U periodu osmogodišnjeg rada na ovoj disertaciji veliku pomoć su mi pružili u praćenju ogleda i prikupljanju podataka kao i tehničkom dotjerivanju Ing. Milan Dašić, Dipl. ing. Dragica Penava i Ratka Vukašinović radnici Biotehničkog instituta, na čemu sam im neizmjerno zahvatan.

Posebnu zahvalnost dugujem red. prof. Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu Dr Dragoljubu Sloviću koji je sa nesebičnim zalaganjem i direktnim obilaskom mojih ogleda doprineo da ovaj rad bude valjano okončan i red. prof. Milanu Čanak na datim sugestijama i pomoći koju mi je pružio u pribavljanju literature.

Najsrdačnije se zahvaljujem naučnim radnicima Farmaceutskog fakulteta u Beogradu, vanrednom prof. Dr Dari Stanimirović, vanred. prof. Dr Milanu Miriću i redov. prof. Dr Savu Stanimiroviću na srdačnom prijemu kao i pomoći koju su mi pružili u izradi hemijskih analiza, i Mr Đorđu Šćepanoviću sa Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu na pomoći koju mi je pružio u obradi podataka.

Neizmjerno sam zahvalan profesoru Školskog centra u Peći Aliji Džogoviću na pažljivo izvršenom lektorisanju ove disertacije.

Finansijsku pomoć za izradu ove disertacije i njeno objavljivanje pružila mi je Pokrajinska zajednica za naučni rad Socijatističke Autonomne Pokrajine Kosova, na čemu joj se ovom prilikom zahvaljujem.

Dr Hakija Hadrović

Sadržaj

I UVOD

A. Ekonomski značaj potomog kestena
B. Sistematsko mjesto i rasprostranjenost pitomog kestena

II PRIRODNE KARAKTERISTIKE REONA KESTENA U SAPK

1. Klima
2. Zemljište

III MATERIJAL I METOD RADA

1. Materijal
2. Metode istraživanja
a) Metodika terenskih istraživanja
b) Laboratorijska ispitivanja
c) Ocjena kvaliteta ploda proučavanih stabala pitomog kestena
d) Primijenjena metoda obrade podataka

IV REZULTATI ISPITIVANJA SA DISKUSIJOM

1. Morfološko-pomološke osobine pitomog kestena
a) Razvijenost stabla kestena
b) List
c) Cvijet
đ) Listanje
e) Cvjetanje
f) Klijavost polena
g) Rodnost
2. Pomološke osobine ploda pitomog kestena
a) Fizičke osobine ploda pitomog kestena
Broj plodova u kupuli
Težina ploda u kupuli
Težina jezgra ploda
Težina sjemenjače
Dimenzije ploda
Hilum ploda
Opis ploda
3. Hemijske osobine ploda proučavanih stabala pitomog kestena
Masti
Bjelančevine
Skrob
Celuloza
Mineralne materije
Šećeri
Kiseline
4. Ocjena kvaliteta ploda pitomog kestena poentiranjem fizičkih osobina i nekih hemijskih materija
5. Kalorične vrijednosti ploda proučavanih stabala kestena
6. Bolesti i štetočine pitomog kestena na području SAP Kosovo
7. Mogućnost gajenja pitomog kestena u uslovima SAP Kosova

V ZAKLJUČAK

VI LITERATURA

I Uvod

Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) je značajna vrsta za privredu Jugoslavije, a posebno za privredu SAP Kosova, pošto zauzima 3500 ha. i najčešće je zastupljen u čistim sastojinama. Uslijed višestruke koristi koju daje ubraja se među najznačajraije vrste šumskog drveća.

O pitomom kestenu kao vrsti i kestenovim šumama kao posebnim vegetarijskim jedinicama objavljen je značajan broj radova u našoj i stranoj literaturi. Sva važnija dosadašnja proučavanja pitomog kestena u našoj zemlji izvršena su od strane stručnjaka šumarstva i to uglavnom u cilju intenzifikacije i racionalnije eksploatacije kestena kao šumske, brzorastuće iz panjača razmnožavane vrste. Međutim, u pogledu rodnosti pitomi kesten je nedovoljno proučen u našoj zemlji a posebno na području SAP Kosova. Stoga smo smatrali neophodnim i značajnim proučavanje pitomog kestena radi izdvajanja rodnih stabala sa najviše pozitivnih osobina, koja bi mogla poslužiti kao osnova za dalji selekcijski rad oko dobijanja što kvalitetnijeg ploda i većih prinosa. U tom cilju pored mjerenja prinosa po stablu, proučavane su najvažnije biološke, pomološke i hemijske osobine, kao i kalorična vrijednost ploda kestena.

Razvojem ove jezgraste voćne vrste na površinama gdje druge voćke ne bi mogle biti tako rentabilne, od posebnog je značaja za privredu SAP Kosova, jer takvih površina samo na teritoriji Metohije ima preko 100000 ha. Proučavanje problema u vezi sa mogućnostima širenja kestena smatramo korisnim utoliko prije, jer su potrebe za hranom svakog dana sve veće.

A. Ekonomski značaj pitomog kestena

U oiliu što obuhvatnijeg sagledavanja ekonomskog značaja pitomog kestena, nužno je da se u kratkim crtama osvrnemo na neke momente koji mogu doprinijeti jasnijem sagledavanju ove šumskoyoćne vrste.

Kesten kao voćka i izvor hrane

Polazeći od velike hranljive vrijednosti ploda pitomog kestena kao i ranog plodonošenja [5 — 6 godina posle sadnje dobre sadnice u obliku voćnjaka, ili 8 — 9 godina ako je u sastojinskom sklopu), ističemo radove nekih značajnih autora koji su se bavili ovim problemom, i to: Merz 1919, Kušan 1938, Jakovljević 1948, Radimić 1955,

Stefanov i Gončev 1958, Černjevski i sarađnici 1959, koji ističu vost i hranjljivu vrijednost pitomog kestena.

