Od izlaska iz štampe prvog izdanja „Ribe Bosne i Hercegovine“ proteklo je 13 godina. Ubrzo nakon objavljivanja knjiga je bila rasprodana, tako da autor, nažalost, nije mogao udovoljiti brojnim molbama i zahtjevima iz zemlje i inostranstva za nabavku knjige. Iako tehnički skromno opremljena, može se reći da je ispunila cilj kome je bila i namijenjena. Taj prvi ključ za određivanje slatkovodnih riba na srpskohrvatskom jeziku je omogućio studentima prirodno-matematičkih, poljoprivrednih, veterinarskih fakulteta, pedagoških akademija i drugih viših škola i izvan Bosne i Hercegovine, učenicima srednjih i osnovnih škola, sportskim ribolovcima i svima onima koji su profesionalno ili amaterski zainteresovani za ribe da bolje upoznaju ribe naših rijeka i jezera. Autor se zahvaljuje svima onima koji su mu u proteklom periodu dali određene primjedbe na knjigu. Nažalost, nekim od tih primjedbi, sa kojima se autor inače u potpunosti slaže, ni ovom prilikom se nije moglo izaći u susret, a to je prijedlog da se knjiga ilustruje slikama u boji.

U ovom izdanju su izvršene veće izmjene i dopune u odnosu na prvo izdanje. Prije svega treba istaći da se u ovom izdanju daje znatno veći broj podataka o vrstama riba koje naseljavaju vode Bosne i Hercegovine. U novom poglavlju se, pored osnovnih morfoloških odlika, navode i najvažniji podaci o životu riba — razmnožavanju, ishrani, rasprostranjenju itd. To je učinjeno na osnovu prijedloga većeg broja čitalaca prvog izdanja ove knjige. Doduše, opisi su kratki i jezgroviti kod jedne grupe vrsta, koje su i inače slabije proučene u našim vodama, a opširniji kod onih vrsta o kojima je u proteklom periodu prikupljen znatan broj podataka. Može se reći da su opširniji opisi dati za vrste koje imaju izražen privredni značaj u vodama naše republike, kao i one koje predstavIjaju specifičnost ihtiofaune Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Protekli period od 13 godina se karakteriše intenzivnim proučavanjem raznovrsnih svojstava naših slatkovodnih riba, pa iako u ovoj knjizi iz razumljivih razloga nisu mogli biti izloženi svi ti rezultati, autor je, prema svojim kriterijumima, odabrao najvažnije i najinteresantnije. Tako se, na primjer, za većinu vrsta navodi broj hromozoma, prema najnovijim podacima iz literature. U tablicama za određivanje vrsta su izostavljene podvrste. Pošto podvrste iste vrste naseljavaju različite riječne slivove, a pošto se i inače teško mogu morfološki razlikovati, to njihovo unošenje u tablice za određivanje nema opravdanja. S druge strane, u tablice za određivanje su unijete vrste koje su u međuvremenu unijete u vode Bosne i Hercegovine (bijeli amur, obični i šareni tolstolobik, kanalski som). Poglavlje o hibridima je znatno bolje obrađeno, zahvaljujući tome što je u periodu od objavljivanja prvog izdanja do danas u vodama Bosne i Hercegovine nađeno još nekoliko hibrida ranije nepoznatih u nauci.

Promjene koje su se dešavale u proteklom periodu, nažalost, imale su negativni uticaj na ribe u našim rijekama i jezerima. Teško je riječima opisati šta za čovjeka znače čiste rijeke bogate plemenitim vrstama riba. Poznavajući bolje riblje bogatstvo voda naše republike, lakše i sa više odlučnosti se mozemo boriti za njegovu zaštitu i unapređenje. Potrebni uslovi za to postoje. Upravo u pokretanju takvih razmišljanja i akcija i leži cilj koji je sebi postavio autor radeći na pripremi ovog drugog izdanja knjige „Ribe Bosne i Hercegovine“.

