Reklama

Poljoprivredna proizvodnja ima veliko značenje za razvoj privrede svake zemlje. U raznim dijelovima svijeta, a prema specifičnosti pojedinih zemalja poduzimaju se i odgovarajuće agrarne mjere sa ciljem da se ta grana privrede maksimalno razvije. Teži se da se proizvedu nužne količine prehrambenih artikala za vlastite potrebe a nekih i za izvoz. Razvijene zemlje postigle su u tim nastojanjima zavidne rezultate. Te zemlje stimuliraju poljoprivrednu proizvodnju raznim mjerama, počevši od dotacija proizvodnji i protekcionizma do dotacija u plasmanu, zatim raznim mjerama tržišta i cijena. Takav ih je tretman doveo u položaj da od zemalja uvoznica postanu izvoznice velikog broja prehrambenih artikala. Navedena pojava prisutna je u mnogim zemljama Evrope, naročito u njezinu zapadnom dijelu, kao i u nekim prekomorskim zemljama, posebno u Sjevernoj Americi itd. Ta su područja ujedno opskrbljivači svjetskog tržišta žitaricama i stočnom hranom. Proizvodnja žitarica razvijena je do te mjere da se ona u posljednje vrijeme u nekim zemljama čak i ograničava (SAD). Primjena agrotehnike, mehanizacije i drugih sredstava u proizvodnji omogućila je takve prinose žitarica po jedinici površine da se oranične površine (SAD i Francuska) pomalo konzerviraju.

Današnja je generacija doživjela veliki tehnički napredak, općenito povećanje volumena svake, pa tako ratarske i stočarske proizvodnje. Revolucionarni uspjesi na tom polju ne zaostaju za uspjesima postignutim u industriji. Proizvodnja nekih prehrambenih artikala brže raste od potrošnje, naročito u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Evropi. SAD najveći su svjetski proizvođač žitarica, a Zapadna Evropa pomalo se emancipira od njihova uvoza. Tu situaciju nalazimo u jednom dijelu svijeta. Međutim, veći njegov dio, zbog pomanjkanja sredstava za proizvodnju i stručnog kadra, ne može da iskoristi postojeće mogućnosti u razvoju vlastite poljoprivrede. Zbog niskih prinosa po jedinici površine narodi tih područja oskudijevaju osnovnim prehrambenim artiklom — kruhom.

Iako su razvijene zemlje došle u situaciju da podmiruju vlastite potrebe iz nacionalne proizvodnje, pa čak imaju i viškove pojedinih ratarskih proizvoda, posebno žitarica, u sve težoj su situaciji u pogledu podmirenja tih potreba nekim animalnim proizvodima iz vlastite proizvodnje.

Razvoj ratarskih kultura razmjerno je jednostavan — bitne su površine i sredstva za proizvodnju. To donekle vrijedi i za stočarsku proizvodnju. Tu odlučuje broj, kvaliteta domaćih životinja i sredstva za proizvodnju. Ali to nije lako ostvariti kod svih vrsta domaćih životinja. U pitanju je reprodukcija i dužina proizvodnog procesa. U peradarstvu, npr. nema problema da se proizvodnja poveća do podmirenja potreba. Reprodu’kcija je velika, proizvodnja je gotovo potpuno industrijalizirana a proces relativno kratak, tako da se mogu proizvesti poželjne količine. Slično je stanje i u svinjogojstvu. Ni tu ne postoji problem da razvijene zemlje osiguraju potrebe za svinjskim mesom do pokrića nacionalnih potreba, pa čak i za izvoz.

Osnovni je problem, međutim, proizvodnja goveđeg mesa. Fond goveda u razvijenim zemljama nije moguće osjetnije povećati iznad broja koji može podmiriti vlastite potrebe za mlijekom i mliječnim proizvodima. To je faktor koji utječe i determinira njegov broj. Kod određenog broja plotkinja dobije se i određeni broj teladi. Reprodukcija je, dakle, ograničena za razliku od peradarske i svinjogojske proizvodnje. Kako je broj teladi osnovni materijal za tov, to je njime uvjetovana i produkcija mesa.

Razvijena područja svijeta imaju razmjerno veliku proizvodnju, ali ujedno i veliku potrošnju mesa goveda. S povećanim standardom raste potrošnja u znatno većoj meri od proizvodnje.

Postojeće stanje u razvijenim zemljama nalaže ostalim zemljama maksimalno ulaganje sredstava za povećanje proizvodnje goveđeg mesa. To vrijedi i za našu zemlju. Nema zapreka da u tim nastojanjima ne uspijemo i u dogledno vrijeme povećamo proizvodnju za 2—3 puta. Raspolažemo dovoljnim površinama koje se iskorištavaju za stočne žitarice. Postoje i sredstva za tu proizvodnju. Ostvareni su i veliki prinosi stočnih žitarica po jedinici površine. Godišnja proizvodnja kukuruza kreće se već danas na približno 8 milijuna t. U perspektivi se mogu ostvariti još veći prinosi i količine. Raspolažemo i drugim krmivima za navedenu proizvodnju. Naročito to vrijedi za voluminozna krmiva i nusproizvode industrije (rezanci šećerne repe itd.). Izgrađena je i industrija stočnih krmiva. Upućeni smo, međutim, na uvoz biljnih bjelančevinastih krmiva, što je za ovu svrhu i opravdano jer to zahtijeva navedeni vid oplemenjivačke proizvodnje.

Iako raspolažemo dovoljnim fondom goveda, on nas još uvijek ne može zađovoljiti ni po broju ni po kvaliteti. Kako oba ta faktora odlučuju o volumenu proizvodnje mesa, treba raditi da se oni neprestano podižu u skladu s našim mogućnostima i potrebama. Tu bi morala odigrati vidnu ulogu krupna socijalistička gospodarstva. — Nameće se također potreba sistematske izgradnje specijaliziranih velikih tovilišta koja će po svojoj funkcionalnosti udovoljiti zahtjevima te proizvodnje. Osobitu pažnju treba pokloniti i kooperaciji, poslovnim odnosima s individualnim proizvođačima koji ulaze u navedenu proizvodnju za koju imaju velike mogućnosti.

Navedena i mnoga druga pitanja imaju veliko značenje da bi se perspektivno sagledali i ostvarili realni planovi u povećanju volumena proizvodnje goveđeg mesa u našoj zemlji. Kao zemlja izvoznica toga artikla, treba obratiti posebnu pažnju na njegov kontinuirani plasman na vanjskom tržištu. To je za nas bitan faktor jer će i o njemu ovisiti hoće li se i u kojoj mjeri naši proizvođači orijentirati na tu proizvodnju. Kako su mogućnosti izvoza gotovo neograničenef nema razloga da se to pitanje ne riješi u skladu s općim nastojanjima koje naša zemlja danas provodi da se sa što većim brojem artikala uključi u međunarodnu podjelu rada, posebno onih, a to je i goveđe meso, koji daju veliki devizni priliv iz područja tvrdih deviza.

