Salmonidne vrste riba i njihov uzgoj

Na mnogim skupovima u zemlji i u inostranstvu (na savjetovanjima, simpozijumima, kongresima i sl.) naglašava se potreba povećanja proizvodnje ljudske hrane bogate bjelančevinama, pretežno animalnog porijekla. Istovremeno, ljudske potrebe upoređuju se sa raspoloživim mogućnostima za proizvodnju hrane, kojih je kod nas na pretek. I salmonidno ribarstvo, u konkretnom slučaju pretežno ribogojstvo, kod nas je jedan od nedovoljno iskorišćenih, ali potencijalnih izvora ljudske hrane s obzirom na povoljne uslove za ovu proizvodnju, kojih mnoge druge zemlje nemaju u tolikoj mjeri. Ovo utoliko prije što su stvarne mogućnosti uzgoja i prinosa za sada neprocjenjive, kad se uzme u obzir samo njihova sadašnja proizvodnja u svijetu (SAD, Francuska, Japan itd.). Na žalost, ove mogućnosti nisu još ni izdaleka dovoljno ispitane i iskorišćene, te se salimonidne vrste riba uzgajaju, posebno kod nas, još uvijek na prilično ekstenzivan, odnosno poluintenzivan način.

Polazeći od iznijetih konstatacija, autor (knjige „Salmonidne vrste riba i njihov uzgoj“ prof. dr inž. Mahmud Aganović preuzeo je na sebe veoma važan i ujedno težak, složen i odgovoran zadatak, pripremajući prvu knjigu takve vrste u Jugoslaviji, knjigu koja se već duže vremena očekuje i za koju je potreba u našoj zemlji više puta naglašavana.

Osnovni cilj i namjera autora ove knjige je da napravi sintezu postignutih rezultata na osnovu svih dosadašnjih radova i dostignuća u oblasti uzgoja salmonidnih vrsta riba. Treba pri ovome posebno naglasiti da je ovu knjigu autor napisao koristeći i rezultate svojih vlastitih višegodišnjih ispitivanja i iskustava proizašlih iz njegovog dugogodišnjeg interesovanja za ovaj problem. Sve je to u sažetoj formi na odgovarajući način učinio dostupnim svim zainteresovanim naučnim i stručnim radnicima angažiranim u predmetnoj problematici, studentima poljoprivrednih i drugih fakulteta, čak i učenicima srednjih stručnih škola, ali i daleko širem krugu interesanata.

Autor je, dakle, na bazi svog vlastitog iskustva te dubokog poznavanja literature, uspio da obradi materiju, na način dostupan kako naučnim radnicima tako isto i ostalim stručnjacima i studentima, vodeći čitaoca od historijsko-literaturnih informacija do praktičnih opisa svih radnih operacija na savremenom nivou.

Radi što boljeg približavanja materije čitaocima autor je koristio obilje dostupne mu literature i raspoložive dokumentacije, navodeći iz njih u znatnoj mjeri također tabele, crteže i fotografije. Dobar dio materijala autor je i sam izradio na osnovu vlastitih proučavanja, čime je knjigu učinio ne samo atraktivnijom već i uvjerljivo dokumentovanom.

Dužnu pažnju u knjizi autor je posvetio onim salmonidnim vrstama riba koje se mogu uzgajati prvenstveno na našim salmonidnim gospodarstvima. U isto vrijeme detaljno su izneseni i razrađeni i svi problemi sa kojima se stručnjaci susreću prilikom zasnivanja, kao i u vođenju salmonidnih gospodarstava. Razmatran je niz faktora kao što su kvalitet i kvantitet vode, smještaj salmonidnih gospodarstava, načini njihove izgradnje, reprodukcija salmonidnih vrsta riba i principi njihove vještačke oplodnje, te i svi proizvodni problemi od vještačkog mriješćenja pa sve do uzgoja pastrmskog mlađa i pastrmki za potrošnju kako u klasičnim ribnjacima tako i u kavezima, uključivši tu i ishranu uzgajane ribe. Pored svojih vlastitih iskustava, autor navodi i podatke iz tuzemne i inozemne literature. To je od posebne važnosti jer se upravo time znatno povećava i vrijednost prve naše knjige iz ovoga domena s obzirom da mi, na žalost, u ovoj proizvodnji vidno zaostajemo za mnogima u inozemstvu, pa nam upoznavanje sa najuspješnijim svjetskim rezultatima, kao i sa nekim našim, može veoma mnogo da koristi i dade podstreka za proširivanje i intenziviranje salmonidkulture i kod nas.

Posebna vrijednost i značaj takve prve knjige iz ovoga domena je ne samo u tome što će ona popuniti prazninu veoma siromašne literature iz područja salmonidkulture na našem jeziku već i zato što se knjiga prof. dr inž. Mahmuda Aganovića pojavljuje u pravi čas, upravo u vrijeme kada se i u Jugoslaviji ulažu veliki napori da se akvakultura uopće, a i salmonidkultura posebno počinju da razvijaju veoma brzo, ali opterećene, na žalost, još uvijek i elementima stihijnosti i nedovoljnim biološkim i tehničko-tehnološkim znanjima. Upravo zbog toga je ova knjiga, ne samo sadržajno već i vremenski, velik i dragocjen doprinos.

Ova knjiga će veoma dobro moći da posluži ne samo brojnim stručnjacima koji rade na salmonidnim gospodarstvima, nego i brojnim sportsko-ribolovnim organizacijama, a zauzet će svoje posebno mjesto i među udžbenicima postdiplomaca iz ribogojstva, kao i studenata poljoprivrednih, šumarskih, bioloških i veterinarskih fakulteta.

Vjerujemo da će knjigu „Salmonidne vrste riba i njihov uzgoj“ prof. dr inž. Mahmuda Aganovića, naučnog savjetnica Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu i redovnog profesora Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, prihvatiti i cijeniti svi naučni i stručni radnici odgovarajuće specijalnosti, studenti, kao i ostali korisnici, te da će zauzeti i svoje zasluženo vidnije mjesto u siromašnoj literaturi o ribarstvu u našoj zemlji.

Akademik prof. dr Ivo Tomašec, Zagreb
Akademik prof. dr Tonko Šoljan, Sarajevo
Prof. inž. Kiril Apostolski, Skopje

Sadržaj

1. PREDGOVOR

2. HISTORIJSKI PREGLED UZGOJA SALMONIDNIH VRSTA RIBA

3. SALMONIDNE VRSTE RIBA KOJE SE UZGAJAJU U JUGOSLAVIJI

4. OSNOVNO O SISTEMATICI I BIOLOGIJI NEKIH SALMONIDNIH VRSTA RIBA

5. PRAVCI UZGOJA

5.1. UZGOJ TZV. „DIVLJIH“ SALMONIDNIH VRSTA RIBA
5.2. UZGOJ TRŽNE, DOMESTICIRANE KALIFORNIJSKE PASTRMKE

6. OSNOVNI ELEMENTI UZGOJA I IZGRADNJE SALMONIDNIH OBJEKATA

6.1. KVALITET VODE
6.1.1. Kemijske karakteristike vode
6.1.2. Fizičke karakteristike vode
6.1.3. Biološki indikatori kvaliteta vode
6.2. KVANTITET VODE
6.2.1. Porijeklo vode
6.2.2. Određivanje količina potrebne vode
6.2.3. Potrebne količine (kvantitet) vode
6.3. OSTALI ELEMENTI PRILIKOM IZBORA LOKACIJE I IZGRADNJE SALMONIDNOG GOSPODARSTVA

7. REPRODUKCIJA SALMONIDNIH VRSTA RIBA

7.1. O ZNAČAJU PROBLEMA RAZMNOŽAVANJA
7.1.1. Genitalni aparat
7.1.2. Period reprodukcije
7.1.3. Ponašanje spolno zrelih jedinki i priprema za mriješćenje
7.1.4. Embrionalni period razvića
7.2. SELEKCIJA I HIBRIDIZACIJA
7.2.1. Izbor matičnih jedinki
7.2.2. Mogućnost hibridizacije

8. PRINCIPI VJEŠTAČKE OPLODNJE

8.1. VJEŠTAČKO MRIJEŠĆENJE
8.2. OBJEKTI ZA INKUBACIJU
8.2.1. Mrestilište
8.2.2. Inkubacioni aparati i tipovi
8.2.3. Ležnice (inkubatori)
8.2.4. Manipulacija vodom u mrestilištu i inkubacionim aparatima
8.2.5. Dovod vode
8.2.6. Odvod vode
8.2.7. Način sprečavanja bježanja ličinki i mlađa iz inkubacionih aparata
8.3. SMJEŠTAJ IKRE I RAD U INKUBACIONOJ SALI
8.4. UTVRĐIVANJE KOLIČINA OPLOĐENE IKRE, LIČINKI I MLAĐA

9. UZGOJ MLAĐA

9.1. UZGOJ MLAĐA U RIBNJACIMA
9.1.1. Uzgoj mlada do starosti od 3 do 4 sedmice
9.1.2. Uzgoj mlađa od završene 3 do 4 sedmice pa do 3 mjeseca starosti
9.1.3. Uzgoj mlađa od završenog 3. pa do 9 mjeseci starosti
9.1.4. Uzgoj mlađa od završenog 9. mjeseca pa do jedne godine života
9.2. UZGOJ MLAĐA U UZGOJNIM POTOCIMA

10. UZGOJ TRŽNE PASTRMKE

10.1. TEHNIČKI ELEMENTI
10.1.1. Konstrukcija ribnjaka
10.1.2. Raspored i dimenzije ribnjaka
10.2. TEHNOLOŠKI ELEMENTI
10.2.1. Gustina rasada ribe u pojedinim uzgojnim fazama
10.2.2. Kontrola prirasta
10.2.3. Sortiranje — načini sortiranja
10.2.4. Čišćenje ribnjaka
10.2.5. Mortalitet salmonidnih vrsta riba u uzgoju
10.3. UZGOJ PASTRMKE U KAVEZIMA
10.3.1. Vodeni biotopi kao lokacije za postavljanje kaveza
10.3.2. Konstrukcije kaveza
10.3.3. Naseljavanje ribe u kaveze
10.3.4. Ishrana ribe u kavezima
10.3.5. Biološko obraštanje kaveza
10.3.6. Sortiranje ribe u kavezima
10.3.7. Radna snaga i oprema

11. ISHRANA SALMONIDNIH VRSTA RIBA

11.1. PROBAVNI SISTEM SALMONIDNIH VRSTA RIBA
11.2. FIZIOLOGIJA ISHRANE
11.3. PROCESI ISHRANE, ENERGIJE I IZMJENE MATERIJE
11.4. ZNAČAJ VJEŠTAČKE ISHRANE
11.5. VRSTE HRANIVA
11.6. KOLIČINE POTREBNE HRANE
11.7. NAČINI DAVANJA HRANE
11.8. SKLADIŠTENJE (ČUVANJE) HRANE
11.9. NEKA NAČELA KOD ISHRANE

12. TRANSPORT SALMONIDNIH VRSTA RIBA

12.1. OVISNOST TRANSPORTA OD USLOVA SREDINE
12.2. VRSTE TRANSPORTA I TRANSPORTNE POSUDE
12.2.1. Transport ikre (jaja)
12.2.2. Transport ličinki i mlađa
12.2.3. Transport većih količina mlađa i tržne pastrmke
12.2.4. Odstranjivanje pjene i kataboličkih produkata u toku transporta

13. PRERADA SALMONIDNIH VRSTA RIBA

LITERATURA

Prerada salmonidnih vrsta riba

Kod nas, pa i gotovo u cijelom svijetu, salmonidne vrste riba (uglavnom isključivo tržna kalifornijska pastrmka) danas se na tržište plasiraju najpretežnije u živom ili svježe mrtvom stanju, jer tržište konzumira upravo takav artikal. Naime, raznim prevoznim sredstvima, žive pastrmke tržne veličine doturaju se do prodavača, tu se stacioniraju u manjim cementnim ili plastičnim bazenima — akvarijumima, koji imaju stalan protok svježe, dobro aerirane vode.

U svježe mrtvom stanju tržna pastrmka, također prethodno pripremljena za tržište (prethodno sortirana i najmanje 24 sata prije isporuke na tržište nehranjena), dovozi se u raznim drvenim ili plastičnim sanducima (kašetama) i tako se isporučuje tržištu. Da bi se riba što bolje i što duže vremena održala u svježem stanju, u navedene kašete stavlja se dobro usitnjen led, jer se u protivnom slučaju, usljed povečanja temperature tijela transportovanih jedinki, u toku njihova transporta, a zatim i za vrijeme stajanja prije prodaje, kao i usljed djejstva bakterija i fermenata, vijek trajanja ove ribe se uveliko skraćuje.

Prilikom isporuke na tržište, prodavač mora znati da i sama priroda hrane kojom se riba hranila prije isporuke na tržište može veoma mnogo da utiče na organoleptička svojstva mesa pastrmke. Na primjer, tržne pastrmke hranjene isključivo industrijskim, suhim hranivima (peletama, briketama) imaju dobru konzistenciju mesa i prijatan okus. Međutim, ako su te iste ribe hranjane klaoničkim otpacima, onda im je meso vodnjikavo, često je masnije, poprima i poseban, često neprijatan miris.

Izgradnjom novih i dogradnjom postojećih salmonidnih gospodarstava dobijaju se i nove proizvodne površine, tehnologija uzgoja salmonidnih vrsta riba uveliko se modernizuje, pa su i prinosi tržne pastrmke po jedinici površine, odnosno po količini dovodne vode u jedinici vremena danas veći nego prije desetak godina. Osim toga, relativno visoka proizvodnja uslovljava sniženje cijene koštanja i obezbjeđuje bolji plasman cjelokupne proizvodnje. Problem plasmana proizvodnje tržne pastrmke je danas u prvom planu.

