Jugoslavija je na prvom mjestu u svijetu po ukupnom broju stabala i po obimu proizvodnje šljiva. Ukupan broj stabala iznosi preko 83 miliona, a na rodna stabla otpada oko 73 miliona. U desetogodišnjem periodu (1966—1975) prosječna godišnja proizvodnja svježih plodova iznosila je 837 420 tona ili po stanovniku oko 41 kg. Iza naše zemlje po proizvodnji šljiva dolaze: Rumunija, SAD, SSSR, SR Njemačka, Čehoslovačka, Mađarska, Bugarska, Francuska itd.
U strukturi jugoslovenskog voćarstva šljiva je oduvijek bila najzastupljenija voćna vrsta, kako po broju stabala tako i po obimu i vrijednosti proizvodnje. Od ukupnog broja voćnih stabala u našoj zemlji, na šljivu otpada Oko 57%, a od ukupne proizvodnje voća preko 55%. Šljiva je najzastupljenija na području SR Srbije i SR Bosne i Hercegovine, gdje u ukupnom broju voćnih stabala učestvuje sa preko 70%, a u ukupnoj proizvodnji voća sa oko 65%.
Svi ovi podaci pokazuju da šljiva ima veliki privredni značaj, ne samo za pojedine proizvođače nego i za cijelu našu zemlju. U šljivarskim područjima Srbije i Bosne mnoga domaćinstva ostvaruju najveći dio prihoda od šljive, a u nekim drugim krajevima ona predstavlja značajan dopunski izvor prihoda. Proizvodnja šljiva i njenih prerađevina najvećim dijelom predstavlja robu za domaće i strano tržište. Osim toga, ona služi za podmirenje najvećeg dijela potreba stanovništva u svježem voću. Plodovi šljive imaju veliku hranljivu i terapeutsku vrijednost, kako u svježem, tako i u prerađenom stanju. Izvozom svježih, sušenih i smrznutih plodova, raznih prerađevina i rakije ostvaruje se i značajan devizni efekat. Šljivarska proizvodnja, takođe, ima značajan uticaj na razvoj i dragih privrednih grana, kao što su: prehrambena industrija, industrija alata i mašina, đubriva, pesticida i ambalaže, zatim, prometnih, transportnih i drugih privrednih organizacija.
I pored toga što šljivarstvo za našu zemlju ima mnogo veći značaj od ostalih voćarskih grana, sa sadašnjim stanjem primarne proizvodnje ne možemo biti zadovoljni. U proteklom desetogodišnjem periodu nije značajnije izmijenjen ukupan broj stabala i obim proizvodnje šljive, ali je znatno izmijenjena starosna struktura i proizvodnost stabala. Znatan dio šljivarskog fonda sada je star, često i zaražen virozama „šarke šljive“. Kao posljedica toga je što dobijamo vrlo niske prinose, koji po stablu prosječno iznose 11,8 kg. Ovako niski prosječni prinosi pokazuju da je jugoslovensko šljvarstvo još uvijek veoma ekstenzivno. S ciljem boljeg iskorištavanja postojećeg šljivarskog fonda, povoljnih prirodnih uslova i ciljem dobijanja što većih prihoda, u narednom periodu potrebno je da poklonimo mnogo više pažnje unapređenju i povećanju šljivarske proizvodnje.
Za ostvarivanje veće i rentabilnije proizvodnje šljive u našoj zemlji, pored povoljnih prirodnih uslova i dugogodišnje tradicije proizvođača, sada postoje i drugi potrebni preduslovi: nove kvalitetne, rodne i otporne sorte s različitim vremenom sazrijevanja i namjenom korištenja, potrebna mehanizacija i repromaterijal (đubriva, sredstva za zaštitu i dr.), izgrađeni prerađivački i ras- hladni kapaciteti, moderne saobraćajnice i drugi društveno-ekonomski uslovi. Samoupravnim udruživanjem zemljoradnika omogućeno je stručno izvođenje mjera sanacije postojećih zasada šljive, brže uvođenje u proizvodnju novih sorti i osavremenjavanje cjelokupnog tehnološkog procesa proizvodnje šljive.
Da bi se postigao željeni uspjeh na unapređenju šljivarske proizvodnje u našoj zemlji, potrebno je da se proizvođači stručno obrazuju. Zato je cilj ove knjige da na što pristupačniji način upozna proizvođače s načinom izvođenja najvažnijih agro-pomotehničkih i zaštitnih mjera u procesu proizvodnje šljive. Smatramo da će ova knjiga korisno poslužiti i stručnim kadrovima koji se bave problematikom šljive.
