula Pavlek i mr inž. Josip Borošić
Sadržaj
VLASTITI VRT – HOBI, REKREACIJA I VRAĆANJE PRIRODI (R. Lešić)
POVRTNJAK U SKLOPU HORTIKULTURNOG UREĐENJA KUĆE ILI VIKENDICE (R. Lešić i P. Pavlek)
VAŽNOST POVRĆA U PREHRANI (P. Pavlek)
POTREBA POVRĆA ZA PETEROČLANU OBITELJ (P. Pavlek)
PLAN OBITELJSKOG POVRTNJAKA (P. Pavlek)
VRTLARSKO ORUĐE I OPREMA (J. Borošić)
TLO I OBRADA TLA (P. Pavlek i J. Borošić)
BILJNA HRANIVA I GNOJIDBA POVRĆA (J. Borošić)
VODA I NAVODNJAVANJE POVRTNJAKA (P. Pavlek)
BORBA PROTIV KOROVA (J. Borošić)
PLODORED (P. Pavlek)
ZAŠTIĆENI PROSTORI (R. Lešić)
Materijali za zaštićene prostore
Klijališta
Zagrijavanje klijališta
Priprema klijališne zemlje
Zaštićeni prostori u toku uzgoja
SJEME, SJETVA I VEGETATIVNO RAZMNAŽANJE POVRĆA (R. Lešić)
Sjeme
Sjetva
Vegetativno razmnažanje
UZGOJ PRESADNICA (R. Lešić)
Uzgoj presadnica rajčice
Uzgoj presadnica ranog kupusa, cvjetače, kelja ili korabice
Uzgoj presadnica poriluka
SORTE POVRĆA (R. Lešić)
ZAŠTITA POVRĆA OD BOLESTI I ŠTETNIKA (J. Borošić)
KLIMATSKE PRILIKE I MOGUĆNOSTI UZGOJA RAZLIČITIH POVRTNIH KULTURA (P. Pavlek)
ZELJASTO POVRĆE – KUPUSNJAČE (P. Pavlek)
Kupus
Cvjetača ili karfiol
Kelj
Korabica
Brokula
Kelj pupčar
Raštika
Kineski kupus
LISNATO POVRĆE (P. Pavlek)
Salata
Endivija
Radič
Matovilac
Špinat
Blitva
Novozelandski špinat
Loboda
Komorač
KORJENASTO POVRĆE (P. Pavlek)
Podzemna koraba
Rotkva
Rotkvica
Mrkva
Peršin
Pastrnjak
Celer
Cikla
Crni korijen
Vrtni turovac — bijeli korijen
Hren
PLODOVITO POVRĆE (R. Lešić)
Rajčica
Paprika
Patlidžan
Krastavac
Tikvice, bundeve, buče
Dinje i lubenice
Bamija
LUKOVIČASTO POVRĆE (P. Pavlek)
Luk
Luk srebrenac (ozimi luk)
Češnjak
Kozjak (ljutika)
Vlasac (luk rezanac)
Zimski luk
Stogodišnji luk
Poriluk
MAHUNARKE (R. Lešić)
Grašak
Grah mahunar
Bob
Kukuruz šećerac
VIŠEGODIŠNJE POVRĆE (R. Lešić)
Šparga
Rabarbara
Artičoka
Kiselica
MIRODIJSKO BILJE (P. Pavlek)
Majoran
Mažuran
Bosiljak
Menta
Pčelinja metvica
Ružmarin
Portulak
Ruta
Boreč
Pelin
Maslačak
Kiml
Aniš
Korijandar
Kopar
GLJIVE (R. Lešić)
Pečurke
Mogućnosti uzgoja još nekih vrsta gljiva
SPREMANJE I ČUVANJE POVRĆA PREKO ZIME (R. Lešić)
KALENDAR SJETVE, SADNJE I BERBE POVRĆA (P. Pavlek)
KALENDAR RADOVA PO MJESECIMA (J. Borošić)
Kontinentalno područje
Mediteransko područje
RAZNA IMENA ISTOG POVRĆA
RAZNA IMENA ISTIH MJESECI
Mirodijsko bilje
Mirodijsko bilje sadrži razne tvari, posebno eterična ulja, glikozide, organske kiseline, koje imaju poseban miris i daju specifičan okus, te služe ili kao dodatak jelima, upravo zbog specifičnog okusa i mirisa, ili za pripremu raznih čajeva, zbog ljekovitog djelovanja.