Dimljana, sušena, konzervirana i na druge načine prerađena tržna pastrmka danas je još uvijek raritet na našem tržištu, a i cijena takvih proizvoda je relativno visoka za široko tržište. Osim toga, stalnim jačanjem proizvodnih snaga i kupovne moći stanovništva potrošač je danas postao mnogo izbirijiviiji. On ipak danas najčešće traži svježu i higijenski dobro pripremljenu pastrmku, koja se može odmah koristiti, čija je cijena relativno niska, što mu dosadašnji klasični način njena dotura na tržište nije obezbjeđivao. Pored toga, svježa i prethodno dobro pripremljena tržna pastrmka je znatno ukusnija nego dimljena, sušena ili na bilo koji drugi način konzervirana. Ona je i visoko bjelančevinasto hranivo pogodno za bolesnike. Naime, meso salmonidnih vrsta riba veoma je bogato animalnim bjelančevinama i njihovo učešće u mesu pastrmke kreće se od 66,0 do 78,2%. Sadržaj masti u mesu pastrmke je malen, od 4,2 do, maksimalno, 6,8%, i to posebno povećava njenu dijetetsku vrijednost (Rohler und Metzner, 1932., Corti, 1949, Morawa, 1951. i drugi). Zbog toga, nije slučajno što se danas, na primjer, u Japanu, posebno u SAD, u novije vrijeme još i u Danskoj, salmonidnim vrstama riba (posebno tržnoj kalifornijskoj pastrmci) prije isporuke na tržište vadi utroba, bubrezi i škrge, pa se tako pripremljena riba, prethodno još i posebno upakovana, plasira na tržištu.

Priprema pastrmki za isporuku tržištu obavlja se tako što se pastrmke tržne veličine najprije ubijaju pomoću elektrošokova. Ribe, zatim, dolaze na specijalno konstruisane mašine, tu se razrežu pomoću specijalnih noževa, nakon čega se iz ribe vadi utroba, bubrezi i škrge.

Poslije provedenog postupka ubijanja, čišćenja i rezanja, riba se dobro ispere u obilnim količinama čiste i hladne vode, i to pod mlazevima, kako bi se sa riba odstranile sve nečistoće. Očišćena i na navedeni način isprana pastrmka odlazi potom u posebne bazene sa hladnom, svježom i čistom vodom, pomiješanom sa antibioticima. U ovim bazenima sa vodom i rastvorom antibiotika, tržna pastrmka se drži oko 15 minuta.

Da bi sve ribe imale istu boju i isti sjaj, one se sada utapaju u poseban rastvor „Frodex“-a, koji oko tijela ribe obrazuje tanku skramu u vidu tzv. filma. To zaštićuje tijelo pastrmke od bilo kakvih promjena (boja, eventualne opekline) i sprečava dehidrataciju, do koje neminovno dolazi uslijed toga što su ribe gusto zbijene u toku transporta, ili prilikom njihova zamrzavanja ili konzerviranja. Na ovaj način pripremljene pastrmke se pakuju u posebne providne polietilenske vrećice (4 do 5 komada, 1 u težini od 1 kg, u prosjeku). Manje ili više ovih vrećica pakuje se u manje ili veće kartonske kutije — već prema zahtjevu tržišta i dužini transporta.

Konačna priprema za isporuku tržištu sastoji se u pohranjivanju na navedeni način pripremljenih porcionih (ili bilo koje druge kategorije) pastrmki u kartonskim kutijama od 1 do 20 kg težine u posebne hladnjake, na temperaturu od —20°C, kako bi se ovaj proizvod mogao kasnije što bolje i što duže očuvati i što jednostavnije plasirati na tržište, do samog potrošača.

Ima slučajeva da se vađenje utrobe, bubrega i škrga kod tržnih pastrmki vrši i ručno, pa, prema tome, ovakav način pripreme pastrmki za tržište može se, bar za početak, uvesti i kod nas u upotrebu.

Neka tržišta traže još i da se pastrmki odstrani kičma i rebra. Nakon odstranjivanja kičme i rebara, tržne pastrmke se uvaljaju (paniraju) u mrvice i potom pakuju u posebne lagane aluminijumske kutije. U Danskoj se, na primjer, na navedeni i sličan način pripremi i tržištu isporuči i preko 5 000 000 kg na Jutlandu proizvedenih tržnih pastrmki, zahvaljujući upravo tijesnoj sprezi svih proizvođača pastrmke iz ove zemlje. Osim toga, proizvođači iz Danske gotovo svu svoju proizvodnju doturaju u jedan poseban, zajednički sabirni i prerađivački centar, iz koga izlazi jedna široka skala proizvoda pastrmke, od žive, svježe mrtve preko rashlađene, smrznute, dimljene, sušene, pa sve do pastrmke bez ikakvih kostiju i panirane.

Čini se da je povoljno rješenje plasmana proizvodnje naših proizvodnih salmonidnih gospodarstava upravo u dobroj organizaciji i koncentraciji prerade i prodaje, jer bi bilo iluzorno da svako veće salmonidno gospodarstvo izgrađuje svoje posebne centre za preradu i plasman samo svoje proizvodnje.

Uvod

U novije vrijeme, iz oblasti agrikulture se izdvaja i sve veće mjesto u proizvodnji ljudske hrane zauzima, akvakultura. Akvakultura nije samo novi terminski pojam, čiji je osinovni i glavni zadatak uzgoj i proizvodnja raznih vrsta vodenih organizama, u prvom redu raznih vrsta riba. Tim pojmom je obuhvaćena intenzivna industrijska proizvodnja ljudske hrane iz vodene sredine. S obzirom na to da je zemljina kugla više od 70% pokrivena vodom, značaj i pažnja koja se posljednjih godina poklanja akvakulturi je shvatljiva i razumljiva. To je činjenica zbog koje se akvakulturi danas u svijetu poklanja sve veća i dužnija pažnja. Naime, došlo se do saznanja da ovaj vid proizvođnje ljudske hrane ne traži velika i skupa ulaganja, da mu nisu potrebne velike piroizvodne površine, da mu se proizvodnja rdlativno brzo ostvaruje, a i da je, istovremeno, i ekonomična, pa da su time mogućnosti proizvodnje ljudske hrane u akvakulturi veoma velike, efikasne i vrlo korisne.

I u Jugoslaviji, koja se posljednjih godina na ljestvici proizvođača ribe, zahvaljujući prvenstveno proizvodnji šarama i ostalih toplovodnih vrsta riba (oko 24 000 tona na 21 688 ha proizvodnih površina pod ribnjacima nalazi na 13-tom mjestu u svijetu), problemima akvakulture se poklanja posebna pažnja. Međutim, proizvodnja hladnovodnih, tj. salmonidnih vrsta riba u oblasti akvakulture kod nas, još uvijek je u velikom zaostajanju u odnosu na proizvodnju navedenih toplovodnih vrsta riba, kao i u odnosu na proizvodnju salmonidnih vrsta riba u nekim nama susjednim zemljama. Razlog tome je činjenica da se u našoj zemlji, iako u njoj postoje veoma povoljni uslovi za razvoj salmonidkulture, relativno male površine nalaze pod salmonidnim ribnjacima, a i njihova proizvodnja je često ekstenzivna ili samo poluintenzivna (zbog nedostatka potrebnih uputstava i pokazatelja na ovome pianu). Zato nije slučajno da se i razlike u proizvodnji tržne pastrmke između pojedinih jugoslovenskih salmonidnih gospodarstava, pa čak i u istoj republici, kreću u veoma širokom dijapazonu, tj. od svega 3,9 kg, pa sve i do 49,0 kg po 1 m2 proizvodne površine salmonidnih ribnjaka. U takvome stanju relativne zaostalosti nalazimo se i pored toga što je naša zemlja, s obzirom na veoma povoljne geografske, klimatske, hidrografske, hidrološke i druge uslove i postojeće mogućnosti, daleko pogodnije područje od niza drugih, susjednih zemalja i što postoje mogućnosti za iskorišćavanje i znatno većih proizvodnih površina u uzgoju salmonidnih vrsta riba.

Sve ovo upućuje na potrebu da se provedu intenzivna istraživanja na ovome planu, transfer znanja i tehnologije, a posebno na potrebu postojanja pogodne literature i njenu maksimalnu primjenu, tj. na primjenu najnovijih literaturnih podataka u širokoj praksi, jer se proizvodnja salmonidnih vrsta riba, i riba uopšte, u dobro organizovanoj proizvodnji samo na taj način i može maksimalno i rentabilno povećavati. To, dalje, znači da je intenzifikaciju proizvodnje raznih salmonidnih vrsta riba kako masanog mlađa potrebnog za poribljavanje visinih voda, kao i daljni razvoj sportskog ribolova i sportskoribolovnog turizma, tako i tržište, konzumne kalifornijske pastrmke) u organizovanim salmonidnim gospodarstvuima (u ribnjacima-bazenima, kavezima i sl.) moguće ostvariti jedino uz uslov izbora najpovoljnije, ispravno odabrane lokacije, tehnički i tehnološki svrsishodno izgrađenog gospodarstva u kojemu je moguće primijeniti modernu tehnologiju uzgoja, kojom bi svaki naš proizvođač morao suvereno da vlada, kako bi se i naša i svjetska iskustva na ovome planu mogla i kod nas maksimalno koristiti u praksi. Na žalost, do sada to većinom nije bilo moguće provesti, jer je i svjetska, a posebno naša literatura iz ove oblasti bila veoma siromašna, gotovo beznačajna, ili teško dostupna.

Imajući u vidu veliki d brzi razvoj samoinidkulture u svijetu i njene mogućnosti kod nas, te potrebu uklapanja i naše zemlje u dalji, nagli napredak ove grame akvakulture, s Obzirom da Jugoslavija ima optimalne mogućnosti za razvoj ove privredne grane i veliki broj nezagađenih vodenih tokova, znatne količine vode, podesno društveno-političko uređenje i sl.), smatramo da je upravo sada vrijeme da se problematika iz ovoga domena detaljno razradi i prikaže, kako bi na takvoj solidnoj bazi naš napredak u ovoj oblasti mogao biti ostvaren što brže i efikasnije.

Knjiga »Salmonidne vrste riba i njihov uzgoj« je u stvari prva veća i kompletnija knjiga koja se iz područja salmoniđkulture pojavljuje kod nas, u Jugoslaviji. U knjizi sam nastojao da, na osnovu dostignuća prikazanih u svjetskoj i našoj literaturi, kao i na osnovu vlastitih ispitivanja i iskustava, detaljnije prikažem što veći broj važnih problema koji se pojavljuju u uzgoju salmonidnih vrsta riba, te da dam i određene sugestije i uputstva za što uspješniji rad na našim salmonidnim gospodarstvima. Zbog toga će sadržaj ove knjige vjerovatno moći korisno da posluži i u praksi iz domena salmonidkulture, naime brojnim tehnolozima i drugim stručnim radnicima na salmonidnim gospodarstvima, proizvodnim organizacijama i velikom broju sportskoribolovnih organizacija itd.

Knjiga će moći korisno da posluži i nizu obrazovnih institucija, studentima poljoprivrednih, šumarskih, veterinarskih i bioloških fakulteta, a i slušaocima postdiplomskih studija iz područja ihtiologije i ribarstva. Transferom informacija, znanja i tehnologije, koji su dati u ovoj knjizi, uveliko će se doprinijeti procesu intenzifikacije i industrijalizacije proizvodnje salmonidnih vrsta riba u našoj zemlji.

Ukoliko ova knjiga imalo doprinese povećanju produkcije salmonidnih vrsta riba, obrazovanju i usavršavanju kadrova na salmonidnim gospodarstvima, te i višim i visokim školama, kao osnova za unapređivanje salmonidkulture, smatraću da moj dugogodišnji rad i trud nije bio uzaludan, da je knjiga ispunila svoju svrhu i namjenu, što će mi pružiti posebno zadovoljstvo.

Sarajevo, decembra 1977. godine

Prof. dr Mahmud Aganović

2. Historijski pregled uzgoja riba

Iz najstarijih vremena, u kojima nailazimo na trag čovjaka, nađeni su i ostaci raznih oruđa (udice i sl.), na osnovu čega se može zaključiti da je ribolov bio jedno od Osnovnih zanimanja tadašnjeg oovjeka. Prema tome, ribarstvo je, može se slobodno reći, staro gotovo koliko i čovečanstvo.

Vještačko sušenje i soljenje ribe, ikoje se ma području današnje Evrope obavlja tek od početka srednjeg vijeka, bilo je poznato još egipatskim faraonima. Na njihovim nadgrobnim spomenicima često je jasno izražena riba. Tako je, na primjer, faraon Totmes IV svojoj ženi dao isključivo pravo ribolova na Menidskom jezeru. Jedan bareljef, izrađen u Egiptu još prije 3.400 godina prikazuje Egipćanina kako lovi ribu pomoću mušice.

U mlađem kamanom dobu ljudi isu na obalama jezera, rijeka i močvara gradili sojenice (kuće za stanovanje na vodi), radi zaštite od zvijeri i neprijateilja, pa je među ostacima tih sojenica pronađeno dosta raznih vrsta ribolovnih alata. Interesantne su i sojenice iz istočne nizije rijeke Po u Italiji, koje potječu još iz bronzanog -doba. Pronalaskom željeza nastaje tzv. željezno doba, u kome nestaju sojenice, i na obalama njiva, jezera i mora se izgrađuju i prva naselja ljudi. Iz ovoga doba potječu također udice, ribarska koplja, sjekire, te ribarski čamci sa kompletnom opremom za ribolov.

Drevni Feničani, Grci i Rimljani upotrebljavali su slične ribarske alate (haripune, udice, mreže i sll.), koji su bili poznati još u pretistorijskom periodu, dok prve zakone iz domena ribarstva, kojima se utvrđuje vrijeme kada se iz vode ne smije uzimati ikra riba, nalazimo u ljudima kineskog pisca Fo-Hi, pisanim još oko 2 100. godine prije naše ere.