Gledano u cjelini, ne radi se dakle samo o tovu goveda. Problem je mnogo širi i dalekosežniji. U pitanju je sagledavanje više faktora koji se uključuju u proces proizvodnje goveđeg mesa. Kompleksno tretiranje unapređenja i intenziviranja te grane proizvodnje može brzo utjecati na njezino poželjno rješenje. Tehnika tova ima sigurno naglašeno značenje. No bez istovremenog rješavanja i ostalih odlučuiućih faktora nećemo ni lako ni brzo podići tu proizvodnju.

Imajući na umu esencijalno značenje goveđeg mesa za našu privredu, pokušat ćemo ovdje obraditi probleme koji su značajni za daljnji razvoj te proizvodnje. Rukovodeći se suvremenim dostignućima nauke, iznijet ćemo te probleme na način kako bi ih praksa mogla što potpunije primijeniti i tako što djelotvornije utjecati na njegovo progrediranje.

Prof. dr Ante Rako

Sadržaj

Uvod

I TRŽIŠTE — REGULATOR I DETERMINATOR PROIZVODNJE GOVEĐEG MESA

1. Utjecaj tržišta na promjene kvalitete animalnim proizvoda
2. Tendencije razvoja potražnje goveđeg mesa
3. Ciklusna i sezonska kolebanja mesa na tržištu
4. Prekomorski proizvođači goveđeg mesa i svjetsko tržište
5. Proizvodnja i promet goveđeg mesa u svijetu
6. Potencijalne mogućnosti nacionalne proizvodnje goveđeg mesa
7. Nacionalni izvoz goveđeg mesa
8. Cijene mesa i goveda za klanje

II. PASMINSKI TIPOVI I UZGOJNE MJERE ZA POVEĆANJE PROIZVODNJE GOVEĐEG MESA

1. Pasminski tipovi i proizvodnja mesa
2. Genetske mogućnosti za povećanje proizvodnje mesa

III. TEHNIKA TOVA GOVEDA

A. Izbor teladi za tov
1. Različiti utjecaji na težinu tijela teladi kod poroda
2. Tipovi teladi za tov — konformacija tijela
3. Otkup teladi za tov
a) Otkup i tretman teladi sa sise
b) Otkup starije teladi

B. Tov teladi
1. Priprema i upotreba mlijeka i mlječnih smjesa
2. Metode tova teladi
a) Tov teladi punim mlijekom
b) Tov teladi punim mlijekom i mlječnim nadomjeskom
c) Proizvodnja bijelog telećeg mesa
d) Produženi tov teladi

C. Tov junadi
1. Uzgajanje teladi za tov
a) Fiziologija prehrane teladi
b) Prehrana teladi od 8 tjedana
c) Prehrana teladi od 8 do 16 tjedana
2. Postupak u tovu junadi
a) Norme prehrane i krmiva u tovu junadi
b) Ritam rasta i iskorištavanje hrane u tovu
3. Karakteristike spola u tovu goveda
4. Intenzivni tov — proizvodnja baby beefa
a) Tov koncentratima
b) Tov silažom i koncentratima
5. Ekstenzivni tov goveda
a) Tov goveda na paši i sijenu
b) Tov otpacima prehrambene industrije

IV. KOOPERACIJA U TOVU GOVEĐA

1. Dosadašnji rezultati u ko’operaciji tova goveda
2. Dužnosti i obaveze u kooperaćiji
3. Oblici kooperacije

V. ORGANIZACIJA TOVA GOVEDA

1. Organizacija uzgajanja teladi
2. Sistemi izgradnje: tovilišta i držanje tovljenika
3. Osobitosti pojedinih tipova staja
4. Veličina tovilišta, utrošak radne snage i kontrola tova
5. Organizacija tova teladi

VI. HIGIJENA I BOLESTI U TOVU GOVEDA

1. Higijena tova
a) Higijena majke i teleta
b) Higijena smještaja i držanja
2. Bolesti goveda u tovu
a) Bolesti probavnih organa
b) Bronhopneumonija
c) Ostale bolesti respiratornih organa
d) Invazione bolesti
e) Bolesti papaka

VII. OCJENA UTOVLJENIH GRLA I MESA NAKON KLANJA

1. Ocjena tovljenika u živom stanju
2. Propisi o kvalitetu goveda za klanje
3. Ocjena klaoničke vrijednosti i kvalitete mesa
a) Kriterij za ocjenu klaoničke vrijednosti
b) Svojstva mesa i masti
c) Utvrđivanje klaoničke vrijednosti i kvalitete mesa

VIII. KALKULACIJA TROŠKOVA PROIZVODNJE U TOVU GOVEDA

1. Troškovi proizvodnje
2. Kalkulacija troškova u tovu goveda

LITERATURA

KAZALO

VI. Higijena i bolesti u tovu goveda

Suvremena stočarska proizvodnja postavlja sve veće zahtjeve na intenzitet i kvalitetu proizvodnje. Maksimalno se iskorištavaju kapaciteti proiizvodnje i sve im se više prilagođava adekvatna prehrana i držanje. Ne samo to. Uzgojno-selekcijskim radom teži se da se u sve većoj mjeri iskoriste postojeće genetske mogućnosti za daljnje povećanje proizvodnje i poboljšanje njezinih kvaliteta. Neprestano se, dakle, radi na njezinu intenziviranju. Organizam se stavlja pod izrazito velike napore. Dijelom se remeti normalan tok fizioloških funkcija. Suvremena prehrana upotrebom raznih biostimulansa stimulira biokemizam u određenom pravcu i pri tome nastoji da dovede u ravnotežu njegovo djelovanje.

Suvremena stočarska proizvodnja stavlja, dakle, i na domaće životinje iz dana u dan sve veće zahtjeve. Dovodi do suprotnosti između fiziološke-biološke preopterećenosti u proizvodnji i zdravlju. Izuzetno stanje u kojem se nalaze domaće životinje danas, a u budućnosti još i više, zahtijeva izuzetno tretiranje, poduzimanje niza mjera koje se bitno razlikuju od onih u ekstenzivnoj proizvodnji. Industrijska proizvodnja mora nizom adekvatnih mjera i zahvata, prehranom, smeštajem, držanjem i higijenom neutralizirati postojeće debalanse. Nije u pitanju prehrana, općenito tehnologija, već i svi drugi faktori o kojima ovisi mjena tvari odnosno fiziološki procesi za odgovarajuću proizvodnju. Ako je udovoljeno svima tim faktorima, u krajnjoj liniji može se postići i visoka proizvodnja i dobro zdravlje. U protivnom nastupaju poremećaji, dolazi do smanjenja proizvodnje i niza uvjetnih bolesti koje prate takva stanja.

