Reklama

Naša poljoprivredna praksa ima sve veće zahtjeve u proizvodnji, radi osiguravanja dovoljno hrane i sirovina za rastuće potrebe ljudi. U ovim nastojanjima često se osjeća pomanjkanje stručne literature sa novim dostignućima nauke i prakse, kao oslonca i putokaza za stabilne i visoke prinose. Upravo ova knjiga „Proizvodnja i prerada uljane repice“ autora Dr Zvonka Musta-pića, Dr Marije Vratarić i Mr Lade Rajčić, predstavlja vrlo značajan prilog našoj stručnoj literaturi.

Autori su obradili svestrano problematiku uljane repice. Iznose iscrpne podatke strane i domaće literature, a naročito najnovije rezultate naših istraživanja. Ova istraživanja su analizirana i rezultati su usmjereni sa konkretnim preporukama za proizvodnju u praksi. Pored upoznavanja same kulture, odnosno njenog značaja i rasprostranjenja u svijetu i u nas, date su iscrpne morfološke i biološke karakteristike. Naročito je dobro razrađena tehnologija uzgoja uljane repice sa najnovijim agrotehničkim mjerama proizvodnje, korištenja i prerade. U ovome zapravo i jeste najveća vrijednost ove knjige.

Povećanje površina i intenziviranje proizvodnje povećavanjem prinosa uljane repice, neophodan je zadatak stabilizacije naše privrede u cjelini. Orjentacija na višu proizvodnju ove kulture osobito je porasla zadnjih desetak godina, kada su selekcijom stvorene i u proizvodnju uvedene nove sorte bez eruka kiseline i glukozinolata, pa se ulje danas može koristiti i kao ljudska hrana. Nakon ekstrakcije ulja, naglašena je u knjizi vrijednost nuzprodukta uljane repice, a to je sačma kao visoko vrijedni proteinski krmni koncentrat, sa povoljnim aminokiselinskim sastavom. Dat je pregled značaja ove kulture u proizvodnji kvalitetne voluminozne stočne hrane.

Autori su u knjizi obradili problematiku uljane repice na jednostavan, jasan i pristupačan način, sa dovoljno argumenata pisanog teksta, grafikona, crteža i slika. Biti će pristupačna najširem krugu čitalaca, odnosno poljoprivrednim proizvođačima, stručnjacima u proizvodnji, pa i studentima za svestrano upoznavanje ove kulture.

Dr Zvonko Mustapić
Dr Marija Vratarić
Mr Lada Rajčić

Sadržaj

PREDGOVOR

1. ZNAČAJ KULTURE I STANJE PROIZVODNJE

2. PORIJEKLO I HISTORIJA

2.1. Botanička klasifikacija

3. MORFOLOŠKE OSOBINE

4. BIOLOŠKE OSOBINE

5. EKOLOGIJA ULJANE REPICE

6. NAČINI KORIŠTENJA

7. SORTIMENT

7.1. Ozime sorte uljane repice i njihova proizvodna vrijednost
7.2. Jare sorte uljane repice i njihova proizvodna vrijednost

8. AGROTEHNIKA ULJANE REPICE

8.1. Mjesto u plodoredu
8.2. Obrada tla
8.3. Gnojidba
8.3.1. Gnojidba organskim gnojivima
8.3.2. Gnojidba minerainim gnojivima
8.4. Sjetveni radovi
8.4.1. Kvaliteta sjemena
8.4.2. Način sjetve
8.4.3. Norma sjemena
8.4.4. Dubina sjetve
8.4.5. Rok sjetve
8.5. Njega u toku vegetacije
8.5.1. Prihranjivanje
8.5.2. Suzbijanje korova
8.5.3. Suzbijanje štetnika na uljanoj repici
8.5.4. Suzbijanje bolesti na uljanoj repici

