Ovo izdanje se mnogo razlikuje od dosadašnjih. To je zapravo sasvim nova knjiga u kojoj su opisane suvremene metode rada u voćarstvu, kao i nov način uzgoja krošnje. Kod reza je primijenjujemo najnovije iskustvo koje do sada još nije nigdje opisano. Rez je naime pojednostavljen. Umjesto zimskog i ljetnog reza kod svih vrsta voćaka, primijenjujemo samo jedan rez i to ljeti. Ovaj rez sam iskušao sam u toku četiri godine. Korist od toga reza najviše je u tome što se sa rezom ne treba žuriti, nego se razdijeli kroz vegetacijski period.

U prvom izdanju, koje je izašlo 1972. g., između ostalog u predgovoru stoji »… Bijeg čovjeka iz gradske vreve, u potrazi za mirom i prirodom, potakao je mnoge građane da urede male površine zasađivanjem voća. Ljetnikovci, po obroncima bregova, u bližoj i daljoj okolici gradova, niču svakodnevno. Tome je, razumljivo, još i razlog viši standard naših ljudi. A i ono što je prije bilo daleko, danas je blizu. Stotina i više kilometara nisu više zapreka motoriziranom građaninu. Subotom ili nedjeljom on odlazi u prirodu. I prije je to radio, ali je odlazio samo u bližu okolicu grada. U pravilu, noćilo u prirodi. Danas, kada već mnogi građani imaju vlastito zemljište, sagrade ondje Ijetnikovac i tu provode dulje ili kraće vrijeme. Jasno je da žele urediti i okoliš, kako bi bio lijep i koristan. Koristan i lijep okoliš jesu voćke, pravilno uzgajane i njegovane, osim toga dobro razmještene ‘proširuju’ prostor. Čestica zasađena voćkama izgleda mnogo veća nego prazna. Razmak na ovako malim česticama prilagođuje se cjelokupnom uređenju čestice i Ijetnikovca, a svaka pojedina voćkica predstavlja vrijednost za vlasnika.

Većina novih vlasnika malih čestica zna malo o voćarstvu. U ovom sam izdanju nastojao na pristupačan način opisati ono što treba znati svaki vlasnik voćaka…

U ovom izdanju htio bih samo napomenuti još i to da sam nastojao stručne radove opisati tako da budu pristupačni svakom tko ima volju i ljubav za voćke. Važno je da se u voćnjaku stalno radi jer će time voćka postajati sve bliža i bliža vlasniku. Upravo stalnim radom može se vidjeti gdje se pogriješilo, a gdje nije. To onda lako popravljamo. Poznato je da je rez nužno zlo, a ipak ga od vremena do vremena primjenjujemo.

U ovom izdanju pojavljuje se pomologija, što znači opis sorti. Tu je naznačeno kad i gdje pojedine vrste i sorte dobro uspijevaju. Izbor vrsta i sorti treba tako kombinirati da u toku cijele godine imate zdravog i svježeg voća.

Autor
Inž. Krešimir Petranović

Sadržaj

Predgovor

VRSTE VOĆA

Opis vrsti i sorti

Zrnato voće

Jabuka
Ljetne jabuke
Jesenske jabuke
Zimske jabuke
Karakteristike jabuka

Kruška
Cijepljenje krušaka metodom posrednika (nikoliranje)
Skupine krušaka
Sorte krušaka i oprašivači
Sorte krušaka

Dunja
Sorte

Koštičavo voće

Breskva
Najranije breskve
Rane breskve
Srednje rane breskve
Srednje kasne breskve
Kasne breskve
Rez breskve
Neke karakteristike bresaka
Podloge za breskvu

Kajsije
Sorte

Šljiva
Sorte

Trešnja i višnja
Sorte trešanja

Sorte višanja

Lupinasto voće

Orah
Sorte

Badem
Sorte

Lješnjak
Sorte

Sitno voće

Ribiz
Sorte

Ogrozd
Sorte

Malina
Sorte

Kupina
Sorte

Američka brusnica
Sorte

Jagoda
Sorte jagoda
Jagode koje rode dvaput na godinu
Jagode koje stalno rode
Primjena crne folije kod jagoda