Sarajevo, juna 1976. godine
Prof. dr Tihomir Vukovič

Sadržaj

1. Predgovor
2. Uputstva o načinu korišćenja ključem
Biosistematske kategorije
Kako se upotrebljava ključ
3. Tablice za određivanje familija
4. Tablice za određivanje rodova
5. Tablice za određivanje vrsta
6. Pregled viših sistematskih kategorija
7. Opisi slatkovodnih riba Bosne i Hercegovine
8. Hibridi
9. Abecedni registar naučnih naziva
10. Abecedni registar narodnih imena
11. Literatura

10. Familija SILURIDAE (familija soma)

10.1.1. SILURUS GLANIS Linnaeus, 1758 — som

Tijelo soma je golo. nije pokriveno krliuštima. Glava je velika i na njoj se uočavaju male (u odnosu na veličinu glave) oči. Usta su velika, na vilicama su brojni zubi. Na gornjoj vilici su dva duga brka, a na donjoj se nalaze četiri znatno kraća brčića. Som nema masno peraje, jedno peraje imaju vrIo malo i ima samo od 3 do 5 granatih zrakova. Podrepno peraje je, međutim, izuzetno dugo i ima od 77 do 92 granata zraka. Trbušna peraja, kad se poviju nazad, dopiru do podrepnog peraja. Repno peraje je zaobljeno. Podrepno peraje se pruža nazad sve do repnog peraja. Kičmenih pršljenova ima od 71 do 75.

Som može dostići dužinu do 5 metara i težinu do 306 kg, ali je obično znatno manji. U četvrtoj godini života dostigne dužinu od pola metra i težinu od 2 kg. Mužjaci su nešto veći od ženki. Često se love somovi dugi oko 1 m i teški oko 10 kg. Som živi u rijekama i jezerima. U našoj republici naseljava rijeku Savu i donje tokove njenih pritoka, mada su poznati slučajevi ulova soma i daleko od riječnog ušća (Drina). Som je aktivan noću, dok dan provodi mirujući na riječnom dnu. Izrazita je grabljivica i može da pojede znatne količine. drugih riba. Hrani se takođe rakovima i žabama, ponekad napadne i ptice i sisare u vodi pa čak i čovjek o čemu se više prepričava nego što za to postoje dokazi. Naročito intenzivno se hrani u prolijeće i ljeto, manje u jesen, dok zimu provodi u nekoj vrsti letargije.

Mrijesti se u proljeće, kada dobro otopli. Rijetko započinje mriješćenje ako temperatura vođe nije dostigla 20°C (obično u junu mjesecu). Ženke produkuju od 16 000 do 17 OOO jaja na kilogram svoje težine. Neki podaci govore o većoj plodnosti soma: ženka od 2 kg težine odloži 60 000 jaja. Jaja su svijetlo-žute boje, ljepljiva su i imaju oko 3 mm u dijametru. Jaja se sljepljuju i pričvršćuju u gnijezdu od biljaka koje ženka čuva oko 3 dana. Nakon tri dana izlaze larve duge oko 7 mm ko je već imaju male brčiće. U početku se larve soma, nakon resorpcije vitelusne kesice, hrane planktonom, a već u starosti od jedne godine počinju se mlade jedinke hraniti drugim vrstama riba. Rastenje je vrlo brzo, mjesečno se dužina tijela povećava oko 3 do 4 cm. Polno sazrijevaju u četvrtoj ili petoj godini Silurus glanis.

Som je privredno važna riba u našim vodama. Uzgaja se zasad u malim količinama, u šaranskim ribnjacima. Vrlo je atraktivna vrsta za sportski ribolov. Nažalost, u našim vodama ima sve manje ove cijenjene riblje vrste. Neophodne su mjere unapređenja i zaštite. Bilo bi potrebno da se pristupi vještačkom uzgoju mlađi i poribljavanju. Naravno, ovakvim mjerama treba pristupiti smišljeno, jer som, kao grabljivica, može biti i štetan.

11. Familija AMEIURIDAE (familija američkih somova)

11.1.1. ICTALURUS PUNCTATUS (Rafinesque, 1818) — kanalski som

U leđnom peraju je jedan negranati i 6 granatih zrakova, u podrepnom peraju takođe jedan negranati i od 25 do 30 granatih zrakova. Repno peraje je duboko urezano. Na bokovima su obično tamne mrlje. Odrasle ribe mogu biti djelimično ili potpuno bez mrlja. Leđna i grudna peraja imaju jako, oštre bodlje. Kao i američki somić oko usta ima brčiće. Tijelo je takođe bez krljušti.