Poznavanje higijene i očuvanja zdravlja u tovu goveda prelazi okvire ovoga poglavlja. To su već danas specijalističke discipline. Svjesni te činjenice, a radi cjeline materije, iznijet ćemo neke bitne elemente iz ovog područja koji čini sastavni dio proizvodnog procesa u tehnologiji tova goveda.

1. Higijena tova

Intenzivan tov goveda postavlja izuzetne napore na mlađi organizam. Napori se očituju počevši od prehrane. Sve se manje troši puno mlijeko i telad se još u ranoj dobi hrani mlječnim nadomjescima. Skraćuje se i vrijeme do funkcije preživača. Zahtijeva se veliki dnevni prirast. U tovu se nalazi velik broj teladi itd. Promjenom zahtjeva na proizvodnju mijenjaju se, dakle, i svi ostali uvjeti o kojima ona ovisi. Upravo o tome, hoćemo li i koliko udovoljiti teladi i junadi u tovu, ovisi usp:eh tova, ostvarenje poželjne proizvodnje. Kao što su nedjeljivi higijena i zdravlje, tako je nedjeljivo i zdravlje od proizvodnje. Znači, suvremeni industrijski način tova zahtijeva poseban tretman teladi u adekvatnim uvjetima. U takvim uvjetima u kojima se može osigurati zdravlje, izbjeći specifična patologija, inače svojstvena krupnoj proizvodnji, ali koja se odvija u prilikama i pod uvjetime sitne seljačke proizvodnje. Intenzivna proizvodnja, pa tako i tov goveda mora se bazirati na preventivi, jer intervencija terapijom redovno kasni.

a) Higijena majke i teleta

Uvjete normalne proizvodnje u govedarstvu možemo sagledati i osigurati preventivnim mjerama počevši od majke pa do tovljenika.

Najveći su gubici teladi prvih 7—10 dana nakon poroda. U prosjeku oni se kreću 10—15—20%, a u lošim prilikama uzgoja plotkinja 30—40%, katkada i više. Veliki gubici teladi smanjuju dakle raspoloživi broj prikladnih grla za tov. To je jedan od bitnih faktora koji sprečavaju povećanje proizvodnje goveđeg mesa. Ulažu se veliki napori da se popravi to stanje o kojemu ovisi dobrim dijelom realizacija nastojanja u povećanju volumena proizvodnje toga mesa. Nužno je, dakle, da se odgovarajuće mjere poduzmu i u nas.

Uzroci su velikih gubitaka teladi mnogobrojni. Oni počinju još od loših uvjeta u kojima se majka drži, njeguje, hrani i općenito iskorištava. Treba dakle početi od higijene plotkinja. Slabo negovane, nedovoljno i lošim krmivima hranjene krave predstavljaju prvi korak u teškoćama i peripetijama koja prate telad nakon poroda. Pothranjenost krava bjelančevinama, vitaminima i mineralima odražava se na razvoj i vitalnost teladi, kao i na kvalitetu kolostruma koji sadrži njihov glavni depo. U takvim prilikama tek rođena telad počinje sa deficitom za život važnih biogenih, stimulativnih faktora. Taj prvi stres ujedno je i najjači. Teško ga je neutralisati. To je stanje posljedica niza uvjetnih bolesti s jačom ili slabijom reakcijom, većim ili manjim gubicima. — Pravilna prehrana i držanje krava kako Ijeti, tako još više zimi osigurava povoljan razvoj ploda i njegov normalni život nakon poroda. To je. odlučujući faktor za dobro zdravlje i uspješan uzgoj teladi bilo za kasniji rasplod ili tov.

Potkraj steonosti (6—7. mj.) razvoj ploda je. intenzivan, prirast se dnevno kreće 500—700 g. Krave u toj fazi troše za njegovu izgradnju velike količine hranjivih tvari. U fazi zasušenja treba ih hraniti kao one koje proizvode 8—12 1 mlijeka dnevno. Obrok treba da bude bogat bjelančevinama, mineralima i vitaminima, osobito A, D3 i E. Dnevne količine prob. bjelančevina u obroku treba da budu 800—900 g te 120—150 g mineralne smjese, a obrok u količini od 9—10 h. j. Ljeti su manje teškoće da se udovolji tim zahtjevima, posebno onda kada se kravre uz ostalo hrane i dobrim zelenim krmivima. Teškoće nastaju cu toku zimskog i proljetnog perioda, u vrijeme kada se kod nas i teli najveći broj krava. Tada najčešće dolazi do velike oskudice vitamina A. U ekstremnim slučajevima može doći i do ugibanja ploda. U blažim slučajevima to stanje nakon poroda teladi uvjetuje različite bolesti.

Telad se prvih dana života nalaze u novom ambijentu i izvrgnuta su velikom broju negativnih rezultata. Teško će u novoj sredini proći bez posljedica ako se prilike nove okoline ne usklade s potrebama mladog organizma. Prvi je akt porod. On mora biti pripremljen i obavljen u porodilištu. Slijedi prihvat teleta i njegov tretman prvih 4—7 dana. Unaprijed treba pripremiti’ čist, suh, dezinficiran (2% natrijeva lužina) i vapnom okrečen boks s dosta stelje. Pošto se tele očisti od sluzi i posuši, a pupak podveže, daje mu se da što prije siše kolostrum. O važnosti kolostruma bilo je riječi u tehnici tova. Podsjećamo da je on nosilac antitijela koja štite tele u prvo vrijeme protiv mnogih zaraznih bolesti. Primanje kolostruma neophodno je dakle nužno i ni u jednom slučaju ne smije se propustiti, to prije što majka za vrijeme steonoisti nije u mogućnosti da prenese odbrambene tvari na tele.

Sl. 38. Dvoredna zatvorena staja, držanje na vezu (Agenc. za fotodokumentaciju — Zagreb)

Izostavljeno iz prikaza

U pravilu telad nakon poroda treba smjestiti u posebnu prostoriju odvojeno od majke. Stelja se u boksovima teladi mijenja svaki dan. U telićnjaku je poželjna temperatura 10—15 °C, a relativna vlaga 70—80%. Hladne i vlažne staje s promajom stalna su opasnost po zdravlje teladi. Lakši inzulti, kao prehlade .ili poremećaji probavnih organa, smanjuju njihovu otpornost. Oni predstavljaju početni udar na koji se često u lančanom nizu nadovezuje raznorazna patologija. U pravilu suha hladnoća ne škodi, ali vlažna predstavlja veliku opasnost. Prema tome hladnoća se može do izvjesne mjere tolerirati, ali nikako ne i vlaga.