Južno voće

Maslina
Smokva
Agrumi
Kaki

OPĆI DIO

Prirodni uvjeti
Tlo
Položaj
Klima
Obrada tla
Rad u zapuštenim voćnjacima
Razmak sadnje i razdioba voćnjaka
Razmak za prirodne oblike i oblike kupe za patuljasti uzgoj
Razmak sadnje za uzgoj krošnje u jednoj ravnini
Razmak sadnje i tehnika iskolčavanja na veće voćnjake
Sadnja voćaka
Nabava i postupak s voćnim sadnicama
Sadnja
Rez voćaka
Kada i kako obrezujemo voćke
Kolanje sokova
Uzgoj krošnje
Oblici krošnje
Prostorni oblici

Kupa
Lijevak
Piramida
Vretenasti grm
Oblici krošnje u jednoj ravnini
Palmeta
Kordonci
Rez za pojedine oblike krošnje
Rez za patuljaste voćke
Loret rez
Obrana od suše
Navodnjavanje i odvodnjavanje
Plodnost tla i gnojidba
Folijarna gnojidba

Građa voćke
Vanjska građa voćke
Korijen
Deblo
Grane
Listovi
Cvijet
Plod
Unutarnja građa voćke
Ishrana voćke
Oplodnja
Podloge

Cijepljenje
Okuliranje
Obično spajanje
Spajanje na ježičac
Cijepljenje pod koru
Cijepljenje na isječak
Sedlasto cijepljenje
Cijepljenje na raskol
Postrano cijepljenje ili ablaktiranje
Novi načini okuliranja američkom metodom
Voćarski vosak
Normativi radne snage i utroška materijala
kod podizanja voćnjaka
Borba protiv prirodnih nepogoda
Zaštita voćaka

Štetnici
Glodavci
Bolesti
Biljke nametnice
Sprečavanje žutice
Program zaštite voćaka
Sredstva za suzbijanje bolesti i štetnika
Vrste i sorte voća

Kazalo

Južno voće

Maslina

Maslina spada u vrlo skromne i dugovječne biljke. To je jedna od najotpornijih voćaka. Jedino je neotporna prema zimi. Ta je njena neotpornost toliko velika da je njen areal širenja ograničen na uski pojas. Zahtjevi na tlo su mali, a potreba za vodom minimalna.

U grubom bismo masline mogli podijeliti u dvije grupe, i to prema razvitku krošnje. Prirodni razvitak krošnje kod jedne grupe jest da pravi široku krošnju i da joj grane stoje više vodoravno. Druga grupa gradi usku krošnju i ima slabiji rast. Pri tom ta grupa donosi rod uglavnom na vršcima grana. Između ovih dviju grupa postoje i prijelazi. Prva grupa ima mnogo krupnije plodove, dok su u drugoj grupi plodovi sitniji. Za nas je to važno znati jer ćemo prema tim svojstvima usmjeriti rez.

Pri uzgoju krošnje rez je bilo koje odlike isti. Znači, mlada sadnica odlike oblice kao i sitnice provodi se u početku jednako.

Sadnicu prikratimo u željenoj visini. Ujedno prikratimo i postrane izbojke. Ukoliko na sadnici ima više izbojaka, ostavit ćemo samo tri prikraćena, a ostale ćemo saviti oštro prema dolje ili ukloniti u podnožju, ako ih ima suviše.

