PPPK »Krajina« Bihać pokrenuo je drugo izdanje publikacije za poljoprivrednike bihaćke regije, s ciljem da na popularan i pristupačan način pokuša uvesti poljoprivredne proizvođače u osnove savremene proizvodnje krumpira.

Ova brošura je tim značajnija, jer je proširena stručna publikacija o proizvodnji krumpira na ovom području. Područje naše regije ima 2.376 ha zasijanih površina pod krumpirom, s različitim prinosima od 9,0 do 15,5 t po ha. Najveće površine pod krumpirom su na području opštine Bihać, i to 685 ha.

Ukupan prinos je vrlo malen i on se u prosjeku kreće oko 12,0 t/ha. Ako znamo da se ostvaruju prinosi od 40 do 60 t po ha, vidimo koliko smo zaostali u ovoj proizvodnji.

Cilj da proizvedemo 30 t/ha je moguće brzo dostići upotrebom kvalitetnog sjemena i gnojidbom stajskim i mineralnim gnojivima, te pravovremenom zaštitom od biljnih bolesti i štetočina.

Istovremeno, imamo mogućnosti da na društvenim površinama proizvedemo kvalitetno sjeme koje je vrlo značajno u proizvodnji krumpira, s tim da ona bude pod kontrolom stručnjaka-specijalista.

Na brdsko-planinskom području kakvo je naše, postoje svi uslovi za uzgoj kvalitetnog i visokoprinosnog krumpira. Takođe se može s uspjehom na višim područjima gajiti i sjemenski krumpir visokog kvaliteta.

I pored toga što proizvodnja krumpira na našem području ima najveće komparativne prednosti, on, na žalost, učestvuje u malom procentu oraničnih površina. Zato ima više razloga, počev od opće nerazvijenosti, naturalnog karaktera proizvodnje, do nesređenosti tržišta krumpira. I kreditno-monetarna politika nije dovoljno selektivna u pogledu reonizacije krom- pira. Do sada su najviše tržišnih viškova krumpira davali ravničarski reoni, koji bi mogli bolje koristiti zemljište za druge industrijske kulture, ukoliko bismo se mi bolje organizirali u velike proizvođače krumpira i nudili viškove tržištu. Sada su stvoreni uslovi da proizvodnji krumpira priđemo organizovano i smišljeno.

Danas naše fabrike proizvode mašine potrebne za kompletnu obradu krumpira (sadilice, vadilice, mašine za prskanje i dr.), tako da je nekad vrlo težak rad na proizvodnji ove kulture, sada humaniziran i lagan.

Udružujući svoj rad i specijalizirajući proizvodnju u pravcu opredjeljenja na veće površine za krumpir, kao i uvođenjem plodoreda, poljoprivrednici mogu ostvarivati daleko veći dohodak nego do sada.

Moramo imati ambicije da krumpirom snabdijevamo daleko šire područje od naše regije, uz istovremeno povećanje potrošnje na vlastitom području, kako za ishranu stanovništva, tako i za. potrebe industrije.

Trebalo bi težiti da žitorodnom reonu (Vojvodina, Slavonija) prodajemo krumpir. Time bi doprinijeli reonizaciji proizvodnje krumpira. Koristi od toga bile bi mnogostruke, jer se sa 1 ha može ostvariti tri puta veća vrijednost nego kroz proizvodnju pšenice.

Pa, stoga smatramo da će ova publikacija korisno poslužiti poljoprivrednicima, pružajući im na jednostavan način osnovne pojmove o proizvodnji krumpira.

Redakcijski odbor

Sadržaj

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
PREDGOVOR AUTORA

UVOD

Kemijski sastav gomolja krumpira
Iskorištavanje krumpira
Morfološke karakteristike
Biljke krumpira
Život i rast biljke krumpira
Brdsko-planinska proizvodnja
Područja krumpira
Gnojidba krumpira
Priprema zemljišta
Način izbora plodoreda
Izbor sorte krumpira
Izbor sjemena
Naklijavanje sjemenskog krumpira
Rezanje gomolja sjemenskog krumpira
Način sadnje

IZBOR STROJEVA ZA SADNJU

Suzbijanje korova u krumpiru primjenom herbicida
Suzbijanje štetnika u tlu
Međuredna obrada
Problem pojave kasnih korova
Štetočine i njihovo suzbijanje u toku vegetacije krumpira
Gljivične bolesti krumpira i njihovo suzbijanje
Značaj virusnih oboljenja u proizvodnji sjemenskog krumpira
Nekoliko primjera rentabilnosti proizvodnje merkantilnog krumpira u brdsko-planinskoj regiji
Folijalna gnojidba krumpira
Stimulatori rasta
Navodnjavanje krumpira
Iskopavanje krumpira
Uskladištenje krumpira
Problematika obolenja uskladištenog krumpira

Literatura

Bilješka o autoru
Informativno-propagandne poruke

Riječ autora

Šest godina nakon prvog izdanja pokazala se potreba za drugim, i to znatno širdm izdanjem. U međuvremenu povećala se proizvodnja krumpira na području kombinata PPPK »Krajina« Bihać u društvenom i društveno organizovanom sektoru proizvodnje. Sa početnih 80 prije šest godina, povećala se na 380 ha u ovoj godini, sa jakom tendencijom daljnjeg rasta.

