PRVI SAM PUT IMAO zadovoljstvo upoznati dr. Johna McKennu nakon jednoga predavanja u Dublinu. Dok smo razgovarali, rekao mi je da piše ovu knjigu, čije objavljivanje nije moglo doći u bolje vrijeme. Ta je knjiga dugo iščekivana i potrebita, a bavi se mnogim problemima i daje odgovore na mnoga pitanja.

Danas ljudi bolje razumiju nuspojave vezane uz dugotrajnu uporabu antibiotika. Davne 1958. godine, kada sam diplomirao farmaciju, to nije bio problem koji je izazivao javnu zabrinutost. No meni je i tada bio na pameti. U to je doba nastupila eksplozija uporabe antibiotika, tableta za smirenje i spavanje. Od tada razvoj tih lijekova ne jenjava, a kada danas pogledam mnogobrojne pacijente koje liječim u svojoj klinici, još bolje razumijem ono što sam zamijetio potkraj pedesetih.

Ova knjiga opisuje mnoge dostupne alternative. Echinacea se, primjerice, u nedavnoj studiji provedenoj na Sveučilištu u Miinchenu pokazala jednim od najboljih prirodnih antibiotika. Dr. Alfred Vogel promicao je echinaceu više od četrdeset godina i presretan sam što vidim da jedno znanstveno izvješće potvrduje njezine velike prednosti. To izvješće dokazuje da postoje prirodni načini pomaganja i jačanja obrane u ljudskome tijelu.

Nedavno su me zamolili da održim predavanje skupini liječnika i studenata medicine u Njemačkoj. Dok sam govorio o imunološkome sustavu, načas sam spomenuo proizvod pod imenom Echinaforce, svjež ekstrakt iz biljke Echinacea purpurea. Liječnici koji su prisustvovali predavanju bili su vrlo zainteresirani za metode koje sam koristio u proteklih trideset pet godina pomažući ljudima s tegobama. Posebice sam bio sretan na kraju predavanja kada je jedna liječnica ustala kako bi potkrijepila ono što sam rekao o echinacei. Navodno je dobila nezgodnu upalu grla na putovanju Brazilom. Budući da nigdje u blizini nije bilo nikakve ljekarne, nije uspjela doći do antibiotika pa je umjesto njih kupila bočicu proizvoda Echinaforce u običnoj trgovini zdravom hranom. Uzela ie dvostruko veću dozu od preporučene vjerujući da joj to neće pomoći i na svoje iznenađenje otkrila da je njezina grlobolja poprilično popustila do večeri. Od tada svojim pacijentima vrlo uspješno propisuje echinaceu.

Ova jasno napisana i sažeta knjiga pravodoban je podsjetnik na velike mogućnosti koje priroda može ponuditi. Priroda je u ravnovjesju i uvijek će imati snagu liječenja. Mnoge teme koje dr. John McKenna dotiče otvaraju put većemu uvažavanju i razumijevanju prirodnih lijekova. Na posljetku, rodeni smo u prirodi i moramo se pokoravati njezinim zakonima ako želimo ostati zdravima i čilima. Sretan sam što vidim da ljudi diljem svijeta sve više postaju svjesni prirodnih alternativa koje su im na raspolaganja umjesto uporabe i zloporabe sintetičkih antibiotika.
Siguran sam da će čitatelje ove knjige impresionirati i obogatiti golema istraživanja i znanje utrošeno u njezino objavljivanje.

Jan de Vries,
liječnik holističke medicine, osteopatije, naturopatije i akupunkture, član Britanske udruge liječnika akupunkture

DOLJE SU NAVEDENI BOLNIČKI kartoni jednoga četrnaestogodišnjaka. Svaka zvjezdica (*) označava uporabu antibiotika.

To je dijete svoj prvi antibiotik primilo u dobi od devet mjeseci. Prije navršene sedme godine primio je ništa manje nego trideset kura antibiotika. S pet mu je godina dijagnosticirana astma.

Antibiotici su se propisivali za grlobolju, kašalj, bronhitis i kao »mjera opreza« zbog hripavih prsa. Steroidi su se propisivali za alergijske osipe, koji su vrlo vjerojatno mogli biti posljedica antibiotika!

Ta je besmislena uporaba antibiotika – jedna kura za drugom, pa još jedna, pa još jedna – za svaku osudu. Ne zaboravite da je lijekove primalo maleno dijete. To je moglo biti vase dijete, a ova će vam knjiga pokazati da su ti lijekovi sve samo ne bezazleni.