Prikraćivanje osnovnih triju grana mora biti prilično jako, da bi osnovni kostur bio čvršći. Ova tri izbojka izaberemo na deblu tako da razmak bude što veći, a međusobni priklon jednak. Iz prikraćenog osnovnog izbojka, kao i iz postranih triju izbojaka, istjerat će sekundarni izbojci. Na svakom primarnom izbojku ostavit ćemo samo dva, a ostale saviti oštro prema dolje ili ukloniti u podnožju. Sada se ujedno odlučujemo kakvu ćemo krošnju uzgajati. Želimo li krošnju u obliku kupe, uklonit ćemo nastavak osnovnog izbojka, takozvanu glavnu granu provodnicu. Postrane ćemo izbojke prikratiti. Za oblik piramide i osnovnu ćemo granu samo prikratiti. Već pri ovom prvom prikraćivanju glavnog izbojka kao i sekundarnih izbojaka moramo paziti na grupu. Ako su sadnice grupe oblice i njoj slične, prikraćivanje će biti jače i time će se stvoriti gušća krošnja, a kod sitnice ćemo prikraćivanje ograničiti na skidanje jedne trećine novog izbojka, to jest sekundarnih izbojaka. Kod oblice skidamo polovicu, pa sve do dvije trećine novonastale sekundarne grane.

Oblik kupe uzgajat ćemo u krajevima koji nisu vjetroviti. Prednost oblika kupe jest u tome što krošnja nema sredine, pa je omogućen pristup sunca i u središte krošnje. Međutim za vjetrovite krajeve bolji je oblik piramide, jer je čvršći. Oblik se piramide sastoji iz katova. Spomenuli smo da se za taj oblik ostavi prikraćena glavna grana provodnica. Prema svojstvu odlike, ostavljamo glavnu granu dulju ili kraću. Prvi će se kat sastojati od triju postranih izbojaka i glavne grane. Za odlike koje grade rijetku krošnju ostavljamo drugi kat u udaljenosti 70 do 80 centimetara, a kod odlika koje grade gušću krošnju, oblikovat ćemo drugi kat u udaljenosti od 100 centimetara.

Rez starijih maslina grupe oblica

Ova grupa daje veće plodove. Krošnju gradi široku, grane stoje više vodoravno i obrasle su mladicama u svojem donjem dijelu. Oblice donose rod na nižim granama. Karakteristika rodne grančice jest da uz vršni pup ima još i dva postrana pupa. Središnji vršni pup tjera jače, dok dva postrana pupa mogu ostati nerazvijena. Na nižim granama pupovi tjeraju također snažno, tako da su sve grane obrasle izbojcima do podnožja. Uslijed toga krošnja postaje suviše gusta, a posljedica je periferna rodnost sa sredinom bez rodnosti, a i oblik je krošnje nepravilan. Da bismo prisilili krošnju da se pravilno razvije, potrebno je jednogodišnje izbojke skratiti za dvije trećine njihove duljine, ili neke skratiti, a neke saviti. Tim radom postižemo da se izbojci na podnožju grane jače razvijaju, a oni su i najbolji nosioci roda slijedeće godine. . Za jake bujnosti voćke rez mora biti nešto slabiji, jer bi mogli istjerati vodeni izbojci (mlazovi). Njih poznajemo po tome što su nerazmjerno jaki i rastu uspravno. Njih, u pravilu, odmah uklonimo. Unutrašnjost krošnje moramo prorijediti.

Rez odlike sitnica i njoj sličnih odlika sitnog ploda

Ove odlike imaju tendenciju tjeranja u visinu, a u donjim dijelovima ogole. Da bi se izbojci u donjim dijelovima ojačali, moramo ih prorijediti, ali ih ne prikraćujemo. Ukoliko su se suviše razvili, prikratimo ih za jednu trećinu njihove duljine i time prisilimo da puste postrane grančice. Kako vidimo, dok je jedne potrebno prikraćivati (oblice), kod drugih primjenjujemo samo prorijeđivanje bez prikraćivanja (sitnica). Moramo znati da rez maslina, bilo prikraćivanje ili prorjeđivanja, treba vršiti svake godine. Običaj da se masline režu svake druge ili treće godine, loš je, jer krošnja ogoli u svojem donjem dijelu. Rez zapuštenih maslina je vrlo mučan posao i nikad nećemo imati pravilnu krošnju i obilnu rodnost.