Mnoge bolesti koje prate telad u prvoj fazi života primarno nemaju infekciozni karakter. One su preteča nedovoljne higijene, loših uvjeta smještaja i prehrane. Tačnije rečeno, posljedica su nemara i nehaja onih koji su pozvani da vode brigu o teladi. U suvremenoj prehrani teladi sve se više upotrebljavaju razni mlječni nadomjesci. Uspješno služe ako im je kvaliteta bez prigovora po sastavu i svježini. Kako je volumen sirišta malen (1—1,5 1), to i obroci moraju biti količinski odmjereni. Prvi tjedan telad se češće hrane, ali manjim količinama, kasnije se broj obroka smanjuje, a količina povećava (4—6. tjedna 3 puta dnevno po 3—4 ili 5 1).

Nakupljena telad stalna su opasnost i izvor zaraze za vlastitu. Ovu telad treba smjestiti u posebne telićnjake, staje profilaktorije. Nakon 2—3 tjedna i ona se smještaju s ostalom teladi. Čak i kada se udovolji zoohigijenskim i tehnološkim normama, iznenađenja nisu nemoguća. Opasnost prijeti unošenjem latentno inficiranim i invadiranim životinjama. Pri tome se uključuju specifični i nespecifični nozogeni faktori, pa svaki nehaj može imati nepoželjne posljedice.

b) Higijena smještaja i držanja

Tov goveda predstavlja kratak, vremenom ograničen proizvodni proces. Zbog te činjenice često vlada mišljenje da ta kategorija goveda ima i manje zahtjeve u pogledu higijene, smještaja i držanja. Sigurno je da ti zahtjevi nisu takvi kao kod krava muzara. Pogrešno bi pak bilo shvaćanje da se oni bitno od njih razlikuju. Naročito to vrijedi za intenzivan tov, bilo da se on obavlja u zatvorenim ili otvorenim stajama na vezu ili pri slobodnom načinu držanja tovljenika.

Zadatak je tovilišta kao smještajnog prostora da zaštiti životinje od nepovoljnih klimatskih utjecaja i da im osigura normalne uvjete života u kojima se može bez smetnje odvijati proizvodnja. U tovilištima treba dakle osigurati temperaturu, vlagu, svjetlo i čisti zrak koji odgovara normama raznih kategorija tovljenika. To u velikoj mjeri ovisi o mogućnostima mehaničkog čišćenja, uklanjanja gnoja i mokraće i napose o ventilaciji — dovod svježeg zraka i uklanjanja štetnih plinova itd. Navedeni faktori mogu biti direktna ili indirektna posljedica raznih poremećaja u zdravlju životinja.

Kad se govori o funkcionalnosti tovilišta, ne misli se samo na organizaciju proizvodnog procesa već i na usklađivanje osnovnih normi higijene u njemu. Osnovni je zadatak higijene, među ostalim, da na bazi naučnih dostignuća uskladi ravnotežu djelovanja okoline na zdravlje životinja. To znači ublažavanje moguće reakcije, preventivno djelovanje na niz štetnih faktora od klimatskih do patogenih.

Funkcionalna, dobra i udobna staja, mora, dakle, osigurati uvjete za normalne fiziološke procese. Nadalje, uvjete za nesmetano obavljanje svih poslova u skladu s tehnološkim procesom. Udovoljiti tim zahtjevima znači upoznati, uskladiti i na osnovu tehničkih i naučnih dostignuća ostvariti:

  • povoljan izbor mjesta za izgradnju tovilišta;
  • izgradnju kompletnog tovilišta s glavnim i pratećim objektima i njihovu što bolju povezanost;
  • sistem izgradnje i kapacitet tovilišta;
  • mogućnost maksimalne primjene mehanizacije;
  • u što većoj mjeri uvjete adekvatne fiziološkim normama proizvodnje;
  • izgradnju stambenih objekata.

Detaljniji opis izgradnje tovilišta prelazi okvire ovog rada i predmet je specijalnih grana građevinske tehnike i zoohigijene. Osvrnut ćemo se samo na neke faktore i upozoriti na najbitnija pitanja koja su u uskoj vezi s održavanjem poželjnih higijenskih uvjeta u tovilištu.

Zidovi staje, kao najveći dio stajskog prostora, treba da osiguraju povoljnu stajsku temperaturu zimi i ljeti. To vrijedi za sistem zatvorenih i poluotvo-renih staja. U posljednjem slučaju temperatura zimi ne bi smjela biti ispod —50 C do —10° C, a Ijeti iznad 20° C, najviše 250 C. Niže odnosno više dnevne temperature u staji, ukoliko duže potraju, negativno utječu na iskorištavanje hrane i dnevni prirast.

Krov mora biti solidan i o njemu mnogo ovisi hoće li se u staji održati poželjna temperatura.

Pod ima prvorazredno značenje. Gradi se od cigle, betona ili pak od umjetnih masa (što je skupo). Mora biti topao, čvrst, suh, nepropustljiv za tekućine, ravan i ne previše tvrd. Nagib poda treba da iznosi oko 3% prema odvodnom kanaiu.

Prema tipu staje postavit će se krmni trakt i uređaj za vezivanje životinja. To treba biti u skladu s racionalizacijom prostora i mogućom primjenom mehanizacije u prehrani. Pri vezanom držanju treba osigurati individualno hranjenje.

Kanalizacija je složen, iako naoko jednostavan problem. U tovilištu se zbog baleganja, mokrenja i pranja dnevno nakupljaju velike količine tekućine. Brzo odstranjivanje te tekućine preduvjet je za higijenu u staji. Nije u pitanju samo vlaga već i velike količine plinova koji se pri tom stvaraju. Dobrom kanalizacijom to se može uspješno riješiti. Od značenja je smještaj, volumen i nagib kanala (2%) i njegov odvod iz staje. Jasno, izuzetak čine duboke staje.

Drugi je problem pravovremeno čišćenje staje. Prema tipu izgradnje staje se čiste svaki dan ili povremeno. Pri svakodnevnom čišćenju izdvaja se mokra od suhe stelje i skupa s gnojem odstranjuje iz ležišta na hodnik a odatle iznosi na đubrište. Staja se mora čistiti mehanički (pokretna traka), u protivnom zahtijeva veliki utrošak radne snage. S tim je usko povezana lokacija i uređaj đubrišta.

Prema tipu staje troše se veće ili manje količine stelje. Ona je preduvjet da ležište bude toplo, suho i čisto. O udobnosti ležišta ovisi proizvodnja i zdravlje životinja (upala papaka, bolesti dišnih i probavnih organa, kože i dr.). Vlažna stelja povoljan je medij za razmnožavanje mikroorganizama, parazita i brzu razgradnju organske materije. — Najbolja je stelja od žitarica, a upotrebljavaju se još drvena strugotina,. pilovina, treset, lišće bjelogorice, negdje paprat i druge kisele trave. Stelja treba da dobro upija vlagu, da je mekana i da je loš vodič topline.