Od mirodijskog bilja koristi se ili lišće ili sjeme ili oboje.
Mnoge vrste mirodijskog bilja potječu iz područja Sredozemlja, gdje rastu samonikle.
Teško je za neko povrće odrediti spada li u mirodijsko bilje, tj. kao dodatak jelima, ili za pripremu jela (salate, variva i slično). Takvo je povrće, npr., luk, peršin, te mrkva, pastrnjak, celer koji se koriste i za pripremu jela a i kao dodatak jelima.
Ovdje ukratko opisujemo neke vrste koje su u nas raširene i poznate, pa je korisno da se nađu i u našem povrtnjaku.
Majoran, Majorana hortensis
Domovina majorana jest sjeverna Afrika. To je jednogodišnja ili višegodišnja biljka, 30 do 50 cm visoka.
Uzgaja se radi suhe zeleni koja sadrži 1,0 do 2,0% eteričnog ulja, a djeluje povoljno na nervni sustav.
Majoran traži lagana humozna tla. Budući da je osjetljiv na mrazove, sije se najprije u topla klijališta. Van se sije tek od travnja, ali samo na sunčanim toplim položajima.
Nakon sjetve sjeme se pokrije i sve do nicanja drži se stalno vlažno. Za 1 m2 treba oko 16 — 20 presadnica (ako se presađuje), a ako se direktno sije, treba za istu površinu oko 0,6 g sjemena. Kako je sjeme sitno, pomiješa se s pijeskom. U svibnju se presađuje na razmake 10×15 cm. Još se može sijati u svibnju u hladna klijališta ili pak vani na posebne gredice. U tom slučaju presađuje se u srpnju. Njega majorana u toku vegetacije sastoji se u okopavanju, plijevljenju i zalijevanju. Prva berba dolazi prije cvatnje. U dobrim godinama moguće su dvije berbe.
Na 1 m2 može se dobiti 0,3 kg zelene mase.
Mažuran, Thymus vulgaris
Mažuran se uzgaja radi lišća, koje se koristi kao začin ili čaj. Ulje, koje se dobiva iz lišća i cvjetnih grančica, upotrebljava se u medicini.
Domovina mažurana je južna Evropa. Naraste 15 do 50 cm visoko.
Vrtlari razlikuju dva tipa mažurana: francuski ili ljetni mažuran i njemački ili zimski mažuran. Prvi je jednogodišnji a drugi višegodišnji, ali najviše ostaje na jednom mjestu 2 do 3 godine. Mažuran voli sunčane položaje, sije se u travnju dosta gusto (za 1 m2 treba 5 do 10 g sjemena). Ne podnosi kisela tla. Ako je klima nepovoljna, sije se u klijališta, a kasnije u svibnju i lipnju sadi na razmake od 15 do 25 cm. Dvogodišnja kultura daje u svibnju prirod 0,2 —0,3 kg na 1 m2 zelene mase. Druga berba dolazi na koncu srpnja ili u kolovozu i daje na istoj površini 0,8 — 1 kg/m2 zelene mase.
Mažuran se može razmnožavati i dijeljenjem.
Bosiljak, Ocimum basilicum
Bosiljak je jednogodišnja biljka, čije svježe ili sušeno lišće služi za začin, te kao čaj za umirenje. Naraste 10 do 40 cm visine, cvate od srpnja do rujna.
Bosiljak je biljka koja voli toplinu. Sije se u ožujku ili travnju u polutopla klijališta ili cvjetne lonce u sobi, a u mediteranskom području vani na gredice. U svibnju se presađuje na razmake od 20 do 30 cm. Za 1 m2 treba oko 16—17 presadnica. Ne bere (reže) se prije cvatnje. Često je moguć i drugi rez u jesen. Prirod na 1 m2 iznosi od dva reza 0,2 —0,3 kg.
