Ideja o upotrebi providnih prekrivača u proizvodnji povrća i drugih kultura stara je više od 30 godina. U to vrijeme, staklo se ekstenzivno upotrebljavalo kao pokrivač za staklenike, ali jaki konkurent pojavio se u obliku plastičnog filma, u početku kao polietilen (PE), a kasnije kao polivinil-klorid (PVC). Zbog njihove fleksibilnosti, razvijala se i upotreba ovih materijala, u početku kao materijal za malčiranje i niske tunele, a kasnije za pokrivanje visokih zatvorenih prostora — plastenika.
Razvojem proizvodnje u staklenicima i plastenicima, javlja se i novi pojam „zaštićene kulture“. Pod tim pojmom podrazumijevamo kulture postavljene pod široke zaštićene prostore, u kojima Ijudi i pogodna mehanizacija imaju dovoljno prostora da se kreću i rade. Posljednjih desetak godina u našoj zemlji počinje da se razvija plastenička proizvodnja. Računa se da u Jugoslaviji plastenici i tuneli zahvataju godišnje više od 8 000 ha. Najveće površine su u Makedoniji (uglavnom niski tuneli), u BiH te Srbiji.
Plastenici u BiH najvećim dijelom su smješteni u južnim krajevima (Hercegovine). S obzirom da se radi o proizvodnji, bolje reći, tehnici i tehnologiji novijeg datuma, autori i saradnik nastojali su da svoje prisustvo u ovoj proizvodnji prenesu na ovaj način, tim prije što iz ove oblasti imamo vrlo malo objavljenih knjiga.
Materijal sadržan u knjizi velikim dijelom rezultat je višegodišnjih vlastitih istraživanja na projektima koje je finansirao nauke SRBiH i SOUR APRO Hercegovina Mostar, kao i iskustvo domaćih i stranih proizvođača.
Podijeljena je na tri dijela: uvodni dio, opšti i specijalni. U uvodnom dijelu dati su razlozi za bavljenje ovom proizvodnjom, kao i mogućnosti korištenja plastenika za proizvodnju povrća, te neki od faktora koji doprinose uspjehu ove proizvodnje. Prvi put na jednom mjestu opisani su tipovi plastenika koji se u našoj zemlji proizvode.
Opšti dio obrađuje zajednički elemente za ovu vrstu proizvodnje (đubrenje, karakteristike zemljišta, proizvodnju rasada, dezinfekciju zemljišta), dok specijalni dio obuhvata proizvodnju pojedinih kultura.
Knjiga je posebno značajna jer obuhvata specifične klimatske uslove naše republike, od žarke, dobrim dijelom mediteranske klime u Hercegovini, do umjereno kontinentalne i brdske klime u Bosni. U tako različitim klimatskim zonama različito je i vrijeme proizvodnje, a za plasteničku proizvodnju ono predstavlja osnov proizvodnje. Pravilno programiranje obezbjeđuje sigurnu i rentabilnu proizvodnju. Knjiga je namijenjena đacima i studentima kao dopunska literatura, a poljoprivrednim proizvođačima kao putokaz za posticanje većeg i kvalitetnijeg prinosa povrća.
Mr Nedžada Kosović
Dr Elvedin Hanić
Dipl. inž. Vojislav Nadaždin
Sadržaj
Predgovor
I. UVODNI DIO
Zašto plastenik? (N. Kosović)
Faktori uspješnosti proizvodnje
Izbor lokacije za plastenik
Veličina plastenika
Mogućnosti korištenja plastenika
Mikroklima u plasteniku
Izbor sorti
Tipovi plastenika (B. Zaradić)
Opšti osvrt na plastenike
Plastenik „Brodoimpeks“
Plastenici „Agrostroj“
Plastenici „HEPOK“
Plastenik tipa „JADRAN“
Plastenik kružnog oblika
II. OPŠTI DIO
Karakteristike zemljišta (tla)
Sadržaj hranjivih elemenata u tlu
Značaj vještačkih supstrata i fertirigacije u ishrani povrtlarskih kultura
PROIZVODNJA RASADA (N. Kosović)
Supstrati (Hanić)
Dezinfekcija zemljišta i supstrata (V. Nadaždin)
Bolesti rasada i njihovo suzbijanje (V. Nadaždin)
Kako proizvesti zdrav rasad (V. Nadaždin)
III. SPECIJALNI DIO — PROIZVODNJA POJEDINIH KULTURA U PLASTENICIMA
PARADAJZ (N. Kosović)
PAPRIKA (N. Kosović)
PATLIDŽAN (N. Kosović)