Ova vrsta je tek nedavno prenijeta u neke šaranske ribnjake u Jugoslaviji. Za sada je rano davati ocjenu te aklimatizacije, a takođe nema podataka o svojstvima ove vrste u našim vodama. U svojoj postojbini, južnim državama SAD, kanalski somić spada među najcjenjenije ribe u sportskom ribolovu, a uzgaja se i u ribnjacima, pa ima veliki privredni značaj.

11.2.1. AMEIURUS NEBOLOSUS (Le Sneur. 1819) — patuIjaisti ili američki somić

Tijelo mu je golo, bez krliušti. Masno peraje postoji. Glava mu je široka oko usta ima 8 brčića. Repno peraje nije duboko usečeno već je manje ili više zaravnjeno. U leđnom peraju postoji čvrsti bodljasti zrak. Podrepno peraje je relativno kratko. U leđnom peraju, pored bodljastog zraka, postoji 6 granatih zrakova, a u podrepnom peraju jedan negranati i od 18 do 22 granata zraka. Američki somići su rijetko duži od 33 cm. Maksimalna dužina je 45 cm, a najveća težina 2 kg.

Mrijeste se u plitkoj vodi pri temperaturi od 18 do 20°C. u junu l julu. Zenka odlaže od 500 do 3 500 jaja. u zavisnosti od veličine ženke Ameiurus nebulosus, u gnjiezdo koie izgrađuju mužjak i ženka i koje ima oblik jamice pod korijenjem biljaka ili drugom skrovitom mjestu. Larve koje se izlegu nakon 8 dana čuva mužjak.

Američki somić je vrlo otporan. i može da izdrži vrlo nepovoljne uslove za disanje u zagađenim vodama. Podesan je za držanje u akvarijumu. U naše krajeve je prenijet početkom ovog vijeka. Potiče iz sliva Misisipija. Danas se ova vrsta namnožila u otvorenim vodama i u šaranskim ribnjacima. Iako je smatrana za »korovsku ribu«, ova vrsta doibija sve veći privredni značaj. Prije nekoliko godina je iz voda Crnomorskog sliva slučajno prenijeta u sliv Neretve (Hutovo blato) gdje se već adaptirala.

12. Familija SALMONIDAE (familija pastrmke)

12.1.1. SALMOTHYMUS OBTUSIROSTRIS Heckel, 1851 — melkosna, mekousoa pastrmka

Mekousna pastrmka ima kraću glavu; njena dužina stane oko 5 puta u dužinu tijela, bez repnog peraja. Visina glave naglo opada ispred nosnih otvora, tako da rilo ima zaobljen oblik. Usta su relativno mala, mesnata i maka (ime!), zubi u znatnoj mjeri pokrivemi zubnim mesom. U leđnom peraju su 4 negranata i 9 do 12 granatih zrakova, u podrepnom peraju 3 negranata i 7 do 9 granatih zrakova. Na prvom škržnom luku ima 26 do 32 branhiospine. Piloričnih dodataka ima 48 do 91. Duž bokova tijela postoje dosta rijetke i nepravilno raspoređene crne pjege. Na tijelu postoji manji broj crvenih pjega, odnosno narandžastih, koje se poklapaju sa crnim pjegama.

U vodama Jugoslavije ova vrsta ima nekoliko podvrsta, od kojih su neke vrlo slabo proučene. U Bosni i Hercegovini, u slivu rijeke Neretve, je podvrsta. Salmathymus obtusirostris.

Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus (Steindachner, 1882) neretvanska mekousna

Mrijeste se u proljeće (april, maj) i tada ženke kopaju u šljunku rupu dugu do 90 i široku do 60 cm, u koju odlažu ikru koju mužjaci oplođuju. Razviće embriona u jajnim opnama traje pri temperaturi od 10°C 45 dana. Hrane se račićima, larvama insekata i drugim organizmima faune dna.

U slivu Neretve mekousna je široko rasprostranjena, kako u samoj Neretvi, tako i u pritokama. Vrlo je cijenjena za sportski ribolov. Izgradnjom akumulacija i zagađivanjem voda sve se više smanjuje životni prostor neretvanske mekousne. Neophodno je da se energično pristupi mjerama zaštite i unapređenja fonda ove vrste u slivu Neretve.