Sarajevo, jula 1979.
Rizo Hadžiomerspahić
Dževad Jarebica
Aleksandar Šoškić
Jovan Zarić
Vladimir Vaclav
Ljubica Radman
Sadržaj
Predgovor
I. PRIVREDNI ZNAČAJ
1. Vrijednost šljive kao voćne kulture
2. Hranjiva i upotrebna vrijednost ploda
II. PRIRODNI USLOVI
1. Klima
2. Zemljište
3. Položaj
III. SORTE I PODLOGE
1. Stone sorte
2. Sorte s kombinovanim osobinama ploda
3. Perspektivne sorte
4. Podloge
IV. PODIZANJE ZASADA
1. Priprema zemljišta za sadnju
2. Vrijeme sadnje
3. Razmak sadnje
4. Izbor sadnica za sadnju
5. Priprema sadnica za sadnju
6. Tehnika sadnje
V. ODRŽAVANJE ZEMLJIŠTA
VI. ĐUBRENJE ZASADA ŠLJIVE
1. Meliorativno đubrenje
2. Đubrenje pri sadnji
3. Đubrenje mladog zasada
4. Đubrenje zasada u rodu
VII. REZIDBA
1. Značaj rezidbe
2. Rezidba mladih stabala
3. Oblici krošnje koji se preporučuju za šljivu
4. Rezidba rodnih stabala
5. Podmlađivanje rodnih stabala
VIII. BOLESTI I ŠTETOČINE ŠLJIVE
1. Bolesti
— Šarka šljive
— Rđa šljive
— Plamenjača šljive
— Trulež plodova
— Šupljikavost lista
2. Štetočine
— Šljivina štitasta uš
— Kalifornijska štitasta uš
— Lisne uši
— Šljivin savijač
— Gubar
— Crveni voćni pauk
IX. ZAŠTITA MLADIH STABALA OD GLODARA
X. BERBA, KLASIRANJE, PAKOVANJE I TRANSPORTOVANJE SVJEŽIH PLODOVA ŠLJIVE
1. Određivanje vremena berbe
2. Berba i pakovanje plodova za potrošnju u svježem stanju
3. Berba plodova za preradu
4. Transport plodova
XI. SANACIJA ZASADA ŠLJIVE
1. Osnovni kriterij i organizacija sanacije
— Osnovni kriterij sanacije
— Organizacija sanacije i izbor agrotehničkog tretmana
2. Osnovne tehnologije sanacije
— Rezidba
— Đubrenje
— Obrada zemljišta
3. Zaštita od bolesti i štetočina
XII. EKONOMIKA PROIZVODNJE ŠLJIVE
LITERATURA
POSEBNE PORUKE PROIZVOĐAČIMA ŠLJIVE
I. Privredni značaj
1. Vrijednost šljive kao voćne kulture
Na dominantan položaj našeg šljivarstva u jugoslovenskom i svjetskom voćarstvu uticah su mnogobrojni faktori, a u prvom redu:
- pogodnost zemljišnih i klimatskih uslova za gajenje šljive na širokom prostoru naše zemlje,
- pozitivne proizvodno-tehnološke osobine šljive kao kulture i
- orijentacija proizvođača na visokokvalitetnu sortu požegaču, koja se odlikuje raznovrsnom upotrebnom vrijednošću ploda.
Šljiva kao voćna kultura ima mnogo skromnije zahtjeve što se tiče osobina zemljišta, agrotehnike i klimatskih uslova od mnogih drugih vrsta voća. Ona se vrlo dobro prilagođava različitim prirodnim uslovima. Ovu konstataciju potvrđuje njena rasprostranjenost na širokom prostoru; u našim uslovima ona se može uspješno gajiti od nivoa mora pa sve do 900 m nadmorske visine. Višegodišnja zapažanja, takođe, pokazuju da u ekstenzivnijim uslovima gajenja, šljiva redovnije rađa od mnogih drugih krošnjastih voćaka (breskve, kajsije, jabuke, kruške i dr.) Lako se razmnožava vegetativnim i generativnim putem.
U praksi je poznato da se naša sorta požegača u prošlosti uglavnom razmnožavala i širila presađivanjem njenih izdanaka, a i danas nije rijedak ovaj način razmnožavanja. Šljiva se odlikuje snažnim rastom stabla i korijena, visokom sposobnošću regeneracije u slučaju mehaničkih oštećenja i fizioloških poremećaja kao i relativno većom otpornošću prema suši i drugim pozitivnim biološkim osobinama.