9. SJEMENSKA PROIZVODNJA

10. SUŠENJE ZRNA ULJANE REPICE

11. USKLADIŠTENJE

12. ŠTETNICI ULJANE REPICE

13. BOLESTI ULJANE KEPICE

14. ULOGA MEĐUUSJEVA REPICE I OGRŠTICE U DOPUNSKOJ PROIZVODNJI KRME I PROTEINA

14.1. Krmna vrijednost i produktivnost
14.2. Proizvodnja krmnih krucifera kao međuusjeva

15. PRERABA ULJANE REPICE

15.1. Priprema sjemena uljane repice
15.2. Prešanje usitnjenog materijala
15.3. Ekstrakcija otapalom — pogače uljane repice
15.4. Sirovo ulje uljane repice
15.5. Svojstva proizvoda prerade uljane repice
15.6. Proizvodi ulja uljane repice

LITERATURA

15. Prerada uljane repice

Prerada sjemena uljane repice odvija se u industrijskim uvjetima na dva načina.

Manji kapaciteti dnevne prerade od oko 100 t sjemena prerađuju se samo mehaničkim završnim presanjem.

Veći kapaciteti prerade složeni su tako da se prerada odvija putem pred presanja i extrakcije dobivene uljane pogače.

Kvaliteta sjemena je od neprocjenjive važnosti za uspješnu preradu i dobivanje proizvoDa visokog kvaliteta. U našoj zemlji kvalitet sjemena je reguLiiran Jugoslovenskim standardom sa obaveznom primjenom, a definira potrebne najniže uvjete kvaliteta. Jugoslovenski standard se primjenjuje kako u domaćem prometu, tako i kod uvoznog sjemena uljane repice, namijenjene industrijskoj preradi. Na svjetskom tržištu uljana repica je berzanski artikal. U našoj zemlji repica ima veliki značaj kao jedna od glavne tri uljarice (suncokret, repica, soja).

Cijena repice je regulirana saveznim propisima i ona predstavlja najnižu zaštitnu cijenu u prometu.

15.1. Priprema sjemena uljane repice

Čišćenje

Prerada započinje čišćenjem sjemena kao prvom početnom operacijom sa ciljem da se uklone neželjene primjese koje smetaju daljoj preradi i zbog potencijalne opasnosti da se postrojenja oštete ili izazove varničenje, to su metalne primjese npr. željezni čavli, navrtke, zavrtanji ili komadi otkrhnutog čeličnog lima i slično.

Osim toga, potrebno je ukloniti nečistoće koje su nepoželjne u preradi i krajnjim proizvodima. Nečistoće su različitog porijekla, a najčešće su dijelovi biljke, komuške, sjemena drugih biljnih kultura, prašine, grudvica zemlje, kamenčići i slično.

Čišćenje se obavlja strojevima posebne konstrukcije prilagođenim uljanom sjemenu. Najčešće se koristi okvirna vibraciona čistilica, sa dva reda koso postavljenih četvrtastih ravnih sita, jedan iznad drugog od perforiranog lima.

Sjeme koje dolaza na prvo vibraciono sito propada kroz otvore, a krupna nečistoća ostaje na situ, sakupljajući se i odvodeći se sa najinižeg dijela.

Na drugom situ zaostaje sjeme, a fina nečistoća propada. Obje frakcije se odvode kontinuirano.

Čistilica je opskrbljena sistemom za eshaustriranje fine lebdeće prašine.

Uklanjanje metala se vrši ina više mjesta ispred i iza čistilice.

Željezni dijelovi se uklanjaju magnetima (permanentni ili elektro), prikladno postavljenim iznad pokretnih gumenih trakastih transportera, koji odnose sjeme na čišćenje, odnosno, odnose očišćeno sjeme na mljevenje.

Prema potrebi čišćenje se može i ponoviti, te se s toga postavlja serijski sistem čistilica.

Dobrim čišćenjem iz sjemena se uklanja nečistoća do sadržaja i to do ispod 1%.