Sučić (1953) navodi da kestenovo brašno, od kojeg se prave razne poslastice, po hemijskom sastavu izgleda ovako: pri sadržaju vode od 14,6% ima: skroba 40%, šećera 29%, azotnih materija 8,3%, masti 3,4%, celuloze 2,8% i pepela 1,5%.

Dinand (1930) ističe da je plod pitomog kestena izvanredno sredstvo za gojenje. Loša mu je osobina jedino što je teže svarljiv te se ne preporučuje licima sa slabim organima za varenje. Međutim, ako se kesten jede sa drugim vrstama voća, gdje u prvom redu spadaju jabuke i citrusi, onda je on dobra i izvanredno prijatna hrana. Kompleksnim proučavanjem kestena, hemijskom analizom suvih plodova, pomenuti autor dobio je sledeće podatke: pri sadržaju vode od .6,1 % plodovi su imali: proteina 10,%, masnih materija 7,8%o šećera i skroba 70,1%, sirovih vlakana 2,9% i pepela 2,4%.

Prema Katiću (1956), hranljiva vrijednost pitomog kestena poznata je već od davnina. U hilendarskom medicinskom kodesku broj 517 o zaraznim bolestima, koji potiče iz XV vijeka. a koji se smatra kao prvo medicinsko dijelo kod Srba, preporučuje se da rekovalescenti posle zaraznih bolesti uzimaju, radi jačanja hranu od plodova kestena sa limunom ili pomorandžom.

Pored korišćenja za ishranu ljudi, plodovi kestena se koriste za ishranu i tov domaćih životinja i divljači. U tovljenju svinja kesten može u potpunosti zamijeniti žitarioe. Pri upotrebi ploda kestena za ishranu kunića i pernatih životinja, prvo se osušeni plodovi oljušte, samelju i u tom obliku dodaju hrani. U poslednje vrijeme u Italiji se brzo tovljenje teladi vrši mješavinom kestenovog brašna i mlijeka, jer takva ishrana teladi daje za najkraće vrijeme najbolje rezultate u proizvodnji najkvalitetnijeg mesa abeby beef”). U nekim zemljama Sredozemlja (Španija, Italija, Francuska), a i kod nas, od plodova pitomog kestena dobija se brašno od kojeg se, pored hleba, pravi i više vrsta poslastica prijatnog ukusa i izvanredno velike hranljeve vrijednosti. Kestenovo brašno je bogatije u sadržaju ugljenih hidrata od brašna bilo koje sorte pšenioe, ali je nešto siromašnije u azotnim materijama (Tucakov). Sem toga, plodovi pitomog kestena sadrže i neke od važnijih vitamina kao što su: vitamin ,,B”, vitamin ,,C” i vitamin ,,K”, kojeg ima u mladom lišću kestena koje se u nekim zemljama Sredozemlja koristi u dopunskoj -ishrani kao zelena salata.

Iz ovih, ukratko. prikazanih podataka može se zaključiti:

• da plod pitomog kestena ima izvanredno veliki značaj u ishrani ljudi, domaćih životinja i divljači, i
• da se, ne samo većim gajenjem nego i intenzifikacijom proizvodnje pitomog kestena mogu dobiti značajne rezerve za ishranu stanovništva i domaćih životinja.

Kestenovina u poljoprivredi i domaćinstvu

Poljoprivredi drvo kestena nalazi različitu primjenu, a naročito je od važnosti za dobijanje kvalitetnog kolja za potrebe vinograda i pri podizanju hmeljarnika, kao i za izradu držala na poljoprivrednim alatkama i dr. Rimljani su paralelno sa širenjem loze u Galiji (Španija)( Rajnskom Vinogorju u Srednjoj Evropi (Švajcarska, Austrija, Mađarska, Češka i dr.) forsirali kesten radi kolja.

Prema Ugrenoviću (1950), kestenovina kao ogrevno drvo spada u grupu lošeg kvaliteta sa samo 1,81 mil. kalorija (Kcal) m3. U većini kao ogrev koriste se, pored materijala dobivenog od čišćenja i proređivanja, stara prozukla i natrula stabla kod kojih je ogrevna moć umanjena. Mnogi stočari koriste opali list kestena za prostirku u stajama i radi dobivanja veče mase stajnjaka, a u nedostatku stočne hrane u sušnim godinama list kestena se u toku vegetacije priprema za ishranu stoke u zimskom periodu.

Kesten kao medonosna i lekovita biljka

Pitomi kesten kasnije cvjeta od svih vrsta voćaka u početku Ijeta kada pčele nemaju dovoljno „paše”, tako da im je kesten u to vrijeme skoro jedini izvor za skupljanje polena i nektara. Zato ga pčelari i smatraju za značajnu medonosnu biljku.

Mnogi autori (Černjavski 1959, Walter 1972. Glišić 1969, AnđeIković 1959. dr.) posebno ističu da pitomi kesten ima velike količine nektara te ga zato pčele rado posjećuju u periodu cvjetanja. Kestenov med („Kestenovac„) ima tamnožutu boju (sličnu medu od lipe „Lipovac„), a pored velike slasti ima u ukusu i neku oporost.

Ljekovitost pitomog kestena je odavno poznata ne samo u narodnoj nego naučnoj medicini. Mnogi autori ističu njegovu ljekovitost (Kušan 1938, Schroter 1959, Jakovljević 1948, Černjavski 1959 Tuca. kov 1971. Tucakov i Katić 1956, Kušan 1956 i dr.). Drvo, kora i ježica kestena imaju visok procenat tanina te služe kao astrigeni. U listu kestena pored tanina ima: pektina, fitosterina, flabofena i dr. pa služi kao antikatarhale. Veoma je značajan vitamin ,,K” koji se nalazi u listu kestena, jer pospješuje zaustavljanje krvarenja.