Lov ribe pomoću mreža, u starom Egiptu. Reljef je nađen na žrtveniku izrađenom oko 2500 godine prije naše ere

Poznati grčki mislilac Aristotel (384. do 322. godine prije naše ere) prvi je počeo da unosi više svjetla i sistema u probleme ribarstva, i njegova zapažanja u tom pravcu ostala su kao putokaz sve do današnjih dana. U svome djelu prevedenom na latinski kao »Historia naturalis«, Aristotel još tada iznosi dosta pokazatelja o biologiji i anatomiji nekih vrsta riba, o njihovom srcu, jetri, slezeni, plovnom mjehuru, piloričkim privjescima, ishrani i želucu, razmnožavanju itd., a opisao je i 116 vrsta riba. Više od polovine tih vrsta mogu i danas biti naučno identificirane. Aristotelovo djelo ostalo je kao spomenik ljudskog uma i snage, i njegov uticaj na naučnu misao zadržao se sve do XVI vijeka. U ovom međuperiodu, niti jedan rad iz domena ribarstva nama takvu naučnu vrijednost kao Aristotelov.

Pisac i pjesnik Theokrit tvorac je posebnog djela ribarsike literature. Osnovna zasluga starih Rimljana je u tome što su oni prvi počeli da izgrađuju ribnjake i da u njima uzgajaju ribu. Od toga vremena, zapravo, d počinje historija uzgoja riba u ribnjacima. U tom periodu, na pirimjer, Columella u -radu »De re rustica«, objavljanom oko 62. godine naše ere, navodi da kod uzgoja riba u ribnjacima nije potrebno voditi računa samo o vrsti i porijeklu riba, načinu njihova života i sl., već i o konifiguraciji tla i obala ribnjaka, o načinu snabdijevanja vodom i količinama vode za uzgoj riba, o ishrani riba i dr.

Poslije ovoga perioda nastupa određena stagnacija, da bi nova era u razvoju ribarstva počela sa P. Artedijem (1705—1735. godine), koga K. Linne naziva »ichthyologorum longe princeps«, a Hunter — ocem ihtiologije. Njegov značaj za ribarstvo je u tome što ije u svome opsežnoim radu »Systema Naturae Lirnne« prvi iznio kratak pregled ihtiološkog sistema. Poslije je Karl Linne (1707—1778 godine) sačuvao Artedijev sistem sve do izdavanja svoje IX svesike »Systema Naturae«. Međutim, u X svesoi, koja se sve do današnjih dana smatra osnovnim isistematsikiim radom, nailazimo1 na određene izmjene. Linne je već tada opisao i 2 600 raznih vrsta riba.

Stoljeće XVI i XVII donosi nagli razvoj slatkovodnog ribarstva, najprije u Njemačkoj i Francuskoj, a zatim i u ostalim zemiljama Evrope i tadašnje Rusije. Razvija se ne samo ulov ribe iz otvorenih voda i jezera već i, posebno, uzgoj ribe u ribnjacima, radi povećanja izvora ishrane stanovništva.

Za razliku od uzgoja šarana i ostalih toplovodnih vrsta riba, početak uzgoja salmonidnih, hladnovodnih vrsta riba datira, međutim, tek od novdjeg vremena, od prve polovice XVII stoljeća. U Njemačkoj je (u Hannoveru) St. J. Jakohy (1711—1784. godine) prvi mspio da oplodi ikru potočne pastrmke. St. J. Jakoby je do svoga otkrića došao sasvim sslučajno, posimatrajući ponašanje spolno zrelih jedinki potoane pastrmke u jednom potoku, u periodu njihova prirodnog mriješćenja. Ono što je Jakoby vidio da se dešava. u slo’bodnoj vodi, pokušao je i sam da uoini; uspio je da dobije ikru (jaja) potoone pastrmke thljajući ženku potočne pastrmke po abdomenu, istisnuo je potom i miliječ iz spolno zrelog mužjaka, sve to pomiješao u jednoj posudi, te smješu ikre i mliječa stavio u tišak potoka, pa su se iz navedene .smješe u toj vodi izvalile ličinke potočne pastrmke. St. J. Jakoby je na taj inačin došao do zaključka da je vještačka oplodnja potočne pastrmke moguća, te da se ina ovaj način dobije znatno veća količina i ikre i ličmki d mlađa, nego što je to slučaj kada se riba mrijesti u prirodi i bez posredstva čovjelka. Rezultate svojih zapažanja St. J. Jakoby je prezentirao javnosti u Hannowerisch Magazinu, 1763. godine. Nažalost, Jakobyjeva zapažanja nisu onda privuikia dužnu pažnju javnosti i ‘bila su ubrzo zaboravljena.

I u Francuskoj su Gehin i Remy, gotovo 100 godina poslije Jakobyja, i ne znajući za njegovo otkriće, pratili opadanje fonda salmonidnih vrsta riba u jednom potoku u Vogezkna, kao i prirodno razmnožavanje (mriješćenje) potočnih pastrmki, ipa su i oni, takođe na osnovu svojih zapažanja, uspjeli, oko 1840. godine, da na vještački način iz ženki istisnu jaja i da istisnutom mliječd iz imužjaka oplode tu ikru, te uzgoje i mlađ potočne pastrmke. Iskustva Remya i Gehina iskoristila je Francuska akademija nauka, pa je 1858. godine izgrađeno i prvo pastrmsko mrestilište u svijetu, u Hiningenu.

Ideja vještačkog tmriješćenja, oplodnje ikre i uzgoja nasadnog materijala, mlađa pastrmskih vrsta riba, prenesena je uskoro i u Emglesku, pa je tako G. Boccius uspješno izvršio i mriješeenje, oplodio ikru i uzgojio i mlađ, te je napisao i posebnu, prvu raspravu o ovome problemu.

U SAD su na problemu vještačkog mriješnjenja saknonidnih vrsta riba prvi radili T. Garlich i I. A. Aukley, te su o vještačkom mriješćenju i oplodnji ikre napisali i neikohko rasprava, a u 1864. godine podignuto je i prvo salimonidno mrestilište u Caledoniji.

U početku je vještačika oplodnja ikre salmonidmh vrsta riba vršena u vodenoj sredini, onako kako su to Jakoby, Gehin i Remy i vidjeli da se dešava u prirodnim uslovima — u vodenom biotopu, pa je takav način opiodnje i nazvan »mokra metoda«. Međutim, u ondašnjoj Rusiji je V. D. Vrasski, nakon dužeg eksperimentisainja, došao do zakljueka da je oplodnja ikre salmonidnih vrsta riba mnogo uspješnija, i da se dobiju mnogo bolji rezultati ako se i ikra i mliječ pastrmiki najprije istisnu u posebnu, potpuno suhu posudu, pa se u toj posudi dobro izmiješaju, te se tek tada ovoj smješi ikre d mliječa sa spermatozoidima doda manja količdna vode. Ovakav način oplodnje, do kojega je došao V. D. Vrasski 1856. godine, nazvan je »suha metoda« (ili ruska metoda oplodnje) i ova metoda je kasnije našla svoju veoma široku primjenu u praksi.

I St. J. Jakoby, kao i Gehin i Remy, zasnivali su svoje metode oplodnje na vjernoj kopiji onoga što se i inače dešava u slobodnoj vodi, pa su spolne produkte salmonidnih vrsta riba (i ikru od mliječ sa ispermatozoidima) unosili u vodu, i to najprije ikru, a potom i mliječ. Međutim, omi su svojim po.stupaima narušili jednu od osnovnih zakonitosti prirodne oplodnje: istovremeno unošenje i ikre i mliječa u vodu. V. D. Vrasski je prvi uočio da je upravo to istovremeno unošenje spolnih produkata (i ikre i mliječi sa spermatozoidima) u vodu jedan od osnovnih uslova normalne oplodnje, i tu zakonitost je i zakonitosti prilikom oplodnje ikre potočne pastrmke. Ova metoda V. D. Vrasskog, tzv. »suha metoda«, pokazala se u praksi znatno bolja od ranije »mokre metode«, s obzirom da je mnogo bliža procesu prirodnog razmnožavamja i da daje mnogo veći procenat i oplođene ikre i izvaljenih ličiniki. Poslije ovoga, u tadašnjoj Rusiji je 1860. godine, u Nikolskom, izgrađeno i prvo pastrmsko mrestilište.

Vještačko mriješćenje, oplodnja i uzgoj salmonidnih vrsta riba bili su poslije ovih otkrića veoma brzo rasprostranjeni u nizu zemalja. U svijetu je izgrađeno niz mrestilišnih kapaciteta, u stvari — inkubaoionih sala sa raznim tipovima inkubacionih aparata, s obzirom da su u to prvo vrijeme oplodnja ikre i uzgoj mlađa salmonidnih vrsta riba vršeni iskijučivo zbog potreba poribljavanja ovim vrstama riba niza otvorenih visinskih vodenih tokova i visinskih jezera. Tek kasnije, ikada je na području Evrope i današnje Jugoslavije uvezena ikra kalifornijske pastrmke (Salmo gairdneri Richardson), koja je potjecala iz pritoka velike rijeke Sacramento, tj. iz rječice Mc Cloud River koja izvire ispod 4 386 metara visokog Mont Shasta, te iz rijeka Kern River, Klamath River i drugih rijeka d rječica sa područja Kalifornije (SAD), prilazi se izgradnji većih inkubaciomih sala (mrestilišta) sa posebnim bazenima — ribnjacima, tako da je danas uzgoj salmonidnih vrsta riba, posebno uzgoj kalifornijske pastrmke za tiržište, postao veoma značajan vid poljoprivredne proizvodnje u nizu evropsikih zemalja, posebno u Danskoj, a u novije vrijeme li u Italiji, Francuskoj, pa i u Jugoslaviji.

Prema raspoloživim podacima, prve količine već oplođane ikre kalifornijske pastrmke (Salmo gairdneri Richardson), za svrhe uzgoja ove vrste riba za konzumiramje, uvezene su u Evropu direktno iz voda Kalifornije (SAD) oko 1882. godine, a u Jugoslaviju svega osam godina kasnije, 1890. godine, i to najprije u mrestilište Studenec kod Maribora, a potom, 1893. godine, u mrestilište Kraljiein Zdenac kod Zagreba, pa su ovo, u stvari, i prvi objekti za uzgoj salmonidnih vrsta riba u Jugoslaviji (Taler, 1952). Samo godinu dana kasnije, 1894. godine, izgrađeno je i jedno od većih isalmonidnih mrestilišta na području današnje Jugoslavije, na vrelu Bosne. Daljma izgradnja salmonidnih kapaciteta između dva posljednja rata odvijala se sporo i anarhičmo. U tome međuperiodu izgrađeno je svega nekoliko objekata za uzgoj salmonidnih vrsta riba (Bohinjska Bistrica, 1921. godine; Dragomellj, 1929. godine; Jadro kod Solina, 1930. godine; mrestilšte. Hidrobiološke stanice u Ohridu, 1935. godine; Krupa na Vrbasu kod Banjaluke, 1938. godine i još meka). Međutim, u poratnom periodu (poslije 1945. godine) je u svakoj od naših republika izgrađeno više objekata za proizvodnju saknonidnih vrsta riba znatnog kapaciteta i znatne proizvodnje, kako nasadnog mlađa salmonidnih vrsta riba u svrhu repopulacije otvorenih visinskih rijeka, rječica i visinskih jezera, tako isto i radi proizvodnje kalifornijske pastrmke za tržište. Pri ovome je veoma interesantno da se je tek poslije I svjetskog rata, tj. poslije 1945. godine, prišlo izgradnji objekata za mriješćenje, oplodnju ilkre i uzgoj mlađa sailmonidnih vrsta riba ina području današnjih SR Srbije, Crne Gore i Makedonije, te su i ove republike u proizvodnji i oplodnji ikre, kao i u uzgoju mlađa za poribljavanje otvorenih visinslkih voda i jezera te i tržne kalifornijske pastrmke, znatno mapredovale.

3. Salmonidne vrste riba koje se uzgajaju u Jugoslaviji

Permanentno opadanje fonda salmonidnih vrsta riba u našim visinskim vodama i jezerima i stalna težnja čovjeka za obogadivanjem populacija salmonidnih vrsta riba radi proširenja njihova rasprostranjenja, sports’kog ribolova te ribolovnog turizma u tim vodenim biotopima, kao i defioitarnost tržišta mesom pastrmke, ukazali su na akutnu potrebu uzgajanja i većeg broja i više raznih salmonidnih vrsta riba. Respektujuoi iznesene razloge, normalno je što su mnoge organizacije sportskih ribolovaca, kao i privredne organizacije, uz saradnju sa naučnom službom iz domena ihtiologije i ribarstva, pored razrade problema uzgoja potočne i kalifornijske-dužičaste pastrmke, u stvari — domesticirane riblje vrste, prišle i serioznijoj razradi problema vještačkog mriješćenja i uzgoja i ostalih, tzv. »divljih« salmonidnih vrsta riba. Proširenje uzgoja i na ostale salmonidne vrste riba provodi se isključivo radi toga da bi se tim tzv. »divljim« salmonidnim vrstama naseljavale visinske tekućice, jezera i vodene akumulaoije, te da bi se na taj način fond ovih vrsta tiba u navedenim vodenim biotopima, ne samo zadržao na postojećem nivou već i znatnije povećao u interesu proširenja sportskog ribolova, ribolovnog turizma i rekreacije radnog čovjeka.

Danas se, u većini mrestilišta — inkubaaionih sala i u uzrasnim bazenima — ribnjacima ribogojilišta, vrši vještačko mriješćenje i uzgajaju, ili pak postoji mogućnost za uzgajanje — svakako u zavisnosti od proizvodne orijentacije, sljedeći salmonidi:

potočna pastrmka — Salmo trutta m. fario Linnaeus, 1758;
jezerska pastrmka — Salmo trutta m. lacustris Linnaeus, 1785;
kalifomijska ili dužičasta pastrmka — Salmo gairdneri Richardson, 1836, u stvari — Salmo gairdneri irideus Gibbons, 1885, ili Salmo gairdneri shasta Jordan;
potočna zlatovčica — Salvelinus fontinalis (Mithchil, 1815);
jezerska zlatovčica — Salvelinus alpinus (Linnaeus, 1758); dachner, 1882);
ohridska pastrmka — Salmo letnica Karaman, 1924;
mladica — Hucho hucho (Linnaeus, 1758) d
glavatica — Salmo marmoratus Cuvier, 1817.