Pored toga, šljiva predstavlja vrlo zdravu i jevtinu dopunsku hranu za veoma širok krug potrošača, značajan izvor prihoda za mnoge proizvođače, a naša zemlja ostvaruje znatna devizna sredstva izvozom šljive i njenih prerađevina.
2. Hranjiva i upotrebna vrijednost ploda
Hranjiva vrijednost ploda šljive zavisi od sorte, stepena zrelosti, prirodnih uslova lokaliteta, klimatskih prilika po godinama, obilnosti roda i drugih činilaca, a ocjenjuje se na osnovu sadržaja važnijih hemijskih materija. Ovi činioci utiču da sadržaj svih važnijih materija u plodu šljive varira u dosta velikim granicama.
U prosjeku, ukupna suva materija u plodu šlive iznosi 13 do 25%. Sadržaj ukupnih šećera je 10 do 16%, u kojima preovlađuju voćni šećeri (glukoza i fruktoza). Ukupne organske kiseline i pektinske materije variraju od 0,4 do 1,2%, a mineralne materije oko 0,7%.
U pogledu sadržaja vitamina plod šljive nadmašuje krušku, višnju, jabuku i neke druge vrste voća. Pored sadržaja oko 20 mg vitamina C, sadrži još vitamine A, B2 i neke druge. Jezgra koštice šljive sadrži oko 40% ulja.
Kalorična vrijednost ploda je mala, jer 1 kg daje svega 60 kalorija, pa je zato pogodna hrana za osobe koje se malo kreću. Najveću hranjivu vrijednost plodovima šljive daje sadržaj voćnih šećera, pektina i vitamina C. Specifičan odnos ovih materija u plodovima utiče na poboljšanje varenja i usvajanja hrane u organizmu. Hranjiva vrijednost plodova šljive ogleda se i u tome što na njima nema rezidua u onoj mjeri kao na drugom voću, koje se mnogo češće tretira pesticidima.
Plodovi šljive se mogu upotrebljavati za jelo u svježem stanju, zatim za raznovrsnu domaću i industrijsku preradu i u kulinarstvu za spravljanje poslastica.
Između sorti šljiva postoje znatne razlike u pogledu pogodnosti za različite načine upotrebe, što zavisi od ukusa i kvaliteta ploda. Rane sorte služe najčešće za trošenje u svježem stanju, a kasne za proizvodnju raznih prerađevina i za svježu potrošnju.
Poseban značaj daje šljivi pogodnost njenog ploda za razne vidove prerade. Pored dobivanja rakije i suve šljive, od njenih plodova se proizvode sokovi, pekmezi, džemovi, marmelade, kompoti i druge prerađevine.
Raznovrsna upotrebna vrijednost ploda požegače i njena jednostavna prerada omogućavaju da se proizvodnja i u najrodnijim godinama mogla realizovati ili racionalno iskoristiti.
III. Sorte i podloge
S ciljem ravnomjernijeg snabdijevanja tržišta svježom šljivom i podmirenja potreba prerađivačke industrije, u našu zemlju su u toku posljednjih dvadesetak godina unesene neke strane sorte — najprije stenli, zatim rutgeršteter, kalifornijska plava i kenigsbaherova rana, a pored njih su se u tom periodu počele više gajiti stare sorte bilska rana i cimerova rana, koje su ranije bile manje rasprostranjene.
Za savremenu voćarsku proizvodnju potrebno je odabrati one sorte koje će najbolje uspijevati u određenom području i čiji plodovi će se vrlo dobro plasirati za upotrebu u svježem stanju ili za preradu. Iz ovih razloga neophodno je da se prije podizanja zasada šljiva ocijene klimatski i zemljišni uslovi, udaljenost tržišta i prerađivačkih kapaciteta, kao i izgrađenost saobraćajnica na kojima će se odvijati transport šljive. Tek tada se može pristupiti izboru sorti za gajenje, pri čemu treba potražiti savjet stručnjaka, odnosno stručne službe.
Stone sorte treba gajiti u blizini većih tržišta tamo gdje je organizovan prihvat. Sorte s kombinovanim osobinama ploda, koje se upotrebljavaju u svježem stanju i za preradu, treba gajiti u blizini prerađivačkih kapaciteta. Ove sorte s raznovrsnom upotrebom ploda su najkvalitetnije i zato ih u našem šljivarskom području treba gajiti u većem obimu od stonih.