Odvar lista kestena je odlično sredstvo protiv katara pluća i bronhijalne astme. U farmaciji se tečni ekstrakt lista kestena miješa u podjednakim djelovima sa drugim antikataralnim supstancama kao što je „majčina dušica” (Thymys serpyllum), i radi dobijanja sirupa za suzbijanje kašlja.

Ulje iz kestenovih plodova lima raznovrsnu primjenu u medicini kao sastojak ljekova za stomačna oboljenja.

Kesten kao brzo rastuće drvo

Pitomi kesten spada među prve vrste u grupi listopadnog drveća po obimu stvaranja vegetativne mase, kako u periodu jedne vegetacije tako i u toku životnog ciklusa. Kesten karakteriše velika moć stvaranja izdanaka iz panja, kojih u uslovima Metohije ima i preko 35. Jednogodišnji izdanci mogu da dostignu visinu i preko dva metra.

Goguševski (1960) iznosi da je na području Bjelasice (Sr Makedoniju) izdanak od 4_ godine visok 7 — 8 m, a debljina mu je 6 – 8 cm, kao i da je poslije jednog odsječenog stabla kestena izbrojao 80 izbojaka, što je dokaz da kesten posjeduje veliku izdanačku moć, te se najviše drvne mase za kratko vrijeme dobija izbojcima iz panja, takozvanim panjačama.

Prema Glišiću (1969), kada uporedimo prihodne tabele Patrone-a za kesten, sa prihodnim tabelama Wimmenauer-a za hrast, i prihodnim tabelama Gerhart-a za bukvu, može se konstatovati da je kulminacija prosječnog prirasta drvne mase kod hrasta, uz slabu proredu, u 120. godini, kod bukve uz istu proredbu u 90. godini, a kod pitomog kestena je uz iste uslove mnogo ranije oko 35. godina.

Po Wimmenauer-u prosječni godišnji prirast drvne mase za hrast sa slabom proredbom na III bonitetu kulminira oko 120. godine i tada iznosi 4,8 m3 po jednom hektaru godišnje. Po Patrone-u prosječni godišnji prirast drvne mase za pitomi kesten na III bonitetu kulminira oko 30. do 35. godine d iznosi 7,5 m3/ha godišnje. Ova konstatacija je vrlo značajna jar ona ukazuje da je najracionalnija ophodnja u gazdovanju sa kestenovim šumama u 30. do 3 godine. Pored znatno veće drvne mase u odnosu na hrast, pitomi kesten u dobu od 30. — 35. godine ima najviše taninskih materija, što je od posebnog značaja i utiče da se eksploatacija vrši u to doba starosti.

Upoređenja između prirasta pitomog kestena i bukve takođe ističu prednost kestena, jer godišnji prirast mase kod bukve sa slabom proredbom na III bonitetu, prema podacima Gerhart-a, kulminira u 90. godini i iznosi 4 m3/ha godišnje.

Prema Eić-u (1963) kesten dostiže maksimalne dimenzije između 60 — 80. godine života, kada na boljim zemljištima može dostići visinu preko 20 metara i prsni prečnik do 150 cm. Uslovljeno relativno brzim porastom, već u ranoj mladosti pitomi kesten daje znatne količine drvne mase od čišćenja i proreda. Sa starošću kestenove sastojine daju sve veću količinu drvne mase i sve vrijednije sortimente.

Sama pak činjenica da je pitomi kesten brzo rastuća vrsta, dovoljno je da se sagleda značaj iste, kao i potrebe koje upućuju na njeno veće forsiranje. Ako se ovome dodaju i činjenice da su tehnološke osobine kestenova je vrlo povoljne i da produkti kestena imaju raznovrsnu primjenu i upotrebu, onda se može konstatovati da je privredni značaj pitomog kestena veoma veliki.

Neke tehnološke osobine kestenovine

Prema Ugrenoviću (1950) čvrstu materiju kestenovine čini 81,5% a nju sačnjavaju: celuloza 52,7% i lignin 28,8%. Pored pomenutog autora, kestenovu vrijednost drveta proučavali su: Pejovski i Stefanovski (1962). Na osnovu tih podataka Glišić (1969) je došao do slijedećih zaključaka:

• u pogledu tvrdoće kestenovina vrlo malo zaostaje za hrastovinom i bukovinom;
• kod čvrstoće na pritisak i na savijanje kestenovina se pokazala kao bolja od hrastovine, ali malo zaostaje za bukovinom;
• kestenovina se lakše cijepa i obrađuje od hrastovine i bukovine;
• u pogledu trajnosti, bukovina je malo trajna, a kestenovina i hrastovina su vrlo trajne, što je uslovljeno sadržajem taninskih materija;
• u ostalim tehnološkim osobinama, kestenovina, hrastovina i bukovina imaju približne kvalitete i vrijednosti.

Kesten kao građevno drvo

Uslovljena velikom trajnošću i lakom obradom, kestenovina je jako traženo građevno drvo te se koristi za izradu drvnih konstrukcija za barake, staje, mostove, skele seoskih bunara, kuće za stanovanje i dr. Da se kestenovina kao kvalitetno građevinsko drvo koristi od davnina za izgradnju kuća, najbolje nam svjedoči brvnara u selu Loćane, nedaleko od Dečana, koja je sagrađena u drugoj polovini XIII vijeka. Ova, nesumnjivo najstarija kuća na Kosovu je i sada naseljena, jer u njoj živi porodica Danilović, najstarija srpska porodica u Metohiji. U selu Ljubižda, 1972 godine takođe je sagradio kuću Ljaha Halil, gdje je drvna konstrukcija od kestena, što ukazuje na činjenicu da se i danas kestenovina u velikoj mjeri upotrebljava u građevinarstvu, a takvih primjera na ovom području ima više.

