Proizvodnja i potrošnja voća po glavi stanovnika u nas vrlo je niska u usporedbi s mnogim drugim evropskim zemIjama, kao i u usporedbi sa standardima za zdravu ljudsku ishranu. Stoga su razumijiva i nastojanja da se ta proizvodnja i potrošnja poveća ne samo podizanjem velikih društvenih plantaža već i kod pojedinaca — poljoprivrednika i građana. Dapače, u tome mogu ulogu imati svaki i najmanji voćnjak i vinograd, pa i pojedine voćke i mali nasađi vinove ioze. Bavljenje voćarstvom i vinogradarstvom postaje sve više i vrsta rekreacije mnogih građana u okolici gradova i u vrtovima kućica za odmor. Neki se tim „hobijem“ počinju baviti i radi smanjenja svojih troškova za nabavu voća, pa čak i radi stvaranja đopunskih prihoda. Konačno i stalni porast standarda naših radnih Ijudi pogoduje većim zahtjevima za potrošnjom voća i želji za lijepo uređenim i održavanim voćnjacima i vinogradima oko kuće i vikendica.

Međutim, suvremeno voćarstvo i vinogradarstvo nije moguće bez odgovarajuće zaštite nasada od bolesti i štetnika. Kao što Ijude i životinje napadaju razne bolesti, tako i bilje, a posebno voćke i vinovu lozu, napađaju brojni štetnici životinjskog podrijetla (insekti i dr.) i uzročnici bolesti koji su biljnog podrijetla (gljivice, bakterije, virusi). Stoga je uzaludan trud pri podizanju suvremenih nasada kao i onaj uložen u gnojidbu i obradu, ako štetnici i bolesti uni- šte veći dio prinosa.

Štetnici i bolesti ne samo što postaju sve važniji već ih ima i sve više i više. želja za što kvalitetnijim voćem najčešće postavlja povećane zahtjeve na zaštitu voća od bolesti i štetnika, jer su obično kvalitetnije sorte i osjetljivije na napad tih nametnika. Mnoge mjere kojima se povisuje proizvodnja voća pogoduju biljnim nametnicima pa je svuda gdje se žele visoki prinosi potrebna i intenzivnija zaštita. Mnogi su štetnici doneseni iz drugih krajeva. Treba podsjetiti da je prije II svjetskog rata biio moguće dugi niz godina uzgajati jabuke i brati, doduše malo i nekvalitetno, ali bez ikakvih prskanja i brige oko suzbijanja nametnika. Kada se za vrijeme rata i neposredno nakon njega po čitavoj našoj zemlji proširila kalifornijska štitasta uš (donesena u Evropu iz SAD, a u Jugoslaviji nađena g. 1932) neprskane su se jabuke počele sušiti, a prinosi na njima postajali sve manji i lošiji.

Na povećanje značenja nametnika voća i vinove loze veliku ulogu ima i povišenje standarda stanovništva koje postavlja sve veće zahtjeve na kvalitetu plodova voća. Da nas se na tržištu gotovo ne mogu naći „crvljivi“ ili krastavi plodovi jabuka ili krušaka, ili pak takvi jače zaraženi kalifornijskom štitastom uši, jer njih nitko više neće kupovati. Zdrave plodove daju na tržište suvremene plantaže, koje pod stručnim nadzorom provode kompleksnu intenzivnu zaštitu bilja. Međutim, isto tako zdrave plodove mogu proizvesti i pojedinci na svojim malim nasadima, pa čak i pojedinačnim voćkama i brajdama, ako provode određene zaštitne mjere. Pomoći tim voćarima i vinogradarima, poljoprivrednicima i građanima, upravo je svrha ove knjige.

Stoga se u uputama o suzbijanju nametnika u ovoj knjizi uvijek vodi računa o mogućnostima takvih pojedinaca, a ne onima plantaža društvenog sektora. Ne daju se upute za organizaciju prognozne službe određivanja rokova tretiranja s pomoću posebnih skupih aparata i uređaja, ne govori se o primjeni velikih suvremenih traktorskih raspršivača i prskalica ili primjeni vrlo otrovnih sredstava za zaštitu bilja. Međutim, i u uvjetima individualne proizvod- nje moguće je efikasno zaštititi voćke i vinovu lozu od napada bolesti i štetnika i proizvesti mnogo kvalitetnog voća i grožđa pridržavanjem uputa navedenih u ovoj knjizi.

Voćke i vinovu lozu napada u našoj zemlji više stotina različitih štetnika i veliki broj bolesti. Stoga je razumljivo da nije bilo moguće u ovoj knjizi obraditi sve nametnike, već samo one koji se najčešće javljaju i nanose najveće štete. Nametnici koji se praktički ne suzbijaju ili ne mogu suzbiti uglavnom nisu obrađeni. U izboru nametnika o kojima se govori autorima, profesorima Fakulteta poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, mnogo je pomogio i njihovo dugogodišnje iskustvo i česti kontakti s poljoprivrednicima i građanima, te brojna dobivena pitanja i dani savjeti. Upravo zato je i ova knjiga napisana u obliku pitanja i odgovora.

Pojedine bolesti i štetnici svrstani su prema vrsti voćke koju napadaju, no kako mnogi od njih napadaju više vrsta, to su, da bi se izbjeglo ponavljanje, najčešće svrstani samo kod one voćke koju najviše napadaju. No u ključu za prepoznavanje nametnika, kojim počinje prikaz nametnika neke vrste voćaka, navedeni su i takvi nametnici, pa se po broju pitanja u zagradi mogu lako pronaći. Kod voćaka gdje su bolesti manje važne ili se u praksi uopće ne suzbijaju, one nisu niti obrađene.

Nema univerzalne metode zaštite voćaka i vinove loze, niti univerzalnog sredstva za zaštitu bilja (pesticida) protiv svih nametnika. Stoga je najvažnije prvo utvrditi vrstu nametnika koji ugrožava nasad i tek tada izabrati mjere suzbijanja. Zato se i u odgovorima na postavljena pitanja đosta opšimo opisuje izgled šteta i uzročnika.

Na kraju prikaza nametnika, u nekih vrsta voćaka dan je plan (kalendar) najčešće potrebnih tretiranja. Ovaj je plan samo podsjetnik na moguće kemijske mjere koje treba primijeniti samo u slučaju potrebe, tj. jače pojave štetnika ili povoljnih uvjeta za pojavu boiesti. Nikada neće biti potrebne sve, pa niti većinu navedenih mjera provesti u jednoj gođini. Treba istaknuti da osim kemijskih postoje i druge mogućnosti suzbijanja nametnika, o kojima govoršimo u ovoj knjizi koje mogu kemijsko suzbijanje učiniti nepotrebnim.

U planu (kalenđaru) tretiranja dan je i rok tretiranja više orijentacijski i kao podsjetnik, budući da ovisi o lokal- nim uvjetima i klimatskim prilikama koje su različite u pojedinim godinama. Približna faza razvoja voćke u vrijeme tretiranja prikazana je i crtežom. No najbolje je tretiranje vršiti u rokovima koje za neke. nametnike određuju stručne službe ili tražiti savjet stručnjaka za zaštitu bilja, odnosno poljoprivrednih stručnjaka često je najprikladnije tretiranje vršiti u istim rokovima kad ih vrše obližnji suvremeni nasadi što ih vode stručnjaci. Za potpunu kompleksnu zaštitu jabuka i krušaka najčešće je potrebno 8—10 tretiranja protiv bolesti i 3—5 tretiranja protiv štet- nika (tretiranja protiv bolesti i štetnika većinom se kom- biniraju, tako da ukupni broj tretiranja ne prelazi 10—12). Za zaštitu šljive obično su dovoljna 2—3 tretiranja, breskve 2—8, trešnje 1—4, a vinove loze 3—8 tretiranja na godinu.

Spominjući kemijske mjere i sredstva za zaštitu bilja — pesticide, treba odmah raščistiti s nekim pitanjima. Nije moguće proizvesti mnogo kvalitetnog voća bez ikakvih ostataka pesticida na njemu. Bez korištenja pesticida proizvodnja bi voća opadala, a plodovi bi bili maleni, zaraženi bolestima i štetnicima, s manjim sadržajem vitamina i, uopće, slabije kvalitete. No minimalni ostaci pesticida ispod dopuštenih granica uopće ne mogu biti štetni. Cesto se preuveličava otrovnost pesticida: istina je da su neki pesticidi vrlo jaki otrovi (no te upće u ovoj knjizi ne preporučujemo), ali je mnogo više pesticiđa male otrovnosti. Mnogi pesticidi nisu otrovniji od alkohola, gorušice, pa čak i kuhinjske soli. O tom pitanju pišemo opširno u posebnom poglavlju. Ovdje želimo još podvući da je pogrešno mišljenje da je bolje hraniti se „crvljivim“ ili drugim nametnicima zaraženim plodovima, jer je ta zaraza tobože garan- cija da nisu korišteni pesticidi. Takvo zaraženo voće ne samo da je slabije kvalitete već zaraženost nije nikakva garancija da nisu korišteni pesticidi. štaviše, možda je do zaraze došlo zbog nestručne primjene pesticida pa takvi zaraženi plodovi mogu uslijed, npr. prekasnog tretiranja (nepridržavanja propisane karence) imati i kudikamo više ostataka pesticida nego intenzivno ali stručno zaštićivano voće.