Smokva

Smokva je voćka primorskog područja. Osim u primorskom području, smokva se uzgaja i u kontinentalnom dijelu, ali ne daje ploda. Ukoliko donese i pokoji plod, nije kvalitetan. U kontinentalnom dijelu uzgaja se uz kuće zaštićena od oštre zime i sjevernog vjetra. Uzgaja se i kao ukrasna voćka radi dekorativnog lista. Često smokva namrzne i u morskom pojasu, ali samo pojedine grane, koje se u toku godine regeneriraju. Dobro uspijeva na obroncima na južnim i jugoistočnim položajima. Zahtijeva laka i plodna tla, ali u sušnim godinama u plitkom tlu ne daje kvalitetne plodove. Na dobrom, rastresitom i dovoljno vlažnom tlu naraste prilično visoko — 5 do 10 metara i obilno rodi.

Neke odlike smokava mogu oploditi samo divlje smokve. Pelud prenosi osica (Blastophaga grossorm).

Smokva se lako vegetativno razmnožava izdancima kao i reznicama (kao vinova loza). Najrašireniji način razmnožavanja jest reznicama. Uzimaju se jednogodišnje reznice, duljine oko 30 do 40 centimetara. Važno je da svaka reznica ima neoštećen vrh. Reznice se sade tako da iznad razine tla dođe samo vrh reznice. I ukorijenjivanje je sigurnije ako se sade u kosom položaju.

Odlike smokva možemo podijeliti u dvije skupine: u onu koje daju rod jedanput na godinu i one koje donose rod dvaput na godinu. Po boji ploda razlikujemo crne i bijele. Jedna te ista odlika ima više imena. Drukčije se nazivaju u Dalmaciji, drukčije u Hercegovini, drukčije opet u Istri i Hrvatskom Primorju.

Agrumi

Kako su agrumi voćke vlažne i tople klime, uspijevaju samo u krajevima gdje nema oštrih zima i gdje prirodno ili umjetno ima dovoljno vode.

Smatra se da je domovina agruma južna Azija (Indija i Indokina). Do dvadesetih godina našeg stoljeća glavni je proizvođač agruma bila mediteranska zona. Sama je Španjolska proizvodila polovicu svjetske proizvodnje. Kasnije su SAD i Brazil preuzeli vodstvo.

Iako je to tipično južno voće, ipak ima pojedinih vrsta i odlika koje mogu podnijeti i nižu temperaturu. Donja je granica nekih vrsta i ispod —4° C. Većina vrsta na temperaturi nižoj od —4° C gubi list. Jasno je da to utječe na prirod, osobito ako niska temperatura potraje dulje vrijeme. Ako želimo da agrumi dobro uspijevaju, relativna vlaga mora ljeti biti iznad 80%.

U nas se agrumi mogu uzgajati samo ondje gdje uz toplinu ima i dovoljno vlage.

Naranča

Pri uzgoju naranče osnovno je da stvorimo čvrst kostur. Moramo znati da naranča gradi široku krošnju. Izbojci su vrlo dugački i rezom moramo nastojati da ih držimo u primjerenoj dužini. Važno je da svake godine prikratimo izbojke koji rastu prema van. Uklanjamo sve one koji rastu unutar krošnje, kao i one koji se međusobno križaju. Prikraćivanje izbojaka koji rastu prema van postižemo zaustavljanje sokova i time veću rodnost odnosno stvaranje cvjetnih pupova. Time ujedno pobuđujemo voćku da tjera izbojke u nižim dijelovima krošnje. Prema potrebi te izbojke ili ostavljamo ili ukljanjamo. Svakako moramo nastojati da odmah uklonimo izbojke koji nam nisu potrebni, jer time štedimo snagu voćke i ne činimo velike rane od reza. Pogrešno je da se naranča reže svake druge ili treće godine, jer ćemo u tom slučaju uklanjati veće grane radi prozračivanja krošnje i nanositi voćki velike rane, a ona je ionako nepotrebno gubila snagu za ishranu grana koje joj uklanjamo.