12.2.1. SALVLINUS FONTTNALIS (Mitchill, 1815) — potočna zlatovčica, barjaktarica

U leđnom peraju ima 3 do 4 negranatih i 9 do 10 granatih zrakova, a u podrepnom 3 do 4 negranata i 8 do 9 granatih zrakova. U bočnoj liniji ima 200 do 230 krljušti. Repno peraje je samo malo usječeno. Glava je velika, ali nije duga. Leđa su maslinasto do tamnozelena i mramorisana, bokovi su svijetliji, trbuh je bijel ili crvenkast; u periodu mriješćenja trbuh je izrazito crven. Na leđima i repnom peraju postoje tamne pjege. Na tijelu se nalazi manji broj crvenih pjega. Krupne svijetle pjege odlikuju zlatovčice od drugih salmonida naših voda. Crvene pjege mogu biti sa svijetlim obrubom ili su bez. njega. Diploidni broj hromozoma je 84.

Potočne zlatovčice se mrijeste od oktobra do marta. Ikru odlažu na šljunkovitom dnu. U Evropu su potočne zlatovčice prenijete 1879. godine iz Kanade. Zbog toga se često nazivaju i kanadske pastrmke. U našoj republici je potočna zlatovčica poznata u rijeci Bosni, u blizini vrela.

Potočna zlatovčica je lijepa i za sportski ribolov atraktivna riblja vrsta. U našim vodama je danas ima vrlo malo, pa postoji

Salvelinus fontinalis opasnost da nestane. Iako nije naša autohtona vrsta potoona zlatovčica se u nekim vodama dobro prilagodila (Bosna kod izvorišta), pa bi je trebalo zaštititi.

12.2.2. SALVELINUS ALPTNUS (L.innneus. 1758) — jezerska zlatovčica

Krljušti jezerske zlatovčice su vrlo sitne i čvrsto naliježu na tijelo, pa se stoga teško i uočavaju. U bočnoj liniji ima 130 do 140 krljušti, sq. 190 do 240. Prvi zrakovi grudnih, trbušnih i podrepnog peraja su bijeli. Između bočne linije i masnog peraja ima 17 uzdužnih nizova krljušti. U leđnom peraju su 3 do 4 negranata i 8 do 11 granatih zrakova, a u podrepnom 3 do 4 negranata i 7 do 9 granatih zrakova. Branhiospina na prvom škržnom luku ima 18 do 30. Piloričnih dodataka obično ima 30 do 44.

Leđa imaju zelerikasto-crnu boju, bokovi tijela su srebmasti, sa rijetkim krupnijim rozikastim pjegama. Trbuh je bijel. U periodu mriješćenja boja tijela je promjeriljiva.

Jezerske zlatovčice narastu do pola metra, ili rjeđe, do 75 cm. Mogu da dostignu tjelesnu težinu do 10 kg. Vrsta Salvelinus alpinus je migratorna morska riba koja iz mora ulazi u slatke vode na mriješćenje. Međutim, postoje nemigratorne slatkovodne forme, kao što su naše jezerske zlatovčice. Rossler (1931) navodi da je prije prvog svjetskog rata u Plivska jezera naseljena jezerska zlatovčica (barjaktarica). Jezerska zlatovčica je tipični stanovnik hladnih voda bogatih kiseonikom. Mrijesti se od oktobra do januara. Postaje polno zrela u starosti od tri do pet godina. Mrijesti se na jezerskom dnu, na mjestima sa pjeskovitim i šljunkovitim dnom. Plodnost joj je relativno mala, u prosjeku 800 jaja. Ikra je dosta krupna i u dijametru ima 4,5 do 5,5 mm. Jezerske zlatovčice se hrane faunom dna i sitnijim ribama.

Jezerska zlatovčica je vrlo atralktivna vrsta za sportski ribolov. U nekim krajevima vještački uzgajaju njenu mlađ i poribljavaju otvorene vode. Salvelinus alpinus.

12.3.1. HUCHO HUCHO (Linnaeus, 1758) — mladica

U leđnom peraju su 3 do 4 negranata i 8 do 11 granatih zrakova, a u podrepnom peraju 3 do 4 negranata i 8 do 9 granatih zrakova. U bočnoj liniji je 180 do 200 krljušti. Na tijelu postojs crne pjege, dok crvenih pjega nema. Glava je relativno dugačka i nešto bočno spljoštena. Na prvom škržnom luku postoji 15 do 18 branhiospina. Piloričnih nastavaka ova vrsta ima oko 200.