Sl. 39. Otvorena staja — slobodno držanje grla u tovu (Agenc. za fotodokumentaciju — Zagreb)

Izostavljeno iz prikaza

Ventilacija ima izuzetno važno značenje u higijeni smještaja. U toku dana u staji se nakupljaju velike količine plinova (ugljični dioksid, amonijak, sumporovodik i dr.) i pored postojećih uređaja i održavanja čistoće. U toku dana također nastaju znatne promjene i fizički odnosi u stajskom zraku, a osobito to dolazi do izražaja u vlagi i temperaturi. Povoljni se uvjeti i svježina zraka održavaju pored redovnog čišćenja i ventilacijom staje. Bitna je ventilacija koja je u vezi s potrebama životinja u toku dana i obujmom prostora koji otpada na jedno grlo (15—20 m3). U dobro zračenoj staji obim zračenja treba da iznosi po junetu 120 m3 na sat a po teletu (40—150 kg) oko 100 m3. Efikasnost zračenja testiramo mikroklimatskim pokazateljima: temperaturom, vlagom i sadržajem zračnih onečišćenja. Mehaničko zračenje je mnogo sigurnije i izdašnije od prirodnog (gravitacionog).

Higijena prehrane važna je za zdravlje i normalnu proizvodnju domaćih životinja. Nije u pitanju samo kvaliteta hrane s obzirom na njezinu hranjivu vrijednost i kompletnost obroka, već i njezinu valjanost s aspekta svježine. Na to se često ne obraća dužna pažnja. Treba imati na umu sve faktore koji mogu učiniti hranu manje vrijednom, pa čak i štetnom po zdravlje životinje. Treba uzeti u obzir mehaničke, fizičko-kemijske i biološke osobitosti hrane.

U mehaničke faktore ubrajamo preobilno hranjenje, proždrljivost i strana tijela. Do preobilnog hranjenja često dolazi kod teladi, a nerijetko i kod starijih grla. Posljedice su smetnje u probavi, poremećaji koji traju kraće ili duže vrijeme. Takvi slučajevi nastupaju ako se životinje neredovito hrane ili pri prijelazu s jedne na drugu vrstu hrane. Do sličnih poremećaja dolaizi ako je prehrana jednostrana, kada se naglo prijeđe na krmiva bogata ugljikohidratima ili bjelančevinama. U hrani se često nađu razni predmeti (žica, drvo, pijesak i sl.), što je posljedica loše manipulacije na polju ili u skladištu.

Od fizikalno-kemijskih faktora značajni su temperatura, deficit u mineralima i vitaminima, štetnost pojedinih krmiva i otrovno bilje. — Teladi u fazi napajanja najbolje odgovara temperatura mlijeka 35—38 °C, a odraslim grlima temperatur.a vode 10—15°C. Kod posljednjih treba paziti da se u toku zime hrana ne smrzne (silaža, džibra i sl.). O važnosti i potrebama minerala i vitamina dovoljno je rečeno ranije.

Pojedina voluminozna krmiva također mogu izazvati raznorazne smetnje. To u prvom redu vrijedi za neke leguminoze kada se u većim količinama daju zelene. Cesto dolazi i do tzv. djetelinske bolesti.

Relativno se najmanje poklanja pažnja biološkim faktorima u hrani. U voluminoznoj krmi i koncentratima često se nađu u većim ili manjim kolicinama patogeni mikroorganizmi, plijesni, gljivice, parazti i dr. Nije rijetkost da se životinje u tovu inficiraju ili invadiraju alimentarnim putem. Sve to upućuje na nužnost da se među ostalim propisima predvidi i podvrgavanje kontroli hrane sa sanitarnozdravstvenog aspekta. Suvišno je pri tom isticati važnost pravilnog uskladistenja hrane. S tim loše stoje i proizvodne jedinice i tvornice stočnih krmiva. Često se kvalitetno dobra hrana zbog slabih skladišta brzo kvari, što se negativno odražava na zdravlje i proizvodnju. Pored toga umanjuje se i hranljiva vrijednost hrane.

Sastavni je dio hranjenja i napajanje životinja. U pitanju je i kvalitet vode. Životinje u tovu moraju imati vodu uvijek na raspolaganju kako bi je mogle uzimati prema potrebi. Obročno napajanje nije najsretnije rješenje. Posebno ne onda ako se zbog bilo kojih razloga vrši 2 puta dnevno. Životinje tada naglo uzimaju velike količine vode, što nije u skladu s fiziologijom probave. Češće uzimanje vode ima povoljniji učinak na probavu. U praksi su se dobro pokazale automatske napajalice. Dobri su i valovi. U zatvorenim stajama upotrebljavaju se i valovi sa tekućom vodom. U navedenim se slučajevima zimi voda može smrznuti, posebno ako su staje otvorene. Zbog toga uređaj za napajanje treba u staji tako smjestiti da se izbjegne smrzavanje. Voda za napajanje mora biti čista, zdrava, svježa i umjereno hladna (oko 12 °C).

Higijena transporta pri nakupu teladi i isporuci tovljenika sastavni je dio procesa proizvodnje. Njegovi su utjecaji katkada štetni, pa otuda i briga da se obavi u što povoljnijim higijenskim uvjetima. Prema udaljenosti i raspoloživim sredstvima goveda se transportiraju uglavnom kamionima, željeznicom i brodom. Sto je transport duži, a životinje mlađe, to se i na udobnost transporta postavljaju veći zahtjevi. U pravilu prevozna sredstva moraju biti čista, dezinficirana i zatvorena, tako da životinje budu zaštićene od nepovoljnih vanjskih utjecaja. Nadalje da se smjesti toliki broj životinja koliko to dozvoljava površina u skladu s normama za (X) jedine kategorije. Kod dužih transporta (mlađa grla preko 10 h, starija preko t8 h) treba životinje redovito hraniti, napajati i čistiti. U protivnom goveda imaju veće gubitke na težini i slabi njihova otpornost, što se kasnije manifestira na razne načine. Gubici na težini, već prema dužini transporta i njezi životinja, te njihovoj dobi, kreću se od 4 do 10%.

Udobnost životinja za vrijeme transporta ovisi o načinu i mogućnostima smještaja. Utovljena starija grla tovare se u vagone tako da se vežu paralelno s dužinom vagona, s jedne i druge strane vrata koja se nalaze u njegovoj sredini (glavama jedna prema drugima). Na jedno grlo (400—450 kg žive vage) računa se 1,6—1,8 m prostora. Treba paziti i na ventilaciju, posebno ljeti, ali izbjegavati propuh. U brodovima je potreban nešto veći prostor za tovljenike (2—2,5 m2)-

Za vrijeme transporta telad se drže slobodno u kamionima ili vagonima i izbjegava duži transport od 12 sati.

Svaki transport znači određeni napor za životinje. Što se transportu pokloni više pažnje, bit će manje gubitaka.