Dajemo prikaz najvažnijih osobina nekih sorti šljiva, koje se sada preporučuju za gajenje.
1. Stone sorte
Rutgeršteter je najranija stona sorta, koja dozrijeva u prvoj polovini jula. Plod joj je srednje krupan, ovalnog oblika, ljubičastoplave boje. Meso ploda je srednje čvrsto, sočno i slatkokiselasto. Dobrog je kvaliteta, a koštica se lako odvaja od mesa. Plodovi dosta dobro podnose transport.
Stablo ove sorte je srednje bujno. Ono rano dolazi na rod i vrlo dobro rađa. Cvjeta srednje rano. Djelimično je samobesplodna sorta, pa su joj potrebne sorte oprašivači, kao stenli, požegača i druge.
Sl. 1 Stablo sorte Rutgeršteter
Izostavljeno iz prikaza
Osjetljiva je na niske zimske temperature i proljetne mrazeve. Dosta je otporna prema plamenjači i moniliji, a oboljenje »šarka šljive« izaziva samo manja oštećenja njenih plodova.
Dobro uspijeva u umjereno toplim područjima i na toplijim položajima. Traži plodna zemljišta i dobru agrotehniku.
Sl. 2 Plodovi sorte Rutgeršteter
Izostavljeno iz prikaza
Kalifornijska plava
Kalifornijska plava dozrijeva u drugoj polovini jula. Plod joj je krupan, okruglastog oblika i tamnoplave boje. Meso mu je srednje čvrsto, vrlo sočno, slatko s malo kiseline. Lako se odvaja od koštice. Plodovi su odličnog kvaliteta, ali ih treba brati nekoliko dana prije pune zrelosti, jer su osjetljivi u transportu.
Stablo je slabijeg do srednjeg rasta. Rano prorodi i vrlo dobro rađa. Cvjeta srednje rano. Samooplodna je sorta.
Osjetljiva je prema niskim zimskim temperaturama i poznim proljetnim mrazevima, a ne podnosi sušu. Zaražava se »šarkom šljive«, ali sa manjim oštećenjem plodova.
Sl. 3 Stablo sorte kalifornijska plava
Izostavljeno iz prikaza
Ova kvalitetna sorta može se uspješno gajiti u toplijim kontinentalnim područjima, na plodnijem zemljištu i uz dobru agrotehniku.
Kenigsbaherova rana
Ova sorta dozrijeva krajem jula. Plod joj je krupan, jajastog oblika, ljubičastoplave boje. Meso ploda je srednje čvrsto, vrlo sočno, vrlo dobrog kvaliteta. Odvaja se od koštice. Dobro podnosi transport.
Stablo joj je srednje bujno. Rano dolazi na rod i daje vrlo dobre prinose. Cvjeta srednje rano. Uz ovu samobesplodnu sortu treba gajiti sorte oprašivače kao što su: stenli, kalifornijsku plavu i druge.
Dobro se prilagođava različitim klimatskim i zemljišnim uslovima. Manje se zaražava »šarkom šljive«. Može se uspješno gajiti u našim šijivarskim područjima.
Bilska rana
Bilska rana dozrijeva početkom avgusta. Plod joj je srednje krupan, jajastog oblika, tamnoplave boje. Meso ploda je srednje čvrsto, sočno, vrlo dobrog kvaliteta. Odvaja se od koštice. Plod vrlo dobro podnosi transport.
Sl. 4 Stablo sorte bilska rana u fazi cvjetanja
Izostavljeno iz prikaza
Stablo ove sorte je bujnog rasta. Nešto kasnije počinje da rađa, ali daje visoke prinose. To je samooplodna sorta, srednje kasnog cvjetanja.
Bilska rana je otporna prema niskim zimskim temperaturama i dobro se prilagođava različitim spoljnim uslovima. Nije osjetljiva prema bolestima i štetočinama, a »šarka šljive« nanosi samo manja oštećenja njenim plodovima. U povoljnijim uslovima gajenja, na toplijim položajima ;i na plodnijem zemljištu, daje krupnije i kvalitetnije plodove.
Vangenhajmova rana
Ova sorta dozrijeva polovinom avgusta. Plod joj je srednje krupan, jajastog oblika, tamnoplave boje. Meso ploda je čvrsto, sočno, slatko i aromatično d vrlo dobrog kvaliteta. Odvaja se od koštice. Ovo je šljiva koja vrlo dobro podnosi transport.