Spomenuli smo da moramo uklanjati izbojke čim su se pojavili. Znači, mi ćemo prikraćivati izbojke koji rastu prema van, dok su još zeleni, neodrvenjeni, a isto tako uklanjati izbojke koji rastu prema unutra, čim se pojave, to jest dok su još neodrvenjeni. Taj posao vršimo dva do tri puta na godinu, već prema potrebi, i to tako da jednostavno uštinemo i tako otkinemo ili vršak ili uklonimo zeleni izbojak. Prema tome, pri rezu krošnje rijetko kad ćemo upotrebljavati nož, jer sve možemo načiniti prstima. Pilu ćemo upotrebljavati samo onda kad treba da uklonimo koju veću osušenu granu.

Prema iskustvu uzgajača u Kaliforniji, rez se krošnje ne primjenjuje nakon što je formirana krošnja, da ne bi došlo do rijetke krošnje i time nastala opasnost od paleža plodova.

Limun

Uzgoj limuna u nas mogao bi se više razviti, iako je limun osjetljiv kao i drugi agrumi. Radi se, naime, o uzgoju u zatvorenom prostoru. Limuni se mogu uspješno uzgajati u svijetlim predsobljima i zatvorenim terasama. Dobro uzgojeni limuni mogu dati na mjesec stotinu i više plodova s jednoga malog stabla. Limun, mjesečar, naime, stalno cvate i preko cijele godine ima istodobno cvijet, zelene i zrele plodove. Limun uzgojen iz sjemenke ne daje plod, ali ako i nakon dugog vremena i dade plod, on nije kvalitetan. Moramo ga zato cijepiti. Cijepi se: okuliranjem, cijepljenjem na spoj i na isječak. Limuni uzgajani u kući mogu se cijepiti u toku cijele godine, samo ako se na pelmci (jednogodišnji izbojak) nalaze zrela oka za cijepljenje.

Za uzgajanje na slobodnom — u nasadu — uzima se specijalna podloga, a cijepljenje na spoj ili na raskol vrši se u svibnju ili lipnju. Pri tom se cijep mora zaštititi pergament-papirom da bismo spriječili ishlapljivanje i sačuvali cijep od suviše jakog sunca. Jasno je da se sve rane izazvane cijepljenjem moraju premazati voćarskim voskom.

Kaki

Kaki dobiva sve veće značenje u uzgoju u primorskom pojasu. To je lijepo i dekorativno drvo, pa ga možemo preporučiti i kao ukrasno drvo uz ljetnikovce. Danas se kaki uzgaja, jasno, u manjim količinama u kontinentalnoj klimi, jer može izdržati prilično niske temperature. Na izloženim položajima treba ga zaštititi preko zime. Zri kasno u jesen. Obrani su plodovi trpki. Kada stoji neko vrijeme u skladištu, plod omekša i vrlo je ukusan. Okus ploda je poput džema od kajsije. Plod je sasvim gladak, narančaste boje. U kontinentalnoj klimi plodovi ponekad sasvim ne sazru. I nepotpuno zreli plodovi čuvanjem u skladištu sazru i dobri su za potrošnju.

Prema obliku, postoje dvije grupe plodova kakija: duguljast i okrugao. U svakoj grupi ima dosta odlika. Za uzgoj to nije bitno, jer se svi uzgajaju jednako i kvaliteta je podjednaka.