Sadašnja proizvodnja na površini od 200 ha sjemenskog i 180 ha merkantilnog krompira, svrstava Kombinat među naj- veće proizvođače sjemena u zemlji i znatnog proiizvođača merkantilnog, krumpira.

Drugi razlog novog izdanja proizilazi iz promjena u tehnologiji proizvodnje, proizvodnom usmjerenju i namjeni proizvoda. Prvo izdanje namijenjeno isključivo individualnom proizvođaču, pokazalo se nedovoljnim za poljoprivredne stručnjake. Ovakva koncepcija knjige nametnula je niz teškoća. Knjiga mora biti razumljiva i u praksi korisna krajnjem individualnom proizvođaču. Mora poslužiti kao priručnik organizatoru proizvodnje, dakle, poljoprivrednom stručnjaku, ne pretendirajući pri tome na visokoj naučnoj vrijednosti, ali dovoijno stručnoj da u praksi posluži kao stručni podsjetnik i time pomogne korisnicima u rješavanju svakodnevnih zadataka vezanih uz proizvodnju. Ovakva koncepcija knjige, pored ostalog, nametnula je potrebu čestog ponavljanja iste problematike, ali na različitom stepenu stručne obrade.

Mnoga poglavlja izgledaju preopšima, npr. poglavlje o mogućnosti korištenja krompira kao sirovine za industriju: škroba, alkohola i tov stoke.

Potrebu za proširenjem izazvala je činjenica što se još uvijek u brdsko-planinskoj regiji vode rasprave o podizanju objekata za preradu krumpira u škrob, alkohol i tov stoke. Nastojeći da pomognem pri odluci o podizanju ili nepodizanju ovakvih kapaciteta,. bio sam prisiljen nešto opširnije obraditi ovu problematiku.

Poglavlje degradacije zemljišta u brdsko-planinskoj regiji, pa i na području Bihaća, ima prvorazredno značenje, pa otuda i potreba za opšimijom raspravom.

Poglavlje zaštite kmmpira, naročito u dijelu suzbijanja štetnika podgrizajuće sovice, izuzetno je prošireno. Razlog tome je činjenica da sovica, mada čest štetnik, rijetko prouzrokuje štete većih razmjera, ali kada se u nekom području pojavi, izazove pravu katastrofu u nasadu krumpira. Takav napad zadesio je 1985. godine proizvođače bihaćkog područja nanijevši samo OOUR-u »Poljoprivreda« štetu od preko 30.000.000 dinara.

Poglavlje tehnologije u savremeno opremljenom skladištu takođe je nešto opšimije, što proizilazi iz složenosti rada i čestog slučaja da u skladištu sa najmodemijom opremom, godinama nastaju problemi zbog neobučenosti osoblja zaposlenog u ovim objektima.

Prošireno je i poglavlje o bolestima krumpira u skladištu. Razlog je u tome što će naši kupci dobiti po jedan primjerak knjige iz koje će vidjeti sa kakvim se teskocama susreću proizvođači sjemenskog krumpira, a i to kako oni kao kupci trebaju postupiti kod uskladištenja ranije preuzetog sjemena.

Na kraju molim čitaoca-korisnika savjeta iz ove knjige da uzme u obzir složenost koncepcije i ne bude suviše strog pri ocjeni.

Uvod

Proizvodnja krumpira u regiji bihaća sa širim osvrtom na ekonomičnost proizvodnje, mogućnost iskorištavanja, mjesto u plodoredu i uređenje zemljišta.

Krumpir (Solanum tuberosum) pripada botamčkoj porodici Solanacea ili pomoćnica u koju, pored ostalih, spadaju: rajoica, patlidžan, paprika, duhan i dr.

Pradomovina krumpira je Južna Amerika, i to područje Čilea i Perua. U ovom području krumpir uspijeva kao divlja biljka planinskih masiva Kordiljera i Anda, odakle se u 16. stoljeću prenosi u Evropu. U Evropu se krumpir najprije uvozi u Španiju, a zatim se širi u sve evropske zemlje. Veće ekonomsko značenje krumpir dobiva tek u 18. stoljeću, kada je u Evropi zavladala glad i na taj naoin ubrzala upotrebu krumpira u ljudskoj ishrani.

Zbog velikog suprotstavljanja uvođenju krumpira u ljudsku ishranu, mnoge evropske zemlje bile su prisiljene da silom zakona uvedu ovu kulturu u poljoprivrednu proizvodnju. U ovom se naročito isticao Fridrih II, zvani Veliki.