Usitnjavanje sjemena uljane repice

Usitnjavanje dobro očišćenog sjemena uljane repice, čiji se sadržaj vlage kreće od oko 5—7%, obavlja se na mlinovima sa valjcima.

Mlin sa dva para valjaka, vertikalno postavljenih jedan iznad drugog, najčešći je tip mlina, koji se koristi za usitnjavanje. U mnogim slučajevima kod prerade drugih uljarica koriste se npr. i mlinovi s pet valjaka, a i drugi tipovi.

Promjer valjaka je isti kod jednog mlina i iznosi najčešće 400 mm u promjeru. Valjci su glatki, ili je gornji blago nazubljen.

Koriste se i valjci promjera 800 mm i najčešće su oba u para glatka.

Brzina valjka jednog para često je različita, što dovodi do retiranja tj. razvlačanja materijala pri usitnjavanju.

Međutim, konstrukcija valjaka podešava se tehnološkim zahtjevima prerade, pa se prilagođavaju bitni konstrukcioni elementi.

Usitnjeni materijal čine rasprsli, izlomljeni dijelovi ljuske sjemena, pločasto zgnječeni, ili razvučeni u pločice kao grizasto samljeveni kotiledoni, u dovoljno sitne čestice.

Izostavljeno iz prikaza

Dobra usitnjenost materijala ocjenjuje se vizuelno i praksom podešava do željene finoće.

Usitnjavanje sjemena ima za cilj da stvori takvu strukturu materijala koja će biti dovoljno prikladna za dalju termičku i mehaničku obradu, kako bi se sa što manjim utroškom energije odvojilo ulje iz proteinsko-celulozne strukture sjemena, a pri tome da se željena svojstva izlazećih proizvoda trajno sačuvaju.

15.2. Prešanje usitnjenog materijala

Presanje u širem smislu obuhvaća kondicioniranje samljevenog materijala kao pripremnu fazu i mehaničko tještenje tako pripremljenog materijala sa ciljem da se dobije ulje i čvrsti ostatak — pogača.

Predgrijavanje ili kondicioniranje usitnjenog materijala

Predgrijavanje ili kondicioniranje materijala predstavlja proces kojim se mljeveni materijal zagrijava i vlaži sa ciljem da se ostvari bubrenje proteina i prskanje čeličnih membrana.

Daljim zagrijavanjem do 110°C u potretanom vremenu trajanja, procesa, ostvaruje se koagulacija bjelančevina i aglomeriziranje kapljica ulja u veće.

Kondicioniranje materijala znači u tehničkom smislu pripremu materijala do željenog stupnja vlažnosti, nagrijanosti i strukture, tj. do stanja tehničke spremnosti za mehaničko cijeđenje na kontinuiranim presama.

Predgrijač je aparat najčešće u obliku uspravnog cilindra, dvostrukih stijenki, sa horizontalnim etažama (pregradcima).

Opskrbljen je mješalicom, čija osovina prolazi centralno kroz aparat, s tim da svala etaža ima krila mješalice tako konstruisana da materijal na putu do vrha prema dnu razgrće kod okretanja u jednoj etaži od centra prema periferiji, gdje su smješteni otvori kuda materijal propada na sljedeću nižu etažu, odnosno u sljedećoj etaži mješalica zgrće materijal od periferije prema centru, gdje se nalaze otvori za propuštanje materijala dalje na sledeću nižu etažu. Predgrijač je najčešće sa pet etaža. Aparat je opremljen sistemom termometara na svakoj etaži.

Izostavljeno iz prikaza

Zagrijavanje se provodi vodenom parom, koja se dovodi u omotač aparata (duplikator). Omotač je uređen tako da se kondenzat kontinuirano odvodi, osim toga ugrađen je sigurnosni ventil i postavljen je otvor za odvod inertnih plinova. Etaža je opskrbljena, osim termometrom i mješalicom, još i dovodima direktne pare, kojom se materijal ugrijava i vlaži po potrebi.