Kao jamsko drvo kestenovina je veoma tražena i pogodna je za osiguranje potpora i tunela jer se pokazala vrlo dobra u konstantno vlažnim rudničkim oknima.

Za PTT i električne stubove kestenovina se pokazala vrlo pogodna i trajna. Trajašnost kestenovine se može još više produžiti konzervacijom hemijskim i drugim sredstvima. Sličan je slučaj i sa željezničkim pragovima od kestenovine čija minimalna trajašnost prelazi 20 godina.

Kestenovina je pogodnija i trajnija od mnogih drugih vrsta drveća za gradnju na vodi, za brodogradnju ili u vodogradnji gdje vladaju konstantni uslovi velike vlažnosti, kao što su mlinovi na vodi, vade, jazovi, brane, korita i dr. Zbog velike izdržljivosti mnogo se preporučuje i koristi za podove u stajama, na brodovima u fabrikama i radionicama.

Pored već izloženog o trajnosti ovdje bismo mogli da navedemo i neke od primjera koje smo našli na terenu.

U selu Ljubeniću blizu Streoca, između Peći i Dečana, posječeno je jedno stablo kestena 1932. godine prečnika 50 cm. i od njega je napravljeno korito za napajanje stoke koje d danas služi predviđenoj namjeri iako je na otvorenom prostoru i izloženo čestim promjenama vlažnosti i vazduha.

Na području đakovačke opštine, u selu Molić, 1919. godine izgrađen je koš za očuvanje kukuruza u klipu, čije su skeletne grede od kestenovog drveta, koji se i danas nalazi u upotrebljivom stanju.

Kestenovina kao sirovina za drvnu industriju i zanatstvo

Kestenovina za drvnu industriju je vrlo važna sirovina i u ovoj oblasti ima raznovrsnu primjenu.

U pilarsitvu ona se koristi za izradu dasaka, greda, gredica i parketa. U Dečanima postoji fabrika za izradu parketa isključivo od kestenovog drveta, čiji je proizvod prvoklasnog kvaliteta.

Zbog lijepe teksture i svijetlo smeđeg tena drveta koristi se za izradu šperovog drveta i panel pločica, a otpaci se koriste u fabrikaciji ploča iverica.

Zanatstvo u velikoj mjeri koristi kestenovinu kao sirovinu, i to: u izradi zaprežnih kola i njihovih točkova, u stolarstvu za nameštaj i građevnu stolariju, u tokarstvu za izradu oblih predmeta, zatim u rezbarstvu i dr.

Posebno je kestenovina ocijenjena u bačvarstvu gdje služi za izradu prvoklasnih duga od kojih se prave prvoklasna burad i bačve. U Fancuskoj i Italiji burad za vino i pivo od kestenovine su jako cijenjena i tražena, kao što je to nekad bio slučaj sa našom slavonskom hrastovinom.

Kestenovina kao sirovina za dobijanje tanina

Od svih domaćih sirovina za dobijanje i taninskog ekstrakta, pitomi kesten je najekonomičniji jer sadrži najviše taninskih materija.

Prema Sarnavki (1964) sadržaj tanina u pojedinim organima stabla kestena kreće se: u kori 12 — 16%, beljici 7,4%, srčici 8,7% okoranom drvetu 8,5%, bodljikavoj ježici 10 — 20% i mrkoj ljuspi ploda 7 — 9o/o.

U starosti 15 — 20 godina kestenovina ima 6 — 10% taninskih materija a hrastovina Ište starosti 2,5 — 3,5%. Najveći procenat taninskih materija, prema podacima Paesslera (Glišić 1969) kesten ima u 30 — 35 godini starosti 10 — 13,5%. S daljim povećanjem sitarosti procenat taninskih materija u kestenovini se skoro i ne povećava a u nekim slučajevima se smanjuje. (Kestenovina 70 godina starosti sadrži 10— 11% taninskih materija).

Ovih nekoliko podataka pokazuju da je pitomi kesten_ značajna domaća sirovina za taninsku industriju jer u najkraćem razdoblju daje najveći procenat taninskih materija. Većim širenjem pitomog kestena i kestenovih šuma stvorile bi se značajne rezerve sirovine za taninsku industriju i na taj način bi se ova industrijska grana oslobodila zavisnosti od inostranog tržišta.

Kestenovina kao sirovina za dobijanje celuloze i papira

Industrija celuloze i papira koristi kestenovinu kao izvanredno povoljnu sirovinu. U Francuskoj i Italiji gdje postoje velike površine pod kestenovim šumama, kestan služi za proizvodnju celuloznog drveta, čijom se preradom dobija celuloza i papir. Čitave publikacije o kestenovom drvetu u Italiji i Francuskoj štampane su na papiru dobijenom od kestenovine (Glišić 1969). Za vrijeme drugog svijetskog rata u Hrvatskoj je jedan broj „Šumarskog lista” bio štampan na papiru dobijenom od kestenovine.

U trgovačkom smislu papir dobijen od kestenovine ima sve osobine srednje finog papira jer ama nježni žućkastobijeli ten i posjeduje veliku postojanost u odnosu na promjene temperature i vlažnosti.

Kesten kao ukrasno i parkovano drvo

Pitomi kesten je izvanredno dekorativna vrsta drveta, naročito na otvornom prostoru i u rijetkom sklopu, jer samo tada ima veliku i široku krunu sa robusnim granama. Takođe, pitomi kesten spada, pored platana (Platanus origentalis L.), u grupu drveća koje predstavlja simbol mira, što nam svjedoči stablo kestena u Parku mira u Novom Beogradu, kojeg je zasadila Sirimavo Bandaranaike prilikom održavanja I konferencije nesvrstanih zemalja u Beogradu.

Da bi dekorativnost došla do izražaja, kesten treba saditi na ravnim i zaravnjenim površinama, ali ne suviše blizu kuća i drugog drveća, što bi negativno uticalo na pravilno formiranje krune. Na strmim zemljištima javlja se usukanost (torzija) stabla kao i iskrivljenost, što smanjuje dekorativnu vrijednost ove vrste.