Navedene salmonidne vrste riba, normalno, nemaju jednaku privrednu i sportsko-turistličku vrijednost s obzirom da ise, na primjer, kalifornijsika pastrmka uzgaja gotovo isključivo radi snabdijevanja tržišta. Zbog toga je potrebno da se oidgajivaoi ovih vrsta riba iprethodno i detaljno upoznaju sa biologijom i ekologijom svih onih vrsta koje namjeravaju, prema svome proizvodnom planu i programu, da uzgajaju na proizvodnom objektu, koji im je povjeren, jer će samo u tom slučaju i biti u moguonosti da seriozno prate svaku od proizvodnih faza i da, prema potrebi, pravovremeno i pravilno dntervenišu, ikako bi proizveili što veće količine što kvalitetnijeg nasadnog mlađa ili tržne, kailifomijske pastrmke. Iznošenje detaljnlijih podataka o biologiji i ekologiji bilo ikoje od navedenih salmonidnih vrsta riba nije ovdje ini moguće, a ni potrebno, s obzirom da će nešto od toga, mada u manjem obimu, biti izneseno u sljedećem poglavlju.

Potrebno je pak imati u vidu da uvijek neće biti mogućno da se u vještačkom uzgoju za svaku salmonidnu vrstu ribe na jednom proizvodnam salmonidnom gospodarstvu obezbijede svi povoljni uslovi koji bi odgovarali uslovima koje određena salmonidna vrsta ribe treba da ima i lima u slobodnoj vodi u kojoj ta vrsta ribe ;i obitava, mada se, naprotiv, naki od uslova u uzgoju daju ostvariti i u znatno povoljnijem obliku od oni-h u prirodi (na primjer, isključenje predatora, redovitija i kvalitetnija ishrana, sprečavanje oboljenja itd.). Međutim, uvijek se pretpostavlja da će i sposobnost prilagođavanja novim uslovima života i vještačkoj ishrani kod većine salmonidnih vrsta riba biti znatna.

4. Osnovno o sistematici i biologiji nekih salmonidnih vrsta riba

Savremena fauna riba je, po vremenu svoga postanka, veoma raziličita, i u pogledu vrsta, d u pogledu heterogeneze.

Danas osnovu faune riba u morima i slatkim vodama čine pretežno mlađe (svakako po vremenu njihova formiranja), koštunjave vrste riba, premda zajedno sa njima još d danas postoje i neke starije forme, na primjer, okruglouste — Cyclostomata (vrste ikoje se danas više ne smatraju pravim ribama), pa hrskavače — ChoncLrichthyes, a od koštunjača — dvodihalice — Dipnoi i druge.

Mnoge starije forane riba ikoje su nekada, u idavno doba, obraz.ovale krupnije sistematske jedinice, danas su izumrle. Neke sisteimatske grupe, koje su proizašle u davmim geološkim epohama i koje su svojevremeno limale široko rasprostranjenje, i danas ko 12 000 komada (kod mladice) u odinosu ina 1 kg težine tijela. Jaja se razvijaiju na ispupčenim naborima potrbušnice i čim su zrela padaju u trbušnu šupljinu, iz koje izlaze kroz poseban spoilni otvor, iza anusa. Izvala mlađa ovih vrsta riba uveliko ovisi od temperature vode u kojoj se nalazi oplođena ikra, d kreće se u jednom širokom dijapazonu, od 30 pa do 90 dana, nekada i više.

Mnoge starije faune riba ikoje su nekada, u davno doba, obrazovale krupnije sistematske jedinice, danas su izumrle. Neke sisteimatske grupe, koje su proizašle u davnim geološkim epohama i koje su svojevremeno imale široko rasprostranjenje, i danas <se još nalaze, ali u veoma ograničenkn arealima, ina primjer, Holostei.

Da bismo razjasnili određene probleme, potrebno je navesti da je, ukiljučujući tu d ribe, osnovna sistematska jedinica — vrsta (species). Ali postoje i sistematske kategorije manje (podvrsta, tj. subspeoies) i veće od vrste (rod, familija, red, klasa, pa i nadklasa, iznad koje se ipak nalazi tip kičme-njaka, pa carstvo životinja uopće). Prema danas usvojemim pravilima zoološke nomenklature, danas se kao infraspecijska kategorija priznaje samo pod-vrsta (subspecies), što znaoi da vrsta može obuhvatiti jednu ili više podvrsta.

Za knena riba se, u svrhu osiguranja nedvojbene precizmosti o kojim se vrstama doista radi u htiološkoj literaturi, pored nacionalnih, gotovo uvijek navode i njihovi naučni ilatdnski nazivi. Naziv vrste se uvijek sastoji od dva imena, imena roda i imena vrste. Ime roda piše se početnim velikim slovom, ime vrste malim slovima, na primjer, Salmo trutta. No po praviliima navedene nomenklature, potrebno je da se iza imena vrste inavede i prezime autora koji je tu vrstu prvi put opisao u maučnoj literaturi, a često i godina u kojoj je ‘ta vrsta prui put opisana, ina primjer, Salmo trutta Linnaeus, 1758. Međutim, podvrste niba označavaju se sa tri ;imana: ime roda, ime vrste i ime podvrste. Početno ime podvrste se takođe označava malim slovom. Tako se, ina primjer, od potočne pastrmke nešto različita ovim Omorska pastrmka (blatnjača) praviilno označava kao podvrsta sa Salmo trutta labrax Pallas.

Ranije su pomenuta samo osnovna saznanja o sistematici, i to samo onih salmonidnih vrsta riba koje obitavaju u vodama Jugoslavije, i samo onih koje se danas kod nas, manje ili više, koriste u vještačkom uzgoju. Prema tome, sve salmonidne vrste riba, koje se kod nas vještački mri-jeste i uzgajaju radi proizvodnje njihova mlađa, potrebnog za poriblja-vanje otvorenih visinskih vodenih tokova i visinskih jezera, prema sistematskoj klasifikaciji (Vuković, T., Ivanović, B., 1971), raspoređene su u četiri roda koji pripadaju sljedećim sistematskim ‘kategorijama.

NADKLASA: Pisces
KLASA : Osteichthyes
PODKLASA: Actinopterygii
RED : Clupeiformes
PODRED : Salmonoidei
FAMILIJA : Salmonidae
ROD : Salmo
ROD : Salmothymus
ROD : Salvelinus i
ROD : Hucho

Jedna od osnovnih zajedničkih karakteristika svih vrsta riba iz familije Salmonidae, koje spadaju u četiri već navedena roda (rodovi Salmo, Salmo-thvmus, Salvelinus i Hucho) je postojanje, iza prvog leđnog, još i malog, tzv. masnog ili tučnog peraja, koje druge, u našim slatkim vodama postojeće, vrste riba, izuzev lipljena i američkog somiea, nemaju.

Cijelo tijelo riba iz ove familije je, izuzev glave, prekriveno sitnim krlju-štima (ljuskama). Bočna linija (1.1.) im je jako izražena. Leđno peraje je kratko.

Usta salimonidnih vrsta riba puna su zuba, a na gornjoviličnim kostima se duž sredine nepca nalazi još i kost, tzv. vomer, koja je kod raznih salmonidinih vrsta riba različito nazubljena, pa oblik i nazubljenost vomera — (kao i piiloričnih privjesaka — slijepih crijeva, ikoji variraju između 17 i 210) — služi za determinaciju pojediniih vnsta riba iz ove familije. Kako su one izrazdti grabežljivci, mesojedd, želudac im je prilagođen načinu uzimanja i vrsti hrane — širok je d mišićav.

Cijelo tijelo salmonidnih vrsta riba prekrivano je crnim i crvenim, ili samo crnim ili samo crvenim piknjama (pjegama, tačkama), a kod nekih vrsta i raznolikim prugama, kao kod mramora.

Sve salmonidne vrste riba obitavaju isključivo u hladnim, čistim, bistrnn i nezagađenim potociima, rječicama dli rijekama brzoga toka, koje su bogate u vodi rastvorenim kisikom (O2), ili u planinskim jezerima čije se temperature vode kreću oko 10°C i koje, ni u najtoplije doba godine, ne prelaze 18°C, maksimalno 20°C. To su sve tzv. reofilne vrste riba, vretenastog oblika tijela, prilagođene za život u brzim strujama toka vode.

Sve vrste riba iz familije Salmonidae smrijeste se, tj. rasplođavaju se isključivo u slatkoj vodi, i to u brzim tokovima izvornih područja potoka, rječica ili rijeka u kojima obitavaju — ili iz rječica i rijeka zalaze u izvoma područja — ili, pak, u priobalnim dijelovima jezera, u kojima žive na pjeskovitim, šljunkovitim ili kamenitim dijelovima dna navedenih vodenih biotopa.

Spolna zrelost riba iz ove familije nastupa u kasnim jesenjim danima, od novembra do januara — rjeđe od oktobra do februara — izuzev mladice [Hucho hucho (Linnaeus, 1758)] i neretvanske mekousne [Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus (Steindachner, 1882)], koje se mrijeste — rasplođavajiu u proljećnim mjesecima (mart—april).

Plodnost salmoinidnih vrsta riba relativno je malena i kreće se od oko 1 500 komada jaja — ikre (kod potočne ipastnmke) do oko 12 000 komada (kod mladiice) u odnosu ina 1 kg težine tijela. Jaja se razvijaiju na ispupčenim naborima potrbušnice i čim su zrela padaju u trbušnu šupljinu, iz koje izlaze kroz poseban spolni otvor, iza ainusa. Izvala mlađa ovih vrsta riba uveliko ovisi od temperature vode u kojoj se nalazi oplođena ikra, i kreće se u jednom širokcm dijapazonu, od 30 pa do 90 dana, nekada i više.

Rastenje riba iz familije Salmonidae je neujednačeno. Da vrste iz rodova Salmo, Salvelinus i Salmothymus u potocima i manjim riječicama narastu otprilike do 30 ili 40 cm totalne dužine i između 0,30 kg i 1 kg težine tijela (nekada i nešto više), dotle one iz većih, dubljih nijeka ii jezera narastu znatno više, čak i preko 22 kg (kao, na primjer, potočna pastrmka u jezeru Lokvar kod Delmica), a mladica 1 do preko 50 kg.

Rasprostranjenje pojedinih vrsta riba iz familije Salmonidae je znatno. Osim potoka, rječica, rijeka i hladnih jezera Evrope, mnoge od navedenih salmonidnih vrsta riba rasprostranjene su (svakako, izuzev maših endemičmih vrsta — neretvanske mekousne, ohridske pastrmke i glavatice) i u zemljama sjeveme hemisfere Azije i Sjeverne Amerike, a rneke su od njih importovane kod nas iz voda navedenih kontinenata, na primjer, kalifornijska pastrmika.

a) Potočna pastrmka, potočna pastrva (Salmo trutta m. fario Linnaeus, 1758)

Potočna pastrmka je riba hladnih plaininskih potoka i rječica, rjeđe rijeka, čistih, bistrih, nezagađenih, bogatih količinama kisika (02) rastvorenog u vodi i sa malim kolebanjima temperature. U navedenim vodenim biotopima zadržava se pojedinačno, pretežno u uskom području, pri dnu vodotoka u dubljim Virovima i teže pristupačnim priobalinim područijima.

Oblik tijela potočne pastrmke je zbijen, vretenast poput torpeda, što joj olakšava održavanje u vodi, a i omogućuje brzo plivanje i protiv struje vode, pa čak i skukanje preko većih pregrada i brana.

Boja tijela ove vrste ribe jako varira, i ovisna je od mjesta injena obitavanja, od prozirnosti vode, od starosti, spola i dr. Ribama iz obalnih područja vodotoka, ili pak iz voda koje sadrže željezo, boja tijela je gotovo sasvim orna, dok je onima u plitkim dijelovima vodotoka ii u vodama izloženim sunčanoj svjetlosti obično svijetla, tako da je veoma teško naći dvije jedinke jedinake boje tijela. Inače, osnovna boja leđa potoone pastrmke je maslinasto-smeđa do zelenkasta, dok su joj bokovi svjetliji i žućkasto-zeleni. šikržni poklopi, leđa, bokovi i leđno peraje joj je posuto brojnijim tamnijim i crvenim piknjama, obrubljenim svjetlijim rubom. Potočna pastrmka — Salmo trutta m. fario Linnaeus, 1759.

Cijelo tijelo potočne pastrmke pokriveno je sitnim krljuštima (ljuskama). Krljušti su okrugle i tanke, fino koncentrično isprugane.

U prvoj godini života, dok postigne dužinu od 10 do 14 cm, ova vrsta ribe nosi tzv. Jadalačko ruho: na bokovima tijela nalazi se desetak crnih, ovalnih mrlja koje su karakteristične za mlađe jedinke. Kasnije, ove orne mrije nestaju.

Potencijalna sposobnost potočne pastrmke ka rastu je veoma veldka. Postoje podaci da potočna pastrmka, kad živi u optimalnim uslovima, za dvije godine dostiže i do 1 500 grama. Međutim, u manjim vodanim biotopima težina li totalna dužina tijela dvogodišnjih jedinki potočne pastrmke rijetko prelazi 150—200 grama težine i 20—25 cm dužine, premda su u nekim našim jezerima lovljene potočne pastrmke i teže od 20 kg (u jezeru Lokvar kod Delmica je 1968. godine ulovljena potočna pastrmka od 124 om totalne dužine tijela i 22,5 kg težine, a u rijeci Plivi kod Jajea također je ulovljena potočna pastrmka teška preko 23 kg, 1975. godine).

Spolna zrelost jedinki potočne pastrmke nastupa u trećoj ili četvrtoj godini njihova života; mužjaci su nekada spolno zreli i u navršenoj drugoj godini života.

