Priručnik je namijenjen tvrtkama koje proizvode i/ili koriste ambalažu za prehrambene proizvode i izvor je izuzetno korisnih informacija vezanih uz cjeloviti sustav sljedivosti ambalaže i proizvoda od izvora do ušća, odnosno do krajnjeg korisnika – potrošača.

Pitanja zaštite potrošača, točnije sigurnosti hrane, potakla su Europsku komisiju na donošenje niza direktiva i uredbi u tom smislu. Takav je zakonski okvir uveo obvezu sljedivosti, koja u slučaju rizika omogućuje identificiranje svih sudionika u proizvodnom lancu.

Prva su dva poglavlja priručnika posvećena sljedivosti prehrambenih proizvoda i hrane za životinje (Uredba (EC) br. 178/2002, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2005.) i sljedivosti ambalaže koja dolazi u dodir s hranom (Uredba (EC) 1935/2004, koja je stupila na snagu 27. listopada 2006.). Uz ta dva obvezujuća propisa, koja se pojašnjavaju u priručniku, neke neobvezujuće norme razmatraju uvođenje bilježenja šireg raspona informacija od onog propisanog zakonskim minimumom.

Dobrovoljno prihvaćanje zahtjeva tih neobvezujućih normi tvrtkama omogućava još detaljnije praćenje proizvodnje čime, u slučaju certifikacije, svoje proizvode mogu komercijalno predstaviti na tržištu s dodanom vrijednošću.

U trećem i četvrtom poglavlju razmatraju se uvjeti, shematski prikazuju primjeri nekih procesa i sažeto navodi sadržaj Zbornika industrijskih smjernica o sljedivosti materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom, s osvrtom na glavnu tipologiju materijala koji se pri tome koriste.

U poglavljima koja slijede pokazuju se osnovne metode kodiranja i načela tehnologija označavanja, koje koriste proizvođači hrane i korisnici ambalaže, skladišta i veleprodajni lanci.

Sedmo je poglavlje posvećeno tehnologiji radiofrekvencijske identifikacije (RFID) i različitim mogućnostima njene primjene, dok se u trinaestome poglavlju navode praktični primjeri. Naposljetku, u četrnaestom se poglavlju razmatraju dodatne prednosti sustava sljedivosti koji je uveden ne samo da se udovolji zakonskim zahtjevima, nego prije svega da se poveća sigurnost sustava koji čine prehrambeni proizvodi i njihova ambalaža. Drugim riječima, da se poveća zaštita potrošača.

Sadržaj

RIJEČ UREDNICE I
TALIJANSKI INSTITUT ZA AMBALAŽU III
SAŽETAK IX

POGLAVLJE I. Sljedivost hrane

1.1. Uredba (EZ-a) br. 178/2002
1.2. Obveze poslovnih subjekata
1.3. Trajnost čuvanja informacija
1.4. Obveza povlačenja/povrata
1.5. Posljedice i sankcije

POGLAVLJE II. Sljedivost materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom

2.1. Uredba (EZ-a) br. 1935/2004
2.2. Obveze poslovnih subjekata
2.3. Zbornik industrijskih smjernica
2.3.1. Osnovna načela
2.3.2. Unutarnja sljedivost
2.3.3. Vanjska sljedivost

POGLAVLJE III. Pojmovi, defi nicije i certifi ciranje

3.1. Pojmovi i defi nicije
3.2. Certifi ciranje sustava sljedivosti

POGLAVLJE IV. Industrijske smjernice za sljedivost materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom

4.1. Staklena ambalaža
4.2. Metalna ambalaža
4.3. Papirna, kartonska i ambalaža od ljepenke
4.4. Plastična ambalaža
4.5. Ambalaža od regenerirane celuloze
4.6. Guma koja dolazi u dodir s hranom
4.7. Tkanina koja dolazi u dodir s hranom
4.8. Drvena ambalaža

POGLAVLJE V. Oznake sljedivosti i jedinstvene identifi kacijske oznake

5.1. Alfanumeričke oznake
5.2. Crtični kodovi (barkodovi)
5.2.1. Linearni barkodovi (za potrošačku i ambalažnu jedinicu)
5.2.2. Standard GS 1-128
5.2.3. Dvodimenzionalni barkodovi
5.3. Logistička naljepnica
5.4. Tagovi i “inteligentne” naljepnice
5.5. Izdvojeni pojmovi sljedivosti