Sl. 5 Stablo sorte vangenhajmova rana
Stablo je bujnog rasta, nešto kasnije dolazi na rod i vrlo dobro rađa. Ova sorta cvjeta kasno i samooplodna je.
Otporna je prema niskim zimskim temperaturama, a podnosi i nešto teža zemljišta. »Šarkom šljive« zaražava se u manjoj mjeri i dosta je otporna prema bolestima i štetočinama. Može se uspješno gajiti i na višim brdskim položajima.
Ana špet
Dozrijeva u prvoj polovini septembra. Plod joj je srednje krupan, okruglastojajastog oblika, tamnoplave boje. Meso ploda je čvrsto, sočno, slakokiselkasto i aromatično, vrlo dobrog kvaliteta. Odvaja se od koštice. Plod vrlo dobro podnosi transport.
Stablo je srednje bujno, rano dolazi na rod i vrlo dobro rađa. To je samooplodna sorta kasnog cvjetanja.
Sl. 6 Stablo sorte ana špet u fazi cvjetanja
Izostavljeno iz prikaza
Dosta je otporna prema niskim zimskim temperaturama i prema proljetnim mrazevima, ali traži plodnija zemljišta. Nije osjetljiva prema bolestima i štetočinama, a osrednje se zaražava »šarkom šljive«. Dobro uspijeva u umjereno toplim područjima, a može se gajiti i na zaštićenim brdskim položajima.
2. Sorte s kombinovanim osobinama ploda
Stenli
Stenli dozrijeva krajem avgusta. Plod je krupan zatupasto jajastog oblika s malim grlićem. Tamnoplave je boje. Meso ploda je čvrsto, osrednje sočnosti, slatkokiselasto sa slabijom aromom, vrlo dobrog kvaliteta. Lako se odvaja od koštice. Plod vrlo dobro podnosi transport.
Sl. 7 Stablo sorte stenli u fazi cvjetanja
Izostavljeno iz prikaza
Sl. 8 Zasad šljive stenli u rodu na individualnom posjedu u okolini
Izostavljeno iz prikaza
SI. 9 Plodovi sorte stenli
Izostavljeno iz prikaza
Stablo ove sorte je srednje bujno. Vrlo rano dolazi na rod i obilno rađa. Cvjeta srednje kasno. Samooplodna je sorta i dobar oprašivač za mnoge druge sorte šljiva.
Otporna je prema niskim zimskim temperaturama i prema proljetnim mrazevima. Osjetljiva je na moniliju, ali joj »šarka šljive« pričinjava manje štete. Uspijeva u različitim, pa i u brdskim područjima, ali dobre osobine ove sorte dolaze do punog izražaja u toplijim krajevima i na plodnijem zemljištu, uz dobru agrotehniku. Zbog brzog izrođavanja neophodna joj je redovna rezidba — s ciljem obnavljanja rodnog drveta.
Italijanka
Italijanka dozrjeva krajem avgusta ili početkom septembra. Plod joj je srednje krupan, nešto krupniji od ploda požegače. Jajastog je oblika i tamnoplave boje. Meso ploda je čvrsto, sočno i slatkokiselkasto. Odličnog je kvaliteta i odvaja se od koštice. Plod dobro podnosi transport.
Stablo ove sorte je srednje bujnosti. Na rod dolazi srednje rano a umjereno rađa. Cvjeta kasno. Samooplodna je sorta, ali daje bolje prinose uz oprašivače kao što su: požegača, ana špet i druge.
Osjetljva je prema bolestima i štetočinama, a zaražava se i »šarkom šljive«. Prilagođava se različitim spoljnim uslovima, ali najbolje uspijeva na toplijim položajima i na plodnijem zemljištu.
Požegača
Požegača dozrijeva krajem avgusta ili početkom septembra. Plod joj je srednje krupan, jajastog oblika, tamnoplave boje. Meso ploda je čvrsto, slatkokiselkasto, vrlo aromatično, odličnog kvaliteta. Koštica se dobro odvaja od mesa.
Stablo je srednje bujnosti. Na rod dolazi srednje rano i vrlo dobro rađa. Cvjeta kasno. Samooplodna je sorta.