Pitomi kesten više nego bilo koja druga vrsta šumskog drveća, svojim prisustvom i ogromnom zelenom masom prijatno utiče na čovjeka. S toga su, pored ostalog Dečani omiljeno izletište stanovništva ne samo Peći i Đakovice nego i ostalih mjesta SAP Kosova.

B. Sistematsko mjesto i rasprostranjenost pitomog kestena

Prema autorima (Camus 1929, Hayzk 1923, Hegi 1931, Tahtadžijan 1966. i dr.) po botaničkoj sistematizaoiji, rod Castanea Mill. spada u:

• odeljak Magnoliaphyta (Angiospermae)
• klasa Magnoliatae (Dicotyledonae)
• Potklasa Hamamelidae
• red Fagales
• familija Fagaceae

IV Rezultati ispitivanja sa diskusijom

3. Hemijske osobine ploda proučavanih stabala pitomog kestena

Količina pojedinih hemijskih (hranljivih) sastojaka kao i njihov odnos, uslovljavaju kvalitet ploda pitomog kestena, Pored biofizičkih, još su značajnije hemijske osobine ploda. U cilju pravilne upotrebe kestena i ocjene njegove hranljive vrijednosti, potrebno je poznavanje hemijskog sastava ploda; zato su tome posvećena neka proučavanja u zemljama gdje se ova voćna vrsta gaji.

Iz podataka prikazanih u tablici 29 vidi se da su pomenuti autori ispitivali neke elemente koji se nalaze u plodu pitomog kestena. Međutim, nijedan od autora čiji se podaci nalaze u priloženoj tablici nije obuhvatio sve hemijske materije koje čine sastav ploda kestena, već samo neke najvažnije. Mitruši (1964) odredio je ugljene hidrante (skrob i šećer) skupa, čija je vrijednost (69,5%) prikazana u tablici 29 kao skrob.

Našim izučavanjem hemijskih osobina ploda odabranih stabala kestena obuhvatili smo slijedeće: količinu masti, bjelančevina, skorba, celuloze, mineralnih materija, redukcionog šećera, (iziraženi kao glukoza) šećera posle inverzije (izražen kao invertni šećer), aldoze (izražene kao invertni šećer), aldoze (izražene kao glukoza). Podaci su obračunati na suvu materiju, izraženi u %. Sadržaj askorbinske, dehidroaskorbinske i diketogulonske kiseline izražen je u mg% na suvu materiju.

Rezultati naših proučavanja hemijskog sastava ploda proučavanih stabla kestena prikazani su u tablicama od 30 — 38.

Masti — sadržaj masti u plodovima kestena prikazan je u tab. 30.

Masti su kod proučavanih stabala kestena u prosjeku za ispitivani period bile od 3,54% (stablo 163) do 4,76% (stablo 69). Najveća razlika po godinama je 3,81% između stabla 6, koje je u 1971. godini imalo 6,06% masti, i stablo 58, koje je u 1972. godini imalo svega 2,25% masti. Na sadržaj masti utiče više činilaca: tipološka svojstva i uslovi gajenja. Budući da su naša stabla proučavana u različitim mikrobiološkim uslovima, razlika u prosječnim vrijednostima za period od tri godine nije velika. Međutim, znatno su veće razlike kod pojedinih stabala po godinama, što se da vidjeti u tablici 30.

Pored skroba i proteina masti su važna komponenta ploda kestena. Prema Miriću, Stanimirovićki, Hadroviću i Miletički (1973) masti ploda kestena sadrže zasićene i nezasićene masne kiseline.

Pomenuti autori su ustanovili da u masti ploda kestena sa područja sjeverne i južne Metohije od zasićenih kiselina su prisutne: miristinska, palmitinska i stearinska; a od nezasićenih: palmitooleinska, oleinsika, linilna i linolenska kiselina. Ukus ploda kestena je u zavisnosti od nosa tih kiselina. Ako je sadržaj linolinske kiseline, ukus je bolji i obratno.

Prema sadržaju masti u plodu kestena sva proučavana stabla svrstali smo u tri grupe:

• stabla sa visokim sadržajem masti1 (4,21 — 4,76%), koju čine 1, 7, 69, 103, 111, 144. i 150;
• stabla sa srednjim sadržajem masti (3,66 — 4,20%), gdje spadaju 3, 32 33, 43, 53, 71, 85, 108. i 127;
• stabla sa niskim sadržajem masti (3,08 — 3,65%), koju čine 52, 58. d 163.

.

Bjelančevine. Plod pitomog kestena proučavanih stabala u priličnoj mjeri sadrži bjelančevine. Na osnovu podataka prikazanih u tablici 31 vidi se da je sadržaj bjelančevina kod proučavanih stabala različit i statistički vrlo značajan, a kreće se u granicama od 4,83% u 1971. godini kod stabla 144, do 13,25% takođe u 1971. godini kod’ stabla 53. Prosječne vrijednosti bjelančevina za proučavani peiriod kreću se od 5,26% do 11,73%. Prisustvo bjelančevina u plodu kestena od uticaja je na hranljivu vrijednost proizvoda koji se dobivaju od kestena. U 1972. godini najveći sadržaj bjelančevina bio je 12,00% kod stabla 127, a najmanji 5,28% kod stabla 144.

Prema sadržaju bjelančevina u plodu kestena proučavana stabla podijelili smo u tri grupe:

Prva grupa je sa visokim sadržajem bjelančevina (9,59 — 11,73%), koju čine stabla 53 i 108; druga je sa srednjim sadržajem bjelančevana (7,43 — 9,58), koju čine stabla 3, 7, 32, 33, 52, 58, 111, 127 i 163; treća je sa niskim sadržajem bjelančevina (5,26 — 7,42%) koju čine stabla 1, 43, 69, 71, 85, 103, 144 i 150.