Mladica može da dostigne znatnu dužinu i težinu. Najveća je salmonidna vrsta u vodama Crnomorskog sliva u Bosni i Hercegovini, a i inače spada među najkrupnije salmonide. Može da naraste do 1,5 m u dužinu i da dostigne težinu do 50 kilograma. Obično su znatno manje, do 10 kilograma. Mladica je vrlo atraktivna riba za sportski ribolov i stoga veoma cijenjena. Izrazita je grabljivica, pa ne dostiže veliku brojnost. Zajedno sa drugim salmonidima predstavlja ukras i bogatstvo naših planinskih rijeka, ali isto tako i većih rijeka kao što su Drina, Bosna, Vrbas, Una i njihove brojne pritoke. Pored mjera zaštite, neophodne su mjere za unapređenje fonda ove vrste u našim vodama. Hucho hucho.

Mrijesti se u proljeće. Ženka u šljunku kopa rupu do pola metra u prečniku, odlaže u nju ikru i nakon oplođenja je pokriva šljunkom. Jaja imaju u preoniku oko 5 mm. Plodnost je relativno mala, a ženka proizvodi na kilogram težine oko 1 000 jaja. Pri temperaturi od 8 do 10°C razviće embriona u jajnim opnama traje 19 dana. Dok su mlade hrane se sitnim beskičmenjacima, a kasnije, kad odrastu, različitim vrstama riba, pretežno skobaljima, gagicama, lipljenima, sapačama, krkušama, žabama itd.

12.4.1. SALMO GAIRDNERI Richardson, 1836 — dužičasta pastrmika/kalifornijiska pastrmka

U leđnom peraju ima 4 negranata i 9 do 10 granatih zrakova, u podrepnom 3 negranata i 10 granatih zrakova; u bočnoj liniji ima 120 do 140 krljušti. Odrasle dužičaste pastrmke se odlikuju prugama duž srednjeg nivoa bokova tijela, u kojima se prelivaju boje duge, zbog čega je ova vrsta i dobila ime. Inače, ova vrsta na tijelu nema crvenih pjega.

Dužičasta pastrmka se uzgaja do konzumne veličine u svim našim salmonidnim ribogojilištima. Ova salmonidna vrsta je prenijeta sa zapada Sjeverne Amerike krajem prošlog vijeka. Prije dvadesetak godina mlađ ove vrste je puštana u otvorene vode naše republike, ali se u novije vrijeme uglavnom od toga odustalo. U našim tekućicama se mogu susresti primjerci koji su tu slučajno dospjeli iz ribogojilišta. Izvršeno je poribljavanje nekih jezera ovom vrstom. U jezeru Klinje kod Gacka (vodena akumulacija) egzistira populacija ove vrste i razmnožava se u pritokama.

Ova salmonidna vrsta ima brži tempo rastenja od potočne pastrmke i dobro podnosi uslove vještačkog uzgoja. U ribogojilištima može da podnese temperaturu od (0) 4 do 30°C, dok je optimalna temperatura oko 20°C. Mrijesti se u proljeće u brzim tekućicama, na plićim mjestima sa šljunkovitim dnom. Ženka zakopava ikru u šljunak. Plodnost je obično 1 000 do 5 000 jaja, odnosno 1 600 do 2 000 jaja na kilogram težine tijela ženke. Selekcijom su uzgojene ženke koje daju preko 25 000 jaja. Diploidni broj hromozoma je 104 (2n = 104).

U literaturi se navodi da u našim vodama postoje dvije podvrste ove vrste, i to:

• Salmo gairdneri irideus Gibbons i
• Salmo gairdneri shasta Jordan

S obzirom da se u mrestilištima već duži niz godina ove podvrste stalno ukrštaju, identifikacija podvrsta je praktično nemoguća. Neki autori smatraju da su ribe koje se uzgajaju u evropskim ribogojilištima mješavina navedene dvije podvrste sa vrstom Salmo clarki.

Hrane se račićima, sitnim mekušcima, larvama insekata i insektima koji padaju u vodu. U našoj republici ova vrsta ima veliki privredni značaj. Postoje realne mogućnosti povećanja proizvodnje ove riblje vrste u našim salmonidnim ribogojilištima. Salmo gairdneri.