Svojstva uzrasta jest piramida. Uzgoj piramide sličan je kao kod svih vrsta voćaka, s time da u prvoj etaži uzgajamo tri postrane grane, a na razmaku od jedan metar uzgajamo drugu etažu postranih grana. Glavna granu provodnicu prikraćujemo a isto tako i postrane grane. Važno je kod kakija da grane ne ostavljamo suviše dugačke. Za uzgoj piramide uzimamo jednogodišnju sadnicu koju prikraćujemo u željenoj visini. Izbojke koji su istjerali prve godine ostavljamo netaknute. Glavnu granu provodnicu prikratit ćemo nešto slabije. Ako je jednogodišnja sadnica nerazgranjena, ostavimo nekoliko oka iznad željene visine, a ostalo uklonimo. Iz postranih oka istjerat će izbojci koji će služiti kao postrane grane, a iz gornjeg ćemo pupa uzgojiti produžnicu osnovne grane produljnice. Da bismo imali pravilan razmještaj postranih grana, moramo paziti da jedna od druge bude prilično odmaknuta. To možemo postići time da ostavimo nešto dulju mladicu iznad željene visine, pa eventualno koje oko oslijepimo (otkinemo pup). Svakako moramo voditi računa o tome da postrani izbojci budu jednako razmaknuti uokolo debla. Najbolje je da ostavimo samo tri postrana izbojka, a sve druge uklonimo. Pravilan razmak bit će u tom slučaju ako im je međusobni priklon 120°. Osnovni izbojak svežemo uz mali štrljak, kako bi pravilno rastao. Grane prve etaže prikraćujemo tek slijedeće proljeće na metar do metar i dvadest od podnožja postranih grana. To znači da će prikraćivanje osnovne grane produljnice biti ovisno o njezinu tjeranju prošle godine. Nakon prikraćivanja izbit će po glavnoj grani provodnici mnoštvo postranih izbojaka. Mi ćemo ostaviti samo tri dobro raspoređena kao i produljnicu osnovne grane. Drugu etažu grana možemo već iste godine prikratiti, ukoliko su se normalno razvile. Ovo je prikraćivanje jače, to jest odrežemo dvije trećine duljine. Glavnu granu provodnicu ne prikraćujemo. Time smo postigli pravilan oblik piramide. Daljnji se rad sastoji u prorjeđivanju krošnje, da ne bi bila pregusta. Ovaj oblik nije teško stvoriti, jer je prirodno svojstvo tjeranja grana kakija oblik piramide.

Uzgoj krošnje u obliku kupe više se primjenjuje jer je kod kakija naročito važno da bude dobar pristup sunca u krošnju, pa je zato oblik kupe povoljniji. Kako su plodovi kakija prilično teški, krošnja u obliku kupe postaje često suviše široka. Da bismo izbjegli suviše široku krošnju, odnosno stvaranje suviše vodoravnih grana, rez pri obliku kupe mora biti prilično jak. Uzrast postranih grana mora biti otprilike 45° od vodoravne ravnine. Da bismo to postigli, potrebno će biti svaku krošnju osigurati vezom. To se čini na taj način da se na željezni kolut uokolo svežu tri žice primjerne jačine. Tri osnovne grane kostura svežemo tako da budu međusobno povezane željeznim kolutom. Žicu ne vežemo izravno na osnovnu granu, nego se poslužimo jutom ili starom automobilskom gumom. Svakako je bolje osigurati krošnju vezom nego potpomim motkama, jer se vez prilagođava vjetru, tako da grane stoje uvijek razmaknute. Ovakav vez može ostati stalno u krošnji, a možemo ga upotrijebiti kasnije i za spajanje sekundarnih grana. U tom slučaju moramo samo uz željezni kolut zavezati više žica da možemo svaku sekundarnu granu privezati. U slučaju jakog roda ovakav vez služi i kao osiguranje protiv lomljenja grana. Najbolje je da oblik kupe uzgajamo odmak od zemlje, zapravo bez debla. Time ćemo postići da krošnja bude niska. Sam uzgoj oblika kupe isti je kao i kod breskve. I ovdje moramo paziti da svakogodišnjim rezom prisilimo krošnju na tjeranje novih grančica. Pri nabavi sadnog materijala kakija moramo biti prilično oprezni. Svakako moramo nabaviti od proizvađača koji može garantirati da je kaki rodan. Ima odlika kojih je cvijet jednospolan, to jest ima samo muški ili samo ženski cvijet. Za uzgoj dolaze u obzir samo odlike koje imaju samo ženske cvjetove ili muške i ženske zajedno. U nasadu moramo paziti da je cvatnja istodobna, jer u protivnom neće doći do oplodnje, osim kod voćkica koje su dvospolne. Kod dvospolnih stabala, to jest kod onih koje imaju muške i ženske cvjetove, dolazi do oplodnje, makar su cvjetovi na istom stablu, jer je kaki autofertilan, to jest samooplodan. Pelud istog stabla može oploditi njušku ženskog cvijeta na istom stablu.