Na kraju, želimo podsjetiti na sličnost zaštite bilja, odnosno konkretno zaštite voćaka i vinove loze sa zaštitom zdravlja ljudi, tj. s medicinom. Stoga se u svijetu zaštita bilja naziva i fitomedicinom, stručnjaci za zaštitu bilja biljni liječnici (npr. na njemačkom jeziku Pflanzenarzt), stanice za zaštitu bilja fitosanitetske stanice, a znanost o sredstvima za zaštitu bilja fitofarmacijom (phyton — grčki znači biljka). Svaka je biljka živi organizam, a svaku biljnu vrstu napada veliki broj nametnika — uzročnika bolesti i štetnika. Neki od njih napadaju više vrsta biljaka, no mnogi su specifični za pojedine biljke. Pravilno određivanje — dijagnoza — nametnika, te upoznavanje njihova života, osnova su njihova uspješnog suzbijanja. Ovom smo knjigom željeli pomoći našim voćarima i vinogradarima u složenom i odgovornom zadatku zaštite njihovih voćaka i vinove loze od nametnika na način kojim će smanjiti ili otkloniti štete od nametnika uz što manju opasnost od trovanja Ijudi i životinja, te što manje onečišćenja čovjekove okoline pesticidima. Ako smo u tome uspjeli, a činjenica da je ovo već IV izdanje u zadnjih osam godina na to ukazuje, smatrat ćemo svrhu ovoga našeg truda ispunjenom.

Prof. dr inž. Josip Kišpatić
Prof. dr inž. Milan Maceljski

Sadržaj

Predgovor

Uvod

Bolesti
Štetnici
Suzbijanje

Jabuka i kruška

Ključ za određivanje bolesti
Ključ za određivanje štetnika
Bolesti
Stetnici
Plan (kalendar) tretiranja
Dunja
Ključ za određivanje bolesti
Ključ za određivanje štetnika
Bolesti
Štetnici
Plan (kalendar) tretiranja

Šljiva

Ključ za određivanje bolesti
Ključ za određivanje štetnika
Bolesti
Štetnici
Plan (kalendar) tretiranja

Trešnja i višnja

Ključ za određivanje bolesti
Ključ za određivanje štetnika
Bolesti
Štetnici
Plan (kalendar) tretiranja

Breskva

Ključ za određivanje bolesti
Kljuć za ođređivanje štetnika
Bolesti
Štetnici
Plan (kalendar) tretiranja

Kajsija

Ključ za određivanje bolesti
Ključ za određivanje štetnika
Bolesti
Štetnici
Plan (kalendar) tretiranja

Maslina

Ključ za određivanje štetnika
Štetnici

Smokva

Ključ za ođređivanje štetnika
Štetnici

Agrumi

Ključ za određivanje štetnika
Štetnici

Orah

KljuČ za određivanje štetnika
Štetnici

Lijeska

Ključ za određivanje štetnika
Štetnici

Jagoda

Ključ za određivanje bolesti
Ključ za određivanje štetnika
Bolesti
Štetnici

Malina

Ključ za određivanje bolesti
Ključ za određivanje štetnika
Bolesti
Stetnici

Ribiz i ogrozd

Ključ za određivanje bolesti
Ključ za određivanje štetnika
Bolesti
Štetnici

Vinova Ioza

Ključ za određivanje bolesti
Ključ za određivanje štetnika
Bolesti
Štetnici
Plan (kalendar) tretiranja

Suzbijanje bolesti, štetnika i korova

Agrotehničke mjere
Biološke mjere
Kemijske mjere
Metode i aparati za primjenu pesticida
Uslužna provedba tretiranja
Oblik (formulacija) i nabava pesticida
Otrovnost pesticida za čovjeka
Ostaci (rezidui) pesticida na voću
Otrovnost za životinje i biljke
Mjere opreza pri primjeni pesticida
Priprema sredstva
Miješanje pesticida
Utrošak tekućine pri prskanju

Pregled sredstava za zaštitu bilja

Fungicidi
Insekticidi
Akaricidi
Rodenticidi
Limacidi
Feromoni
Herbicidi

Indeks I

Bolesti voćaka i vinove loze (naši nazivi)
Štetnici voćaka i vinove loze (naši nazivi)
Bolesti voćaka i vinove loze (latinska imena)
Štetnici voćaka i vinove loze (latinska imena)

Indeks II

Aktivne tvari pesticida

Indeks III

Preparati i proizvođači

Uvod

Voćke i vinovu lozu, kao i sve drugo bilje, napadaju i oštećuju brojni nametnici. Oni se mogu podijeliti u bolesti koje uzrokuju uzročnici biljnog podrijetla, štetnike, u koje se ubrajaju razne životinje, te korove. Štetnici imaju drukčiji način života, druge uvjete razvoja i način suzbijanja od uzročnika bolesti, pa se u ovoj knjizi zahvaćaju odvojeno. O korovima se posebno ne piše, već se u posljednjem poglavlju o kemijskom suzbijanju na kraju knjige nalazi opširan prikaz njihova suzbijanja herbicidima.

Bolesti

Bolesti biljaka uzrokuju najčešće gljive, a manji broj bolesti bakterije. Bolesti uzrokovane gljivama zovemo mikoze, a one uzrokovane bakterijama bakterioze. Posebna su grupa bolesti uzrokovane virusima, a zovemo ih viroze.

Parazitske gljive (a to vrijedi i za bakterije) žive u ili na organima biljaka, uzimajući napadnutoj i oboljeloj biljci hranu i razarajući tkivo pojedinih organa napadnute biljke. Dapače, napadnuti organi mogu i potpuno propasti. Kao posljedica procesa bolesti, na napadnutim organima biljke javljaju se određeni znaci (simptomi) bolesti, koji su često za pojedinu bolest toliko karakteristični da je po njima prepoznajemo. Za praktičara je važno poznavanje tih simptoma, da može odrediti o kojoj se bolesti radi i poduzeti mjere obrane. Potrebno je istaknuti da u nekim slučajevima nije lako odrediti uzrok bolesti, jer istim ili vrlo sličnim simptomima mogu biti različiti uzroci. U takvim je slučajevima potrebno potražiti savjet stručnjaka fitopatologa.

S obzirom na to da većinu vrlo štetnih bolesti uzrokuju gljive, potrebno je iznijeti glavne karakteristike gljiva. Za sve je gljive osnovno da ne mogu same stvarati hranu (asimilirati), nego da žive na račun gotove hrane. Većina su gljiva saprofiti, tj. one se hrane mrtvom hranom. Međutim, jedan manji dio gljiva živi parazitski, što znači da napada biljke, odnosno njihove organe, razara ih i oštećuje, pa je takva biljka zaražena i bolesna. Tijelo gljiva sastoji se iz tankih, vrlo finih cjevčica koje zovemo hife. U parazitskih gljiva koje su ektoparaziti (npr. pepelnica jabuke) te se hife, spletene međusobno (takav se splet zove micelij), nalaze na površini napadnutog organa. To se i vidi na površini kao bijelo-pepeljasta prevlaka. Međutim, većina parazitskih gljiva su endoparaziti, što znači da im se hife, odnosno micelij nalaze u unutrašnjosti napadnutih dijelova (organa) biljke. Tu se hife šire između stanica ili zalaze u stanice, i, uzimajući im hranu, oštećuju ih i razaraju, pa je tako biljka oštećena, npr. bobe se grožđa osuše ako ih je napala peronospora. Te se hife u ili između stanica biljke vide samo pod mikroskopom. One često imaju posebne sisaljke (haustoriji) kojima crpu hranu iz stanica.

Gljive se općenito razmnažaju i šire sporama. To su vrlo sitne »sjemenke« ili »truske«, kojih se oblik također vidi samo pod mikroskopom. Kada se nakupe u većoj količini, u različitim se oblicima vide prevlake ili nakupine spora. Npr., u peronospore vinove loze te se nakupine spora vide kao bijele prevlake, uglavnom na donjoj strani lišća ili na bobicama (tabla XV). Spore, nošene vjetrom ili kišom, dospijevaju na površinu organa biljke i u kapi vode (od kiše, rose) klijaju, pa se razvije sitna cjevčica (tzv. klična cijev). Ona raste i onda prodire ili putem puči (prirodni otvori na organima biljaka) ili putem rana, a nekada i direktno probijanjem pokožice koja pokriva organe biljke u unutrašnjost biljke i onda se u zaraženom dijelu organa biljke počnu širiti hife, koje potpuno isprepletu i obuhvate stanice.