12.4.2. SALMOJTRUTTA Lmnaeus. 1758 — pastrmika (potočna i jezerska)

U leđnom peraju ima 3 negranata i 8 do 11 granatih zrakova, u podrepnom peraju 2 do 3 negranata i 8 do 9 granatih zrakova. U bočnoj liniji ima od 112 do 132 krljušti. Na prvom škržnom luku ima 18 do 24 branhiospine. Piloričnih dodataka ima od 40 do 100, prosječno oko 65. Na bokovima tijela nalaze se tamne i crvene pjege. Crvene pjege mogu biti okruglaste i svijetlo obrub njene (potočna pastrmka) ili u obliku slova x. Boja tijela, veličina kao i niz drugih morfoloških svojstava ove vrste su vrlo promjen njivi i zavise od uslova sredine u kojoj žive. Diploidni broj hromozoma je 80 (2n = 80).

Vrsta Salmo trutta živi u sjevernim morima uz obale Evrope. Poput lososa, jedinke ove vrste, kad dostignu polnu zrelost, migriraju iz mora u slatke vode, gdje se mrijeste u brzim i hladnim tekućicama sa šljunkovitim dnom. Mlade jedinke prve godine života provode u slatkim vodama, a zatim migriraju u more, gdje ostaju do polne zrelosti. Izmriješćene jedinke se vraćaju u more. U Jadranskom moru ova vrsta ne živi. Međutim, u slatkim vodama naše republike ona je zastupljena potočnom i jezerskom formom koje su se potpuno prilagodile na život u slatkoj vodi i više ne migriraju u more (samo izuzetno pojedinaoni primjerci). Iako »Međunarodna pravila zoološke nomeniklature« ne priznaju moraju kao biosistematsku kategoriju, ipak se kod ove vrste ona često navodi, upravo da bi se razlikovale potočne i jezerske pastrmke, odnosno:

• 12.4.2. a Salmo trutta morpha fario potočna pastrmka potočara i
• 12.4.2. b Salmo trutta morpha lacustris jezerska pastrmka

Većih razlika između potočne i jezerske pastrmke nema. Obično ih možemo razlikovati po izgledu crvenih pjega, kako je gore navedeno. Potočna pastrmka oko okruglastih crvenih pjega ima svijetao obod, a kod jezerskih pastrmki crvene pjege nisu okruglaste i nemaju svijetlog oboda. Kad se potočne pastrmke, koje žive u tekućicama, nađu u uslovima pod kojima žive jezerske pastrmke (na primjer, ako se na rijeci izgradi akumulacija, ili ako su prenijete u neko jezero), one postepeno poprimaju odlike jezerskih pastrmki. Isto to će se desiti ako jezerke prenesemo u tekućicu. To pokazuje njihovu pripadnost istoj vrsti.

Potočna pastrmka je široko rasprostranjena u vodama Bosne i Hercegovine, kako u Jadranskom, tako i u Cmomorskom slivu. Tipični je stanovnik hladnih tekućica, rijeka i potoka, sa vodom bogatom kiseonikom i čistom. U većim rijekama susrećemo je u gornjim tokovima.

Mrijesti se od septembra do marta, najčešće od oktobra do decembra, pri temperaturi vode od 6 do 8°C, na plitkim mjestima sa brzim vodenim tokom i pješčano-šljunkovitim dnom. Ikru zakopava u podlogu. Često migrira na mrestilišta uzvodno. Plodnost joj je relativno mala, na kilogram tjelesne težine ženka produkuje 1 000 do 2 000 jaja. Jaja imaju u dijametru 5—5,7 mm. Žive do 12 godina i mogu da dostignu težinu do 12 kilograma, pa čak i više. Obično su znatno manje, 25 do 40 cm, tjelesne težine do 1 kg, rjeđe 1 do 2 kg. Polno zrele postaju u trećoj ili četvrtoj godini života.

Potočne pastrmke se hrane račićima, larvama insekata i drugim sitnijim beskičmenjacima; starije jedinke se hrane i ribama, pretežno sitnijim, peševima i gagicama, zatim punoglavcima i žabama, pa čak i sitnim sisarima.