Osrednje je osjetljiva prema niskim zimskim temperaturama. Osjetljiva je prema bolestima i štetočinama, a u većoj mjeri zaražava se i »šarkom šljive«. Iako se dobro prilagođava različitim uslovima sredine, najbolje uspijeva na toplijim položajima i na plodnijem zemljištu, uz dobru agrotehniku.
Sl. 10 Jedan od zasada požegače u rodu na individualnom posjedu
Izostavljeno iz prikaza
Sl. 11 Flodovi sorte požegače
Izostavljeno iz prikaza
Pored navedenih sorti s kombinovanim osobinama, za prerađivačku industriju su važne i meke druge sorte kao krupna zelena renkloda i nansijska mirabela. Ove dvije sorte su ranije unesene u našu zemlju, ali se nisu značajnije rasprostranile. U svijetu se zelena renkloda upotrebljava za proizvodnju kvalitetnih kompota, a nansijska mirabela za proizvodnju kvalitetnih džemova i želea.
Sl. 12 Plodovi sorte zelena renkloda
Izostavljeno iz prikaza
Sl. 13 Plodovi sorte nansijska mirabela
Izostavljeno iz prikaza
3. Perspektivne sorte
U jugoslovenski sortiment šljiva uključuju se i neke nove sorte, stvorene u Institutu za voćarstvo u Čačku, koje bi trebalo ispitati u našim šljivarskim područjima. Od stonih sorti to su: čačanska rana, čačanska ljepotica, čačanska najbolja, a od sorti s kombinovanim osobinama: čačanska rodna i čačanski šećer.
Pored ovih sorti važno je da se ispitaju i neke strane, kao što su: aženka 707, imperijal i prezident čačanska rana dozrijeva u prvoj polovini jula. Plod joj je krupan, eliptičnog oblika, ljjubičastoplave boje. Meso ploda je dosta čvrsto, osrednje sočno, slatko i aromatično. Odvaja se od koštice.
a) Stone sorte
Čačanska rana dozrijeva u prvoj polovini jula. Plod joj je krupan, eliptičnog oblika, ljubičastoplave boje. Meso ploda je dosta čvrsto, osrednje sočno, slatko i aromatično. Odvaja se od koštice.
Stablo je srednje bujno, rano dolazi na rod i daje dobre prinose. Samooplodna je sorta, pa je treba gajiti zajedno s oprašivačima, kao što su: čačanska ljepotica, čačanska najbolja is drugim sortama koje cvjetaju osrednje rano.
Čačanska ljepotica
Ova sorta dozrijeva krajem jula ili početkom avgusta. Plod joj je srednje krupan, ovalnog oblika, tamnoplave boje. Meso ploda je čvrsto, slatkokiselkasto i vrlo aromatično; odvaja se od koštice.
Stablo je srednjeg rasta, prorodi rano i dobro rađa. Samooplodna je sorta.
Čačanska najbolja
Čačanska najbolja dozrijeva u drugoj polovini avgusta. Plod joj je krupan do vrlo krupan, ovalnog oblika, tamnoplave boje. Meso ploda je čvrsto, slatkakiselkasto i aromatično; odvaja se od koštice.
Stablo je srednje bujno, vrlo rano dolazi na rod i daje dobre prinose. Samooplodna je sorta. Oprašuju je čačanska rana, čačanska ljepotica i čačanska rodna.
Prezident
Prezident dozrijeva početkom septembra. Plod ove sorte je krupan do vrlo krupan. ovalnog je oblika i tamnoljubičaste boje. Meso s ploda je čvrsto, sočno, slatko i aromatično. Odvaja se od koštice.
Sl. 14 Plodovi sorte prezident
Izostavljeno iz prikaza
Stablo je bujnijeg rasta. Nešto kasnije dolazi na rod i dobro rađa. Samobesplodna je sorta, i neophodni su joj oprašivači.
b) Sorte s kombinovanim osobinama ploda čačanska rodna
čačanska rodna dozrijeva krajem avgusta. Plod joj je srednje krujpan, jajastog oblika, tamnaplave boje. Meso ploda je čvrsto i slatko; odvaja se od koštice.
Stablo je srednje bujno, rano prorodi i obilno rađa. Samooplodna je sorta.
c) Sorte za preradu
Aženka 707
Ova sorta dozrijeva krajem avgusta. Plod joj je srednje krupan do krupan, zatupasto jajastog oblika, crvenkastoplave boje. Meso ploda je čvrsto, slatko, s osrednjom aromom; odvaja se od koštice. Odlikuje se visokim sadržajem suve materije u plodu. Stablo aženke 707 je srednjeg do bujnog rasta. Dosta rano dolazi na rod i daje dobre prinose, ali bolje rađa uz sorte oprašivače.