Presanje kontmuiranim presama

Presanje ima za cilj da mehaničkim tiještenjem u kontinuiranom prolazu kroz pužnu presu pripremljeni materijal bude doveden u takove uvjete da dođe do cijeđenja i odvajanja ulja od čvrstog dijela, pogače.

Izostavljeno iz prikaza

Kod manjih preradbenih kapaciteta do 100 t dnevne prerade sjemena, ova operacija je završna. Ovakvom obradom dobiju se dva proizvoda, sirovo presano ulje i pogača, čiji sadržaj ulja nije veći od 6%.

Kod kapaciteta dnevne prerade iznad 100 t, primjenjuje se presanje kao operacija obrade materijala do stupnja pogodnog za ekstrakciju pogače. Ovo presanje se naziva predpresanje i obavlja također mehaničkim kontinuiranim presanjem materijala u jednom prolazu kroz presu.

Izostavljeno iz prikaza

Osnovi konstrukcije kontinuirane pužne prese su isti u oba slučaja, bilo kada je u pitanju završno (konačno) ili predpresanje. Konstrukcionim detaljima te izborom materijala mogu se znatno razlikovati ova dva tipa prese.

Presa se sastoji iz dva osnovna dijela, puža i koša cilindričnog oblika. Puž prolazi centralno kroz koš i ima funkciju da prihvati materijal i potiskuje ga kroz koš do izlaza. Na tom putu povećava se tlak u materijalu i dolazi do cijeđenja kroz rešetke koša, a pogača izlazi na kraju puža kroz prstenasti otvor na završetku koša.

Koš je cilindričnog oblika. Složen je od čeličnih štapića specijalno konstruiranih, koji složeni čine cilindrični omotač koša, tako da svojim slogom istovremeno stvaraju uzdužne otvore kroz koje se cijedi ulje kod presanja. Dužinom koša štapići su složeni u segmente, tako da se između dva štapića formira zazor željene širine. Zazori između štapića u pojedinom segmentu su različiti i podešeni su konstrukciji prese, odnosno vrsti uljarice iz koje se ulje presa.

U sklopu koša ugrađeni su uzduž sa dvije strane noževi koji čiste transportirani materijal sa pužnih prstenova, potiskujući ga, te sprečavaju da se materijal vrti u krug na glatkim površinama prstena i usmjeravaju ga s jednog pužnog elementa na drugi.

Puž prolazi centralno kroz koš, sastoji se od osovne, na koju su navučeni na smjenu prstenasti segmenti puža (po jednak korak), te prelazni glatki prstenovi, gradeći tako sistem koji osigurava potreban i dovoljan tlak u materijalu i njegovo dovoljno zadržavanje na putu cijeđenja, kako bi se ulje moglo iz materijala iscijediti i proći kroz rešetkaste zidove koša.

Izbor konstrukcionog materijala, a naročito odabir sloga, puža po duljini hoda, te izbor prstena širinom i duljinom, kao i izbor veličina zazora između štapića pojedinih segmenata koša, čini specijalnost konstrukcije prese pojedinih proizvođača.

Izostavljeno iz prikaza

Osim glavnog dijela opisanog stroja kojim se isliče prednost konstrukcije pojedinih proizvođača presa, bitain element je i rješenje prenosa snage tj. sustav reduktora, koji osigurava preko elektromotora potrebnu snagu i izdržljivost djelog sustava u radu pod punim opterećenjem.

Kod presa sa završnim presanjem poznati su različiti principi rada, s obzirom na konstrukciju presa. Tako npr., presanje se vrši u jednom kontinuiranom prolazu materijala kroz presu, čime se ostvaruje cijeđenje ulja do ostatka ekstrahibilnog od oko 6—8% u izlazećoj pogači. Odnosno, ova se operacija može odvijati prolazom materijala kroz dvije prese koje su postavljene jedna za drugom, sa istim konačnim rezultatom.