Relativna plodnost ove vrste riba kreće se od 1 500 do 2 500 komada jaja (ikre) u odnosu na 1 kg težine tijela. Zrela ikra je blijedonarandžaste boje, sa promjerom od oko 5 mm i sa kolebanjima od 3,1 do 6,9 mm, u zavisnosti od veličine i starosti ženke.

Spolni dimorfizam kod ipotočme pastrm.ke posebno je izražen u doba njena rasplođavanja, mriješćenja. iU tom međuperiodu, spolno zrele ženke imaju zaobljen trbuh, dok im se uokrug spolnog otvora pnimjećuju veće, zacrvenjene otekline. Mužjaci su intanzivnije obojeni, trbuh im je uzak i zaobljen, spolni otvor bez nateklina, ali je, posabno kod starijih mužjaka, donja čeljust produžena i s vrhom zavrnutim gore ili unazad, u vidu kljuna.

Mrijesni period, tj. period rasplođavanja jedinki potočne pastrmke nastupa obiono u inovembru i decembru, rjeđe u oktobru i januaru i promjanjIjiv je u zavisnosti od temperature vode u ikojoj ova vrsta ribe živi. Naime, što je voda izvora u zimu toplija, mriješćanje nastupa ikasnije, i obratoo. Ako je voda u ‘kojoj se potočna pastrmlka mrijesti ujednačene temperature i zimi i ljeti, tada mriješćenje ove vrste ribe nastupa kasnije, u decembru, pa čak i u januaru. Obratno, u vodenim biotopima čije se vode u toku zime jače ohlađe, mriješćenje potočne pastnmke nastupa ranije, u movembru, često i u oktobru mjesecu. Sa nastupanjem spolne zrelosti i mrijesnog perioda, potočna pastrmka mignira uzvodno uz tok rječice ili rijeke, ka prirodnim mrestilištima, koja se obično malaze situirana u izvorišnim dijelovima manjih tekućica. Na isvome putu p-rema prirodnim mrestilištima, ova vrsta ribe savladava raznorazne prepreke i vodene slapove, često visočije i od 2 metra. Za prirodna mrestilišta potočnim pastrmkama odlično koriste plitki dijelovi hladnih, bistrih i čistih tekućica do 0,5 metara dubine, sa brzim tokom ili kaimenito-pjeskovitim i šljumkovitim dnorn. Na mriješćenje najprije idu ženske, a zatim mužjaci, pri čemu je, obično, znatno više mužjaka, s obzirom na činjenicu da mužjaci već u mlađoj dobi života, tj. znatno ranije nego ženke, spolno dozrijevaju.

Sam proces prirodnog mriješćenja potočne pastrmike u otvorenim vodama odvija se na taj način što spolno zrela ženka najprije odabere pogodne pozicije za mriješćenje, pa, održavajući se u struji vode glavom okrenutom prema toku vode, laganim pakretima reipnog peraja razbacuje pijesak i šljunak sa dna takućice. Na taj mačirn stvara jamicu (rupicu), oblika tanjira, prosječne dubine od oko 15 cm i promjera od oko 20 do 30 om. Nakon što je ženika iskopala potrebnu jamicu, tzv. trlo, ona u tu jamicu ispušta zrelu ikru na koju istovremeno i mužjak, koji se obično nalazi u struji vode iznad ženke ili pored nje, ispušta sada mliječ sa spermatozoidima, oplođavajuči je pri tome. Ispuštanje i ikre d mliječa nastupa nakon laganih dodira tijela ženke i mužjaka. Neposredno nakon toga procesa ženika irepom namosi pijesak i šljunaik, i tako ranije iskopamu jamicu (trlo) zajedno sa ikrom prekrije.

Po završetku prirodnog mriješćenja, spolno zrele ženke se postepeno povlače sa područja prirodnih mrestilišta i odlaze nizvodno na svoja područja življenja, odakle su i došle ina mriješćenje, kao i mužjaci.

Period razvoja embrija u oplođenoj ikri potočne pastrmke i(kao i ostalih salmonidnih vrsta riba) zavisan je od temperature vode u kojoj se ikra nalazi. Tako, na primjer, u tekućicama čije se temperature vode kreću oko 6-3, za izvalu iličinki potočne pastnmike potrebno je oko 60 do 65 dana, dok kod mižih temperatura vode razvoj embrija u ikri može da traje i znatno duže. Količina tzv. »stepeni-dana«, neophodnih za potpuno razviće krepotočne pastrmke od njene oplodnje do izvale ličimki, nije postojana veličina, već zavisi od niza faktora koji i inače ni.su potpuno izučoni. Neki od konsuiltovanih autora konstatuju da d nizak sadržaj kisika u vodi može uzrokovati produženje perioda razvoja ikre potočne pastrmke, čak za 7 dana. Zadržavajuee djelovanje na izlazak embrija iz oplođene ikre ima i svjetlost. U niže prikazanom tabelarnom pregledu dati su potrebni »stepeni-dani« za razvoj embrija u ikri potočne pastrmke, i to prema raznim autonima.

Količina »stepeni-dana« neophodnih za razviće ikre potočne pastrmke
Tabelarni pregled I
A u t o r i Dolian-Haempel, Schaperclaus, Schiemenz
»Stepeni-dani«, 410, 460, 500

Ličinke potoone pastrmke izvaljuju se iz ikre obiono u januam ili februaru. Tek izvaljene ičinke imaju veiiku žumanjčainu kesu, koja im ne dozvoljava da se kreču, pa u tom periodu činke još uvijek žive pod slojem pijeslka i šljunika pod kojim se ikra i nalazi u toku inkubacionog perioda. U tom međuperiodu ličinke su potpuno bespomoćne, nepokretne, bez instinkta samohranjenja, i u tom razvojnom periodu upravo ovaj sloj pijeska i šljunka čuva ličinke od raznih predatora, omogućavajući im da prežive ovu razvojnu fazu. Nakon što je žumanjčaina kesa resorbovana do 1/3 svoje prvobitne veličine, sada već pokretljivije ribice postepeno lizlaze iz svojih skrovišta i počinju svoj aktivni život. Ovaj period resorpcije žumanjčaine kesice traje oko 120 do 200 »stepeni-dana«.

U području prirodnih mrestilišta mlađ potočne pastrmke ostaje obično do početka jeseni. U tom međuperiodu naraste do oko 10 om dužine, nakon čega se postepeno spušta niz tok tekućice u njene dublje i mirnije dijelove. Spuštajući se, tako, nizvodno, mlađ pronalazi pogodna staništa, odgovarajuću ekološku nišu, u kojoj će se zadržavati sve do svoje nasdilne ili prirodne smrti.

Usta potočne pastrmke su relativno velika i puna unazad okrenutih oštrih i jakih zuba, a i želudac joj je širok i mišićav, pa je, prema tome, potočna pastrmka izraziti grabežljdvac, ikoji se pretežno hrani faunom dna, larvama (tj. ličinikama) raznih insekata, letećim insektima, vodenim tvrdokrikima, rakovima, kao i nekim drugim beskičmenjacima, ali d manjim ribama drugih vrsta, pa i vlastitim potomstvom.

Potočna pastrmka je rasprostranjena u veći potoka, rječica i nijeka na području Jugoslavije i prema tome, njeno rasprostranjenje je veoma veliko. Ovo je i prva vrsta salmanidnih vrsta riba kod koje je pokušano i ostvareno vještačko mriješćenje, pa se danas, u svrhu što intenzivnije proizvodnje nasadnog mlađa radi poribiljavainja otvorenih visinskih voda i jezera za povećanje popuilacije ove vrste ribe u tim vodenim biotopima, vještački uzgaja.

b) Jezerska pastrmka (Saimo trutta m. lacustris Linnaeus, 1758)

Jezerska pastrmka je posebna forma (morpha, ikratica je stoga m.) vrste Salmo trutta, koja obitava isključivo pri dnu, tj. u donjim slojevima vode

12. Transport salmonidnih vrsta riba

Pored dobrog i intenzivnog uzgoja, i transport salmonidnih vrsta riba predstavlja jednu od veoma važnih radnih operacija u poslovanju salmonidnog gospodarstva, s obzirom na to da više nije problem samo proizvesti optimalne količine ribe, nego i ostvarenu proizvodnju ikre, mlađa i tržne pastrmke, bez gubitaka, i u dobrom stanju, dostaviti do potrošača. Zbog toga, mije slučajno da su već i stari Rimljani poznavali i primjenjivali transport ribe, radi njena preseljavanja u ribnjake svojih parkova. Takav način transporta korišćen je uglavnom na kraćim relacijama, sve do 80—90 godina unazad, od kada bilježimo značajan napredak na ovome planu.

Prema podacima iz literature, prvi veći transport žive ribe na dužim relacijama izvršen je već 1871. godine u SAD. Tom prilikom je iz rijeka sa područja Teksasa prevezena živa riba (Alosa sapidissima) čak u vode na području Kalifornije. Od toga vremena su rnetode boljeg i efikasnijeg transporta žive ribe i transportnih sredstava stalno usavršavane, pa se i današnji metodi transporta žive ribe upravo i zasnivaju na bazi tih prvih zahvata (prozračivanje vode u toku transporta, razne vrste transportnih posuda, razne vrste crpki itd.). Koliko su te metode transporta i transportnih sredstava brzo usavršavane najbolje nam ilustruje podatak da je veoma uspješno transport embrionirane ikre raznih salmonidnih vrsta riba izvršen već u prošlome vijeku, kada je, na primjer, u ribogojilište na Vrelu Bosne kod Sarajeva već 1894. godine uvezena embrionirama ikra kaldfomijske pastrmke, čak i direktno iz voda sa područja Kalifornije u SAD.

Prve, detaljnije podatke o tehnici transporta mlađa potočne pastrmke daje Fischer (1915), navodeći da su aeracija, tj. prozračivanje vode i temperatura vode u kojoj se mlađ salmonidnih vrsta riba nalazi u toku transporta, presudan faktor uspješnog transporta.

U čemu je bit uspješnog transporta neoplođene ili embrionirane ikre, ličinki, mlađa i odraslih jedinki salmonidnih vrsta riba?

Smatramo da se bit transporta salmonidnih vrsta riba, i riba uopšte, nalazi u činjenici da se najjednostavnije, najlakše i najekonomičnije, uz korištenje što manje prostora, što veće količine neoplođene, tek oplođene ili embrionirane ikre, ličinki, mlađa raznih kategorija, odrasle ribe i matica dopremi do krajnjeg potrošača, bilo da se radi o prenosu pojedinih kategorija ribe radi njenog prenošenja u otvorene visinske vodene tokove ili visinska jezera, radi poribljavanja, ili pak radi isporuke na tržište, za potrošnju, pa ma te udaljenosti iznosile i hiljade kilometara.

Prilikom transporta ribe uopšte, posebno kod transporta salmonidnih vrsta riba, pitanju temperature vode u kojoj se određena količina i kategorija ribe prevozi i s njom u tijesnoj vezi količina kisika, pored pH vrijednosti, zapremini (volumenu) vode koja se za transport koristi, te količini u transportnoj vodi akumuliranih kataboličnih produkata, treba obratiti posebnu pažnju, zato što amonijak, mokraćna kiselina (urea), ugljični dioksid i ostali produkti metabolizma mogu stvarati otrovni medium. Kada se, na primjer, koncentracija amonijaka i drugih kataboličnih produkata u vodi u kojoj se riba transportuje poveća, tada salmonidne vrste riba drastično gube sposobnost da primaju iz te vode rastvoreni kisik, a istovremeno im se i krvna slika jako mijenja. To znači da kod transporta treba voditi računa o fiziološkom stanju transportovanih jedinki: o disanju ribe, radu mišića itd., pa, da bi se ti procesi smanjili, riba pripremljena za transport treba da je u dobroj kondiciji, odmorna, praznoga želuca i crijeva, s obzirom da hrana u želucu uveliko povećava potrebe transportovanih riba za količinama kisika, a istovremeno jako zagađuje vodu i povećava mortalitet transportovanih jedinki. Na koliko dana prije početka prevoza treba ribama prekinuti davanje hrane, veoma je diskutabilno, s obzirom da to uveliko zavisi od temperature vode u kojoj se salmonidna vrsta ribe transportuje, zatim od vrste i kategorije ribe koju prevozimo, kao i od kvaliteta hrane. Tako, na primjer, Huet (1970), smatra da salmonidne vrste riba ne bi trebalo hraniti najmanje 24 sata prije transporta; Fakoner (1964) preporučuje da se mlađ salmonidnih vrsta riba ne hrani 2 dana prije početka transporta, stariji mlađ 3 dana, a tržna pastrmka i više od 3 dana; Schiperclaus (1961) navodi da je dovoljno da se riba prije transporta ne hrani 2 do 3 dana, a Leitritz (1962) — 36 sati (1,5 dan). Samo na ovakav način pripremljene jedinke salmonidnih vrsta riba mogu izdržati relativno duge i, svakako, naporne transporte. Iznesenoj činjenici treba obratiti dužnu pažnju i zbog toga što i kasnije, u toku transporta, salmonidne vrste riba i dalje troše energiju.

Kako su ribe uopšte poikilotermne životinje, i kako njihova temperatura tijela zavisi od temperature vode u kojoj žive i u kojoj se transportuju, znači da je, zapravo, potrebno sniziti i stalno održavati relativno niske temperature vode u kojoj se transportuju. Naime, pri nižim temperaturama \ode i većim količinama u vodi rastvorenog kisika u toj vodi smanjuje se i kretanje transportovane ribe (ličinki, mlađa ili odrasle pastrmke), pa se istovremeno smanjuje i njihov metabolizam, posebno ako se smanji i cirkulacija vode u transportnim posudama. Prema podacima provedenih istraživanja (Leitritz, 1962. i neki drugi), ova optimalna temperatura vode u toku transporta salmonidnih vrsta riba trebalo bi da se kreće između 8 i 12°C.