Slučaj koji vam predstavljam, medutim, nije najgori s kojim sam se susreo i to me zastrašuje, a kao pacijenta, roditelja ili zainteresirana čitatelja, vjerojatno zastrašuje i vas. Vi ste bili ti koji ste mi ukazali na ovaj problem i koji ste od mene zatražili bolju metodu liječenja.

Početkom 1994. godine održao sam niz predavanja pod naslovom »Kako liječiti upale i zaraze bez antibiotika«. Ta su predavanja privukla veliku pozornost, i to u tolikoj mjeri da mi je postalo razvidno kako ljudi žele doznati puno više o ovoj temi. Na tim su me predavanjima osokolili da svoj pristup stavim na papir i tako je nastala ova knjiga.

Spomenutu povijest bolesti ne citiram zato da bih kritizirao liječničku struku, djetetova liječnika ili roditelje, a ni zato da bih koga optužio ili zaplašio. Naprotiv, želio bih istaknuti teškoću svojstvenu pokušaju liječenja upala i zaraza samo antibioticima. Vjerujte mi, postoje sigurne, djelotvorne i dostupne alternative, ali nemojte me držati za riječ, nego im se okrenite i pročitajte istraživanja o njima. Prije svega iskušajte alternative jer ćete se samo tako uvjeriti u to, kao što sam to i ja morao učiniti. Povlašten sam što sam imao tako divne pacijente koji su me neprestano podržavali svojim razumijevanjem, vjerovanjem i strpljivošću. Naučili su me mnogo toga, posebice o meni samome i na tomu sam im zahvalan.

Povijest bolesti ovoga dječaka pokazuje potrebu otvorenijeg pristupa uzrocima učestalih upala i zaraza. Liječenje simptoma često ne urodi plodom i škodi svima koji su u pitanju. Utvrđivanje temeljnih uzroka jedini je način liječenja takva djeteta. Slučaj ovoga djeteta odražava i potrebu za manje znanstvenim, a više Ijudskim, brižnijim i suosjećajnijim pristupom medicini. Drugim riječima, potrebno je imati više srca, a manje glave! Glava bez srca dovodi do jednoga oblika medicine koji je hladan i neosjetljiv na ljudsku patnju, kojemu nedostaje mudrosti i razumijevanja posljedica liječenja ljudi na taj način. Da smo stavili veći naglasak na tu mudrost i razumijevanje, a manje na prihvaćanje znanstvenoga znanja, ne bi se pojavio globalni problem otpornosti na antibiotike. Mudrošću vodeno znanje koje su nam ostavile prošle generacije jamac je budućnosti. No da biste prihvatili i razumjeli tu mudrost, morate otvoriti svoje srce.

Mnogi liječnici vrlo malo znaju o alternativnoj medicini, ali ne ustručavaju se reći da je ona nedjelotvorna. Primjerice, dok sam radio u Royal Victoria Hospital* u Belfastu čuo sam kako kirurg savjetnik iz Skotske osuduje akupunkturu kao glupost i nadriliječništvo. To je tužno čuti! Dosadašnja istraživanja jasno pokazuju da je akupunktura doista djelotvorna.

Važno je da vi i ja budemo iskreni i da kažemo što mislimo da je dobro, čak i usprkos nasrtljivome protuslovlju. Važno je i da obratite svojega liječnika opće medicine i da ustrajete na sigurnijoj medicini. Ista poruka koja se ponavlja i čuje iz različitih izvora u konačnici ostavlja traga. Ako ništa ne kažete, medicina se neće promijeniti, a vi ili vaše dijete mogli biste završiti s gore opisanom vrstom liječenja. Vrijeme je da se odlučite.

Zalažem se za sigurniji oblik medicine i blaži pristup pacijentima. Ako je to ono za što se i vi zalažete, onda to tako i recite jer na taj način potičete promjene. Vjerujem u ljude: što je više informacija i moći koje oni imaju, to će i više zdravoga razuma prevladati. Svrha je ove knjige priopćiti ljudima medicinske probleme s kojima se danas susrećemo. Nadam se da ćete uživati u čitanju i nešto naučiti.

dr. John McKenna
Dyke Road Natural Health Clinic, Brighton

Uvodnik
Predgovor
Zahvale
Uvod
Povijest antibiotika
Otpornost bakterija na antibiotike
Uporaba i zloporaba antibiotika
Konvencionalni i alternativni pristupi medicini
Dječje upale
Biljna medicina
Homeopatska medicina
Prehrambena medicina
Dodaci prehrani
Uloga stresa
Zaključak