Pepelnica-ektoparazit. Na površini biljke micelij, konidiofori i konidije
Izostavljeno iz prikaza

U tom su pogledu izuzetak pepelnice: njihove spore klijaju i bez prisutnosti kapi vode, dovoljno je da je zrak vlažan. Isto tako u njih klična cijevi ne prodire u organ biljke, nego se i splet hifa, micelij, razvije na površini (ektoparazit), sl. str. 17.

Nakon što je proklijala spora ostvarila zarazu, tj. uspostavila hifama kontakt sa stanicama napadnutog organa biljke (npr. lista), počinje proces bolesti.Hife se sve više šire, oštećuju stanice i nakon određenog vremena javljaju se prvi simptomi. Vrijeme od zaraze do pojave prvih simptoma zove se inkubacija. Nakon inkubacije javljaju se nakupine spora, i to vrijeme od zaraze do pojave spora zove se vrijeme fruktifikacije. U nekih gljiva inkubacija i fruktifikacija jave se gotovo istovremeno, npr. u peronospore vinove loze danas se vide uljane mrlje, a već sutra i bijele prevlake (nakupine spora).

Spore u gljiva nastaju ili spolnim putem (nakon spolne oplodnje) ili nespolno (bez spolne oplodnje). Spore kao proizvod spolne oplodnje u pravilu služe kao organ za prezimljenje, a nespolne spore obično služe širenju gljive u vrijeme vegetacije, dakle one šire bolest (tzv. propagativne spore). Spore se formiraju ili slobodno, kao nakupine na površini napadnutih organa, ili se stvaraju posebna plodišta (apoteciji, periteciji, piknide, acervuli i dr.) u kojima se nalaze spore.

Parazitske gljive prezimljuju na različite načine, npr. kao spolne spore (npr. oospore u peronospore vinove loze) u napadnutim organima ili u tlu, zatim, u obliku nakupina hifa, tzv. sklerociji, napr. siva plijesan u rozgvi vinove loze. Mnoge bolesti prezime u obliku hifa u pupu (pepelnice!).

Na razvoj gljiva, odnosno bolesti koje uzrokuju, utječu mnogi faktori, a najviše temperatura i vlaga. Svaka gljiva ima tzv. optimalnu temperaturu razvoja i tada je inkubacija najkraća (npr. u peronospore vinove loze na optimalnoj temperaturi 20—22° C 4 dana). Vlažnost pogoduje velikoj većini gljiva, jer se tada na organima biljke duže zadržava kap vode (od kiše, rose) pa spora ima dovoljno vremena da proklija i kličnom cijevi prodre u organ biljke. Zato je bolesti više, a i jače napadnu biljke, u vlažnim i kišovitim godinama. To isto vrijedi i za bujne, dobro pognojene nasade, jer su gusti, pa je vlažnost u njima viša, a i zadrži se i za dana u nasadu duže vremena.

Poprijeki presjek lista loze s peronosporom. Konidiofori izbijaju iz puči, nose konidije. Desno gore konidije i zoospore. U tkivu lista — hife
Izostavljeno iz prikaza

Za praktičara je važno znati da do bolesti dolazi klijanjem spore, i to zato što u praksi upotrebom uobičajenih fungicida mi ubijamo samo spore u klijanju i tako sprečavamo da ne dođe do zaraze. To znači da se fungicid mora nalaziti na površini organa biljke prije klijanja spore, odnosno prije zaraze. Dođe li već do prodora gljive u organ biljke, nikakvo prskanje protiv te zaraze više ne pomaže. Ono može samo spriječiti novu zarazu, tj. nakon što po isteku inkubacije gljiva ponovno oblikuje spore. Noviji sistemični fungicidi imaju i kurativno djelovanje.

U bakterioza proces infekcije i bolesti sličan je kao i u mikoza. Sve bakterije, uzročnici biljnih bolesti, prodiru u biljku putem prirodnih otvora na biljci (puči, npr.) ili putem rana. U bakterijskih bolesti biljaka imamo samo slučajeve endoparazita, dakle samo u unutrašnjosti napadnutih biljaka.

Posebna su vrsta bolesti kada uzročnik (i njegovi toksini) začepe žile (provodne elemente), pa biljka ili organ (grana) vene.

Naprotiv, viroze, tj. bolesti uzrokovane virusima, posve su druge naravi. Virusi se prenose ili s pomoću kukaca (i to najviše lisnim ušima) ili dodirom zaražene i zdrave biljke ili, što je važno za voćarstvo i vinogradarstvo, zaraženim plemkama i podlogama te zaraženim izdancima. Stoga je u voćarstvu i vinogradarstvu najvažnije saditi od viroza garantirano zdrave sadnice (vidi str. 62. Biljka, jednom zaražena virozom, u pravilu je neizlječiva i potrebno je izbaciti je iz nasada. Viroze u pravilu ne možemo sprečavati kemijskim preparatima i u tom se razlikuju od mikoza i bakterioza. Uzročnik viroze, virusne čestice, nalaze se u samoj plazmi stanica. U pravilu je zaražen svaki dio biljke. Izuzetno, neke viroze, osobito one vinove loze, prenose i nematode u tlu, sišući korijen zaraženih čokota i prelazeći nakon toga na korijen zdravog čokota.

U novije vrijeme proučena je i nova grupa bolesti: mikoplazmoze. Te su bolesti izdvojene iz viroza, a uzrokoju ih vrlo sitni organizmi, zvani mikroplazme. Za razliku od viroza, mikoplazmoze se mogu kemijski suzbijati (antibioticima).

Štetnici

Štetnici voćaka i vinove loze pripadaju raznim grupama životinja. Najvažniji štetnici spadaju u insekte, zatim grinje, puževe, glodavce, ptice i divljač.

Insekti ili kukci razmnožavaju se najčešće oplodnjom mužjaka i ženke, a rijetko (lisne uši) partenogenetski. Ženke odlažu jaja, rjeđe legu žive mlade. Jaja mogu biti odložena pojedinačno ili u skupinama kao jajna legla. Iz jaja izlaze ličinke koje mogu u pojedinih skupina insekata imati i drugi naziv: gusjenice, pagusjenice, grčice i dr. Naziv crv za ličinke insekata nije ispravan jer su crvi druga grupa životinja, pa stoga populami izraz »crvljivost« (npr. plodova jabuka, trešanja i dr. uzroci.

Razni tipovi ličinka insekata (kukaca): a-kornjaša, b-dvokrilca; c-opnokrilca, die-leptira vanom ličinkama insekata) stavljamo u navodne znakove. Ličinka je stadij razvoja insekata koji raste tako da se više puta presvlači, odnosno odbacuje staru i tijesnu kožu. Ovaj se stadij intenzivno hrani pa u gotovo svih štetnika voćaka i vinove loze nanosi štete. U nekih skupina insekata (lisne i štitaste uši, lisne buhe, stjenice, tripsi) ličinke su slične odraslim insektima u koje se izravno preobrazuju zadnjim presvlačenjem. Naprotiv, u nekih skupina (leptiri, komjaši, opnokrilci i dvokrilci) ličinke nisu slične odraslom obliku pa se u njega preobrazuju preko posebnog stadija — kukuljice. Kukuljica je stadij mirovanja, obično se nalazi na nekom skrovitom mjestu, često upredena u kokon. Odrasli insekti imaju tri para nogu (ličinke mogu biti bez nogu, imati tri ili više pari) i u većine vrsta jedan ili dva para krila. U nekih skupina insekata odrasli oblici ne prave štete (leptiri, opnokrilci — osim osa i stršena, dvokrilci).

Brojnost jedne vrste insekata ovisi o velikom broju činilaca. Najvažniji su toplina (jer toplina tijela pa i sve aktivnosti ovise o toplini okoline), vlaga, raspoloživa hrana, prirodni neprijatelji i drugi. Svaka vrsta štetnih insekata ima mnogo prirodnih neprijatelja. Neki su životinjskog podrijetla: insekti grabežljivci (bubamare, trčci, vašičar i dr.) ili paraziti (ose najeznice, muhe gusjeničarke i dr.), nadalje razne grabežljive grinje, ptice, jež, krtica i dr. Drugi neprijatelji štetnika biljnog su podrijetla. To su gljivice, bakterije i virusi koji izazivaju bolesti insekata.