Predpresanje ima za cilj da ulazećem materijalu operacijom tještenja u jednom prolazu kroz pužnu presu iscijedi ulje, tako da u izlazećoj pogači zaostane oko 20—22% ulja. Ova operacija ima za cilj da smanji potreban kapacitet ekstrakcije time što će iz sirovine ukloniti dio ulja.

Ova vrsta pogače se obavezno podvrgava daljnjoj obradi ekstrakcijom jednim od prikladnih i uobičajenih organskih otapala.

15.3. Ekstkakcija otapalom — pogače uljane repice

Ekstrakcija pogače uljane repice ima za cilj da postupkom otapanja ukloni zaostalo ulje nekim od prikladnih industrijskih otapala, te da se kao proizvod jave sačma uljane repice kao čvrsti proteinsko-celulozni produkt i sirovo ulje repice, koje se dobiva uklanjanjem otapala iz uljane otopine — miscele.

Sadržaj ekstrahibilnih tvari u sačmi se kreće u granicama od oko 1%.

Vrste otapala

U našoj industrijskoj praksi koriste se dvije vrste otapala i to EKSTRAKCIONI BENZIN i HEKSAN.

Oba otapala predstavljaju lake frakcije alkilnih naftnih derivata, a dobivaju se rektifikacijom odabranih frakcija nafte.

Ekstrakcioni benzin, koji u nas ima najširu primjenu, predšoj industriji ulja.

Ekstrakcioni benzin čini ekonomsku kategoriju otapala u našoj industriji ulja.

Međutim, današnji zahtjevi tehnologije i tehnike u pogledu vođenja procesa i operacija prerade uljanog sjemena kod što nižih temperatura i uz što racionalnije korištenje toplotne energije, sve više utječu na porast interesa industrije ulja za otapalima čije će područje ključanja biti što niže.

Jedan od takvih otapala je heksan, također alkilni derivat nafte, a u svijetu najčešće korišteno otapalo za ekstrahiranje ulja različitog uljanog sjemena. Područje ključanja mu je od 65°C do 75°C.

Tipovi ekstraktora

Ekstrakcija pogače odvija se u aparatima različitog tipa. Dvije osnovne podjele ovih sistema jesu na šaržne ekstraktore i kontinuirane ekstraktore.

Spomenućemo one tipove ekstraktora koji se u našoj zemlji upotrebljavaju.

Šaršžni ekstraktori čine skupinu ili bateriju specifične konstrukcije povezanih među sobom, tako da se materijal, koji miruje u pojedinom aparatu, obrađuje otopinom ulja, odnosno čistim otapalom, te konačno vodenom parom. Ovako obrađeni materijal se ispušta u transportere i odlazi na sušenje.

Princip kretanja uljane otopine je takav da se najgušća otopina dovodi na svježe napunjeni masni materijal – pogaču, a čisto otapalo na već izluženi materijal. Miscela se prije otparavanja filtrira.

Baterije čine obično sedam do devet međusobno povezanih aparata snabdjevenih potrebnom armaturom (ventil sigurnosti, termometar).

Izostavljeno iz prikaza

Ovaj aparat je cilindrična posuda, veličine i do nekoliko kubnih metara, opremljena je na vrhu otvorom za punjenje (vidi sliku 6) (1) sa poklopcem s hermetičkim zatvaranjem, otvorom za pražnjenje sačme (2) smještenim pri dnu cilindričnog vertikalnog tijela, sitastim dnom (3) koje nosi materijal, nosačem mješalice (4) čija osovina (6) prolazi centralno kroz aparat, na čijem se gornjem i donjem krilu (7) nalaze po dva roga (8), koja rastresaju ekstrakcioni materijal kako bi se izbjeglo stvaranje pukotina u njemu i time osigurala pravovremena i efikasna ekstrakcija otapalom.

Ispod poda (3) smješteni su dovod polumiscele i istog otapala, te odvod miscele, kao i sistem za dovod pare (5).