Menta, Mentha piperita
U nas je još poznata pod imenom paprena metvica. Kao jedna od najstarijih ljekovitih i kulturnih biljaka, bila je paprena metvica u velikoj upotrebi u starih naroda. U listovima se biljke i u cvjetovima nalazi, pored ostalih tvari, i eterično ulje s mentolom.
Uzgaja se radi suhog i svježeg lišća, koje služi kao začin. Osim toga, iz lišća se dobiva eterično ulje i mentol.
Najbolje uspijeva na laganim, umjereno vlažnim i hranjivim tlima. Razmnožava se ili sjemenom ili dijeljenjem korijena. Sije se u proljeće na posebne gredice, koje se moraju zalijevati. Za 1 m2 treba 0,5 g sjemena. Budući da je sjeme vrlo sitno, nakon sjetve ga ne treba pokrivati zemljom. Rasađuje se na razmake 30 cm biljka od biljke i 35 cm red od reda. Na 1 m2 treba oko 9-10 presadnica. Razmnožava se ili u travnju — svibnju ili pak s jeseni.
Kultivira se oko tri godine. Treba gnojiti u proljeće mineralnim gnojivima.
Godišnje ima dva reza. Jedan prije cvatnje, a jedan nakon cvatnje. Nakon berbe suši se na sjenovitim mjestima.
Pčelinja metvica, Melissa officinalis
Poznata je još pod imenom matičnjak. Odlikuje se kao i mnoge druge usnatice vrlo ugodnim i slatkastim mirisom, koji je sličan mirisu limuna. Trajna je biljka, vrlo razgranjene stabljike i široko jajastih i na rubu jako nazubljenih listova sa dosta dugim peteljkama. Domovina joj se nalazi u istočnim mediteranskim zemljama od Italije dalje na istok. U nas raste ne samo kao kulturna biljka nego i poludivlja. Već je i u starom vijeku pčelinja metvica bila poznata i kao ljekovita i kao medonosna biljka.
Uzgaja se radi lišća, koje služi kao začin, a mnogo se koristi u medicini.
Pčelinja metvica voli dobro, lagano, više suho nego vlažno tlo. Na vlažnim, neprozračenim tlima naročito je osjetljiva prema mrazu. Razmnožava se ili sjemenom ili vegetativnim dijeljenjem izboja. Sije se u travnju ili u hladna klijališta ili pak na priređene gredice. Presađuje se na razmake 25×30 cm. Treba 12 — 13 presadnica na 1 m2. Ako se sije direktno, treba za istu površinu 20 g sjemena. Ako se razmnožava vegetativno, za diobu se upotrebljavaju dvo ili trogodišnje biljke, a sade se na proljeće ili još bolje na jesen. Bere se na početku cvatnje. Moguće je godišnje brati 2 — 3 puta. Prirod je oko 0,1-0,4 kg suhog lišća na 1 m2.
Ružmarin, Rosmarinus officinalis
Najbujnije se razvija ružmarin u Dalmaciji, na otocima Jadranskog mora, u gornjoj Italiji i u brdovitim dijelovima južne Francuske. Kao gusti grm naraste i do 2 m, ima uske i na rubu prema dolje svinute i trajne listove i na ograncima, među listovima, dosta razdaleko smještene plavičaste sitne cvjetove, koji se razvijaju gotovo u toku čitave godine. Kao kulturna biljka bio je ružmarin poznat još prije naše ere.
Uzgaja se radi listova za začin, koji sadrže eteričnog ulja. Destilacijom dobiva se ulje koje služi u medicini.
Ružmarin traži tlo gnojeno stajskim gnojem. Najčešće se razmnožava s pomoću reznica u klijalištima, ali i s pomoću sjemena.
Portulak, Portulaca oleracea
Nekada je rastao samo u Evropi i Aziji. Sada ga nalazimo kao korov po čitavom svijetu. Vrlo je otporan prema suši. Naraste 8 do 20 cm visoko, a cvate od svibnja do rujna. Tri tjedna nakon sjetve već se lišće može koristiti za jelo (priprema se kao salata). Može se sijati od studenog svaka tri tjedna u polutopla klijališta ili pak u sandučiće koji se drže u staklenicima. Portulak u klijalištu treba neprestano zračiti, jer inače biljke stradaju. Sije se omaške, nakon sjetve ne treba sjeme pokrivati zemljom. Nakon prvog reza pokrije se usjev slojem komposta od 1 cm.