I zdravstveno stanje salmonidnih vrsta riba uveliko utiče na mogućnosti i moguću dužinu njihova transporta, pa i ovome pitanju treba prije početka transporta obratiti potrebnu pažnju. Tako, na primjer, razne organske bolesti, primarna ili sekundarna anemija, razne virusne ili parazitarne i invazione bolesti uveliko utiču na povećanje mortaliteta riba u transportu i na odredištu, poslije transporta. Te bolesti posebno negativno utiču na hematski sastav u tijelu transportovanih riba, jer dolazi do poremećaja u sadržaju hemoglobina u eritrocitima krvi. Zbog toga smatramo da je mnogo bolje takve ribe i ne prevoziti, jer će štete biti daleko veće od koristi. Najposlije, to i sami sanitarni propisi ne dozvoljavaju.

Da bi se povećao kapacitet ribe u transportu, u novije vrijeme se u transportu primjenjuje i anestezija, čijom primjenom se uveli ko smanjuje metabolizam ribe i transport je lakši i bolji.

12.1. Ovisnost transporta od uslova sredine

Pored temperature vode i količine rastvorenog kisika u toj vodi, te kondicionog, posebno zdravstvenog stanja, starosti i, uopšte, fiziološkog stanja salmonidnih vrsta riba u transportu, njihov uspješan prenos (transport) uveliko je ovisan i o tzv. transportnom prostoru, u stvari od količine vode u transportnoj posudi. Za ovo postoje i neke orijentacione norme i one pokazuju odnos između neophodnih količina vode (u litrima) i ukupne težine ribe u transportu (u kg), pa i od dužine transporta, ali i od uzrasta ribe. Na primjer, neki konsultovani autori navode da je za transport 1 kg salmonidnih vrsta riba, u vodi bez dodavanja čistoga kisika, dli bez posebne aeracije te vode, i pri dužini transporta od 24 sata, u optimalnim uslovima transporta potrebno 15 litara vode, a pri lošim uslovima transporta čak 30 do 40 litara. Drugi od konsultovanih istraživača daju podatke o količinama vode koje su neophodne za prevoz tržne kalifornijske pastrmke, svakako, pri optimalnim temperaturama vode u transportu i bez aeracije te vode. Ovi podaci dati su u niže iznesenom tabelarnom pregledu.

Količina neaerirane vode u litrima, koja obavezno treba da prelazi težinu tržne pastrmke u transportu

Tabelarni pregled XXXVII

Trajanje transporta u satima
10
20
30
40
Količina vode koja treba da premašuje ukupnu težinu ribe
15 puta
20 puta
25 puta
30 puta

Za mlađ salmonidnih vrsta riba, ovaj odnos potrebnih količina vode u odnosu na ukupnu težinu sve ribe je u transportu nešto drugačiji. Na primjer, za transport 1 kg polugodišnjeg, ili jednogodišnjeg mlađa — bez posebne aeracije ili dodavanja vodi komprimiranog kisika, i pri temperaturi vode u transportnoj posudi od 4 do 5°C (osmočasovna vožnja, sa dva sata zastoja u putu, ukupno — 10 sati trajanja transporta) potrebno je između 60 d 70 litara vode.’ Međutim, pri temperaturi vode od oko 10°C, količine \ ode potrebne za transport iste količine mlađa i pri istoj dužini trajanja transporta znatno se povećavaju, i treba da iznose čak između 150 i 160 litara vode.

U literaturi se o ovome problemu navodi da je, nakon provedenih eksperimenata, uočeno da je potreban sljedeći odnos između potrebnih količina vode i težine žive ribe u transportu za jedno određeno vrijeme i pri temperaturi vode između 4 i 8°C (Tabelarni pregled XXXIX).

Potrebne količine vode u litrima na 1 kg težine salmonidnih vrsta riba u transportu

Tabelarni pregled XXXIX

Trajanje transporta u satima
do 2 sata
od 3 do 4 sata
od 5 do 6 sati
od 7 do 8 sati
cd 9 do 10 sati
od 11 do 15 sati
od 16 do 20 sati
od 21 do 24 sata
preko 24 sata
Litara vode / kg težine ribe
8 9 10 12 15 18 23 28 35

Ukoliko se transport salmonidnih vrsta riba vrši u ljeto, neophodno je vršiti hlađenje vode u transportnim posudama, tj. snižavanje njene temperature. Prema podacima već ranije citiranih autora, za snižavanje 100 litara vode sa temperature od 12,5°C na temperaturu od 6,25°C, toj vodi treba dodati 6,3 kg leda. Međutim, dodavanjem navedene količine leda, količina vode će se povećati, pa i o tome treba voditi računa prilikom transporta.

Veoma važan uslov kod transporta ličinki, mlađa razne starosti i odraslih jedinki salmonidnih vrsta riba je i izbjegavanje stajanja, odnosno maksimalno skraćivanje zaustavljanja na putu u toku transporta, s obzirom da kretanje transporta pogoduje transportiranoj ribi, jer se voda, usljed kretanja (pljuskanjem) obogaćuje kisikom. Međutim, prilikom zaustavljanja i stajanja transporta ribe u transportnim posudama, veoma brzo dolazi do pada količine kisika sa svim negativnim posljedicama. Ako je, međutim, zaustavljanje na putu neophodno (kvar vozila, odmor i sl.), onda je potrebno preduzeti sve mjere da se pospješi aeracija vode u transportnim posudama. Te mjere su posve jednostavne i sastoje se, na primjer, u presipanju vode u transportnoj posudi pomoću jedne manje kante, da bi se voda, prolaskom kroz vazduh i u malim kapljdcama, mehanički što bolje zasitila kisikom, zatirn običnim Ijuljanjem transportne posude (ako je manja), da bi voda u njoj pljuskala, upumpavanjem u vodu vazduha pomoću obične automobilske pumpe itd.

Pored aeracije i hlađenja vode ledom u vrijeme transporta i stajanja, poželjno je i mijenjanje vode u transportnim posudama, ukoldko je transport dugotrajan, a posebno ukoliko se transport vrši u toplo doba godine. Zbog toga, u transportne posude treba dolivati (sipanjem sa što veće visine) čistu potočnu ili riječnu vodu što nižih temperatura. Arterijska ili bunarska voda je za ove svrhe nepogodna. Da se dosipanjem novih, većih količina vode transportna posuda ne bi prepunila, treba jednu količinu vode iz transportne posude ispustiti. Ispuštanje vode najbolje je vršiti sa dna transportne posude, kroz slavinu, ili gumenim crijevom, ili na nelti drugi način. Ukoliko se u transportnoj posudi i u toku transporta registruje uginuće transportovane ribe, tada svu uginulu ribu treba odmah odstraniti iz transportne posude.

Veoma važan činilac prilikom transporta salmonidnih vrsta riba je kvalitet vode u kojoj se riba transportuje. Pored količina u vodi rastvorenog kisika, i pH vrijednost te vode je veoma važan činilac. Važno je da u toj vodi ne bude nikakvih organskih jedinjenja, jer organske materije uzrokuju gubitak kisika iz vode, odnosno sniženje njegove koncentracije usljed raznih procesa koji se sada dešavaju u toj vodi, čime se istovremeno povećava i sađržaj ugljičnog dioksida i ostalih štetnih kataboičnih produkata (amonijak, urea itd) u toj vodi.

Normalno je, dakle, da će salmonidne vrste riba transport podnositi znatno bolje, sa manjim procentom mortaliteta, moguće je prevoziti znatno veći broj jedinki na jedinicu volumena vode u transportnoj posudi, ako se, pored već navedenog, posebno vodi računa o aeraciji te vode. To se kod transporta salmonidnih vrsta riba postiže uvođenjem u vodu (u transportnoj posudi) potrebnih količina čistog, plinovitog kisika, ili pak aeracijom te vode pomoću raznih drugih mehanizama. Pri ovome treba da se u vodu ne upuštaju niti premalene, a niti previsoke količine spomenutog čistoga, plinovitog kisika, jer prevelike količine često štetno djeluju na salmonidne vrste riba u toku njihova transporta (stvaranjem mjehurića na škržnim listićima, po tijelu i sl.). Radi ilustracije iznesenog, u sljedećem tabelarnom pregledu dajemo d podatke o odnosu između količina potrebne vode i količina raznih kategorija salmonidnih vrsta riba (pod uslovom da se ta voda u transportnoj posudi obogaćuje potrebnim količinama čistoga, plinovitog kisika), i to prema podacima niza autora koji su ovaj problem detaljnije razrađivali.

Odnos između količine ribe i količine vode kod transporta salmonidnih vrsta riba

Tabelarni pregled XL

Kategorija ribe u transportu Odnos riba — voda A u t o r i
Mlađ do 8 cm 1 : 6 — 7 Schaperclaus, 1961.
Tržna pastrmka 1:5 — 6 Huet, 1970.
Mlađ od 7,5 do 90 grama težine po 1 komadu 1 : 5,6 Huet, 1970.
Tržna pastrmka od 115 do 450 grama težine po 1 komadu 1 :7 Fakoner, 1964.
Tržna pastrmka od 450 do 900 arama težine po 1 komadu 1 : 9 Fakoner, 1964.
Pastrmka, nespecificirana 1 : 6 Greenberg, 1960.
Pastrmka, nespecificirana 1 : 7,5 Furnish, 1959.
Kalifomijska pastrmka od 24 do 120 grama težine po 1 komadu u transportnoj posudi, sa cirkulaoijom vode (bez komprimiranog kisika) 1 : 2,3 Macklin, 1959.

12.2. Vrste transporta i transportne posude

Za transport salmonidnih vrsta riba danas se u svijetu upotrebljavaju razne vrste transportnih posuda, koje omogućavaju da se u što manjim količinama vode prevezu što veće količine ribe na što duže razdaljine i sa što manjim procentom mortaliteta. I te transportne posude i sistemi transporta za prevoz neoplođene, tek oplođene ili embrionirane ikre su drugačiji od posuda i sistema za transport ličinki, mlađa raznih dužinskih i težinskih kategorija, tržne pastrmke ili matičnih jedinki. Zbog toga ćemo u sljedećim izlaganjima pokušati da damo najusavršenije načine i sisteme transporta salmonidnih vrsta riba.

12.2.1. Transport ikre (jaja)

Neoplođena ili tek oplođena, rjeđe embrionirana ikra salmonidnih vrsta riba prevozi se na razne udaljenosti u specijalnim, za ovu svrhu izgrađenim transportnim sanducima. Prije pakovanja ove ikre, potrebno je prethodno povesti računa o sljedećem:

da se potrebni okvirići za smještaj ikre (jaja) i sanduci, u koje će biti stavljeni okvirići sa ikrom, prethodno pripreme;
da se ikra priprema, pakuje i otprema u pravo vrijeme ( najmanje 5 do 10 dana prije početka izvale ličinki iz te ikre — zavisno od dužine transporta);
da se ikra u transportu izoluje od uticaja spoljne sredine;
da ikra u jednom transportu bude iste starosti;
da se ikra transportuje najbržim sredstvom (željeznicom, automobilom ili, najbolje, avionom);
da se ikri u toku njena transporta obezbijede niske temperature;
da ikra u toku trajanja transporta ima dovoljne količine vlage;
da ikra za sve vrijeme trajanja transporta ima dovoljne količine kisika itd.

Ukoliko transporti traju kraće vrijeme, za ovu svrhu mogu služiti i veće termos-boce, ili vlažna mahovina. Pri tome treba voditi računa da neoplođena, tek oplođena dli embrionirana ikra u termos-bocama, ili u mahovini, ne bude nagomilana i da njena količina u jednom skupu ne prelazi više od 2 kg težine (Huet, 1970). Međutim, za duže trajanje transporta većih količina ikre obavezno je upotrebljavati okviriće za ikru, te sanduke raznih dimenzija. Na taj način je ikra u transportu (neoplođena, tek oplođena ili embrionirana) zaštićena od mehaničkih povreda, a ujedno ne trpi od malih količina kisika, barem prvih 24 sata trajanja transporta.

Ikra za transpart se mora prethodno pripremiti, tj. potrebno ju je očistiti od eventualnih naslaga koloidualnog mulja i sličnih nečistoća. Zbog toga se ikra prije isporuke i pakovanja prethodno ispira u vodi, a zatim i dezinficira u jednom od blagih dezinficirajućih sredstava (rastvor malahitnog zelenila, rastopina soli i sl.). Proprana i dezinficirana ikra se, zatim, u jednom sloju stavlja u, za tu svrhu prethodno pripremljene (proprane i dezinfikovane), okviriće dimenzija, 30 X 20 cm ili 30 X 30 cm, na čijem se dnu nalazi dobro utegnuto, mekano i tanko pamučno platno, etamin ili muslin, čija je osnovna svrha da, pored držanja ikre, lako propušta vodu i zadržava vlagu. Drvene ili sintetičke prečage, preko kojih je nategnuto platno, ne bi smjele biti veće visine od 5 do 6 mm, jer bi se u protivnom slučaju oplođena ikra u transportu, usljed pomjeranja transportnog sanduka, slobodno kretala po platnu okvirića, gomilala bi se u uglovima okvirića, te bi se i mortalitet te ikre u transportu enormno povećao. Količina ikre u transportu obično se obračunava na bazi činjenice da na 1 cnr površine okvirića može stati oko 4 komada oplođene ikre.

O drugim načinima utvrđivanja broja oplođene ikre (volumenska i težinska metoda) rečeno je već u prethodnim poglavljima.

Okvirići i sanduk za transport embrionirane ikre salmonidnih vrsta riba

Okvirići sa ikrom najprije se naslažu jedan na drugi (najdonji i najgornji okvirić je, po pravilu, prazan — bez ikre). Iznad većeg broja tako naslaganih okvirića stavlja se jedan manji, šupljikavi sandučić napunjen ledom, da bi se led u toku transporta postepeno topio i vlažio ikru. Visina sanđučića sa ledom ovisna je od dužine trajanja transporta ikre. Međutim, ako pošiljalac ikre nema na raspolaganju dovoljne količine leda, ili ga nema uopšte, onda se u taj sandučić može staviti navlažena spužva ili mahovina, prethodno natopljena u vodi.