Imperijal
Imperijal dozrijeva krajem avgusta. Plod mu je krupan do vrlo krupan, jajastog oblika, ljubičaste boje. Meso ploda je čvrsto, sočno i slatko, s osrednjom aromom. Odvaja se od koštice.
Stablo je srednje do bujnijeg rasta. Rano odlazi na rod i dobro rađa. Samobesplodna je sorta i potrebni su joj oprašivači.
Čačanski šećer
Dozrijeva krajem avgusta ili početkom septembra. Plod ove sorte je krupan, jajastog oblika, ljubičaste boje. Meso ploda je čvrsto i slatko. Odvaja se od koštice.
Stablo je srednjeg rasta. Rano dolazi na rod i dobro rađa. Samobesplodna je sorta. Oprašuju je čačanska ljepotica i čačanska najboIja.
4. Podloge
U našoj zemlji izbor podloga za šljivu je vrlo ograničen. U rasadničkoj proizvodnji uzimaju se gotovo isključivo sijanci neselekcionisane džanarike kao podloge za sve sorte šljiva. Jedino individualni proizvođači još uvijek razmnožavaju požegaču izdancima.
Ranije je požegača i u rasadničkoj proizvodnji kalemljena na izdanku, koji je za nju najpodesnija podloga. Požegača je tad bila umjerenog rasta, ranije je dolazila na rod i bolje rađala nego na podlozi džanarici a i plodovi su joj bili kvalitetniji. Međutim, s naglim širenjem »šarke šljive« nije više bilo moguće koristiti se ovom podlogom, jer se ovo oboljenje širi izdancima. Tako je za šljivu ostala jedino generativna podloga džanarika.
S obzirom da džanarika nije podesna kao podloga ni za požegaču niti za neke druge sorte šljiva koje se u nas gaje, u Srbiji su selekcijom izdvojene generativne podloge: crnošljiva i bjelošljiva, koje se još nisu šire rasprostranile u proizvodnji.
Kako se savremeni zasadi podižu u gušćem sklopu, postaje sve više aktuelno pitanje vegetativnih podloga na kojima bi sorte bile slabijeg porasta. Za požegaču bi to trebalo da ostane izdanak, ali uz obavezno prethodno testiranje na virozno oboljenje »šarke šljive«. Za ostale sorte trebalo bi ispitati i uvesti u rasadničku proizvodnju i neke poznatije strane vegetativne podloge.
X. Berba, klasiranje, pakovanje i transportovanje svježih plodova šljive
Biološke osobine sorte predstavljaju jedan od presudnih faktora za kvalitet plodova šljive. Međutim, ništa manji uticaj na kvalitet nema utvrđivanje pravog vremena i načina berbe te postupak s obranim plodovima. Iz ovih razloga berbu treba prilagođavati osobinama sorte, namjeni ostvarene proizvodnje i racionalizaciji rada.
1. Određivanje vremena berbe
U zriobi plodova šljive razlikujemo fiziološku i potpunu ili tehnološku zrelost.
Fiziološka zrelost nastupa onog momenta kada se plod više ne razvija i kada je prekinuo sve životne veze s biljkom, te se smatra da je zreo za berbu.
Potpuna ili tehnološka zrelost nastupa kasnije, u zavisnosti od sorte, starosti, lokaliteta i zdravstvenog stanja.
U određivanju pravog momenta berbe moramo se služiti znakovima, koji su dostupni svakom proizvođaču. Najznačajniji su: krupnoća ploda, boja pokožice, boja mesa i čvrstoća ploda. Poznavanjem ovih odlika zrelih plodova pojedinih sorti, možemo s dosta sigurnosti odrediti optimalni momenat berbe. Pored ovih spoljnih, lako uočljivih znakova zrelosti plodova, postoje i biohemijski pokazatelji stepena zrelosti, koji se određuju u laboratoriji određenim hemijskim metodama. Ovim metodama se utvrđuje da li se povećava količina šećera u plodu ili ne. Ukoliko se u zadnjoj sedmici zrenja količina šećera ne povećava, to je znak zrelosti i vremena za otpočinjanje berbe. Pored šećera kontrolišu se kiseline, pektinske materije i druge tvari koje učestvuju u građi ploda.