POGLAVLJE VI. Tehnologije ISS (identifi kacija, sljedivost, sigurnost)

6.1. Praktične primjene metode “PRR”
6.1.1. Problem 1: alfanumeričko kodiranje proizvoda i primarne ambalaže
6.1.2. Problem 2: alfanumeričko kodiranje sekundarne ambalaže, kutija i skupne ambalaže
6.1.3. Problem 3: označavanje proizvoda i primarne ambalaže crtičnim kodom (barkodom)
6.1.4. Problem 4: označavanje i praćenje sekundarne ambalaže, kartonskih kutija
6.1.5. Problem 5: označavanje logističkih jedinica (paleta)
6.1.6. Problem 6: označavanje rola fl eksibilnog fi lma za primarnu ambalažu

POGLAVLJE VII. Tehnologija RFID-a

7.1. “Inteligentni” predmeti i proizvodi
7.2. Sustav RFID-a
7.3. Tag (transponder) ili oznaka na objektu
7.4. RFID čitači
7.5. Vrste čitača
7.6. Sustav obrade podataka
7.7. Zakoni i standardi vezani uz RFID
7.8. Budućnost: povezanost s internetom
7.9. Zaključak

POGLAVLJE VIII. Tagovi i “inteligentne” naljepnice (smart label)

8.1. Inteligentna naljepnica – sastav
8.2. Aplikacija
8.3. Posebno izrađene naljepnice
8.4. “Inteligentna” kartica/ulaznica

POGLAVLJE IX. Softver i informatička mreža
9.1. Koji softver?
9.2. Sustav sljedivosti hrane
9.3. Upravljanje logističkom naljepnicom
9.4. Prednosti logističke naljepnice
9.5. Prativost i sljedivost u proizvodnom lancu

POGLAVLJE X. Čitači i terminali za automatsku identifi kaciju

10.1. Zaprimanje robe
10.2. Skladištenje robe
10.3. Preuzimanje robe
10.4. Inventura
10.5. Otprema robe

POGLAVLJE XI. Bežične veze

11.1. Bežične mreže
11.2. Wi-Fi mreže
11.3. Pristupna točka
11.4. Antene i instalacija
11.5. Ograničenja i frekvencije
11.6. Prednosti Wi-Fi mreža
11.7. Nedostaci Wi-Fi mreža
11.8. Sigurnost
11.9. Načini rada
11.10. Postavljanje arhitekture WLAN mreže koristeći Wi-Fi
11.11. Perspektive Wi-Fi mreže

POGLAVLJE XII. Cjeloviti pregled sljedivosti i korištene tehnologije

POGLAVLJE XIII. Primjeri konkretnih rješenja

13.1. Problem 1: sustav prativosti/sljedivosti proizvoda
13.2. Problem 2: identifi kacija i sljedivost fi lma u roli, upravljanje polugotovim proizvodom
13.3. Problem 3: sljedivost kutija
13.4. Problem 4: sljedivost boca za mineralnu vodu
13.5. Problem 5: bežična veza
13.6. Problem 6: upravljanje ispisom naljepnica za kutije
13.7. Problem 7: unutarnja sljedivost u skladištu za vino
13.8. Problem 8: identifi kacija sanduka sa sirovinama
13.9. Problem 9: kontrola usporednog, sivog tržišta; nevidljiva sljedivost
13.10. Problem 10: prepoznavanje ambalaže i proizvodne linije
13.11. Problem 11: distribucija proizvoda
13.12. Problem 12: sljedivost paleta s bocama
13.13. Problem 13: prativost vina u kartonskim kutijama i na paletama

POGLAVLJE XIV. Sljedivost u službi sigurnosti potrošača

14.1. Opća pravila o sigurnosti proizvoda
14.2. Udovoljavanje zahtjevima o općoj sigurnosti proizvoda
14.2.1. Obveze proizvođača i distributera
14.3. Sljedivost neispravnih proizvoda
14.4. Sigurnost hrane
14.5. Principi HACCP-a
14.6. Sigurnost hrane uključuje i ambalažu
14.7. DPP (dobra proizvođačka praksa) u sektoru ambalaže koja dolazi u dodir s hranom
14.8. Higijenska samokontrola u sektoru ambalaže koja dolazi u dodir s hranom
14.9. Interna sljedivost i primjena analize opasnosti (HACCP) u sektoru ambalaže
koja dolazi u dodir s hranom