Složeni okvirići sa ikrom i sandučić sa leđom najprije se dobro uvežu špagom, kako se ni jedan okvirić u toku transporta ne bi mogao pomicati. Ovako složeni i dobro uvezani okvirići sada se stavljaju najprije u posebnu platnenu ili jutanu vreću (za ovu svrhu može da se upotrijebi i nepromočivi papir), ponovno se dobro uvežu i zatim ponovno stavljaju u još jednu jutanu vreću. U međuvremenu se pripremi poseban drveni, plastični ili papirni sanduk sa poklopcem i, najčešće, ručkama sa strane, te se sva ta ikra zajedno umetne za transportovanje u ovaj sanduk. Na dno ovoga sanduka naspe se pilotina u visini od oko 10 cm, s obzirom da je pilotina dobar izolator, a istovremeno i zaštita od udara. Veličina sanduka za transport ikre odiređuje se prema količini embrionirane ikre koja se namjerava transportovati i dimenzijama okvirića. Pri ovome treba voditi računa da između već upakovanih okvirića sa ikrom i strane sanduka ostanu slobodne i to oko 10 do 12 cm (to je tzv. izolirajući prostor), jer se tu sada nasipa prethodno pripremljena pilotina, treset, drvena slama (talašika), sijeno dli mahovina. Tako, na primjer, ako promjer okvirića za transport ikre salmonidnih vrsta riba iznosi 30 X 30 cm, onda širina sanduka za smještaj tih okvirića sa ikrom treba da bude 40 do 42 cm, dok se visina sanduka za transport određuje prema broju za transport pripremljene i upakovane ikre, odnosno prema broju okvirića sa ikrom u tom transportu. Međutim, radi lakšeg manipulisanja sa sandukom i ikrom u toku transporta, obično se visina sanduka određuje prema njegovoj širini.

Embrionirana ikra kalifornijske pastrmke u fazi pakovanja

Upakovani sanduk sa ikrom treba prije slanja označiti sa više znakova (Gore! Ne tumbaj! Ne okreći! Ne izlaži suncu, ne izlaži mrazu itd.).

Prilikom prispijeća pošiljke sa ikrom, drveni (ili bilo koje vrste) sanduk se otvori, vreća sa okvirićima se optrezno izvadi i okvirići sa ikrom se oslobode omota, kao i sandučića sa ledom, pa se onda okvirići sa tek prispjelom ikrom polagano (u trajanju od oko 10 do 20 minuta) polijevaju vodom iz kante sa ružom za rasprskivanje vode, kako bi se temperatura transportovane ikre postepeno izjednačila sa temperaturom vode u koju će sada biti stavljena ova ikra. Time je proces pakovanja, transportovanja i prijema oplođene ikre salmonidnih vrsta riba završen.

Mortalitet ikre u toku transporta, ako je ikra bila dobro pripremljena za transport i ako je transport bio dobro organizovan, zanemarujuća je, jer iznosi maksimalno do 1, rijetko do 2%.

Upakovana i u okviriće uvezana embrionirana ikra kalifornijske pastrmke neposredno prije isporuke

12.2.2. Transport ličinki i mlađa

Pored već opisanog transporta neoplođene, češće — tek oplođene ili embrionirane ikre salmonidnih vrsta riba, danas se veoma često vrši i transport ličinki i mlađa razne starosti i raznih veličina, ili zbog njihova prenosa, radi daljnjeg uzgoja na drugim salmonidnim gospodarstvima, ili radi njihova naseljavanja u devastirane visinske vodene tokove i visinska jezera. Ranije su se za transport ličinki i mlađa salmonidnih vrsta riba koristile razne drvene posude, raznih dimenzija i raznih oblika, i to napunjene, od 2/3 do 3/4 svoje zapremine, vodom. Obogaćivanje te vode u toku transporta ličinki i mlađa potrebnim količinama kisika bilo je zanemarljivo, a ako se to i činilo, ovo je uspijevalo samo pomoću aeriranja te vode. Međutim, danas je transport salmonidnih vrsta riba, posebno ličinki i mlađa, nezamisliv bez korišćenja čistog, gasovitog kisika ili komprimiranog vazduha.

Manje količine ličinki i mlađa salmonidnih vrsta riba danas se prevoze gotovo isključivo u sljedećim transportnim posudama:

polietilenskim vrećama;
hidrobionima i
buradima raznih oblika ili bazenima, cisternama.

U daljnjem izlaganju pokušaćemo da damo opis navedenih transportnih posuda i način transporta ličinki i mlađa u njima.

a) Polietilenske vreće

Polietilenske vreće su namijenjene isključivo za transport manjih količina ličinki, a zatim i mlađa salmonidnih vrsta riba, premda te vreće mogu da služe i za transport tržne i matične pastrmke, ukoliko se drugim oblikom transportne posude ne raspolaže ili ako su relacije prevoza kraće.

Polietilenske vreće su cjevastog oblika, sa debljinom folije od 0,08 do 0,14 mm.

Radi mogućnosti cijepanja ovih polietilenskih vreća u toku transporta i, prema tome, radi ostvarenja što včće sigurnosti u toku transporta, u praksi se prilikom transporta ličinki i mlađa koriste po dvije polietilenske vreće, jedna umetnuta u drugu.

Polietilenske vreće pripremijene za transport ribe

Već ranije pripremljene i prekontrolisane polietilenske vreće se na gornjem kraju, tj. na otvoru, više puta labavo obaviju vrpcom za izoliranje (može poslužiti i obična špaga). Zatim se ta vreća do polovice napuni kvalitetnom vodom (čistom, bistrom i sa dovoljnim količinama u toj vodi rastvoirenog kisika, te relativno niskih temperatura) i u tu vreću, na njenom krajnjem, gornjem dijelu, uspu se prethodno pripremljene, odmorne i nekoliko dana ranije nehranjene ličinke ili mlađ. U isto vrijeme se kroz gornji otvor vreće ugura gumeno crijevo, i to nakon što je iz toga dijela vreće (iznad vode) istisnut sav vazduh. Sada se, umjesto vazduha, gornja, prazna polovina ove polietilenske vreće, pomoću već pomenutog gumenog crijeva koje je vezano za kisik-bombu (kisik-flašu — bocu) i pod pritiskom od 1,6 do 1,8 atmosfera, napuni oistim, gasovitim kisikom. Polietilenska vreća poslije toga poprima svoj pravi oblik (naduvana je poput balona), zidovi vreće su izravnati i nategnuti (napeti). Iz vreće se, zatim, polagano izvuče gumeno crijevo i sada se vreća dobro uveže ranije pripremljenom vrpcom (špagom).

Bit svega ovoga nalazi se u činjendci da, u toku transporta, čisti kisik, koji se nalazi iznad površine vode u vreći, postepeno difundira u vodu, koji iz te vode koriste transportovane ličinke ili mlađ.

Ubacivanje ribe u polietilenske vrećice prije transporta

Praksa je pokazala da su ove polietilenske vreće posebno osjetljive i da veoma lako pucaju u toku transporta. Zbog toga se one obično stavljaju još i u posebne jutane vreće ili u veće kartonske kutije, često i u plastičnu burad, zavisno od dužine i načina transporta.

Polietilenske vreće i uređaj za ubacivanje čistog, komprimiranog kisika neposredno pred transport

Transpcnrt ličinki ili mlađa u ovim polietilenskim vrećama je posebno pogodan za prenos navedenih kategorija salmonidnih vrsta riba namijenjenih naseljavanju otvorenih visinskih vodenih tokova i visinskih jezera u udaljenim i teško pristupačnim planinskim područjima, kada se transport može vršiti samo na konjima.

Količina ličinki, odnosno mlađa salmonidnih vrsta riba u transportu u polietilenskim vrećama zavisi od već pomenutih faktora (kvaliteta i kvantiteta vode u vrećama, veličini ribe i njene pripremljenosti za transport, zdravstvenog stanja ribe, količine vode u vreći, od dužine i trajanja transporta itd.). Ona se kreće od 1 000 do 2 500 ličinki, odnosno od 800 do 2 000 komada mlađa starog do 3 mjeseca, za trajanje trnasporta od oko 5 do 6 sati. Ukoliko se sa transportom nosi i kisik-bomba sa potrebnim priborom, radi eventualnih dodavanja vodi u polietilenskim vrećama čistog, plinovitog kisika, tada transport može da traje i duže, a količina ribe u transportnim vrećama može da bude i nešto veća.

b) Hidrobioni

I specijalno izgrađena drvena, u novije vrijeme i plastična, burad, tzv. hidrobioni, veoma često se koriste za prevoz manjih količina živih ličinki ili mlađa salmonidnih vrsta riba, posebno ako se radi o prevozu u udaljenija i teže pristupačna područja.

Hidrobioni su burad ovalnog, rjeđe cilindričnog oblika sa montiranim uređajima za snabdijevanje vode čistim, plinovitim kisikom. Obično se zapremina hidrobiona kreće između 50 i 150 litara vode.

Na strani ovih transportnih posuđa, često i u samoj unutrašnjosti hidrobiona, montira se kiseonička bomba (flaša, bomba) zapremine od 3 do 5 litara čistog kisika, komprimiranog na 130 do 150 atmosfera, sa gumenim crijevom za dovod potrebnih količina čistoga kisika i raspršivačem, montiranim i učvršćenim na dnu hidrobiona.

Prvi hidrobioni su pravljeni isključivo od drveta. Danas se koriste hidrobioni načinjeni pretežno od plastike, jer su se pokazali pogodni (lakši su, pa je transport olakšan, jednostavniji su, jeftiniji i dugotrajniji itd.).

Prema Schaperclausovim podaoima (1961), u hidrobionima sa 100 litara zapremine čiste i kvalitetne vode, pri temperaturi te vode između 8 i 10°C, te dužine trajanja transporta od 8 do 10 sati, može se, bez bojazni od povećanja ugibanja, prevesti oko 10 000 šestomjesečnog mlađa potočne pastrmke.

b) Transportne posude drugih oblika

U nedostatku plastičnih vreća i hidrobiona često se transport manjih količina ličiriki ili mlađa salmonidnih vrsta riba vrši i u običnim limenim kantama, pa i drvenim ili limenim buradima i sl. Međutim, prilikom korišćenja navedenih (i sličnih) transportnih posuda, koje ipak ne preporučujemo za transport, treba biti posebno oprezan, i sve te transportne posuđe treba prije korišćenja dobro očistiti i dezinfikovati.

Loše strane transporta ličinki ili mlađa u navedenim transportnim posudama su što je vodu u njima veoma teško sačuvati od rasipanja, pa je, zbog toga, potrebno dodavati nove koldčine svježe vode, čime se trajanje transporta uveliko produžava.

Ovalna burad za transport salmonidnih vrsta riba

12.2.3. Transport većih količina mlađa i tržne ribe

Za transport većih količina mlađa i odrasle, tržne ili matične pastrmke na veća rastojanja danas služe plastični bazeni, tzv. cisterne, raznih oblika i dimenzija, od 0,5 do 5 m3 zapremine, pa i više.

Ponekada je unutrašnjost ovih transportnih posuda, bazena, obložena izolirajućim materijalima, radi sprečavanja prevelikih zagrijavanja ili hlađenja, a ponekada su, ukoliko su te transportne posude većih dimenzija, ovi bazeni ispregrađivani na nekoliko posebnih odjeljaka.

Razni tipovi i razne veličine posuda koje služe za transport salmonidnih vrsta riba

Transport većih količina salmonidnih vrsta riba u navedenim transportnim posudama može se vršiti na više načina, zavisno od količine ribe u transportu, dužine trajanja transporta, a i od samih transportnih posuda. Tako se transport može vršiti i na sljedeće načine:

na bazi korišćenja čistoga, kompdmiranog kisika;
na bazi cirkulacije vode u transportnim posudama, pomoću pumpi;
na bazi anestezije i
transport svježe mrtve ribe.

Pokušaćemo da u najkraćim crtama opišemo svaki od ovih načina i mogućnosti.

a) Transport korišćenjem čistoga, komprimiranog kisika

Obogaćivanje vode u transportnim posudama čistim, kompnmiranim kis’ikom vrši se, kao i kod upotrebe hidrobiona, pomoću tzv. kisik-bombi (kisik boca), u kojima se plinoviti kisik nalazi obično komprimiran pod pritiskom od 150 atmosfera, tako da svaka boca sadrži oko 3 750 litara plinovitog kisika (s obzirom da 1 atmosfera sadrži 25 litara čistoga kisika). Posredstvom posebnog reducir-ventila (manometra), u stvari — njegovom regulacijom, potrebne količine plinovitog kisika se, kroz posebne gumene cijevi vezane za kisik-bocu, uvode u tramsportne posude, preko već pomenutih raspršivača. Iz ovih raspršivača se plinoviti kisik u obliku sitnih, prašinastih mjehuirića, polagano spaja sa vodom, obogaćujući je pri tome prijeko potrebnim količinama ovoga plina. Raspršivači se obično prave od poroznog ugljena (ovi raspršivači su i inače najbolji i najefikasniji), često su i od drveta (najbolje bukovog), dok su danas široku primjenu našli raspršivači od gume ili plastike, t oni su, u stvari, i jedan od najvažnijih uređaja za obogaćivanje vode kisikom, s obzirom na to da od mašina propuštanja (raspršivanja, difundiranja) kisika kroz ove raspršivače zavisi ne samo količina kisika, nego i njegovo spajanje sa vodom u transportnoj posudi, a time i njegovo potpunije korišćenje.