O ovim i brojnim drugim činiocima ovisi brojnost neke vrste, a time i intenzitet njihova napada na voćke i vinovu lozu. Kako je tih činilaca mnogo, to kada je većina povoljna za neku vrstu, može naglo doći do njena prenamnoženja i vrlo jake pojave. Vrste podložne jačim promjenama u intenzitetu pojave ubrajamo u periodičke štetnike, koji se nekoliko godina ne zapažaju da bi godinu-dvije nanosili goleme štete (npr. gubar). Druge su permanentne vrste, koje se javljaju svake godine u sličnom intenzitetu. Protiv permanentnih štetnika treba se boriti redovito, dok se na periodičke štetnike često, jer ih neko vrijeme nema, zaboravi pa se iznenadno jave i nanesu velike štete.

Izgled najvažnijih redova insekata, u lijevoj koloni prema dolje: skakavac, kornjaš, opnokrilac, leptir, u desnoj koloni: dvokrilac, stjenica, lisna uš, resičar, mrežokrilac
Izostavljeno iz prikaza

Insekte dijelimo u tridesetak skupina nazvanih redovima. U važnije štetnike voćaka i vinove loze ubrajamo siijedeće redove:

Leptiri imaju dva para krila pokrivenih najčešće šarenim Ijuščicama. Ne prave štete. Ima velikih leptira raspona krila desetak cm, ali i vrlo sitnih (npr. neki moljci) raspona nekoliko mm. Ličinke leptira nazivaju se gusjenice. Imaju tri para prsnih i 2—5 pari trbušnih nogu. Hrane se grizenjem te mogu nanijeti velike štete.

Kornjaši imaju očvrsnuto tijelo pokriveno također očvrsnutim prednjim parom krila. Dok lete služe se samo opnenastim stražnjim parom krila, no neke vrste ne mogu letjeti. Hrane se grizenjem kao i njihove ličinke. Ličinke kornjaša imaju mekano tijelo i najčešće tri para nogu, no u nekih porodica (pipe) nemaju noge.

Opnokrilci imaju dva para opnenastih prozirnih krila. Odrasli oblici — osim osa i stršena — u pravilu ne nanose štete. Ženke imaju leglicu kojom mogu odložiti jaje unutar tkiva biljaka. Njihove ličinke prave štete grizenjem. Ličinke osa listarica imaju uz tri para prsnih još i 7 pari trbušnih nogu pa se nazivaju pagusjenicama. Ličinke drugih osa imaju zakržljale trbušne noge.

Dvokrilci imaju jedan par opnenastih krila. Odrasli oblici ne nanose štete. Ličinke nemaju noga, a najčešće su sužena tijela na jednu stranu. One su štetan stadij koji najčešće živi u plodovima kojima se hrani.

Lisne uši, štitaste uši i lisne buhe ubrajaju se u red jednakokrilaca. Lisne uši imaju nježno tijelo dugo do najčešće 3 mm. Hrane se sisanjem sokova. Izmjenjuju se krilate (2 para prozirnih krila) i beskrilne generacije. Često imaju Ijetnog i zimskog domaćina. Većina vrsta izlučuje slatkastu tekućinu nazvanu mednom losom, kojom se hrane mravi i na koju se naseljuju gljive čađavice. Prenose virusne bolesti voćaka. Štitaste uši imaju tijelo pokriveno voštanim navlakama (npr. mediči), ili je na hrptu odebljalo i ispupčeno u štit (šljivina štitasta uš), ili pak imaju na tijeiu posebni plosnati štitić (kalifornijska štitasta uš). U prvoj skupini pokretni su svi stadiji, u drugoj odrasli oblici postaju nepokretni, dok su u trećoj skupini pokretne samo najmlađe ličinke. Hrane se sisanjem sokova. Neke vrste izlučuju mednu rosu. Lisne buhe također su mali insekti koji se hrane sisanjem sokova i izlučuju mednu rosu. Odlikuju se velikim crvenim očima.

Stjenice su većinom plosnati insekti s velikim rilom na trbušnoj strani tijela kojim sišu sokove. Neke vrste izlučuju smrdljivu tekućinu (smrdljivi martin). Imaju dva para krila, od kojih je prvi par u svojoj prvoj trećini kožnat.

Tripsi ili resičari sitni su nježni insekti na čija se dva para krila nalaze duge rese. Hrane se sisanjem sokova.

Grinje imaju dva ili četiri para nogu za razliku od insekata. Dva para nogu imaju grinje šiškarice, a četiri para crveni pauci. Hrane se sisanjem sokova. Vrlo su sitne — ne prelaze 0,5 mm a grinje šiškarice oko 0,1 mm. 2enke odlažu jaja iz kojih izlaze ličinke koje se nakon više presvlačenja pretvaraju u odrasle oblike. I na njihovu brojnost djeluju mnogi faktori navedeni kod insekata.

Puževi imaju mekano tijelo pokriveno sluzi. Štetne vrste spadaju u golaće, tj. one bez ljušture. Izgrizaju lišće i mekane dijelove biljke ostavljajuđi tragove sluzi.

Glodavci, ptice i divljač također oštećuju voćke i vinovu lozu. O tim grupama životinja govori se opširnije u posebnim odgovorima.

Suzbijanje

Brojne mogućnosti zaštite voćaka i vinove loze od bolesti i štetnika navedene su u odgovorima na pojedina pitanja a opširnije obrađene u posebnom poglavlju na kraju ove knjige. Međutim, usprkos nizu nedostataka o kojima se opširno govori u posljednjem i posebnom dijelu ove knjige, ipak kemijska metoda, koja se sastoji u primjeni sredstava za zaštitu bilja (pesticida), zauzima još uvijek vodeće mjesto. U našoj zemlji je krajem g. 1983. imalo dozvolu za primjenu oko 740 različitih sredstava, pa je stoga razumljivo da sva sredstva ne mogu biti navedena baš u svakom odgovoru. No sva sredstva koja dolaze u obzir u zaštiti voćaka i vinove loze navedene su u posebnom pregledu sredstava. Sredstva koja smo navodili i preporučili za suzbijanje pojedinih nametnika nisu navedena po nekom prioritetnom redu, jer bi to bilo nemoguće, budući da svako sredstvo ima određene prednosti i nedostatke koji su u raznim uvjetima sasvim drukčije važnosti. U IV izdanju ove knjige uz preporučene aktivne tvari u zagradi navodimo i imena preparata radi lakšeg snalaženja.

U Indeksu II na kraju knjige navedene su abecednim redom sve u knjizi spomenute aktivne tvari sa svim preparatima na toj osnovi, a u Indeksu III abecednim su redom navedeni svi preparati uz oznaku aktivne tvari koju sadrže. Vjerujemo da će sve to olakšati snalaženje između brojnih pesticida koji se nalaze na našem tržištu.

Pri izboru pesticida potrebno je prvo utvrditi koji se pesticidi između onih koji po svom djelovanju dolaze u obzir mogu nabaviti u trgovačkoj mreži. Zatim se bira, vodeći računa o otrovnosti (što manje otrovan i opasan), karenci (ovisno o udaljenosti roka primjene od berbe), formulaciji (nekad je lakše mjeriti male količine tekućine nego vagati prašiva), mogućnosti miješanja s drugim pesticidima, cijeni itd. 0 svemu tome opširno pišemo u posebnom dijelu na kraju ove knjige. Nije moguće jednim pesticidom rješavati sve probleme, štaviše univerzalni pesticidi nisu niti poželjni jer loše djeluju na prirodnu ravnotežu i mogu čak pogodovati pojavi nekih nametnika, pa je i to jedan od uzroka potrebe za ovako velikim brojem pesticida na našem tržištu. Tome pogoduje i nužnost za češćom promjenom vrste upotrijebljenog pesticida kako bi se izbjegla pojava rezistentnosti (otpomosti) nekog nametnika na taj i srodne pesticide. Zato svake godine u našoj zemlji oko tridesetak novih sredstava za zaštitu bilja dobiva dozvolu, pa će i prilikom izlaska ovog izdanja iz tiska u prometu biti poneko sredstvo koje nije ovdje spomenuto. Stoga ukazujemo na važnost dr se prije upotrebe pesticida pažljivo prouče pisane uput , koje se dobivaju prilikom nabave pesticida, a posebno na nužnost da se u svim nejasnim slučajevima zatraži savjet stručnjaka za zaštitu bilja, odnosno poljoprivrednog stručnjaka.