Zbog svoje brojnosti i rasprostranjenja potočna pastrrnka predstavlja najvažniju ribu za sportski ribolov. Mjerama uzgoja i zaštite se poklanja puna pažnja, mlađ se vještaoki proizvodi u mrestilištima i pušta u otvorene vode. Potočna pastrmka je pravi ukras naših brzih, čistih i hladnih voda. Salmo trutta m. fario

Jezerska pastrmka živi u stajaćim vodama u kojima postoje uslovi za njen život (čista hladna voda bogata kiseonikom). Dostigne znatno veću dužinu i težinu od potočare. Živi do 20 godina i dostigne težinu do 25 kg (čak 30 kg!), ali je obično znatno manja. Mrijesti se u pritokama. U literaturi postoje podaci da se jezerke mrijeste i u jezerima, na većim dubinama. Jezerske pastrmke polno sazrijevaju od četvrte do sedme godine života. Dijametar jaja je 5 do 5,5 mm. Plodnost im je veća nego kod potočne pastrmke. Zrela ženka može da proizvede 20 000 do 30 000 jaja. Mrijeste se od oktobra do decembra mjeseca. Jezerska pastrmka takođe ima istaknut značaj u sportskom ribolovu.

12.4.3. SALMO MARMORATUS Cuvier, 1817 — neretvanska glavatica, glavatica

U vodama Jadranskog sliva u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim dijelovima tog sliva, glavatica predstavlja najveću salmonidnu vrstu. Dijametar oka može da stane više od 5 puta u dužinu glave. Međuočni prostor je velik, tako da dijametar oka staje 1,7 do 2 puta u njegovu dužinu. Gornjovilična kost se pruža nazad iza zadnje ivice očne duplje. U leđnom peraju ima 4 negranata i 11 granatih zrakova, a u podrepnom 3 do 4 negranata i 8 granatih zrakova. U bočnoj liniji je 120 do 125 krljušti. Piloričnih nastavaka ima 41 do 71. Prema starijim podacima iz literature (novijih podataka nema), diploidni broj hromozoma kod glavatice je 84 (2n=84).

Glavatica ima karakterističnu boju tijela. Ne postoje ni crvene ni crne pjege, već je tijelo išarano tamnim prugama. Šare na glavi imaju izgled nepravilno izuvijanih crta, pa glava izgleda kao mramorisana. Glavatica rnože da dostigne dužinu do 140 cm i težinu od preko 20 kg. Susrećemo je u većim tekućicama u slivu Neretve, zalazi takođe i u jablaničku vodenu akumulaciju. Izrazita je grabljivica i hrani se pretežno drugim vrstama riba. Mrijesti se od januara do marta. Dok nije izgrađena jablanička brana na Neretvi glavatice su vršile migracije iz srednjeg toka u gornji, od Čapljine do Glavatičeva i dalje uzvodno, do mjesta gdje su se nalazila mrestilišta. Od izgradnje brane glavatice ulaze u pritoke Neretve (rijeke Glogovka, Doljanka, Drežanka, sve nizvodno od brane) i tu se mrijeste. Period mriješćenja traje oko 2,5 mjeseca. Temperatura vode na mrestilištima ove vrste varira od 8 do 13°C. Pri temperaturi od 9,5°C razviće embriona u jajnim opnama traje 45 dana. Pojava očiju kod embriona nastaje nakon 29 dana od oplođenja.

Ova riblja vrsta ima veliki značaj za sportski ribolov i turizam. Kao i drugi salmonidi vrlo je cijenjena kao ribolovni trofej. Nažalost, u vodama naše republike ima sve manje glavatica. Neophodne su rigorozne mjere zaštite, kao i mjere unapređenja fonda ove vrste. Iako postoje odgovarajući uslovi još se nije pristupilo organizovanom i sistematskom uzgoju mlađi, od čega može zavisiti i egzistencija ove vrste u našim vodama. Prema sadašnjem stanju stvari, glavatica se može svrstati među ugrožene privredno značajne vrste riba Bosne i Hercegovine. Salmo marmoratus.

12.4.4. SALMO DENTEX Heckel, 1851 — zubatak

U leđnom peraju su 4 negranata i 9 do 10 granatih zrakova, u podrepnom peraju 4 negranata i 7 do 8 granatih zrakova. U bočnoj liniji ima 115 do 122 krljušti. Na prvom škržnom luku postoji 11 do 14 branhiospina. Piloričnih dodataka ima 35 do 45.