U naše krajeve krumpir dolazi prvom polovinom 17. stoljeća, gdje ga prenose oficiri Vojne Krajine po nalogu generala Živkovića i sade u oficirskim baštama, ne samo kao ukrasnu biljku već i kao biljku čiji se gomolji mogu koristiti za prehranu ljudi i životinja. Sasvim je razumljivo da je i u našim krajevima bilo otpora uvođenju krumpira u poljoprivrednu proizvodnju. Najveći otpor pružala je crkva, proglašavajući krumpir nečastivom biljkom koja svoje plodove krije pod zemljom. Plemstvo takođe nije rado mijenjalo proizvodne navike. No, uprkos svemu, krumpir ubrzo postaje vodeći prehrambeni artikal, posebno u područjima sa nižom temperaturom, gdje je davao veće prinose od žitarica.

Danas se krumpir najviše uzgaja u Evropi i Americi. Na prvom mjestu sa najvećom proizvodnjom nalazi se SSSR, zatim slijede Poljska, Kina, SAD itd.

Naša zemlja nalazi se na 16. mjestu, sa ukupnom proizvodnjom od 2,700.000 t svih frakcija, uključujući i sjemenski krumpir. Ako ovu proizvodnju uporedimo sa proizvodnjom drugih zemalja, vidimo da u stvari jako malo proizvodimo i, naravno, stoga i malo trošimo, jedva 64 kg godišnje po stanovniku. Situacija je još gora ako se uzme u obzir visina prinosa po 1 ha. Naime, prosječni prinosi koje postižemo kreću se oko 10 t/ha u individualnom sektoru i oko 18t u društvenom sektoru proizvodnje. Prosječni prinosi u SR Njemačkoj iznose 27 t/ha, ili u Holandiji preko 35 t/ha. Kako vidimo, moramo se dosta truditi da bi postigli barem 50% od onoga što je u mnogim zemljama sasvim normalno.

Kemijski sastav gomolja krumpira

Kemijski sastav gomolja krumpira znatno varira, ovisno o sorti, klimi, načinu proizovdnje, plodnosti tla, načinu gnojidbe, te i o tome da li su gomolji namijenjeni ishrani proizvedeni u merkantilnoj ili sjemenskoj proizvodnji. Od ovih faktora takođe ovisi procenat suhe tvari u gomoljima, koji se kreće u granicama od 17-26%, što u prosjeku daje vrijednost od 21,5%. Prema prosječnom kemijskom sastavu gomolji sadrže:

Gomolj sadrži 78,5% vode, što ukupno daje 100%. Prema dr Milošu Kusu, u pogledu hranidbene vrijednosti 100 g kuhanog i neoguljenog krumpira u prosjeku sadrži:

78 g vode
16 g raspoloživih ugljikohidrata
0,33 g ukupnog dušika (N)
0,05 g masti

Mineralnih tvari

500 mg kalija (K)
1 mg željeza (Fe)
50 mg fosfora (P)
15 mg kalcija (Ca)

Gomolji još sadrže jod (J), sumpor (S) i druge mineralne materije.

Vitamina

1 mg vitamina A
1 mg vitamina B₁
2 mg vitamina B₂
22 mg vitamina C
50 mg nikotinske kiseline

Ukupna kalorična vrijednost kreće se oko 292,88 džula (70 kal.). Posebnu vrijednost gomolju krumpira daje vitamm C kojeg krumpir sadrži 20-30 mg na 100 g težine, odnosno 200-300 mg u 1 kg. Ova količina varira u navedenim granicama, ovisno o dužini uskladištenja. Naime, krumpir stajanjem gubi stanoviti dio vitamina C, ali u prosjeku zadržava vrijednost od 22 mg (100 g mase krompira), kako je to naprijed navedeno.

C vitamin je neophodan za ljudski organizam, pa je u krajevima sa većom potrošnjom krumpira u prehrani stanovništva bolest skorbuta veoma rijetka.

Od štetnih sastojaka u kmmpim jedino se može pojaviti alkaloid solanin, i to samo u slučajevima kada su gomolji izloženi svjetlu, u njivi ili skladištu. Ovakvi gomolji poprime zelenu boju i lako se prepoznaju. Kako se radi o dosta jakom otrovu, suviše zelene gomolje ne smijemo upotrebljavati za ishranu ili preradu. Takođe nije preporučljivo suviše zelene gomolje upotrebljavati za ishranu stoke, posebno mlade i krava muzara. Da bi se ova pojava izbjegla, a koja je na žalost veoma česta, nasad krumpira treba dobro zagrtati, a već iskopan krumpir čuvati isključivo u mračnim skladištima, odnosno prostorijama.

Autor

Milan Naranćić, dipl. inž. agronomije

Milan Narančić rođen 17. 11. 1931. godine u Otočkim Doljanima. Poljoprivredni fakultet završio je u Zagrebu. Po završetku studija radio je u PIK »Rade Končar« u Vrhovinama, a od 1967. godine u »Žitopreradi« u Bihaću. Od osnutka SOUR-a PPPK »Krajina« radi u OOUR-u Poljoprivreda u Bihaću.

Uža specijalnost mu je proizvodnja krumpira, na čemu neprekidno radi već 30 godina, sarađujući sa mnogim stručnjacima i institutima u oblasti proizvodnje sjemenskog i merkantilnog krumpira, u zemlji i inostranstvu.

Dobitnik je niza stručnih i društvenih priznanja, kao i Novembarske nagrade grada Bihaća.