Primjena pesticida dosta je složena mjera i njen uspjeh ovisi o pravilnosti te primjene. I manje greške u primjeni mogu, osim neuspjeha u suzbijanju, izvrgnuti opasnosti osobu koja pesticid primjenjuje ili druge osobe, kao i korisne životinje, a nepravilnom primjenom pesticida mogu se čak oštetiti tretirane voćke ili vinova loza. Također se nepravilnom primjenom pesticida nepotrebno i u većoj mjeri onečišćuje okolina. Stoga je u posebnom poglavlju o kemijskim mjerama opširnije prikazano sve što je o pravilnoj primjeni pesticida potrebno znati, te preporučujemo pažljivo pročitati i taj dio knjige.

Pitanje 1.

Mogu li se bolesti voćaka i vinove loze spriječiti uzgojnim mjerama?

Odgovor

Da, o ovom je pitanju potrebno raspraviti. Naime, u novije se vrijeme nastoji provoditi tzv. »integralna« zaštita bilja. Cilj i svrha takve zaštite jest da se poduzmu sve mjere — dakle ne samo upotreba pesticida — koje smanjuju i pojavu i intenzitet bolesti (i štetnika).

Nema sumnje da se na pojavu a i intenzitet bolesti može utjecati općim uzgojnim mjerama kao što su gnojidba, obrada tla, način rezidbe, izbor sorti itd. Međutim, valja naglasiti da se tim mjerama ne može postići takva zaštita da se upotreba kemijskih sredstava (pesticida) može potpuno izostaviti. Ali, može se (i znatno) smanjiti broj prskanja, što isto ima veliko značenje. S druge straue, ima još premalo podataka, a koji se u praksi mogu primijeniti, kako i u kojem stupnju te uzgojne mjere utječu na pojavu i intenzitet bolesti. Osim toga, mnoge od tih uzgojnih mjera utječu, s druge strane, pozitivno, a, s druge strane, negativno, tako da su često rezultati različiti. Ipak, u cilju da se smanji broj prskanja, valja ih ukratko prikazati.

To se pitanje, u prvom redu, odnosi na pitanje gnojidbe, osobito dušikom. Poznato je da povišenje gnojidbe dušikom uvjetuje i jači napad nekih bolesti, npr. raka jabuke, fuzikladija, pepelnice, monilije i dr. Voćke i vinova loza, jako i, često, prejako pognojene dušikom bujno rastu, na njima ima stalno masa novih mladih listova koji podliježu napadu bolesti. Stoga valja nastojati da u gnojidbi odaberemo onu količinu gnojiva koja je za rast voćke, odnosno vinove loze u dotičnom tlu potrebna. Nadalje, valja postići da ne dođe do suviška dušika u odnosu prema količini fosfora i kalija, jer su takve biljke osjetljivije na napad bolesti (a općenito je greška praktičara da često gnoje previše, osobito dušikom).

S druge strane, to ne znači da ćemo gnojidbu veoma smanjiti, današnji urodi voća i grožđa/ha t r a ž e dovoljne količine biljnih hraniva. Osim toga, dovoljno hraniva u tlu pospješuje mikrobiološku aktivnost tog tla (tj. intenzivniji život bakterija i gljiva koje rastvaraju u tlu organsku tvar), što pridonosi i plodnosti tla, a i bržem razaranju listova u kojima prezimljuju mnoge bolesti (npr. fuzikladij). Dalje, pojačava se aktivnost glista koje pridonose bržoj razgradnji organskih tvari, dakle i listova u kojima prezimljuju bolesti.

Stoga se s gledišta zaštite voćaka i vinove loze ne može savjetovati malo gnojiti, ali isto nije dobro gnojidbom pretjerati, osobito dušikom. Valja znati da tla raspolažu različitim količinama hraniva i da, prema tomu, nema jedinstvenog recepta koliko i čime valja voćke ili vinovu lozu u jednom nasadu gnojiti.

Fosfor i kalij povećavaju otpornost biljaka prema bolestima, pa im u gnojidbi valja posvetiti punu pažnju.

Pozitivan utjecaj na zdravstvno stanje voćaka imaju sve mjere koje obogaćuju tlo organskom tvari (gnojidba stajskim gnojem, zelena gnojidba, malčiranje i dr.). Voćke i vinova loza u tlu s dovoljno organske tvari posjeduju otpomost na tzv. parazite slabosti.

Rezidba voćaka i vinove loze svakako dovodi do velikih rana, preko kojih mogu u drvo ući gljive — razarači drveta (truleži). Takve veće rane valja premazati aseptičkim voskovima i sredstvima.

Općenito uzevši, pravilan uzgoj voćaka i vinove loze može samo umanjiti intenzitet napada, i to nekih bolesti, ali se u modernom voćarstvu i vinogradarstvu ne može izostaviti i primjena fungicida (pesticida).

Otrovnost pesticida za čovjeka

Svako sredstvo za zaštitu bilja (pesticid) može u većoj ili manjoj mjeri biti otrovno za ljude, domaće životinje, divljač, ptice, ribe i pčele. Kod najotrovnijih sredstava, koja u ovoj knjizi uopće ne preporučujemo, može nekoliko kapljica koje se progutaju ili dođu na kožu prouzročiti smrt čovjeka. No i manje otrovna sredstva mogu izazvati otrovanja, pa i smrt, ako se ne pridržavamo svih propisanih mjera opreza pri njihovoj upotrebi. Dakle, uvijek treba imati na umu da svako sredstvo za zaštitu bilja (poput mnogih lijekova, pa i nekih sredstava za čišćenje u domaćinstvu) može izazvati trovanje ako u organizam (čovjeka, životinja) dođe u većoj količini. Osim kroz usta, sredstva mogu u organizam doći udisanjem kapljica, čestica prašina ili para kroz nos, a mnoga prodiru i kroz neoštećenu kožu pa svaki dodir s njima može biti opasan.

Iz naše prakse poznata su trovanja ljudi koji su neki pesticid zamijenili nekom drugom tvari, pa čak i nekom namirnicom. Do trovanja djece došlo je kada su doprla do nekog pesticida pa ga pojela ili prolila po sebi. Poznati su i slučajevi trovanja djece koja su preskočila ogradu i jela tek tretirano voće. Smrtni su slučajevi zabilježeni i pri nehotičnom prolijevanju sredstva po namirnici, te u osoba koje su primjenjivale neki otrovniji pesticid bez korištenja potrebne opreme za zaštitu pri radu. Osim što u posebnom poglavlju upućujemo na osnovne mjere opreza pri primjeni pesticida, ukazujemo da su u uputama koje se dobivaju uz svaki pesticid navedene i mjere opreza, kojih se pri njegovoj primjeni mora obavezno pridržavati. Zato i u cilju smanjenja opasnosti trovanja (a i pravilne primjene) upozoravamo na nužnost da se upute temeljito pročitaju prije svake upotrebe nekog pesticida.

Posebnim Zakonom o prometu otrova sredstva za zaštitu bilja u nas su svrstana u četiri skupine otrova (tabela 1). U tu tabelu unesena su samo sredstva koja dolaze u obzir za zaštitu voćaka i vinove loze i koja spominjemo u ovoj knjizi. Mi smo spomenuti Zakon, koji navodi samo aktivne tvari, odnosno njihov postotak, dopunili i nazivima preparata. Stoga se iz tabele 1. može vidjeti u koju je grupu svrstano bilo koje sredstvo preporučeno u knjizi, te što znači određena boja etikete i natpisa, odnosno vrsta teksta na ambalaži.

Uobičajeno je kao mjerilo otrovnosti pesticida uzimati srednju letalnu dozu (LD50). To je broj miligrama (mg) pesticida na kilogram (kg) tjelesne težine pokusne životinje (najčešće štakora) potreban da ubije 50% tih životinja. Što je taj broj viši, pesticid je manje otrovan. Prema otrovnosti za štakora sudimo i na otrovnost pesticida za čovjeka i domaće životinje. Najotrovniji su pesticidi čija je LD50 manja od 50, vrlo otrovni oni od 50 do 250, srednje otrovni pesticidi s LD50 između 250 i 1000, a malo otrovni pesticidi s LD50 preko 1000. Osim otrovnosti pri unošenju pesticida kroz usta (oralna LD50), važno je poznavati i otrovnost nekog pesticida pri unošenju preko kože (dermalna ili perkutana LD50) ili kroz nos (inhalacijska LD50). Dapače, treba odmah istaknuti da do trovanja osoba koje primjenjuju pesticid najčešće dolazi preko kože, i to je najčešće put prodora pesticida u organizam. Stoga su posebno opasni pesticidi koji imaju nisku dermalnu srednju letalnu dozu. No i pesticidi koji isparuju, te se u obliku para udišu prilikom pripreme i primjene, mogu biti znatno opasniji od ostalih pesticida.