Portulak treba za svoj razvoj mnogo topline i vlažnosti. Na otvoreno se sije od svibnja.
Ruta, Ruta graveolens
To je trajnica visoka 30 do 60 cm, potječe iz južne Evrope. Tipična je biljka mediteranskog područja, koja se mnogo iskorištavala u antička vremena. Otporna je prema niskim temperaturama, tako da dolazi i na visinama do 1.100 m.
Uzgaja se radi listova, koji se beru prije cvatnje. Rutino ulje dobiva se ekstrakcijom iz svježe biljke. Čitava biljka ima jak miris, koji potječe od ulja što se nalazi u žlijezdama po zeljastim biljnim dijelovima.
Sije se u travnju na umjereno vlažno tlo u redove. U srpnju ili kolovozu biljke se razrijede na razmake od 30 do 40 cm; tako ostaju za cijelo vrijeme uzgoja. Glavni prirod dolazi tek između 6. i 8. godine. Godišnje daje tri berbe (reza). Na 1 m2 dobije se oko 6 do 7 kg godišnje.
Može se razmnožavati i dijeljenjem. Traži dobro tlo. Gnoji se svako proljeće kompostom. Lišće se upotrebljava kao začin.
Boreč, Borago officinalis
To je jednogodišnja biljka sa slabijim i jako razgranjenim korijenom, na koji se nastavlja do 60 cm visoka i dlakava stabljika. Lišće ima vrlo kratku peteljku, ovalnog je ili jajastog oblika, s dlakama i na jednoj i na drugoj strani. U nas u Dalmaciji i Hrv. primorju raste u poludivljem stanju. Kultura mu počinje tek u vrijeme Arapa u Španjolskoj.
Uzgaja se radi lišća, koje usitnjeno služi kao dodatak salati ili kao povrće. Cvate od lipnja do kolovoza.
Uzgoj boreča vrlo je jednostavan. Na mjestu gdje se uzgaja, kasnije se sam zasijava. Nije izbirljiv na tlo. Najbolje uspijeva na vlažnim, pjeskovitim, vapnenim tlima. Može se sijati na proljeće ili na jesen.
Pelin, Artemisia absinthium
Pelin je trajnica, raste kao polugrm i ima drvenaste donje dijelove, a naraste visoko 60 do 125 cm. Na razgranjenoj se stabljici i brojnim granama nalaze trostruko perasto razdijeljeni listovi, pokriveni gustim svilenim dlačicama. Okruglaste se i vrlo brojne cvjetne glavice nalaze na bogato razgranjenim uspravnim ograncima. Cvate od srpnja do rujna. Pelin raste na neobrađenim mjestima uz zidove i staze, u vinogradima, po suhim kamenim obroncima po čitavoj Aziji i Evropi. Lišće se i završeci na glavicama sabiru u srpnju i kolovozu. Sadrži gorku tvar glikozid absintin. Lišće služi kao začin, te u pripremi likera i sl.
Najbolje uspijeva na toplim sunčanim položajima. Sije se u proljeće na posebne gredice ili se, ako je hladno, sije u klijališta. Rasađuje se na razmake od 50 do 75 cm. Može se presađivati ljeti ili na jesen. Za 1 m2 treba 0,1 g sjemena, Od druge godine bere se godišnje dvaput. Berbom se počinje brzo nakon početka cvatnje. Na jedan m2 dobije se 1 do 2,5 kg svježe i 0,3 do 0,5 kg suhe mase. Sjeme dozrijeva u kolovozu i rujnu.
Maslačak, Taraxacum officinale
Maslačak raste svagdje na travnjacima čitave sjeverne polutke. Varira u razvoju i građi vegetativnih dijelova kao i u veličini, obliku i sastavu cvjetnih glavica. U svim se dijelovima ove biljke nalazi mliječni sok, koji se cijedi iz ozlijeđenog dijela. Vjerojatno je da su maslačak kao lijek i povrće poznavali već i stari Grci i Rimljani. Sa sigurnošću znamo da su ga koristili arapski liječnici. Otada je maslačak u stalnoj upotrebi. Uzgaja se radi lišća, koji služi kao salata.