Skrob je najrasprostranjenija supstanca u biljnom svijetu i čini osnovu rezervi ugljenih hidrata u biljakama. U tehnološkom smislu skrob je vrlo značajna sirovina, kako za ishranu ljudi tako i za reprodukciju, pri čemu se dobivaju razni, tehnološki važni proizvodi. U odnosu na sve vrste voća pitomi kesten sadrži najviše skroba. Elezaj (1972) ustanovio da se sadržaj skroba u plodu kestena (na području Tropoje u Albaniji) kreće od 31,5 do 51,3%. U nas se glavnim sirovinama za proizvodnju skroba smatraju kukuruz, koji sadrži do 70% skroba, a zatim krompir u kojeg sadržaj skroba varira od 15 — 30%.

Rezultati naših proučavanja sadržaja skroba u plodu pitomog kestena prikazani su u tablici 32.

Na osnovu podataka prikazanih u tablici 32 vidi se da je prosječan sadržaj skorba u plodu proučavanih stabala kestena za period tri godine u granicama od 30,75% kod stabla 53, što oni najmanju prosječnu vrijednost, do 43,36% kod stabla 69, što predstavlja najveću prosječnu vrijednost. Međutim, razlika sadržaja skroba u plodu između proučavanih stabala pitomog kestena značajno je velika u 1971. godini, jer je stablo 7 imalo 27,83% Skroba, a kod stabla 144 sadržaj skroba je bio 46,35%; razlika je 18,52%. Na osnovu podataka naših proučavanja o sadržaju skroba u plodu kestena sva smo ispitivana stabla svrstali u tri grupe:

• prva grupa koju čine stabla: 58, 69, 71 i 144 — sadržaj skroba od 39,19 — 43,36%;
• druga grupa koju čine stabla: 1, 3, 85, 108, 111, 128, 150 i 163sadrži manje skroba, od 34,93 — 39,09%;
• treće grupu čine stabla: 7,32, 33, 43, 52, 53 i 108 — sa znatno manjim sadržajem skroba, od 30,75 — 34,92%.

Ovako veliki sadržaj skroba u plodu pitomog kestena, znatno je veći u odnosu na sve druge vrste voća, pa i krompira, vrijedan je pažnje, te se mora voditi računa pri selekciji i odabiranju tipova za gajenje i proizvodnju.

.

.

Celuloza. Sadržaj celuloze u jezgri ploda pitomog kestena je različit. Prosječna vrijednost ovog elementa za proučavani period kod svih stabala kreće se od 2,65% (stablo 103), do 3,79% (stablo 32).

Plod kestena spada u pogledu hranljivosti u koncentrovanu namirnicu, čiju vrijednost u izvjesnoj mjeri umanjuje prisustvo celuloze kao nesvarljivog elementa za probavne organe ljudi. Međutim, ako se plod kestena (bilo u kojem vidu proizvoda) jede sa jabukama ili nekom vrstom voća iz grupe citrusa, onda je on izvanredno, prijatno i vrlo hranljivo jelo.

Na osnovu podataka prikazanih u tablici 33 vidi se da su mala i neznačajna odstupanja sadržaja celuloze u plodu proučavanih stabala pitomog kestena po godinama.

Mineralne materije. Mineralne materije u plodu pitomog kestena učestvuju prema Popnikoli i Miloševoj (1970) sa 0,59 do 1,22%, a Elezaj je (1972) ustanovio da se sadržaj mineralnih materija u suvim plodova pitomog kestena kreće od 1,00 do 2,01%.

Sl. 21. Hromatogram šećera ploda proučavanih stabala pitomog

Izostavljeno iz prikaza

Legenda

I Šećeri u plodu proučavanih stabala kestena

II Standardi:

1. inozitol
2. maltoza
3. saharoza
4. galaktoza
5. glukoza
6. fruktoza

III Hidroliza šećera kestena (ln HCl, 7’. 68°)

Rezultati naših izučavanja količine mineralnih materija u plodu proučavanih stabala pitomog kestena prikazani su u ta. 34. Kao što se iz ove tablice vidi, količine mineralnih materija u plodu kestena je znatno veća od rezultata pomenutih autora. Sadržaj mineralnih materija u našim proučavanjima kreće se od 1,41%, kod stabla 69 u 1970. godini, do 2,38% kod stabla 43 u 1971. godini Međutim, prosječne vrijednosti za ispitivani period sadržaja mineralnih materija u plodu kestena su u granicama od 1,53% kod stabla 69, do 2,18% kod stabla 7. Značajnost razlika između proučavanih stabala je velika, dok su razlike po godinama male i neznačajne.

Šećeri. U Sklopu hemijskih materija ‘koje čine sastav ploda pitomog kestena, važno mjesto pripada šećerima. Usled velikog sadržaja skorba i rastvorljivih šećera, plodovi kestena imaju široku primjenu u prehrambenoj industriji.

Identifikacija saharida je izvršena hromatografijom na hartiji.

Redukcioni šećeri: glukoza, fruktoza i maltoza, kako se vidi na hromatogramu pod I, izraženi su na glukozu, čije vrijednosti prikazujemo u tablici 35.

Iz podataka iznjetih u tablici 35 vidi se da je prošječna vrijednost sadržaja glukoze za proučavani period kod svih stabala od 2,82% kod stabla 53, do 7,21% kod stabla 32; razlika je 4,39%. Ovako značajna razlika između pojedinih stabala u znatnoj mjeri doprinosi opredeljenju koje će stablo biti uzeto u obzir za masovno razmnožavanje.