Treba razlikovati pojam otrovnosti od pojma opasnosti. Dok otrovnost nekog pesticida ukazuje na njegovo svojstvo da izazove fiziološke poremetnje u organizmu (otrovanje, smrt), dotle opasnost obuhvaća još i vjerojatnost da će do toga doći. Tako opasnost pri primjeni dvaju jednako otrovnih sredstava nije ista ako jedan od njih ima jače izraženu sposobnost prodiranja kroz neoštećenu kožu ili veću sposobnost isparavanja.

No i otrovnost i opasnost nekog pesticida mnogo ovisi i o uvjetima njihove primjene. Primjena pesticida opasnija je u zatvorenoj prostoriji, u gustom i slabo prozračnom nasadu, pri primjeni u. sitnijim nego u krupnijim kapljicama, pri zaprašivanju nego pri prskanju, pri radu na višoj temperaturi itd. Kudikamo je većoj opasnosti izvrgnut pojedinac koji dulje vrijeme (u velikom objektu, pri uslužnoj provedbi) primjenjuje neki pesticid od onog koji tim sredstvom tretira nekoliko voćaka ili mali vinograd.

Tabela 1. – Svrstavanje sredstava za zaštitu bilja u četiri skupine po otrovnosti i opasnosti

Naziv	Skupine
tvari	I	II III
Alfametrin (i)		(Fastac 10%.)
Aluminijev efosit (b)		(Mikal)
Amitraz (a)	(Mitac 20)	–
Amidition (i)	(Thiocron 30)
Amitrol (h)		(Ustinex spe- zial, Simatrol S-50, Zoramat 40 EP)
Atrazin (h)		(Atrapin, Rada- zin WP 50, Ge- saprim 50, At- razin S-80 itd.)
Alaklor (h)		(Lasso itd)
Bakreni hidroksid, oksiklorid i sulfat (f)		(modra galica, bakreni kreč, Cuprablau, Ti- ozin A, Cibak itd.)
Benomil (f)		(Benlate, Fun-gochrom Benomil 50)
Biloksazol (f)		(Baycor)
Binapa- knil (f, a)		(Acricid25, Binapakril 25)
Bromo- fos (i)		(Nexion EC40)
Bromofos- -etil (i)		(Nexagan EC 40)
Brompro- pilat (a)			(Neoron 500)
Bupiri- mat (f)		(Nimrod)
Ciheksa- tin (a)		(Plictran 25 W Acarstin, Akareks 50)
Cimoksalin(f)		(Curzate, Cimo- fol, Cimozin i dr.)
Cinkfos- (Oink- fid (r) fosfid)		(Cinkfosfid-mamac)
Ciperme- trin (i)
Dalapon (h)		(Ripcord 20%, Sherpa 20,
Cimbuch-10)		(Dikopan, Fy- dulan G)
Dekametrin (i)		(Decis EC-25)
Demeton-metil (i)	(Metasystox)
Dialifos (i)	(Torak EC-24)
Diazinon (i)	(Basudin 40	(Pinazon WP
–	Diazol	20, Diazinon-
–	EC-60)	-ulje 20, Basu- din 20, Oleodia- zinon, Diazinon P-2)
Diciklidin (f)		Sumilex
Difenamid (h)		(Dymid, Difenamid)
Difluron (i)		(Dimilin)
Diklo-		(Casoron G i benil (h) dr.)
Diklofluanid (f)		(Euparen)
Diklorvos (i)-	na otvorenom (Nogos 50 EC, Ko- fumin 50 EC, Difos i dr.)
Dikofol (a)		(Dikofol E)
Dimetoat (i)		(Rogor 40, Sistemin, Fosfamid)
Dinobuton (a, f)			(Acrex EC-30)
Dinokap (f)		(Karathane EC 50, Karathane FN-57, Kara- thane WP)
Dinoseb	(Gebutox (DNBP) (i)	Morozin)
Dioksakarb (d)		(Elocron 50)
Ditalimfos (f)		(Plondrel)
Ditianon (f)	(Delan)	–
Diuron (h)		(Ustinex spezial)
DNOC (i)	(Kreozan- -pasta, Ru- mesan-ulje, Žuto ulje E-5)	–
Dodin (f)		(Melprex, Dodin S-65)
Endosul-	(Thiodan E-35, fan (i)	Tiocid E-35)
Etrimfos (i)		(Ekamet)
Fenani-mol (f)		(Rubigan)
Etikonazol (f)		(Sonax)
Fenbutatin-	(Torqueoksid (a)	WP-50)
Fenitro	(Folithion, (Akotdon P-5,tion (i)	–
Fenitrotion	WP 30, Sumition S-40 i E-5	Galation P-5 Ksilogal)
Fenitrotion 50 EC, Metation E-50)
Fention (i)	(Lebaycid)	–
Fenvalerat	(Sumicidin (i)	EC-20, Sumicombi 30)
Fentoat (i)		(Cidial 50)	(Olivin-ulje E-5)
Flucitrinat		(Cybolt 100 E)
Folpet (f)		(Orthophaltan, Folpet 50, Vitisan S-50 itd)
Formotion (i)	(Anthio 33)
Fosforo-vodik	(Arrex-patrona)
Fosalon (i)		(Zolone liq., Zolone PM, Zolone P-4)
Fosmet (i)		(Imidan, Imidan P-3 Zlatica- fosgalidan)
Glikofen (f)		(Rovral)
Glifosat (h)		(Roundup, Cidokor, Herbatof
Hepteno- fos (i)	(Hosta-quiekEC-50)
Hinome- tionat (f)		(Morestan)
Kaptafol, (f)		(Mycodifol itd.)
Kaptan (f)		(Orthocid 50, Venturin 50, Captan 50, Orthocide 83, M-Special i dr
Karbaril (i)		(Sevin 50, Karbaril 50 Sevin P-5, Karbaril P-5)
Karben- dazim (f)		(Derosal WP 60)
Klorfaci- non (r)	(Faciron uljni konc., Faciron vodotopljivi konc.)	(Grains Quick, Faciron-mamac)	Faciron forte M, Ratoxmamac)
Klorok- suron (h)		(Tenoran 50)
Klorfenson + klorfenetol (a)		(Atran S-50)
Klorpro- pilat (a)		(Rospin 25)
Klorpiri- fos (i)		(Dursban 48 E Reldan)
Kvinal- fos (i)		(Ekalux 25)
Lenacil (h)		(Venzar-Lenacil)
Lindan (i) Malation (i)	(Gamacid T-50)	(Lindan EA-10, Bilan E-3, Gamacid sol 20% Lindan S-25, itd.)
Malation		(Etiol, Rado- tion E-50, Ma- lation E-50, Etiol-prah 25, P-5) Radotion P-5)
Manko- zeb (f)		(Dithane M-45, Dithane plavi, Dithane M-70 i dr.)
MCPA (h)	(Ustinex speztial)
Metalaksil (f)		(Ridomil plus, Ridomil Z i dr.)
Metal- dehid (1)		(Polžopin, Pu- žomor, Limax)
Metio-karb (1)		(Mesurol)
Metiram (f)		(Polyram Combi)
Metiram-metil (f)		(Basfungin)
Monoli-nuron (h)		(Aresin)
Naled (i)		(Orthodibrom E 8)
Nitrotal (f)		(Kumulan, Pallimal)
Ometoat (i)	(Folimat 50)
Parakvat (h)	(Gramoxone Galokson)
Permetrin(i)		(T alcord)
Pirazofos (f)		(Afugan)
Pirimifos-metil (i)		u zatvorenom	u otvorenom (Actellic 50)
Pirimikarb (i)	(Pirimor)
Propargit (a)		(Omite 57 E)
Propineb (f)		(Antracol, Propineb 70 i dr.)
Propoksur (i)	(Unden 50%)
Simazin (h)		(Simapin 50, Radokor)
Piridafention (i)		(Ofunaok 40)
Tetradi- fon (a)		(Pinofon, Tedion)
Tetraklor- vinfos (i)		(Gardona)
Tetrasul (a)		(Animert V-101)
Tiofanat-metil (f)		(Enovit M)
Tiometon (i)		(Ekatin)
Triklor-fon (i)	(Radofon SL-80 Dipterex 80% Župireks SL-80 Danex 80)	(Dipterex SL 50, Pinofos, Triklorfon SL-50 Dipterex 5, Radofon P-5)
Tiram (TMTD) (f)		(Radotiram Temetid S-80 TMTD Župa 80)
Toksafen (i)	(Toksafen Župa)
Vinklozolin (f)		(Ronilan)
Triazofos (i)		(Hostathion)
Triforin (f)		(Saprol)
Vamidotion (i)		(Kilval)
Triadimefon (f)		(Bayleton WP-5)
Zineb (f)		(Zineb S-65, Cineb S-65, Radocineb, itd.)
Ziram (f)		(Radociram, Ciram S-75)

*U tabelu su unijeta samo sredstva spomenuta u ovoj knjizi. Uz aktivnu tvar u zagradi je navedeno da li spada u f = fungioide, i = insekticide, a = akarioide, r = rodenticide, l = limacide ili h = herbicide. Uz oznaku skupine u koju je aktivna stvar svrstana, u zagradi su navedeni nazivi preparata. Prema Zakonu o prometu otrova (Sl. list SFRJ 43/1982).