Pošto se upoznamo i ovladamo pokazateljima zrenja plodova šljive, tada bez mnogo grešaka možemo odrediti datum berbe ali uvijek vodeći računa o tome čemu će šljive služiti i koliko će transport trajati.
2. Berba i pakovanje plodova za potrošnju u svježem stanju
Berba se mora organizovati prema specifičnosti svake sorte. Kalifornijske plave veoma lako i brzo otpadaju te je neophodno branje u dva pa i tri navrata, u zavisnosti od stepena zrelosti. Plodovi svih sorti šljiva namijenjeni dužem transportu moraju se brati nešto ranije nego oni koji su namijenjeni kraćem transportu (lokalno tržište). Mnoge sorte šljiva imaju osobinu da im nikad plodovi jednog stabla nisu u istoj fazi zrelosti. Prvi zreli plodovi (prva berba) su uvijek nešto slabijeg kvaliteta od plodova prispjelih za drugu berbu. Prema tome, plodove šljiva namijenjene za potrošnju u svježem stanju treba po pravilu brati u dva, a u nekih sorata i tri navrata, u zavisnosti od uočenih znakova zrelosti na većem broju plodova. Za ovu namjenu plodovi se beru isključivo rukom i pažljivo izbjegavajući povrede i oštećenja. Plodovi se beru s peteljkom i tako što se čuvaju voštane prevlake, koje, pored zaštitne uloge, daju plodu ljepši i atraktivniji izgled.
Za pakovanje svježih plodova šljiva još uvijek se najviše upotrebljava drvena ambalaža, i to srednji ili veliki plitki holandezi (letvarice) i kose letvarice. Ambalaža mora biti čista, suha i plitka da ne bi uzrokovala kvašenje i gnječenje plodova još u toku samog transporta. U jednoj ambalažnoj jedinici plodovi treba da budu što ujednačendji po krupnoći, stepenu zrelosti i po ostalim pokazateljima kvaliteta.
Plodovi šljive namijenjeni za potrošnju u svježem stanju po kvalitetu se razvrstavaju u tri grupe, i to: ekstra kvalitet, I kvalitet i II kvalitet. Šljive ekstra i I kvalitet pakuju se u plitke holandeze, a šljive II kvaliteta mogu se pakovati i u kose letvarice.
3. Berba plodova za preradu
Plodovi namijenjeni za preradu u kompot ili za duboko smrzavanje, beru se dosta čvrsti. Međutim, za ostale vidove prerade (rakija, sušenje, pekmez, razni koncentrati itd.), beru se potpuno zreli s dosta šećera.
Plodovi namijenjeni preradi moraju, također, biti kvalitetni jer u protivnom finalni proizvod neće moći zadovoljiti sve preciznije i prefinjenije zahtjeve tržišta.
Treba težiti da berba plodova namijenjenih preradi također obavlja u nekoliko navrata, čime bi se postiglo ujednačenje sirovine i dobijanje standardnijeg finalnog proizvoda.
Ujednačeni i zreli plodovi daju veću količinu i bolji kvalitet: suhe šljive, pekmeza, šljivovice i svih drugih prerađevina. čistoća plodova ima izuzetan značaj. Strani mirisi i nečistoća pogoršavaju kvalitet finalnog proizvoda.
Berbu plodova namijenjenih preradi obavljamo trešenjem ili muždenjem, bilo ručno ili mašinski, ali uvijek tako pažljivo da ne oštećujemo list i rodno drvo u krošnji niti da povređujemo otrešene plodove. Ambalaža za šljivu namijenjenu preradi može biti nešto većih diimenzija, ali nikako preglomazna i duboka — radi izbjegavanja pritiska gornjih slojeva na donje.
4. Transport plodova
Plodovi namijenjeni brzoj preradi mogu se transportovati i u ambalaži većih dimenzija, pa čak u plastičnoj foliji kao rasuti teret u transportnom sredstvu. Međutim, plodovi namijenjeni finoj preradi i stalnoj potrošnji (brza potrošnja u svježem stanju) moraju se brati u standardne ambalažne zavoje, pažljivo i brzo transportovati do sabirnog centra, eventualno prethodno prohladiti u hladnjačama i tek tada kvalitetnim i brzim transportom dostaviti krajnjem potrošaču. Pravilna i blagovremena berba, kvalitetna ambalaža, pažljiva manipulacija i brz transport su osnove za očuvanje kvaliteta i postizanje povoljnih efekata na tržištu šljive.