U proučavanom periodu po godinama, sadržaj ovog šećera znatno varira, čije su vrijednosti značajno signifikantne, tako da je najmanje vrijednost bila 2,13% kod stabla 150 u 1972. godini, a najveća 9,93% kod stabla 32 u 1971. godini. Međutim, najviše je stabala sa sadržajem ovog šećera u plodu čije se vrijednosti kreću od 3 — 5%.

Pored ekoloških uslova i topoloških svojstva, zrelost ploda je od bitnog uticaja na sadržaj šećera uopšte, pa i glukoze.

Šećeri poslije inverzije. Nakon hidrolize vodenog ekstrakta šećera (na 60°C), hidroliza je vršena pomoću 1N HCl u toku 7 minuta na temperaturi od 68°C. Pri ovim uslovima saharoza se potpuno hidrolizovala, što se vidi na hromatogramu, sl. 21, pod III.

Na osnovu ovih podataka može se vidjeti da je sadržaj invertnog šećera u plodu proučavanih stabala pitomog kestena značajno veliki. Prosječna vrijednost za proučavani period kreće se od 20,02% kod stabla 58, do 30,88% kod stabla 7; razlika je 10,86%. Po godinama proučavanja najveći sadržaj invertnog šećera bio je 34,90% u 1971. godini kod stabla 7,a najmanji 17,27% kod stabla 58; razlika je 17,63.

.

Sva proučavana stabla prema sadržaju invertnog šećera u plodu svrstali smo u tri grupe.

Prva grupa obuhvata stabla koja imaju preko 27,00% invertnog šećera, a to su: 3, 7, 43, 53 li 163.

Druga grupa obuhvata stabla: 1, 32, 33, 52, 69, 71, 85, ‘^8, 111, 127, 144 i 150, koja imaju prosječan sadržaj invertnog šećera Ov 74,00 do 27,00%.

Treća grupa obuhvata stabla sa prosječnim sadržajem invertnog šećera od 20,00 do 24,00%, a to su: 58 i 103.

Na osnovu ove naše klasifikacije prvu grupu čini 5 stabala, drugu 12, a treću 2 stabla.

Aldoze (glukoza i maltoza) su određene pomoću alkalnog rastvora joda, što se vidi na hromatogramu pod I, čije su vrijednosti izražene kao glukoza.

Malo je podataka u literaturi o hemijskom sastavu ploda kestena uopšte, a pogotovu o pojedinačnim šećerima. Prema Popnikoli i Miloševoj (1970) u plodu pitomog kestena na području sjeverne Makedonije, glukoza se nalazi od 0,40 — 3,02%. Međutim, našim ispitivanjima sadržaja glukoze u plodu piroučavanih stabala kestena na području pokrajine Kosovo, ustanovili smo da je taj iznos znatno veći d da se kreće u prosjeku za ispitivani period od 2,02 — 4,24%.

Podaci naših ispitivanja sadržaja glukoze u plodu proučavanih stabala kestena prikazani su u tablici 37. Iz ove tablice vidi se da je sadržaj glukoze značajno različit i statistički pouzdan, kako između stabala tako i po godinama. Najmanji sadržaj glukoze (1,54%) bio je kod stabla 33 u 1970. godinii, a najveći (5,90%) kod stabla 32 u 1971. godini; razlika je 4,36.

Kiseline Askorbinska, dehidroaskorbinska i diketogulonska kiselina važne su supstance u plodu pitomog kestena. Količine ovih kiselina u plodu proučavanih stabala kestena prikazane su u tablici 38.

Askorbinska kiselina (vitamin ,,C”) ili antiskorbutni vitamin važna je supstanca u ishrani ljudi. Našim proučavanjem ustanovili smo da se askorbinska kiselina u plodu proučavanih stabala kestena kreće od 10,58 mg% kod stabla 3, do 36,74 mg% kod stabla 71; razlika je 26,16 mg%. Između ovih nalaze se vrijednosti ostalih stabala kestena koje smo proučavali. Na osnovu naših proučavanja količina askorbinske kiseline, kao pomološkog obilježja kod proučavanih stabala je različita, na šta mogu da utiču i ekološki činioci.

Dehidroaskorbinska kiselina je takođe prisutna u različitim iznosima kod proučavanih stabala i kreće se od 0,36 mg% kod stabla 1, do 8,90 mg% kod stabla 52; razlika je 8,54 mg%.

.

Diketogulonska kiselina je u znatno većoj mjeri sadržana u plodu proučavanih stabala kestena u odnosu na dehidroaskorbinsku, a kreće se od 2,82 mg% kod stabla 127 do 15,64 mg% kod stabla 52; razlika je 12,82 mg%.

Na osnovu sadržaja askorbinske kiseline, čiji je sadržaj u plodu kestena značajan i najveći, sva smo proučavana stabla podijelili u tri grupe.

Prvu grupu čine stabla čiji je sadržaj askorbinske kiseline preko 28,02% mg, i to: 53, 71, 85, 103 i 144.

Drugu grupu čine stabla koja imaju askorbinske kiseline od 19,30 mg% do 28,01 mg%. a to su: 7, 43, 52, 111, 150 i 163.

Treću grupu čine stabla čiji je sadržaj askorbinske kiseline od 10,58 mg% do 19,30 mg%, a to su: 1, 3, 32, 33, 58, 69, 108 i 127.

4. Ocjena kvaliteta ploda pitomog kestena poentiranjem fizičkih osobina i nekih hemijskih materija

Za ocjenu tehnološke vrijednosti ploda proučavanih stabala kestena uzeto je 4 elementa fizičkih osobina i 4 hemijskih materija. Razliku od najniže (31) do najveće (63) vrijednosti zbira poena podijelili smo na 4 klase. Tako ekstra klasu čine stabla sa najvećim brojem poena (od 55—63). Prvu klasu čine stabla čiji je zbir poena (od 47—54). Drugu klasu čine stabla čiji je zbir poena (od 39—46). Treću klasu čine stabla kod kojih je zbir poena (od 31—38).