• Skupina — I najotrovnija sredstva, koja mogu nabavljati samo organizacije udruženog rada uz posebnu potvrdu. Na ambalaži natpisi moraju biti bijele boje na crnoj podlozi, uz natpis »OTROV« i mrtvačku glavu.
• Skupina — II vrlo otrovna sredstva koja se nabavljaju uz evidenciju kupaca. Na ambalaži su natpisi označeni crvenom bojom na bijeloj podlozi, uz natpis »OTROV« i mrtvačku glavu.
• Skupina — III srednje otrovna sredstva koja imaju na ambalaži natpise crnom bojom na žutoj podlozi uz natpis »OTROV«.
• Skupina — IV malo otrovna sredstva koja imaju na ambalaži natpise plavom bojom na bijeloj podlozi uz natpis »OPREZ«.

Ostaci (rezidui) pesticida na voću

Osim opasnosti koja prijeti osobama što rukuju pesticidom, postoji i opasnost od trovanja ljudi i životinja hranom onečišćenom velikim količinama ostataka (rezidua) pesticida. Svaki pesticid ostaje neko vrijeme na biljkama, pa tako i na voću. Brzina njegove razgradnje ovisi o svojstvima tog pesticida, zatim o klimatskim prilikama, svojstvima tretirane biljke i dr. No poznata je brzina razgradnje svih pesticida koji se u nas koriste u našim uvjetima, pa je za svaki od njih propisan najkraći rok koji mora proći od zadnje primjene do berbe. Ovaj se rok zove karenca i označen je na ambalaži ili u uputama koje se dobivaju uz pesticid. Karence se obavezno treba pridržavati jer ona osigurava da, nakon što protekne propisano vrijeme, na plodovima nema više ne samo škodljivih već niti nedopuštenih ostataka pesticida. Drugim riječima, ako danas prskamo a sutra ili prekosutra beremo i jedemo, možemo se otrovati, no ako je za neko sredstvo propisana karenca 7 dana, pa osmi dan nakon tretiranja beremo plodove, možemo biti sigurni da se na njima ne nalaze nedopušteni ostaci. Stoga, ako trebamo sredstvo primjenjivati blizu roka berbe, biramo sredstva s kratkom karencom, a ako rok berbe nije biizu, dolaze u obzir i ostala sredstva (najčešće karence su između 7 i 21 dan, no ima i do 60 dana). U tabeli 2. prikazane su danas važeće karence u našoj zemlji. Kako se karence češće mijenjaju, to ponovno ukazujemo na nužnost pridržavanja karence navedene u uputama, koje moraju odgovarati najnovijem propisu.

Tabela 2. – Karence za voćke i vinovu lozu propisane u Jugoslaviji

Naziv aktivne tvari	Karenca u danima	Naziv aktivne tvari	Karenca u danima
Alfametrin	14	Ciheksatin	28
Alum. afosit	56	Cimoksalin	14
Amidition	28	Cipermetrin	14, za
Bakarni fung.	14 dana stolne		grožđe 28
–	28 vinske sorte grožđa	Dekametrdn	7 jabučasto, 28 grožđe, 14 ostalo voće 28
Benomil	14 jezgričavo	–	–
–	21 koštičavo voće i stolne sorte grožđa	–	–
–	–	Demetonmetil	–
–	–	Dialifos	35, za
–	42 vinske sorte	–	grožđe 63
Biloksazol	28	Diazinon	14
Binapakril	21	Diciklidin	28
Bromofosetil	14 za jagodičasto,	Diflubenzuron	28
–	–	Diklofluanid	28, jagode 14
–	28 za ostalo voće	Diklorvos	7
–	–	Dikofol	14
Bromofosmetil	7	Dimetoat	21
Brompropilat	21	Dinobuton	35
Bupirimat	28	Dinokap	21
Dio-ksakarb	21	Malation	21
Ditalimfos	28	Mankozeb	14, vinske sorte grožđa 42
Ditianon	21, vinske sorte grožđa 28	–	–
–	–	Metalaksil	21
Dodin	14	Metiram	21, vinske sorte grožđa 42
Endosulfan	28—35	–	–
Etikonazol	7 jezgričavo, 14	–	–
–	Koštičavo voće	Metirammetil	14, vinske sorte grožđa 42
Etrimfos	14	–	–
Fenarimol	21	Naled	7
Fenbutatinoksid 21	Nitrotal	14	–
Fenitrottion	14	Ometoat	21
Fention	28	Permetrin	14, za
Fentoat	28	–	grožđe 28
Fenvalerat	7 jabučasto	Pirazofos	28
–	14 ostalo voće	Piridafention	42
–	28 grožđe	Pirimifosmetil	7, maslina 14
Flucitrinat	35	Pirimikarb	14
Folpet	14, vinske	Propargit	21
–	Sorte grožđe 42	Propineb	14, vinske sorte grožđa 42
Formotion	21	–	–
Fosalon	14	Propoksur	14
Fosmet	42	Sumporni fung.	42
Glikofen	21	Tetradifon	14
Heptenofos	7	T etraklorvinf os	21
Hinometionat	14	Tetrasul	21
Karbendazim	14, vinske sorte
grožđa 42	Tiofanatmetil	14, vinske sorte
grožđa 42
Kaptan	7, vinske sorte grožđa 28	Tiometon Tiram	28, 14
–	–	Toksafen	30
Kaptafol	7, vinske sorte grožđa 42	Triadimefon T riazofos	21, 28
Triforin	14, grožđe 35
Karbaril	7, grožđe 14	Triklorfon	14, maslina 28
Klorfenson +	–	Vamidotion	42
klorfenetol	42	Vinklozolin	21, jagode 14
Klorftalonitril	21	Zineb	14, vinske sorte grožđa 42
Klorpirifos	21	–	–
Klorpropilat	14	–	–
Kvinalfos	21	Ziram	14, vinske sorte grožđa 42
Ldindan	42	–	–

(karenca je najkraći rok koji mora proći između primjene pesticida i berbe, odnosno konzumacije)

Neki fungicidi ometaju vrenje mošta, pa za ta sredstva postoje osobito duge karence za primjenu na vinskim sortama vinove loze, odnosno uopće se ne preporučuje njihova primjena za zadnja tretiranja. Takva sredstva, s dugom karencom za vinske sorte grožđa (28—56 dana), između ostalih, jesu: kaptan, kaptafol, metilmetiram, benomil, diklofluanid, mankozeb, zineb, ziram, tiram i dr. To znatno otežava uspješno suzbijanje nekih bolesti na grožđu jer moramo rano prestati s tretiranjem.

Prilikom tretiranja jedne voćke uvijek nešto sredstva dođe i na susjedne. Stoga treba voditi računa o karenci i u odnosu na susjedna stabla. Drugim riječima, ne smije se tretirati jabuka uz trešnju čiji su plodovi zreii ili kasnozrela sorta breskve uz stablo ranozrele u vrijeme zriobe ove posljednje. Zato ne valja podizati nasad u kojem su izmiješane vrste i sorte voćaka raznih rokova zriobe. Jednako tako se u voćnjaku u kojem se želi provoditi iole intenzivnija zaštita ne mogu kao potkulture uzgajati jagode, povrće, niti stočna hrana.

Kako se mnogo piše i govori o opasnostima koje prijete od ostataka pesticida na plodovima voća, još ćemo se malo zadržati na objašnjavanju tog pitanja.

Ako su voćke i vinova loza tretirane pesticidimia u skladu s uputama što se dobivaju uz svaki pesticid, odnosno u skladu s uputama stručne literature ili poljoprivrednih stručnjaka, nema nikakvih opasnosti od ishrane voćem s tih nasada. Pri tom se naročito podrazumijeva pridržavanje propisane koncentracije, odnosno doze sredstva, broja tretiranja i pogotovu karence. Kao što smo ranije istaknuli, svi su pesticidi manje ili više otrovni, ali njihovi ostaci na plodovima mogu biti opasni samo ako prijeđu određenu granicu. Otrovnost svih otrovnih tvari, pa tako i pesticida, ovisi o njihovoj količini. I kuhinjska sol, gorušica ili alkohol otrovni su ako njihova količina prijeđe određenu mjeru.