BOLESTI PARADAJZA, PAPRIKE, PLAVOG PATLIDŽANA I NJIHOVO SUZBIJANJE (V. Nadaždin)
KROMPIR (N. Kosović)
Zaštita krompira (V. Nadaždin)
KRASTAVAC (N. Kosović)
LUBENICA (N. Kosović)
DINJA (N. Kosović)
TIKVICA (N. Kosović)
Zaštita krastavaca, lubenice, dinje i tikvice (V. Nadaždin)
SALATA (N. Kosović)
SPINAT (N. Kosović)
Zaštita salate i špinata (V. Nadaždin)
ROTKVICA (N. Kosović)
MRKVA (N. Kosović)
Zaštita mrkve (V. Nadaždin)
CRNI LUK (N. Kosović)
Zaštita luka (N. Kosović)
Zaštita luka (V. Nadaždin)
BORANIJA (N. Kosović)
Zaštita boranije (V. Nadaždin)
1. Uvodni dio
Ljudi su oduvijek željeli da prispjeće svojih proizvoda pomaknu što je moguće ranije, odnosno van glavne sezone prispijevanja, jer se za te proizvode na tržištu postižu znatno više cijene, a potrošnja svježeg povrća omogućena je tokom cijele godine. Pri proizvodnji na otvorenom polju, za ovo su postojale vrlo mala šanse i često se išlo na rizik. Međutim, pojava plastične folije načinila je u tom pogledu pravu revoluciju. Njenom primjenom omogućeno je da se proizvodnja pod vedrim nebom nastavi tokom cijele godine. Plastična folija, korištena kao pokrov za tople leje, plastične tunele i plastenike, doprinijela je da u proizvodnji povrća nema mrtve sezone. Bašta u tom slučaju može biti zelena tokom cijele godine.
Proizvodnja povrća u plastenicima omogućava:
- rano prispijevanje (prispijevanje van sezone, u jesen, zimi i u rano proljeće); proizvodnjom rasada u plastenicima omogućeno je i ranije prispijevanje i sa otvorenog polja;
- snabdjevenost tržišta svježim povrćem tokom cijele godine;
- postizanje 2—3 puta većih prinosa sa jedinice površine kod gajenih kultura;
- 2—3 berbe sa iste površine;
- korištenje radne snage, van sezone glavnih poljskih radova;
- uz sve ovo, proces proizvodnje moguće je mehanizirati u mnogim njegovim dijelovima (obrada zemljišta, zaštita, kultiviranje i dr.);
- postizanje visokih cijena na tržištu.
Pored povrća, u plastenicima se sa uspjehom može proizvoditi cvijeće, te neke voćne vrste (mandarine, jagode).
Sve su ovo razlozi što se danas proizvođači povrća, naročito u toplijim južnim područjima naše zemlje, odlučuju za proizvodnju u plastenicima, koja se svake godine povećava. Plastenici u južnim, toplijim područjima koriste se uglavnom za proizvodnju povrća, a u hladnijim, sjevernijim područjima u njima se često prvo proizvodi rasad, a poslije vađenja rasada sadi se povrće.
Današnja proizvodnja u zaštićenim prostorima, pa tako i u plastenicima usko je povezana sa mogućnostima grijanja tih prostora. Od toga zavisi izbor kultura i vrijeme proizvodnje. U plastenicima sa grijanjem postižu se visoki i kvalitetni prinosi, sa planiranim vremenom isporuke, jer je moguće u njima obezbijediti optimalne uslove za rast i razvoj biljaka. Rentabilnost proizvodnje u ovim objektima povećava se pri smanjenju troškova grijanja, a oni su manji ako su plastenici podignuti u južnim regionima: Primorju, Hercegovini ili tamo gdje se za zagrijavanje koriste prirodni topli izvori vode, pare iz industrijskih otpadaka i sl.
Sve do 1978. god. grijanje zatvorenih prostora nije predstavljalo problem, jer je bilo jeftino. Ali još prije 6—7 godina vidjelo se da grijanje staklenika u kontinentainim uslovima lož-uljem predstavlja trošak koji se neće moći podnijeti. To je bio prvi znak energetske krize, odnosno jeftinog grijanja staklenika i plastenika.
Zbog toga treba voditi politiku rejonizacije plasteničke i stakleničke proizvodnje i smeštati je u one klimatske zone gdje je potrebno znatno manje časova grijanja.
Sl. 1. Plastenici tipa »HF.POK« Poljoprivredna škoia u Čapljini
izostavljeno iz prikaza