Staje, kao objekt gdje se drži velik broj goveda u tovu i gdje se dnevno izluče velike količine gnoja i mokraće, lako se zaprljaju a isto tako i životinje u njima. Prema tome o higijeni staje u cjelini treba neprestano voditi brigu. Uz ležište i pod redovito se čisti krmni trakt — jasle i pojilišta — pregradne motke, vrata, a povremeno i zidovi. U obzir dolazi mehaničko čišćenje, ispiranje vodom i krečenje. Uređaje kojima se direktno služe životinje treba čistiti što češće. Nakon završenog tova staju treba krečiti. Nova grupa tovljenika dolazi u potpuno čiste i okrečene staje.

U sastavni dio higijene smještaja pripada i dezinfekcija. Staja zbog svojih specifičnosti pogodan je objekt za mikrofloru, razne patogene bakterije, viruse ili parazite. Nužno je da se povremeno pored navedenog mehaničkog čišćenja obavi i dezinfekcija staje, a redovito pred početkom novog turnusa. To je u stvari profilaktička dezinfekcija. Za tu svrhu dolazi u obzir veći broj sredstava, i to: preparati klora, natrijeva lužina, soda i dr.

Istakli smo neka pitanja higijene u tovu goveda. O stupnju njihove primjene ovisi zdravlje i proizvodni efekti životinja. Suvišno je naglašavati njihovu neophodnost kao faktora preventive na kojima se bazira uspjeh intenzivne i krupne industrijske proizvodnje goveđeg mesa.

2. Bolesti goveda u tovu

Krupna i specifična proizvodnja u određenim uvjetima ima i odgovarajuće posljedice na zdravlje. To je svojstveno i intenzivnom tovu goveda. Kako se proizvodnja odvija u datim okolnostima prehrane, smejštaja i držanja — na malom prostoru velik broj životinja — to je u skladu i adekvatna patologija, inače svojstvena mlađim odnosno starijim grlima. To tim više što mnoge bolesti koje susrećemo u velikim tovilištima, nemaju ni karakter ni tok masovnosti u malim proizvodnim jedinicama. Ta činjenica zahtijeva da se proizvodnja organizira na način kako bi bili osigurani pored ostalih i uvjeti prehrane, smještaja i higijene na kojima se temelji normalna proizvodnja i dobro zdravlje.

Krupna proizvodnja zbog svojih specifičnosti stavlja nas u posebno nepovoIjan položaj kad je u pitanju zdravlje životinja. To vrijedi u svakom slučaju, posebno pak onda, kada se ne udovoljava zahtjevima nužnim za proizvodnju mesa — tova.

Najčešće nastupaju tzv. uvjetne zarazne bolesti. Te bolesti rijetko uzrokuje samo jedan faktor. Obično je povod tome međusobno djelovanje više faktora. Pojava pojedinih bolesti ovisi i o dobi životinje. Ni tu nije moguće povući oštru granicu jer se neke bolesti mogu pojaviti kod svih kategorija životinja. Neki ipak razlikuju pri tome 2 perioda. Prvi je od poroda do odbijanja od mlijeka. I taj period ovisi o kvaliteti i kvantiteti odbrambenih tvari majke (preko mlijeka). Period tzv. „pasivnog imuniteta“ prve infekciozne faze traje približno 8 tjedana. Nakon toga slijedi prijemljivost za razne uzročnike zaraza, i to se označava drugom infekcioznom fazom.

Pojava zaraznih bolesti u prvoj fazi ovisi o naslednim kvalitetima zdravlja majke, njezinoj njezi i higijeni. Pojedini uzročnici najčešće ne pripadaju vlastitoj sredini, pa za njih majke ne posjeduju ni obrambena tijela. Katkada za pojedine uzročnike one nisu u mogućnosti ni da razviju odgovarajući imunitet. Nadalje, u pojedinim slučajevima telad ili ne prime dovoljno obrambenih tvari ili ako ih prime, nisu u mogućnosti da ih dovoljno resorbiraju u crijevima.

Nakon poroda teladi bakterije su redovno dli pretežno uzroci zaraznih bolesti. Međutim, odbrambene tvari kolostruma imaju jače djelovanje prema virusima nego prema bakterijama. Upravo ovih posljednjih je u kolostrumu malo, pa je teško spriječiti takve zaraze.

U neposrednoj okolini teladi nalazi se obilje raznih uzročnika pa pojava i prodor neke zaraze ovisi o higijeni smještaja, općenito okoline u kojoj životinje žive. Suzbijanje pojedinih zaraznih bolesti ovisi dakle u prvom redu o pravilnoj prehrani, posebno o podmirivanju životinja vitaminima, mineralima i antibioticima. Drugim riječima, po jačanju obrambene sposobnosti organizma.

Drugu fazu predstavlja vrijeme nakon prestanka djelovanja odbrambenih tvari koje tele primi s kolostrumom od majke. U toj fazi uglavnom se javljaju virusna, a manje bakterijska oboljenja.

a) Bolesti probavnih organa

Poremećaji u probavi do kojih dolazi u predželucima goveda nazivaju se alimentarne indigestije. Susrećemo ih kod svih kategorija, što ovisi o kvaliteti i kvantiteti pojedinih hranljivih tvari u krmivu. Tako uzroci alimentarnoj indigestiji mogu biti preobilje ugljikohidrata ili bjelančevina u hrani, nagle promjene hrane, smrznuta, pokvarena ili teško probavljiva krmiva. Nadalje, pomanjkanje minerala i drugih biogenih faktora u hrani.

Katar želuca i crijeva u teladi česta je pojava u velikim koncentracijama Nastupa kod mlađe teladi u dobi od nekoliko tjedana. Uslijedi poslije nakupa i promjene sredine. Takva se telad u novoj sredini sukobljava s većim brojem uzroka od kojih svaki za sebe može biti povod navedenom oboljenju. Teško se mogu definirati, a pokušavaju ih svesti na slijedeće:

a) Oslabljena konstitucija kao posljedica loših uvjeta života prije ili poslije poroda. Naime, slabo hranjene i njegovane krave, posebno visoko proizvodna grla, zbog gubitka vlastitih rezervi hranjivih tvari, minerala i vitamina, ne pružaju povoljne uvjete razvoja teladi i kasnijoj njihovoj vitalnosti. To je osobito česta pojava zimi kada krave oskudijevaju kvalitetnijim krmivima. Takva telad dolazi na svijet u manjoj težini i s manjim rezervama pojedinih vitamina, posebno A i B – kompleksa. Posljedice se manifestiraju na razne načine, najčešće u smanjenju otpornosti.
b) Loša prehrana također često dovodi do oboljenja navedenih organa. I tu može biti velik broj uzroka. Nepravilan postupak pri prijelazu od sisanje na napajanje velikim količinama hladnog ili pokvarenog mlijeka. Općenito, mlijeko je uvijek opasnost, naročito ako je onečišćeno bakterijama koje razgrađuju bjelančevine. Bakterije se razvijaju i u sirištu gdje im kazein pogoduje kao idealno gojilište.