POPIS TRENUTNO VAŽEĆIH PROPISA U HRVATSKOJ KOJI SE TIČU SLJEDIVOSTI

ZAKLJUČAK

Sažetak

Pitanja zaštite i sigurnosti potrošača, točnije sigurnosti i zdravstvene ispravnosti hrane, potakla su Europsku komisiju na donošenje niza direktiva i zakonskih uredbi. Takav je zakonski okvir uveo ohvezu sljedivosti od sirovine do krajnjeg potrošača prehrambenog proizvoda, koja u slučaju pojave rizika omogučuje identificiranje svih sudionika u proizvodnom lancu hrane i predmeta u neposrednom dodiru s hranom.

Kako bismo čitateljima pružili detaljan uvid u zakonski okvir, prva su dva poglavlja Priručnika posvećena sljedivosti hrane i hrane za životinje (Uredba (EZ-a) br. 178/2002, kojaje stupila na snagu 1. siječnja 2005.) i sljedivosti materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom (Uredba (EZ-a) 1935/2004, kojaje stupila na snagu 27. listopada 2006.).

Uz ta dva obvezujuća propisa, neke neohvezujuće norme sugeriraju bilježenje šireg raspona informacija od onog propisanog zakonskim minimumom.

Dobrovoljno prihvaćanje zahtjeva tih neohvezujućih normi kompanijama omogućava još detaljnije praćenje proizvodnje, čime u slučaju certifkacije svoje proizvode mogu komercijalno predstaviti na tržištu kao proizvode s dodanom vrijednošću.

U trećem i četvrtom poglavlju razmatraju se uvjeti i shematski prikazuju primjeri nekih procesa te se sažeto navodi sadržaj Zbornika industrijskih smjernica o sljedivosti materijala i predmeta koji dolaze u dodir shranom, s osvrtom naglavnu tipologiju materijala koji se pri tome koriste.

U poglavljima koja slijede pojašnjavaju se osnovne metode označavanja i identifikacije te načela tehnologija koje koriste proizvođači ambalaže i prehramhenih proizvoda, skladišta i veleprodajni lanci.

Sedmoje poglavlje posvećeno tehnici i tehnologiji radiofrekvencijske identifkacije (RFID) i različitim mogućnostima njene primjene, dok se u trinaestom poglavlju navode primjeri iz prakse. Naposljetku, u četrnaestom se poglavlju razmatraju dodatne prednosti sustava sljedivosti, koji je uveden ne samo da se udovolji zakonskim zahtjevima, nego da se prije svega poveća sigurnost cjelovitog sustava koji čine prehrambeni proizvodi i njihova ambalaža. Drugim riječima, da se poveća sigurnost i zaštita krajnjeg potrošača.

Poglavlje I. Sljedivost hrane

1.1. Uredba (EZ-A) br. 178/2002

Uredba (EZ-a) br. 178/2002 primjenjuje se od 1. siječnja 2005. godine i njome se subjekti u poslovanju hranom obvezuju na uvođenje postupaka kojima će ispuniti zahtjeve o sljedivosti svojih proizvoda.

Zamišljena kao zajednički temelj za donošenje odredbi o sigurnosti hrane, koji je zakonski primjenjiv u svim državama članicama Europske unije, ta Uredba utvrđuje načela za primjenu relevantnog zakonodavstva. Uz to, njome se osniva Europska agencija za sigurnost hrane i određuju postupci vezani uz tu Agenciju.

Među temeljnim načelima ističe se primarna pravna odgovornost svih subjekata koji su uključeni u poslovanje hranom te obveza uspostave sustava sljedivosti hrane i hrane za životinje, od sirovine do distribucije.

Točnije, od subjekata se zahtijeva da mogu dati odgovor na pitanja “od koga sam što primio?” i “kome sam što isporučio?”, a da pritom ne moraju unijeti detaljne podatke određene proizvodne serije.

Time se detaljnije bave brojne druge industrijske smjernice i tehničke norme, kao, primjerice, norma ISO 22005:2007, Sljedivost u lancu hrane i hrane za životinje − Opća načela i osnovni zahtjevi za osmišljavanje sustava i primjenu.