Maslačak je otporan na sušu. Sije se u ožujku ili travnju, a od svibnja do lipnja rasađuje se na razmake od 30 do 80 cm (ili 30×30 cm — ovisi o sorti). Može se sijati i u kolovozu, pa se presađuje u listopadu. Vrlo je zahvalan na ovršno gnojenje mineralnim gnojivima. Može se bijeliti* tako da se biljka oveže. Korijen može služiti za pospješivanje preko zime. Uzgaja se slično kao korijen radiča.
*Bijeljenje (etioliranje) je postupak kojim se dobiva bijelo lišće bez zelenila. To se postiže vezanjem lišća rozete, pa unutarnji listovi zbog pomanjkanja svjetla pobijele.
Kiml, Carum carvi
Što se tiče zahtjeva prema tlu, kiml nema neke specijalne zahtjeve. Većina vrtnih tala prikladna su za uzgoj kimla. Teška, vlažna tla nisu podesna za uzgoj kimla, isto kao ni pjeskovita tla.
Pri uzgoju razlikujemo uzgoj direktnom sjetvom, i uzgoj iz presadnica.
Kako se kiml bere tek u drugoj godini, prve se godine može podsijati u neki drugi usjev te nakon berbe tog usjeva ostaje kiml sam na polju.
Ako se uzgaja kao podusjev, obrada se ravna prema glavnom usjevu. Sije se u redove, i to dosta rano, tako da se biljke prije jeseni dobro razviju kako bi u zimu ušle što snažnije. U proljeće se sije u ožujku ili travnju. Jesenska sjetva ima prednosti pred proljetnom, jer se biljka snažnije razvije. Sije se na razmake od 25 do 42 cm, odnosno najčešće 30 do 35 cm, a treba 0,6 do 1 g na 1 m2. Sije se na dubinu od 1 do 3 cm.
Ako se kiml sije kao čisti usjev, isto se tako može sijati u jesen ili u proljeće. U toku vegetacije potrebno je nekoliko puta okopavati.
Uzgoj iz presadnica jest povoljniji, jer se biljka brže i bolje razvija. Sije se na dobro priređene gredice u travnju (može se sijati u polutopla klijališta) ako su naročito povoljni uvjeti. Može se sijati još u srpnju, i to sjeme, koje je te godine dozrelo, tako da već slijedeće godine dobijemo prirod. Presađuju se od srpnja do rujna. Ukoliko je toplo vrijeme, treba saditi rano ujutro ili podveče, a ako je tlo suviše suho, treba nakon sadnje biljke dobro zaliti.
U godini dozrijevanja sjemena, njega i obrada su isti, bez obzira na to radi li se o uzgoju direktnom sjetvom ili iz presadnica. Na proljeće treba gnojiti mineralnim gnojivima, koja se dodaju prilikom okopavanja. Pri gnojenju moramo biti oprezni da se ne gnoji suviše velikom količinom dušičnih gnojiva, jer ćemo dobiti slabo sjeme. Zato je bolje gnojiti tim gnojivima za predusjev. Ukoliko smo pred zimu usjev pokrili slamom, na proljeće je treba što prije ukloniti. U toku vegetacije treba češće okopavati, da bi se suzbili korovi.
Čim plodići postaju smeđi, počinje žetva. Pri tom moramo paziti da sjeme ne prezri, jer može doći do osipanja. Dozrijevanje dolazi obično na koncu lipnja, početku srpnja. Može se žnjeti srpom ili rezati škarama. Najpovoljnije je brati ujutro ili podveče, jer je u to vrijeme manje osipanje sjemena.
Prirodi se kreću od oko 6-10 dkg zrna na 1 m2.
Sjeme se suši u tankim slojevima i na zračnom mjestu.
Sjeme (plodići) upotrebljavaju se kao začin, zatim za pravljenje ulja koje služi za dodatak likerima. U pučkoj medicini služi kao sredstvo za reguliranje probave.
Aniš, Pimpinella anisum
Aniš traži toplu i dovoljno vlažnu klimu. Kako nakon dozrijevanja sjemena može doći, uslijed osipanja, do gubitaka, vrlo se često aniš sije kao međuusjev u mrkvi, tako da bi se jedan prirod kompenzirao drugim.