Transportni automobil sa uređajima (kisik-bomba i rasprašivanje) za transport salmonidnih vrsta riba na duže relacije

Raspršivači se obično postavljaju i fiksiraju na dno transportne posude (bazena, cisterne i sl.). Primjenom ovoga uređaja za obogaćivanje vode potrebnim količinama plinovitog kisika, uveliko se smanjuje mortalitet transportovanih riba. Ovi uređaji omogućavaju i prevoz znatnijih količina salmonidnih vrsta riba na znatno velike razdaljine. To pokazuje i podatak da je, na primjer, pri temperaturi vode od oko 5°C, i pri 10 i 15 satnoj dužini transporta, u 120 litara vode moguće, bez gubitaka, prevoziti oko 25 kg tržne pastrmke, ili oko 3 000 komada šestomjesečnog mlađa. Međutim, ako se taj prevoz vrši pri temperaturi vode u transportu od oko 10°C, tada se količina iribe u istoj količini vode (120 litara) i pri istom trajanju transporta, smanjuje na oko 20 kg, a mlađa — na svega oko 2 000 jedinki.

Utrošak kisika u toku transporta salmonidnih vrsta riba može uveliko da varira. Ovisi o fiziološkom stanju transportovanih jedinki i njihovoj prethodnoj pripremljenosti za transport. Takođe zavisi od ispravnosti manometra (reducir-ventila) i njegovog regulisanja, te od kvaliteta raspršivača.

Zbog toga je potrebno obratiti posebnu pažnju ispravnosti ovih uređaja.

Manja cisterna sa priključkom na traktor, za unutrašnji transport robe

b) Transport na bazi cirkulacije vode u transportnim posudama

Radi smanjenja troškova transporta prilikom prevoza mlađa ili tržne pastrmke, danas se primjenjuje i transport na bazi cirkulacije vode (u transportnim posudama) pomoću motornih pumpi i kompresora sa vibrirajućom membranom jačine od 6 do 9 KS. Ovaj tip kompresora onemogućava ulazak u transportnu vodu uljnih para i drugih štetnih supstanci.

Osvježavanje vode i njena aeracija u ovom vidu transporta vrši se pomoću atmosferskog vazduha: pumpa ovaj vazduh usisava i zatim sabija pod pritiskom od 6 kg na 1 cm2, nakon čega ovaj sabijeni vazduh prelazi posebnim cijevima i potom, lagano, u obliku sitnih čestica, difundira u vodu transportne posuđe, kroz već spomenute raspršivače situirane na njenom dnu.

Na taj način se vrši i provjetravanje vode slične prirodnom, i istovremeno se iz te vode oslobađaju štetne supstance, posebno ugljični anhidrid.

Ukoliko se na kompresor montira još i rashladni uređaj, koji ne dozvoIjava da se temperatura vode u toku transporta u transportnoj posudi (cisterni ili cisternama) znatnije poveća, onda se dobija mnogo bolji i racionalniji transportni uređaj, koji omogućava prevoz salmonidnih vrsta riba i na znatno dužim relacijama. Pa ipak, ovaj način transporta salmonidnih vrsta riba još uvijek nije našao svoju širu primjenu kod nas.

Prevoz većih količina salmonidnih vrsta riba na duže relacije korišćenjem cirkulacije vode u transportnim posudania

c) Anestezija

Neke anestczirajuće supstance, koje se upotrebljavaju i kod vještačkog mriješćenja salmonidnih vrsta riba, danas se uveliko upotrebljavaju i u njihovom transportu. Primjenom anestezije se uveliko smanjuje metabolizam transportovane ribe u toku njena transporta, a jako se smanjuje i njena osjetljivost.

Poznato je da se anestezija salmonidnih vrsta riba (i riba uopšte) može postići i pomoću elektrošokova. Međutim, obično se anestezija riba vrši stavljanjem riba u razdrobljemi led, a mnogo češće njenim stavljanjem u neka lako topiva kemijska sredstva. Ovih kemijskih sredstava, koja se danas u svijetu koriste za anesteziranje, ima više. Navešćemo neka od njih, pretežno ona koja navodi i Kindij (1967):

eter u 2% rastvoru. Lako je hlapljiv i zapaljiv;
etil-alkohol, u količini od 304 do 325 m M/l;
uretan-rastvor, u koncentraciji od 0,5 do 4%;
klorbutanol (kloretan);
trikain-metansulfonat (M. S. 222) u količini od 0,52 do 0,79 mg/l;
kinaldin, u koncentraciji od 2,5 do 12,0 ppm;
novokain, u koncentraciji od 1 : 2 500;
tercijarni amil-alkohol, u količini od 1 do 1,3, pa čak i do 1,8 cm3/l;
metil-parafinol (dormison) u kolidini od 0,5 do 1,2 cm3/l;
tiouraoil, u kolioini od 33,5 mg na 100 cm3 vode;
kloral-hidrat, u količini od 0,8 do 0,92 g/l;
largactil — djeluje na centralni nervni sistem, itd.

Anestezija kod salmonddnih vrsta riba nastupa nakon desetak minuta, ali i prije, i uveliko je ovisna od vrste anestetika, od vrste i veličine ribe, od temperature vode u kojoj se anestezija provodi itd. Anestezija može da traje dugo, pa čak i preko 24 sata, dok prestanak njena djelovanja može da nastupi i nakon nekoliko minuta što, prvenstveno, zavisi od dubine anestezije.

Anestezirana kalifornijska pastrmka, pri pripremljena za transport

Primjenom anestezije postižu se znatni ekonomski efekti, s obzirom da se količina ribe u transportu, u odnosu na već opisane načine prevoza pomoću čistoga, plinovitog kisika ili komprimiranog vazduha, u ovom slučaju može povećati 2, 3, pa i više puta. čak se, prema podacima iz literature, razne salmonidne vrste riba mogu nakon anestezije i izvaditi iz vode, složiti u posebne sanduke i obložene ledom transportovati, bez nekih posebnih gubitaka.

d) Transport svježe mrtve pastrmke

Nakon što su dostigle određene dimenzije tijela, u stvari, tržnu veličinu (porciona pastrmka od 150 do 250 grama, ili a la carte od oko 500 grama po 1 komadu) pastrmke (posebno kalifornijska) se tržištu isporučuje u svježe mrtvom stanju.

Otprema mrtvih pastrmki tržištu isporučuje se gotovo isključivo u hladnjačama, posebno upakovana u plastične sandučiće, naslagane jedan iznad drugoga. Njihov broj zavisi od potražnje.

Priprema tržne pastrmke za isporuku u svježe mrtvom stanju

Da bi tržna pastrmka bila tržištu dsporučena u što boljem stanju, treba obratiti posebnu pažnju pripremi ove kategorije ribe za isporuku. Ta priprema se sastoji u tome što se ribe planirane za isporuku tržištu ostave bez hrane najmanje 1 dan prije isporuke, a ubijanje pastrmki vrši se pomoću elektrošokova. Ovo je efikasniji način od klasičnog načina ubijanja ribe, pri kome se riba stavlja u posude bez vode, gdje smrt pastrmke nastupa polaganom asfiksijom. Pri tome se pastrmke u agoniji koprcaju, pjena prekiriva njihova tijela, često se ribe pri tom koprcanju oštećuju, krljušti im opadaju, što omogućava invaziju saprofitnih klica, pa je i duža prodaja ribe ubijene na taj način — onemogućena.

Tržna, kalifornijska pastrmka neposredno prije isporuke

12.2.4. Odstranjivanje pjene i kataboličkih produkata u toku transporta

Bez obzira na to kako smo prethodno pripremili razne kategorije salmonidnih vrsta riba za transport, ipak pH vrijednost vode u transportnim posudama se u toku transporta lagano pomiče prema kiselosti, usljed nagomilavanja kataboličkih produkata (amondjaka, ugljičnog anhidrida itd.). Da bi se odstranile navedene štetne pojave, preporučuje se, a to se pokazalo kao veoma efikasno, da se vodi u transportnim posudama, u toku transporta ribe, dodaje kalijev klorid u količini od 100 ppm, ili organski tri-tampon u dozi od 25 do 50 grama na 3,78 litara vode. U toku transporta, posebno ako je količina ribe u transportnoj posud.i (polietilenskoj vreći, hidrobionu, buradima ili cistemama) relativno velika, ili ako riba za transport nije prethodno dobro pripremljena, u vodi transportnih posuda često primjećujemo velike naslage pjene, koja može da izazove i razne neugodne posijedice (povećan mortalitet ribe, nemogućnost promatranja ribe i eventualnih intervencija u toku transporta itd).

Da bismo spriječili formiranje i nagomilavanje te pjene u transportnoj vodi transportnih posuda, prije utovara određenih količina ribe se u vodu transpartnih posuda dodaju i razna sredstva protiv stvaranja te pjene. Ovih sredstava ima više, ali se kao najefikasnije pokazalo sredstvo pod nazivom Iow Corning antifoam AF emulsion, u količini od 25 cm3 rastvora na svakih 378 litara vode.

13. Prerada salmonidnih vrsta riba

U svježe mrtvom stanju tržna pastrmka, također prethodno pripremljena za tržište (prethodno sortirana i najmanje 24 sata prije isporuke na tržište nehranjena), dovozi se u raznim drvenim ili plastičnim sanducima (kašetama) i tako se isporučuje tržištu. Da bi se riba što bolje i što duže vremena održala u svježem stanju, u navedene kašete stavlja se dobro usitnjen led, jer se u protivnom slučaju, usljed povećanja temperature tijela transportovanih jedinki, u toku njihova transporta, a zatim i za vrijeme stajanja prije jprodaje, kao i usljed djejstva bakterija i fermenata, vijek trajanja ove ribe se uveliko skraćuje.

Prilikom isporuke na tržište, prodavač mora znati da i sama priroda hrane kojom se riba hranila prije isporuke na tržište može veoma mnogo da utiče na organoleptička svojstva mesa pastrmke. Na primjer, tržne pastrmke hranjene dsključivo ‘industrijskim, suhim hranivima (peletama, briketama) imaju dobru konzistenciju mesa i prijatan okus. Međutim, ako su te iste ribe hranjene klaoničkim otpacima, onda im je meso vodnjikavo, često je masnije, poprima i poseban, često neprijatan miris.

Izgradnjom novih i dogradnjom postojećih salmonidnih gospodarstava dobijaju se nove proizvodne površine, tehnologija uzgoja salmonidnih vrsta riba uveliko se modernizuje, pa su i prinosi tržne pastrmke po jedinici površine, odnosno po količini dovodne vode u jeddnici vremena danas veći nego prije desetak godina. Osim toga, relativno visoka proizvodnja uslovljava sniženje cijene koštanja i obezbjeđuje bolji plasman cjelokupne proizvodnje. Problem plasmana proizvodnje tržne pastrmke je danas u prvom planu.

Dimljena, sušena, konzervirana i na druge načine prerađena tržna pastrmka danas je još uvijek raritet na našem tržištu, a i cijena takvih proizvoda je relativno visoka za široko tržište. Osim toga, stalnim jačanjem proizvodnih snaga i kupovne moći stanovništva potrošač je danas postao mnogo izbirljiviji. On ipak danas najčešće traži svježu i higijenski dobro pripremljenu pastrmku, koja se može odmah koristiti, čija je cijena relativno niska, što mu dosadašnji klasični način njena dotura na tržište nije obezbjeđivao. Pored toga, svježa i prethodno dobro pripremljena tržna pastrmka je znatno ukusnija nego dimljena, sušena ili na bilo koji drugi način konzervirana. Ona je i visoko bjelančevinasto hranivo pogodno za bolesnike. Naime, meso salmonidnih vrsta riba veoma je bogato animalnim bjelančevinama i njihovo učešće u mesu pastrmke kreće se od 66,0 do 78,2%. Sadržaj masti u mesu pastrmke je malen, od 4,2 do, maksimalno, 6,8%, i to posebno povećava njenu dijetetsku vrijednost (Rohler und Metzner, 1932., Corti, 1949, Morawa, 1951. i drugi). Zbog toga, nije slučajno što se danas, na primjer, u Japanu, posebno u SAD, u novije vrijeme još i u Danskoj, salmonidnim vrstama riba (posebno tržnoj kalifornijskoj pastrmci) prije isporuke na tržište vadi utroba, bubrezi i škrge, pa se tako pripremljena riba, prethodno još i posebno upakovana, plasira na tržištu.

Poslije provedenog postupka ubijanja, čišćenja i rezanja, riba se dobro ispere u obilnim koičinama čiste i hladne vode, i to pod mlazevima, kako bi se sa riba odstranile sve nečistoće. Očišćena i na navedeni način isprana pastrmka odlazi potom u posebne bazene sa hladnom, svježom i čistom vodom, pomiješanom sa antibioticima. U ovim bazenima sa vodom i rastvorom antibiotika, tržna pastrmka se drži oko 15 minuta.

Da bi sve ribe imale istu boju i isti sjaj, one se sada utapaju u poseban rastvor »Frodex«-a, koji oko tijela ribe obrazuje tanku skramu u vidu tzv. filma. To zaštićuje tijelo pastrmke od bilo kakvih promjena (boja, eventualne opekline) i sprečava dehidrataciju, do koje neminovno dolazi uslijed toga što su ribe gusto zbijene u toku transporta, ili prilikom njihova zamrzavanja ili konzerviranja. Na ovaj način pripremljene pastrmke se pakuju u posebne providne polietilenske vrećice (4 do 5 komada, i u težini od 1 kg, u prosjeku). Manje ili više ovih vrećica pakuje se u manje ili veće kartonske kutije — već prema zahtjevu tržišta i dužini transporta.

Neka tržišta traže još i da se pastrmki odstrani kičma i rebra. Nakon odstranjivanja kičme i rebara, tržne pastrmke se uvaljaju (paniraju) u mrvice i potom pakuju u posebne lagane aluminij umske kutije. U Danskoj se, na primjer, na navedeni i sličan način pripremi i tržištu isporuči i preko 5 000 000 kg na Jutlandu proizvedenih tržnih pastrmki, zahvaljujući upravo tijesnoj sprezi svih proizvođača pastrmke iz ove zemlje. Osim toga, proizvođači iz Danske gotovo svu svoju proizvodnju doturaju u jedan poseban, zajednički sabirni i prerađivački centar, iz koga izlazi jedna široka skala proizvoda pastrmke, od žive, svježe mrtve preko rashlađene, smrznute, dimljene, sušene, pa sve do pastrmke bez ikakvih kostiju i panirane.

Tehnologija hrane