Kontinuirani ekstraktori su suvremena rješenja aparata ove specifične operacije. U našoj zemlji su u primjeni ekstraktori sa rotirajućim ćelijama u krug po horizontalnoj podlozi. Broj ćelija u koji se smješta pogača za ekstrakciju je različit, ovisno od konstrukcionog rješenja proizvođača, a košare, krećući se u krug, prolaze kroz zone gdje se serijom ugrađenih pumpi osigurava recirkulacijom tještenje miscelom, polumiscelom i čistim otapalom.

Izostavljeno iz prikaza

Dno svake ćelije je sitasto i osigurava dobro ocjeđivanje materijala. Završetkom puta tj. punog kruga ćelija prazni se i u idućem taktu puni novom količinom pogače.

Zone miscele i polumiscele su razdvojene. Polumiscela je razrijeđena otopina dobivena završnim ispiranjem materijala čistim otapalom.

Na određenom mjestu filtrira se od mehaničkih primjesa i kao takva odlazi u sekcije masnijeg materijala, završivši put na svježe unijetoj pogači kao miscela.

Miscela se filtrira i odlazi na otparku. Isprani materijal-sačma odlazi na doradu uklanjanja otapala vodenom parom te sušenje i hlađenje (kondicionirainje).

Operacije kod ekstrakcije pogače

Samljevena i nagrijana pogača na oko 50°C ulazi u ekstraktor na izluživanje otepalom.

Otapalo cirkulira od ispranog materijala — sačme ka sve masnijem materijalu, do svježe pogače tek unijete u ciklus ekstrahiranja.

Miscela, koja izlazi iz baterije ekstraktora ili kontinuiranog ekstraktora, odlazi na pročišćavanje filtracijom.

Očišćena miscela od mehaničkih primjesa odlazi na otapanje gdje se u zatvorenom aparatu uz indirektno grijanje otapalo destilira i ukapljuje u kondenzatorima. Ulje dobiveno u završnoj fazi destiliranja ostatka otapala propuhuje se zasićenom vodenom parom, kako bi ostatak otapala bio uklonjen.

Izlazeća sačma iz ekstraktora odlazi na uklanjanje otapala (desolventizadja) sušenje i kondicioniranje, dok sačma iz šaržnog ekstraktora odlazi na sušenje praktično već bez otapala.

Cijeli sistem pogona ekstrakcije je izveden tako da su svi aparati povezani sa sistemom za kondenziranje para otapala.

Sistem za kondenziranje otapala opremljen je dovoljnim brojem kondenzatora (indirektnih), odvajača otapala od vode, te deflegmacionim kolonama, hlađenom vodom, kao i drugim medijima.

15.4. Sirovo ulje uljane repice

Ulje dobiveno konačnim presanjem naziva se presano ulje. Ulje dobiveno predpresanjem i ekstrakcijom predstavlja mješavinu presanog i ekstrahiranog ulja. U oba slučaja susrećemo se sa sirovim uljem uljane repice.

Sirovo ulje se podvrgava mehaničkom čišćenju, a zatim uklanjanju biljnih guma (sluzi).

Mehaničko čišćenje sirovog ulja repice

Sirovo ulje sadrži u sebi dijelove čvrstih čestica pogače i sačme. Tako ulje se podvrgava mehaničkom čišćenju na strojevima sa vibracionim sitima, preko kojih se u tankom sloju širine vibrirajućeg sita dovodi ulje. Na putu preko blago nagnutog vibrirajućeg sita ulje se cijedi i odvodi u rezervoar očišćenog ulja, a čvrste čestice se vibracijom sita odvode sa njega u transporter i vraćaju u materijal koji ide na presanje.

Čišćenje ulja od mehaničkih čestica obavlja se na drugi način i to centrifugom.

Centrifuge za mehaničko čišćenje ulja, koje su danas u primjeni, jesu šaržnog i kontinuiranog djelovanja.