Uzroci, nadalje, mogu biti ako se teladi nakon poroda ne daje kolostrum ili ako im se daje mlijeko loše kvalitete, bilo kao posljedica mastitisa, nepravilne prehrane majke dtd. Kod teladi u dobi 2—4 tjedna (katkada i starije) može doći do katara želuca i crijeva zbog naglog prijelaza s tekuće na suhu hranu. To se isto može dogoditi ako se životinjama prije vremena prestanu davati animalne bjelančevine a počnu hraniti biljnim bjelančevinama. Ovamo još ide hladna i nehigijenska voda.

Smještaj je bitan faktor u zdravlju teladi. Loš smještaj, prljavo ležište pogoduje da se telad ližući i griskajući okolne predmete inficiraju većim brojem klica. Ubrzo uslijedi oštećenje sluznice crijeva i proljevi različitog intenziteta. Okolina se sve više zagađuje i telad inficiraju patogenim i uvjetno patogenim klicama u tolikoj mjeri da im se ni konstitucijski snažne životinje ne mogu oduprijeti. Adaptacija novim prilikama može također biti uzrok katara probavnih organa. Tu treba istaknuti klimatske faktore, posebno mikroklimu u staji. I prehladi se pridaje isto značenje. Nadalje, nepovoljni transport, vlaga / propuh i naglo hlađenje u staji. Ako smještaj nije udoban a ležaj suh i topao, nastaje pogodno tlo da se svi ti faktori prije pojave.

Među infekcioznim činiocima najpoznatije su koliformne bakterije. Od akutne septikemije telad mogu uginuti u roku 1—4 dana, a da se i ne primijete simptomi katara želuca i crijeva. Kod preživljele teladi dolazi katkada do blagog, a i profuznog proljeva koji traje nekoliko dana. To je oboljenje praćeno klonulošću, gubljenjem apetita i postepenom mršavošću životinja. Katkada nastupe i komplikacije, npr. upala pluća.

Profilaksa je adekvatna uzrocima koji dovode do katara želuca i crijeva. Dobra hranidba krava općenito, posebno kada su u visokoj steonosti, prikladan suhostajni period, držanje i kretanje krava dolazi na prvo mjesto. Osobito treba paziti na zimsko teljenje. Smještaj i prehrana teladi treba da budu besprijekorni.

Ugrožene životinje preventivno se tretiraju sulfonamidima i antibioticima. Posljednji se dodaju koncentratu kao redovan dodatak obroku. Antibiotici se daju i intramuskularno 3 dana uzastopce neposredno nakon poroda i to 2—10 mg/kg. Za primjenu dolaze u obzir antibiotici širokog spektra (teramicin, kloramfenikol i dr.). Liječenje može koristiti ako odgovaraju i drugi bitni uvjeti za normalan uzgoj teladi.

Ako se primijete znakovi proljeva, teladi se odmah daju peroralno antibiotici dvaput dnevno po 0,5 g. Liječenje traje 2—3 dana. Prema potrebi produži se još 2—3 dana s pola doze. Antibiotici se daju u prahu s vodom, mlijekom ili kolostrumom.

Kod starije teladi dobar efekt ima bismut subnit., acidi tann., i na tri-bikarb. u jednakim dijelovima, i to 12—25 g dvaput dnevno u mlijeku ili koncentratu. Toj teladi daje se i buragov sadržaj krave, uz to vitamini A, B i C.

Crijevna intoksikacija posljedica je razgradnje produkata hrane ili ‘bakterija koji se resorbiraju u crijevima. Hrana ne mora biti uvijek ni pokvarena. Ako životinje uzimaju veće količine žitarica na što prije nisu navikle, može doći do intoksikacije. Intoksikacija može uslijediti ako je hrana pljesniva, vlažna i sl. Naglo uzimanje većih količina hrane bogate bjelančevinama može dovesti do poremećaja kemijskih procesa u probavnom traktu prije resorpcje. Naikupljaju se manje ili veće količine toksičnih tvari (amonijak, fenol, amini i dr.) kao posljedica nenormalni’n fermentativnh procesa, a zbog poremećaja crijevne flore.

Najčešće obole junad u tovu koja se pretežno hrane koncentratima. Bolest prati gubitak apetita, prestanak preživanja, klonulost itd. Ako su slučajevi teži, životinje leže i završavaju u kolapsu.

Preventivno se preporučuje 1—2 dana post i promjena hrane. Bolesnim grlima daje se voda s vapnom ili sluz od lanenog sjemena. Nastali se otrovi u probavnom traktu mogu neutralizirati i vezati davanjem 300—500 g karbo animalis ili peroralnom aplikacijom kalcijeva saharata 25 g i kalcijeva bikarbonata 250 g. Istovremeno se daje intravenozno 25% otopine glukoze (150—200 g). Prema težini bolesti liječenje traje nekoliko dana.

Recidivirajući nadam teladi često nastaje kada se prelazi s mliječne na drugu hranu. Uzroci su nagla i prerana promjena hrane teladi koja sisa. Zbog nerazvijene mikroflore predželudaca hrana se teško i sporo probavlja. U predželucima se razvijaju i zadržavaju plinovi kao posljedica slabijeg preživanja i ruktusa. Slabo probavljena hrana odlazi u sirište i crijeva gdje katkada uzrokuje upalu sluznice.

Nadam se javlja 1 sat nakon obroka. U početku je blag, zatim sve jači i s težim posljedicama. Bolesna grla treba izdvojiti iz većih grupa i ponovo prijeći na mliječni obrok. U početku su obroci mali, kasnije sve veći, a zatim postepeno prelazi na normalnu prehranu s koncentratima. Prvih 3—5 dana daju se i antibiotici. Dobro djeluje i buragov sadržaj odraslih i zdravih grla.

Nadam buraga nastaje kao primarni oblik alimentarne indigestije, ali može nastati i pod drugim utjecajima. Nastupa u akutnoj formi ako je poremećena probava ili ako se nakupi prevelika količina plinova u buragu. Do njega može doci i zbog uzimanja većih količina djeteline ili sočne mlade zelene krme. Uzrok mu može biti i nagli prijelaz sa suhe na zelenu hranu ili ako se uzimaju veće količine lakoprobavljivih ugljikohidrata. U tim okolnostima nastaje naglo vrenje pa se preobilno nakupljeni plinovi ne mogu odstraniti normalnim, redovnim ruktusom. Nastali poremećaj očituje se i u povećanom obujmu tilbuha (više lijeva nego desna strana). Tok je bolesti vrlo brz, traje svega nekoliko sati. Hitna je nužna intervencja, katkada se postigne uspeh sondiranjem buraga i primjenom silikonskih preparata. Slijedi jedan dan posta i postepeno hranjenje u toku iduća 3—4 dana, što ovisi o općem stanju životinje.