Na osnovu podataka iznijetih u tablici 39 vidi se da je broj poema težine ploda najveći kod stabla 32, a što iznosi 10,0, dok je najmanji kod stabla 53 i iznosi 1,1.

Odnos ploda i kupule sa najvećim brojem poena je stablo 103, a najmanjim stablo 53. Po sadržaju jezgre u kupuli najveći broj poena je kod stabla 111, što iznosi 10,0, a najmanjii kod stabla 53, čiji iznos poena je 1,0. Odnos sjemenjače i jezgre sa najviše poena je kod stabla 3, koje je ocinjeno sa 10,0 dok je kod stabla 53 samo 1,0.

U pogledu sadržaja skroba u plodu proučavanih stabala kestena najveći broj poena je 10,0 kod stabla 69, a najmanji 1,0 kod stabla 53. Međutim, sa najviše poena u pogledu sadržaja invertnog šećera je stablo 53 koje ima 10,0 a najmanje stablo 58 sa svega 1,0 poena.

Na osnovu sadržaja masti stablo 69 ima 10,0 poena, a stablo 58 samo 1,0. U pogledu sadržaja askorbinske kiseline stablo 71 ima 10,0, a stablo 69 sa mol,0 poena.

Od osam poentiranih svojstava kod stabla 111, dva su svojstva poentirana sa maksimalnim brojem poena (težina ploda i odnos jezgre do ljuske), a kod stabla 69 sadržaj skroba i masti ocinjenjeni su sa takođe maksimalnim brojem poena, kako se može vidjeti u tablici 39.

Ekstra klasu čine proučavana stabla pitomog kestena čiji je zbir poena najveći i kreće se od 55 — 63,3 a to su:

• stablo 103, čiji je zbir poena 63,3, a sadržaj ploda u kupuli 85,30%, gdje sadržaj jezgre u plodu (randman), u odnosu na ljusku, čine 86,16%, dok je sadržaj sjemenjače u jezgri 5,38%;
• stablo 150 ima zbir poena 62,4, sadržaj ploda u kupuli 71,68% jezgra u plodu čini 87,47%, a sjemenjača u jezgri zastupljena je sa 4,74%;
• stablo 144 ima zbir poena 60,9, plod u kupuli čini 66,93%, jezgra u plodu 84,30% i sjemenjača u jezgri 4,73%;
• stablo 111 ima zbir poena 58,9, sadržaj ploda u kupuli 68, 14%, jezgra u plodu 88,81% i sjemenjača u jezgri 5,21%;
• stablo 71 ima zbir poena 58,0, a sadržaj ploda u kupuli 67, 79%, jezgra u plodu čini 88,57% i sadržaj sjemenjače u jezgri 5,76%.

Prvu klasu čine proučavana stabla čiji je broj poena od 47 — 54, a to su:

• stablo 3 — zbir poena 53,2, sadržaj ploda u kupuli 66,29%, jezgra u plodu 88,69%, a sadržaj sjemenjače u jezgri je 4,06%;
• stablo 163 — zbir poena je 49,3 sadržaj ploda u kupuli 71, 13%, jezgra u plodu 85,37% i sadržaj sjemenjače u jezgri je 5,66%;
• stablo 85 — zbir poena je 48,5, sadržaj ploda u kupuli 64, 67%, jegra u plodu čini 88,59% i sadržaj sjemenjače u jezgri je 5,52%;
• stablo 52 — zbir poena je 48,1, sadržaj ploda u kupuli 64, 67%, jezgra u plodu čini 88,59% i sadržaj sjemenjače u jezgri je 5,12%
• stablo 1 — zbir poena je 47,6, sadržaj ploda u kupuli je 69,62, jezgra u plodu 87,60% i sadržaj sjemenjače u jezgri iznosi 5,23%.

Drugu klasu čine proučavana stabla čiji je broj poena od 39,1 — 46,0, a to su:

• stablo 32 — zbir poena je 45,1, sadržaj ploda u kupuli je 62, 93%, jezgra u plodu čini 87,46% i sadržaj sjemenjače u jezgri 5,66%;
• stablo 43 — zbir poena 42,9, sadržaj ploda u kupuli iznosi 59,61%, jezgra u plodu čini 86,29%, a sadržaj sjemenjače u jezgri je 4,98%;
• stablo 127 — zbir poena 42,3, sadržaj ploda u kupuli 64,02%, jezgra u plodu čini 85,49% i sadržaj sjemenjače u jezgri 6,10%;
• stablo 7 — zbir poena 41,3, sadržaj ploda u kupuli je 63,29, jezgra u plodu čdni 83,54%, sadržaj sjemenjače u jezgri je 5,59%;
• stablo 33 — zbir poena 40,0, sadržaj ploda u kupuli je 68,47 %, jezgra u plodu čini 88,61%, sadržaj sjemenjače u jezgri je 4,71%;
• stablo 69 — zbir poena 39,1, sadržaj ploda u kupuli je 64, 54%, jezgra u plodu čini 83,28% i sadržaj sjemenjače u jezgri 4,80%.

Treću klasu čine proučavana stabla pitomog kestena sa najmanjim brojem poena koji se kreće od 31,3 — 38 gdje spadaju sljedeća stabla:

• stablo 58 — zbir poena iznosi 35,1, sadržaj ploda u populacije 65,37%, jezgra u plodu čini 84,91%, a sadržaj sjemenjače u jezgri je 5,43%;
• stablo 53 — zbir poena iznosi 33,9, a sadržaj ploda u kupuli je 58,00%, jezgra u plodu čini 82,11% i sadržaj sjemenjače u jezgri je 5,03%;
• stablo 108 — zbir poena 31,3, sadržaj ploda u kupuli je 64, 18%, jezgra u plodu čini 84,29%, sjemenjača u jezgri zastupljena je sa 6,40%, što čini i najveći iznos u odnosu na sva proučavana stabla.