Centrifuge šaržnog punjenja, u principu vertikalne, mogu biti obješenog ili poduprtog tipa. Bubanj centrifuge je perforiran, dovod ulja je centralno postavljen uz osovinu, pa se usljed centrifugalne sile talog sakuplja na situ bubnja, a ulje prolazi kroz njega i sljeva se u rezervoar čistog ulja. Centrifuga se zaustavlja i čisti od sloja nakupljenog taloga, koji se vraća na presanje.

Isti postupak prolazi ulje kod čišćenja na kontinuiranim samočistim centrifugama. Takove centrifuge su horizontalnog tipa i većih kapaciteta.

Uklanjanje biljnih guma

Sirovo ulje očišćeno od mehaničkih primjesa odlazi na uklanjanje biljnih guma ili sluzi, otopljenih u ulju. Ovo uklanjanje je od važnosti za dalji proces prerade ulja rafiniranjem do jestivog ulja, ili hidrogeniranjem do čvrstih masti. Za ispravno vođenje daljnjih procesa ulje se podvrgava degumiranju tj. uklanjanju otopljenih biljnih guma, sluzi.

Prisustvo sluzi otežava naredne procese, izazivajući velike gubitke na ulju.

Degumiranje se provodi, ili kotlovskim postupkom tj. šaržom, ili kontinuiranim postupkom uz primjenu centrifugalnih separatora.

U oba slučaja u pitanju je proces kod kojega se ulje očišćeno od mehaničkih primjesa zagrijava na temperaturu od oko 70°C i miješa sa vodom ili otopinom kuhinjske soli oko 3 — 5% isto tako zagrijanom. Kod kontakta ulje — voda, na temperaturi od 60—80°C, dolazi do relativno brzog bubrenja sluzi koje koaguliraju i odvajaju se sa vodenom fazom, gradeći suspenziju. Ulje kao druga faza odvaja se i vlažno sa oko 0,5% vode, odvodi na sušenje pod sniženim pritiskom kod temperature od oko 110°C.

Suho ohlađeno ulje sa vlagom i hlapivim tvarima ne većim 0,1%, odvodi se u tankove za sirovo degumirano ulje na skladištenje za dulje vrijeme.

U slučaju da se degumiramo ulje repice kratko vrijeme skladišti tj. zadržava u tankovima i odlazi na dalju preradu rafiniranjem, preporučuje se postupak kod kojeg se vlažno, nesušno degumirano ulje (slanom vodenom otopinom) odlazi u tankove. Takovo ulje prije dalje obrade tj. rafiniranja treba da odleži jedan do tri tjedna, što ovisi od temperature okoline tj. godišnjeg doba (zimi kraće, ljeti duže). Takovim produljenim bubrenjem sluzi i njihovim taloženjem povećava se kvalitet sdrovog degumiranog ulja s obzirom na mogućnost boljeg iskorištenja u procesu rafiniranja, kao i s obzirom na dobivanje kvalitetnijeg jestivog rafiniranog ulja.

15.5. Svojstva proizvoda prerade uljane repice

Kao proizvod prerade uljane repice do opisanog nivoa, dobivaju se: sirovo odsluženo ulje, pogača uljane repice, ili sačma uljane repice.

Sirovo odsluženo ulje repice

Osnovni proizvod prerade uljane repice je sirovo degumirano ulje.

Po svom izgledu sirovo degumirano ulje je bistro, zlatnožute boje, do crvenkaste, blagog i ugodnog mirisa. Ulje koje se stavlja u promet ne smije da sadrži talog, kao ni vidljive kapi vode.