U težim slučajevima nužna je i ruminotomija, pri čemu se odstrani jedan dio sadržaja, dodavanjem u preostali dio alkaličnih sredstava (kalcijev karbonat 100—300 g ili magnezijev karbinat 50—150 g). Drugi dan se apliciraju 3—4 litre svježega buragova soka zdrave životinje.

Akutni nadam može se spriječiti ako se izbjegavaju njegovi uzroci. Osnovno je da se postepeno prelazi sa suhe ishrane na sočna krmiva. Zelena krmiva moraju biti svježa.

b) Bronhopneumonija (Enzootska pneumonija)

Ova se bolest javlja kod teladi koja se drže u većim aglomeracijama. Primarni su joj uzrok nepovoljne higijenske prilike. Hladne, vlažne i tamne staje s propuhom negativno utječu na otpornost organizma. Nadalje, loš transport po hiadnom ili pretoplom vremenu, kao i dug transport preduvjet je za pneumoniju. Povod za nju može biti i neprikladna prehrana.

Bolest je inače sporadična, ali u nepovoljnim uvjetima može poprimiti enzootski karakter. U kratkom vremenu oboli velik broj teladi. Etiološko značenje pripisuje se većem broju pneumotropnih virusa. Radi se uglavnom o slabijim patogenim ili fakultativno-patogenim mikroorganizmima. U praksi se često precjenjuje uloga virusa. Virusi mogu izazvati katar bronha benigne naravi, a do upale pluća dolazi samo u nepovoljnim higijenskim i prehrambenim prilikama. Bakterijama također pripada sekundarno značenje, ali u lošim životnim uvjetima one imaju presudno značenje.

Kod mlade teladi bolest je akutna, a kod starije poprima subakutan kroničan tok. Manifestuje se ovim znakovima: smanjen apetit, otežano disanje, potištenost, kašalj i temperatura. U početku je kašalj različitog intenziteta i bolan. Nisu rijetke komplikacije, što je za prognozu vrlo nepovoljno.

Bolest traje nekoliko dana, sedmica, pa i mjeseci. Konstitucijski loša i iscrpljena telad često ugibaju za kratko vrijeme. Saniranje prilika ovisi o tome kako se brzo mogu ukloniti propusti u smeštaju, držanju, i prehrani. Treba poduzeti i druge mjere. Bolesne životinje treba odijeliti od zdravih i omogućiti kretanje na zraku. Ako se poprave opće prilike, i liječenje ima svrhu. Sastoji se u davanju većih količina antibiotika (penicilin 3000—5000 I. J. na 1 kg ili sigmamicin 10 mg/kg). Telad se tretiraju nekoliko (3—4) dana dok ne dođe do poboljšanja. Uz antibiotike daju se i veće količine vitamina A, D i C.

c) Ostale bolesti respiratornih organa

Od respiratornih afekcija navest ćemo još neke koje mogu nanijeti veće štete tovu goveda.

1) Zarazni rinotraheitis. To je kontagiozna uvjetna zaraza prednjih zračnih prohoda. Bolest nastupa bez obzira na dob u toku cijele godine, a najčešće poslije nakupa. Uzročnik je virus. Inkubacija traje 2—7 dana. Katkada zbog sekundarnih infekcija može doći do upale pluća. Međutim, ona ima blaži tok nego enzootska pneumonija.

Simptomi su joj: iscjedak iz nosa — katkada može biti gnojan, kašalj, kihavica, rjeđe konjunktivitis, oštećenja sluznica nosa itd. Apetit je nešto poremećen, dok su znaci indigestije slabo izraženi.

2) Parainfluencija. Javlja se uglavnom u starijih goveda, rjeđe u teladi. Manifestira se katarima prednjih dišnih prohoda.

d) Invazione bolesti

Nakupom teladi, naročito starije, postoji mogućnost da se u tovilište unesu različite parazitarne invazije koje u određenoj mjeri utječu i na prirast. Od parazitarnih invazija najveće značenje imaju fascioloza i eimerioza.

Fascioloza (metiljavost).U prirodi se razvije miracidij za 14—42 dana. Iz galbi iziđu cerkarije za 50—80 dana, pri čemu u goveda postigne spolnu zrelost za 3—4 mj.

Kod akutne forme preovladavaju peritonitički simptomi i povećanje jetre, a kod kronične dijagnoza se postavlja na osnovu koprološke pretrage. Liječenje zahtijeva prethodnu pripremu životinje. Daju se mineralne tvari i vitamini A i D, nakon toga heksakloretan u kapsulama per os (protumetilj za goveda). Na svakih 60 kg daje se jedna kapsula, i to ta’ko da se liječenje obavi u roku 2—4 đana uzastopce. Katkada se javljaju znakovi toksikoze pa treba prestati s davanjem lijeka.

Kokcidioza. Uzročnik je Eimeria ziirni koja napada sluznicu crijeva. Najcesce obole mlade životinje. Bolest se očituje u smanjenom apetitu, općoj slabosti i proljevu koji je često krvav. Kod starijih životinja tok je bolesti blaži, pa životinja može i spontano ozdraviti. Dijagnoza se postavlja mikroskopskom pretragom. Bolest se liječi sulfametazinom. Prvi dan daje se 0,2 g/kg, a iduća 4 dana pola doze. Upotrebljava se i kokcidin pomiješan s hranom. Teladi i junadi daju se 2 male žlice u toku 4 dana. U poslednje vrijeme upotrebljava se s uspjehom bovokokcidin (domaća proizvodnja).

Strongiloidoza. Uzročnici su nematodi koji parazitiraju u tankom crijevu. To je kronično oboljenje. Kod jačih invazija dođe i do katara crijeva. Liječenje je nesigurno.

Askaradioza dolazi kod teladi. Liječi se piperazinom, doza 0,2 g/kg žive vage. Apilicira se sa mlijekom.

Trihostrongilidoza dolazi kod mladih životinja. Liječi se fenoiiazinom, a u novije vrijeme organofosfornim praparatlma ili tiabendazolcm.

e) Bolesti papaka

U tovu goveda često dolazi do oboljenja papaka. Uzroci su uglavnom loši uvjeti smeštaja. Najčešće dolazi do panaricija. To je septična, akutna upala kože i potkožja na falangama, pri čemu dolazi do naglog gnojenja i nekroze. Uzročnici su razne bakterije. Predispoziciju stvaraju mehanički i kemijski nadražaji, naročito vlaga i prljavština. Posljedica je šepavost i teško kretanje. Prilikom liječenja primjenjuju se antibiotici i sulfonamidi, i to uglavnom kod površnih upala. U težim slučajevima stavljaju se topli ili toplovlažni oblozi (burov).

Napravi novu temu u “Literatura”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">