Za udovoljavanje obvezujućim zahtjevima o sljedivosti te njihovim mogućim proširivanjem prema preporukama normi, subjekti u poslovanju hranom moraju se opremiti potrebnim alatima za prikupljanje, obradu i pružanje podataka o proizvodnim procesima, od nabave sirovina ili primarnih sastojaka do distribucije.

Uz navedeno, nužnost razvoja i uvođenja učinkovitog sustava sljedivosti za povećanje sigurnosti hrane dokazana je i donošenjem “higijenskog paketa” propisa koji čine Uredbe 852/2004, 853/2004 i882/2004.

1.2. Obveze poslovnih subjekata

U 17. članku Uredbe (EZ-a) br. 178/2002 obveze poslovnih subjekata definiraju se na sljedeći način: “Subjekti u poslovanju hranom i hranom za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distrihucije unutar poslovanja kojim upravljaju osiguravaju da hrana ili hrana za životinje udovoljava zahtjevima zakona o hrani, koji su od važnosti za njihovo poslovanje te dokazuju daje tim zahtjevima udovoljeno“.

Primarna pravna odgovornost uključuje primjenu drugog principa koji proizlazi iz obveza: dužnost prikupljanja potrebnih informacija za kontrolu sigurnosti hrane u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije pomoću sustava sljedivosti.

Taj je princip utvrđen u 18. članku koji kaže: “Subjekti u poslovanju hranom i hranom za životinje moraju biti u mogućnosti identificirati svaku osobu koja ih je opskrbljivala hranom, hranom za životinje, životinjama koje proizvode hranu, ili svakom drugom tvari kojaje namijenjena kao dodatak ili se može očekivati da će se dodati u hranu ili hranu za životinje”.

Svi su poslovni subjekti dužni bilježiti i evidentirati podatke o dobavljačima i izravnim kupcima.

Konkretno, kako bi se pružio odgovor na pitanje “od koga sam što primio?”, ne mora se ići do izvora sirovina; dovoljno je otići jedan korak natrag do dobavljača sirovine, poluproizvoda ili gotovog proizvoda. Po jednakom principu, odgovor na pitanje “kome sam što isporučio?” ne treba tražiti na posljednjoj karici lanca distribucije, nego kod prvog izravnog kupca ili klijenta.

Čak se i prijevoznici i špediteri smatraju subjektima u poslovanju hranom što znači da bi, ako posluju neovisno o klijentima, i oni trebali bilježiti sve informacije o primljenim i isporučenim prehrambenim proizvodima.

1.3. Trajnost čuvanja informacija

Uredba (EZ-a) br. 178/2002 ne pruža nikakve indikacije koliko bi se dugo informacije prikupljene sustavom sljedivosti trebale čuvati.

Razumno je pretpostaviti da bi rok njihova čuvanja trebao biti najmanje jednak roku valjanosti proizvoda.

Kao korisna referenca za rješavanje tog pitanja mogu poslužiti “Smjernice sljedivosti hrane i hrane za životinje u svrhu zaštite zdravlja, namijenjene olakšavanju provedbe Uredbe (EZ-a) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002.” od 28. srpnja 2005., u kojima se predlažu sljedeći rokovi čuvanja podataka:

• 3 mjeseca za svježe proizvode
• 7 mjeseci po isteku roka valjanosti za proizvode na kojima stoji: “upotrijebiti do…”
• 12 mjeseci nakon isteka preporučenog roka skladištenja proizvoda na kojima stoji: “najbolje upotrijebiti do…”
• dvije godine za proizvode koji nemaju rok valjanosti ili kakvo drugo vremensko ograničenje konzumacije.

1.4. Obveza povlačenja/povrata

U slučaju da subjekt u poslovanju hranom ili hranom za životinje smatra ili ima razloga vjerovati da je hrana koju je uvezao, proizveo, preradio, doradio ili distribuirao ne udovoljava uvjetima zdravstvene ispravnosti, a ta hrana više nije pod njegovom neposrednom kontrolom, ima obvezu pokretanja postupka povlačenja ili povrata navedenog proizvoda te o tome obavještava nadležna tijela.

Pod povlačenjem se podrazumijeva poduzimanje mjera namijenjenih sprečavanju distribucije i izlaganja opasnog proizvoda, kao i njegovog nuđenja na prodaju potrošačima.

Pod povratom se podrazumijeva poduzimanje mjera namijenjenih vraćanju opasnog proizvoda koji je proizvođač ili distributer već dostavio ili ponudio na prodaju potrošačima.