Kvalitetna svojstva ovog proizvoda definirana su Jugoslovenskim standardom. Bitni elementi jesu oni koji služe za identifikaciju tj. utvrđivanje tipičnih karakteristika za prepoznavanje i dokazivanje porijekla sirovine, tj. služi za utvrđivanje autentičnosti tog ulja i ograničava mogućnost primjesa drugih ulja. U drugom dijelu standard definira najniže dozvoljene vrijednosti kvalitetnih svojstava koja su dozvoljena da bi se ulje moglo stavljati u promet. Razlikuju se dvije grupe ulja po svojoj namjeni i to sirovo degumirano ulje namijenjeno za industrijsku preradu u jestive svrhe i sirovo degumirano ulje namijenjeno za tehničku upotrebu. Svakome od njih je reguliran kvalitet Jugoslovoneskim standardom.

Ovo posljednje često se denaturira kako bi se spriječilo zloupotrebljavanje u trgovini, jer je cijena takvog ulja niža od ulja namijenjemog za jestive svrhe.

Pogača uljane repice

Ovaj proizvod nastaje preradom uljane repice sistemom završnog (konačnog) presanja. Služi kao komponenta stočne hrane. Međutim, kao ekonomska kategorija u grupi ovih proizvoda nema značaja, zato što se takova prerada uljane repice napušta i prelaziš na veće ekonomski opravdanije kapacitete s ekstrahiranjem.

Kvaliteta ovog proizvoda regulirana je Pravilnikom o kvalitetu stočne hrane.

Sačma uljane repice

Kao proizvod, sačma, spada u grupu poznate stočne hrane i od bitnog je značaja za preradu naročito u stočarstvu.

Sačma uljane repice odlikuje se povoljnim aminokiselinskim sastavom proteina. Međutim, ograničavajući faktor kao stočne hrane sa neograničenom primjenom u ishrani je prisustvo izotiocijanata i viniloksazolidintiona.

Danas postoje razrađena iskustva i mogućnasti široke primjene ove vrijedne proteinske sačme kao bitne komponente u obrocima za različitu vrstu stoke. Time se riješio problem njene primjene.

Kvalitet sačme uljane repice reguliran je Pravilnikom o kvalitetu stočne hrane.

Permanentni radovi na selekciji uljane repice, kao i introdukcija stranih novih sorata, nagovještavaju skoru mogućnost uzgoja uljane repice, čija će sačma biti oslobođena neželjnog prisustva sumpornih cijantnih spojeva.

15.6. Proizvodi ulja uljane repice

Ulje uljane repice predstavlja u svjetskim razmjerima važnu sirovinu za proizvodnju jestivih ulja i masti i zauzima visoko (peto) mjesto u grupi jestivih sirovih ulja.

U našoj zemlji ulje uljane repice, uz suncokretovo i sojino, čini osnovnu ekonomsku kategoriju domaćih ulja u prometu.

Jestivi proizvodi

Najveći dio ulja repice upotrebljava se u proizvodnji jestivog rafiniranog ulja, kako samostalno, tako i u mješavini sa suncokretom i sojinim uljem.

U proizvodnji različitih vrsta margarina i čvrstih masti koristi se kao jestivo rafinirano ulje, ili hidrogenizirano kao kompomenta masne faze.

Ulje uljane repice u našoj zemlji već niz godina sadrži ispod 5% eruka kiseline u skladu sa preporukama Codex Alimentarius Komisije (zajedničko tijelo FAO/WHO-a).

Tehnički proizvodi

Upotrebna vrijednost ulja repice u tehničke svrhe je davno poznata i njena primjena se stalno proširuje, među njima evo nekih.

Destilirane mase kiseline hidrolitički razgrađenog ulja imaju naročito veliku primjenu ako im je sadržaj eruka kiseline 50—60%.

Destilat masnih kiselina se hidrogenira, te se prisutna eruka kiselina prevodi u zasićenu behensku kiselinu, čija je primjena poznata kod proizvodnje deterdženta za strojno pranje, kao depresor.

Proizvodnja glicerina je također važna iz glicerinskih voda nakon hidrolitičkog cijepanja molekula triglicerida.

Napravi novu temu u “Literatura”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">