Aniš najbolje uspijeva na plodnim, humusnim tlima. Treba izbjegavati gnojenje svježim stajskim gnojem. Gnoji se mineralnim gnojivima.
Sjeme se sije što ranije u proljeće u ožujku ili u travnju. Sije se u redove u razmake od 20 do 35 ili 40 cm. Dubina sjetve iznosi 1 do 2 cm. Na 1 m2 treba za redomičnu sjetvu oko 2 g, a za sjetvu omaške 2-3 g sjemena. Budući da sjeme polagano niče, potrebno ga je prije sjetve namakati 12 sati u toploj vodi. Da bi se izbjegla nejednolična pregusta sjetva, dobro je sjeme pomiješati pijeskom ili suhom zemljom. Ako su biljke suviše gusto posijane, treba ih nakon nicanja prorijediti. U toku vegetacije potrebno je nekoliko puta okopavati.
Sjeme dozrijeva nejednolično, a počinje dozrijevati u srpnju i traje do konca kolovoza. Znak dozrelosti jest požutjela stabljika i zemljasto smeđa boja sjemena.
Aniš se uzgaja, osim radi sjemena, i radi lišća koje se upotrebljava kao začin.
Prirodi po jedinici površine iznose 0,5 do 0,9 kg/ m2 sjemena.
U pučkoj medicini aniš se upotrebljava za reguliranje probave.
Korijandar, Coriandrum sativum
Uzgoj mu je sličan s uzgojem aniša. Ipak su prirodi sigurniji. Najbolje uspijeva u umjereno toploj klimi sa dovoljno atmosferske vlage. U suviše nepovoljnim klimatskim uvjetima sa mnogo oborina u toku ljeta daje plodove slabe kvalitete, odnosno plodovi slabo dozrijevaju. Tlo treba da je plodno, s dovoljnom količinom vapna i treba da je dovoljno propusno. U prvo vrijeme razvitka, treba korijandar dovoljno vlage. Zbog toga potrebno je za korijandar još s jeseni duboko tlo prekopati i usitniti. Budući da korijandar ima relativno kratak vegetacijski period, potrebno mu je dovoljno hraniva u tom periodu, naročito u vrijeme dozrijevanja plodova. Ima naročito veliku potrebu za fosfornim gnojivima, koja pospješuju dozrijevanje i povećavaju količinu eteričnih ulja u plodu. I slabo topljive fosforne soli može korijandar dobro koristiti.
Sije se u travnju na razmake 20-30 cm red od reda. Nakon nicanja se prorjeđuje. Za 1 m2 treba oko 1,5 —2,0 g sjemena. Sjeme se bere u rujnu. Na 1 m2 može se postići 14 dkg sjemena. Sve ostalo je isto kao kod aniša.
Oba plodića, koja su žute ili smeđe boje, drže se dosta čvrsto zajedno.
Uzgaja se radi plodova (sjemena) koji se upotrebljavaju za začine i domaći lijek, slično kao kiml za reguliranje probave.
Kopar, Anethum graveolens
Uzgaja se radi sjemena (plodića). Uzgoj kopra vrlo je jednostavan, jer nema naročite zahtjeve prema tlu i gnojidbi. Na manjim površinama može se sijati kao podusjev u mrkvu, peršin, špinat, luk i sl. (u odnosu 1:10 kopar: mrkva-sjeme). Za 1 m2 treba 0,8 do 1 g sjemena. Sije se na razmake od 20 do 25 cm između redova, a kasnije se razrjeđuje u redovima na razmake od 5 —8 cm. Sa 1 m2 može se dobiti 1,5 — 2 kg zelene mase.
Sjeme dozrijeva od srpnja do kolovoza. Kako sjeme, kada dozre, vrlo lagano ispada, mora se pri berbi biti pažljiv. Pokošene biljke vežu se u snopiće i ostavljaju na vrtu da se dosuše, nakon toga se ovrše, to jest odvoji se sjeme od ostalog dijela biljke. Prirod sjemena iznosi 6 do 16 dkg na 1 m2.
Upotrebljava se kao začin, a u pučkoj medicini kao sredstvo za reguliranje probave.