Glava zubatka je zašiljena. Usta su velika, gornja vilica relativno duga i nazad dopire iza zadnjeg oboda oka. Tijelo nije visoko, tako da najveća visina tijela staje u dužinu tijela bez repnog peraja oko 5 puta. Na bokovima tijela se nalaze sitne crne pjege koje liče na slovo x. Između oka i škržnog predpoklopca su dvije nešto veće tamne pjege. Crne pjege se takođe nalaze i na perajama. Crvenih pjega ima manje, okruglastog su oblika i nalaze se među crnim pjegama. Crvene pjege su najvećim dijelom grupisane oko bočne linije. Salmo dentex.

U Bosni i Hercegovini je ova vrsta zastupljena u slivu rijeke Neretve. U literaturi se navodi da je ima i u vodama Livanjskog polja. Zubatak je od svih salmonida koji naseljavaju vode naše republike najslabije proučena vrsta. Morfološke odlike ove vrste po kojima se ona razlikuje od drugih salmonidnih vrsta nisu sa sigurnošću utvrđene, a o načinu života skoro da nema nikakvih podataka. Moguće je da se masovno ukršta sa drugim salmonidima. Ova vrsta je konstatovana i u drugim krajevima naše zemlje, u rijćkama Krki, Cetini, Drimu, Morači, Zeti. Kao i druge vrste iz ove familije zubatak je cijenjena riba, značajna za sportski ribolov.

13. Familija THYMALLIDAE (familija lipljena)

13.1.1. THYMALLUS THYMALLUS (Linnaeus. 1758) — lipljen

Usta lipljena su poprečna i relativno mala. Donja vilica se zglobljava ispod zadnjeg kraja oka, dok gornja vilica ne dopire nazad ni do prednjeg očnog oboda. Zubi na vilicama su slabo razvijeni, skoro da se i ne primjećuju. Leđno peraje je veliko i šareno. Na bokovima tijela, kao i na leđima postoje okrugle tamne pjege, a po bokovima još i uzdužne pruge. Krljušti sa donje strane tijela su sitnije.

U leđnom peraju je 4 do 8 negranatih i 13 do 17 granatih zrakova, u podrepnom peraju su 2 do 5 negranatih i 8 do 11 granatih zrakova. U bočnoj liniji ima 74 do 93 krljušti. Na prvom škržnom luku postoji od 21 do 28 branhiospina, kod mladih ponekad 20. Diploidni broj hromozoma je 102 (2n=102).

U vodama Crnomorskog sliva u Bosni i Hercegovini lipljen je široko rasprostranjen. U vode Jadranskog sliva u našoj republici je više puta prenošen i tu se odomaćio u slivu Neretve iznad Konjica (krajem pedesetih godina ovog vijeka), a u novije vrijeme i u rijeci Buni. Stanovnik je čistih, brzih i hladnih tekućica sa vodom bogatom kiseonikom, odnosno gornjih tokova većih rijeka.

Lipljeni dostignu dužinu do pola metra (obično 25 do 30 cm) i težinu do 2,8 kg (obično 0,5 do 1 kg). Polno sazrijevaju uglavnom u četvrtoj i petoj godini. U našim rijekama lipljeni se mrijeste od marta do polovine maja. U gornjem toku rijeke Bosne mriješćenje počinje već početkom marta, u Plivi ranije; u slivu rijeke Une mriješćenje počinje nešto kasnije. Ikra je relativno krupna i ima u dijametru 3 do 4 mm, razvija se na dnu, nije ljepljiva. Pri temperaturi od 8 do 10°C razviće embriona u jajnim opnama traje 20 do 25 dana. Ženke produkuju 6 000 do 7 000 jaja na kilogram tjelesne težine. Osnovna hrana lipljena su vodeni beskičmenjaci, račići, mekušci, larve insekata, leteći insekti koji padaju u vodu, rjeđe riblja mlađ ili, čak, sitni sisari. Na mrestilištima jede ikru salmonidnrh vrsta, kao i svoju ikru.

Iako je lipljen još uvijek dosta brojan u našim čistim tekućicama neophodno je preduzimanje energičnih mjera za unapređenje fonda te vrste, prije svega vještačkog uzgoja mlađi, kao i iskorišćavanje tog bogatstva na naučnim osnovama. Thymallus thymallus.