Poslovni bi subjekt trebao poduzeti sljedeće korake:

• identificirati proizvode i tržišta na koja su plasirani :: organizirati hitno povlačenje ili povrat proizvoda s tržišta
• u slučaju povrata, bez odgode obavijestiti zdravstveno tijelo koje je nadležno na tom području, o poduzetim radnjama za sprečavanje rizika te točne uzroke poduzimanja tih radnji
• obavijestiti prethodnu kariku u lancu proizvodnje, prerade ili distribucije u slučaju da smatra da uzrok ne udovoljavanja zdravstvenoj ispravnosti hrane potječe od neispravnosti isporučenog proizvoda ili sirovine
• pokrenuti druge moguće mjere namijenjene postizanju visoke razine sigurnosti i zaštite potrošača
• potrošača (ili poljoprivrednika, u slučaju da se radi o hrani za životinje) učinkovito, precizno i bez odgode obavijestiti o uzrocima zbog kojih je došlo do povlačenja, odnosno povrata. Subjekti u veleprodaji i maloprodaji bi trebali poduzeti sljedeće korake:
• skloniti proizvode s tržišta
• obavijestiti dobavljača da su ustanovili, na temelju vlastitih opažanja ili dojave potrošača, da određeni proizvodi ne udovoljavaju zdravstvenoj ispravnosti te čekati odgovor dobavljača i/ili nadležnog zdravstvenog tijela
  surađivati s dobavljačem i nadležnim zdravstvenim tijelom kako bi se uz pomoć sustava sljedivosti čim prije ušlo u trag proizvodima koji ne udovoljavaju zahtjevima zdravstvene ispravnosti
• sudjelovati u kampanjama obavještavanja potrošača i postupku povrata proizvoda koji ne udovoljavaju zahtjevima zdravstvene ispravnosti.

1.5. Posljedice i sankcije

Zakon o hrani u Hrvatskoj donesen je na sjednici Hrvatskog sabora 20. travnja 2007. godine i rbjavljen u Narodnim novinama br. 46/2007.

U članku 20. Zakona o hrani određuju se obveze uvođenja sljedivosti.

U članku 21. Zakona o hrani određuju se odgovornosti subjekata u poslovanju s hranom.

U članku 22. Zakona o hrani određuju se odgovornosti subjekata u poslovanju s hranom za Nvotinje.

Zakonom o hrani se u hrvatsko zakonodavstvo uvode kaznene odredbe za nepoštivanje Uredbe EZ-a) br. 178/2002.

Tako se u članku 125. Zakona o hrani određuje:

1. Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

• ne osigura sljedivost hrane i hrane za životinje sukladno članku 20. ovoga Zakona
• ne postupi sukladno članku 21. ovoga Zakona
• ne postupi sukladno članku 22. ovoga Zakona.

2. Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

3. Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

SAŽETAK: Sljedivost određena Uredbom (EZ-a) br. 178/2002.

Svi subjekti u poslovanju hranom i hranom za životinje

Obveze subjekata u poslovanju hranom i hranom za životinje

Imati informacije kojima mogu dokazati od koga su primili hranu ili hranu za životinje
Informacije koje je potrebno zabilježiti i dostaviti po zahtjevu nadležnih tijela

1. Naziv i adresa dobavljača
2. Vrsta i količina primljenih proizvoda
3. Datum primitka
4. Upute za identifikaciju proizvoda (proizvodna serija)
5. Ostale informacije koje zahtijevaju dodatni propisi

Imati informacije kojima mogu dokazati kome su isporučili hranu ili hranu za životinje
Informacije koje je potrebno zabilježiti i dostaviti po zahtjevu nadležnih tijela

1. Naziv i adresa klijenta/kupca
2. Vrsta i količina isporučenih proizvoda
3. Način i vrsta isporuke
4. Datum isporuke
5. Ostale informacije koje zahtijevaju dodatni propisi

Subjekti obuhvaćeni Uredbom (EZ-a) br. 178/2002

NAPOMENA: Uredba (EZ-a) br. 178/2002 ne zahtijeva izrijekom sljedivost ambalaže, no najodgovornije su kompanije uvele sustave sljedivosti i tih aspekata proizvodnje te ih povezale sa sustavima analize rizika s ciljem dodatne zaštite potrošača.