Liječnici Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) nakon dugogodišnjih ispitivanja odredili su koliko čovjek može svakog dana uzimati u hrani nekog pesticida bez ikakvih posljedica. Te su količine za svaki slučaj još smanjene najčešće 100 puta, te propisanim postupkom određene najveće dopuštene količine pesticida koje se u času stavljanja u promet smiju nalaziti u ili na voću. Te se količine nazivaju i tolerance, a izražene su u ppm (pars per milion — dijelova na milijun dijelova — mg na kg ili g na tonu). Dakle, upravo radi navedenog postupka tolerance ili najveće dopuštene količine pesticida znatno su manje od škodljivih količina, pa predstavljaju samo administrativnu granicu, a ne neku granicu između škodljivih i neškodljivih količina. Stoga i visina tolerance ne ovisi samo o otrovnosti pesticida, te niska toleranca ne mora značiti otrovniji pesticid i obrnuto. Voće bez ikakvih ostataka pesticida (današnja analitička kemija može dokazati izvanredno male količine) gotovo je nemoguće proizvesti već i zato što se neznatne količine pesticida nalaze u zraku, kišnici i tlu.

Treba podsjetiti da bi bez primjene pesticida proizvodnja voća postajala sve manja, a plodovi bi bili mali, oštećeni i lošije kvalitete. Npr. »crvljivi« plodovi jabuka imaju manje vitamina C, a pri njihovu čuvanju brzo se smanjuje sadržaj šećera i kiselina u njima i time opada kvaliteta. Danas je općenito usvojeno mišljenje da je bolje proizvoditi i hraniti se zdravim voćem proizvedenim uz pomoć primjene pesticida, koje sadrži dopuštene neškodljive ostatke pesticida, nego proizvoditi i trošiti sve manje i manje voća, i to lošije kvalitete.

Uostalom, zašto se više plašiti neznatnih i provjereno neškodljivih ostataka pesticida na voću, bez kojih bi proizvodnja voća u većem opsegu bila potpuno nemoguća, nego najraznovrsnijih i brojnih dodataka različitim namirnicama, kojih je svrha poboljšanje njihova izgleda ili konzerviranje. No niti u kojem slučaju ne smije se tolerirati, dopuštati prodaja i konzumiranje voća koje sadrži nedozvoljene količine pesticida, te bi u pravcu unapređenja i kontrole stručne i pravilne primjene pesticida trebalo usmjeriti nastojanja javnosti i zajednice.

Pregled sredstava za zaštitu bilja (pesticidi)

Fungicidi

Da bismo fungicide u zaštiti bilja pravilno koristili, potrebno je, u prvom redu, znati način njihova toksičnog djelovanja na gljive, uzročnike bolesti.

Fungicid je onaj kemijski spoj koji u određenoj koncentraciji ima toksično (otrovno) djelovanje na određenu gljivu. U slučaju gljive uzročnika bolesti to se otrovno djelovanje odnosi na parazitsku gljivu. Istovremeno, s druge strane, taj kemijski spoj — fungicid mora imati svojstvo da u toj koncentraciji (u kojoj »ubija« gljivu) ne oštećuje kulturnu biljku koju smo prskanjem zaštitili. Za praksu je bolji onaj fungicid kod kojega je ona koncentracija koja »ubija« gljivu kudikamo niža od one koncentracije koja je štetna (fitotoksična) za kulturnu biljku. Naime, takvim fungicidima u praksi ne može doći do pogreške, tj. pojave oštećenja biljke, ako i pogriješimo pa odmjerimo i nešto višu koncentraciju od potrebne, odnosno propisane. Da u praksi ne dođe do oštećenja (paleža, otpadanja listova i plodova), moramo se uvijek držati za svaku voćku propisane koncentracije koja je navedena u uputi za svaki preparat. Te su koncentracije često različite za pojedine preparate, iako sadrže istu aktivnu tvar, tj. određeni kemijski spoj — fungicid. Dapače, u nekih vrsta voćaka moramo paziti na koncentraciju i za pojedine sorte, koje su, za razliku od drugih sorti iste vrste voćke, osjetljivije. Ima slučajeva da se nekim fungicidom ne može prslcati samo pojedina sorta neke vrste voćke jer je izrazito osjetljiva na dotični fungicid.

Krivo je mišljenje praktičara da će postići bolju zaštitu ako uzmu, da budu »sigurniji«, jače koncentracije od propisanih. Fungicidno djelovanje tih viših koncentracija ne mora biti bolje, a često će izazvati paleže i slična oštećenja na listovima i plodovima. Prije izvođenja prskanja valja uputu proizvođača pažljivo pročitati i držati se one koncentracije koja je za dotičnu vrstu voćke propisana, a to vrijedi i za vinovu lozu. Te su koncentracije dane na osnovi temeljitih ispitivanja stručnih službi za zaštitu bilja, pa su, prema tome, pouzdane.

Za razumijevanje načina djelovanja fungicida valja znati da se u većine gljiva, uzročnika bolesti, njihovo vegetativno tijelo (hife, odnosno micelij, vidi str. 15) nalazi u unutrašnjosti napadnutih organa. To su tzv. endoparaziti. Takve gljive izbijaju i na površinu napadnutih organa, ali samo svojim reproduktivnim (rasplodnim) organima, odnosno sporama (spolnim i nespolnim). Tako, npr., ona bijela prevlaka kod peronospore vinove loze predstavlja samo nakupinu nosioca (konidiofora) koji nose mnogobrojne spore (konidije), a tijelo gljive (hife, odnosno micelij) nalazi se u listu ili bobi između stanica.

Izuzetak su pepelnice (npr. pepelnica ili oidium vin. loze). Kod njih je i vegetativno tijelo (dakle hife, odnosno micelij) na površini napadnutih organa, zajedno s nosiocima spora (konidiofori) i samim sporama (konidijama). Takve parazitske gljive zovemo ektoparaziti. O tom je već bilo govora u uvodnom dijelu (str. 15).

Velika većina fungicida koje još i danas u praksi upotrebljavamo (npr. bordoška juha, tvornički bakreni preparati, većina organskih fungicida) kada ih prskanjem stavimo (deponiramo) na površinu organa biljaka, ostaju na toj površini, a uopće ne prodiru u unutrašnjost biljke. Prema tomu, oni ne mogu djelovati na vegetativno tijelo gljive (hife) u napadnutim organima biljke, jer je naslaga fungicida na površini, a hife u unutrašnjosti napadnutog organa. Ti fungicidi mogu samo spriječiti ostvarenje zaraze, i to na slijedeći način: Na organ (list, boba, plod) padne kap vode kiše ili rose. Ispod te kapi nalazi se zasušena naslaga fungicida, koju smo ranije prskanjem nanijeli (deponirali) na taj organ. Fungicid se postupno »otapa« i u aktivnom (»otrovnom«) stanju prelazi (difundira) u kap i tako je zatruje. Ako u tu kap dospije spora gljive, to onda samu sporu ili nju u fazi klijanja »otruje« taj otrov (fungicid) u kapi, ubije i tako ne dođe do zaraze. To zovemo protektivno (zaštićujuće) djelovanje (ili preventivno). Prema tomu, naslaga se takvih protektivnih fungicida mora na organima biljke nalaziti već prije, tj. ranije da se spriječi zaraza »ubijanjem« same spore u kapi vode. Poprskamo li prekasno, tj. kada je do zaraze već došlo, pa je gljiva (hifama) već zašla u list ili plod, nikakvo prskanje protiv te zaraze više ne pomaže. Mi tim prskanjem možemo samo spriječiti novu zarazu nakon što gljiva ponovno fruktificira (tj. izbaci spore). Npr., ako se na listovima vinove loze već pojave žute pjege (znak da je u listovima peronospora), nikakvo prskanje protiv te zaraze više ne pomaže, dapače, gljiva će bez poteškoća izbaciti na površinu lista bijelu prevlaku, tj. spore, samo će tada fungicid te nove spore uništavati kada padnu u kap vode iznad zasušene mrlje fungicida, što znači da će spriječiti novu zarazu. Prema tomu, da takvim fungicidima postignemo uspjeh, mi moramo poznavati biologiju gljive i prskati pravovremeno, tj. prije nastupa zaraze.

Nešto je lakše s pepelnicama, koje se, kao ektoparaziti. nalaze na površini napadnutih organa. Protiv njih možemo odgovarajućim fungicidom (močivim sumporom, npr.) djelovati i protektivno (tj. sprečavati zaraze), ali i uništiti već postojeću zarazu, tj. »izlijeoiti« biljku, odnosno postići kurativno djelovanje. Razlog je tom što je i vegetativno tijelo gljive (hife odn. micelij) dostupno fungicidu.

Idealno bi bilo kada bismo imali za sve biljne bolesti na raspolaganju sistemične fungicide (a o tom vidi str. 464), jer oni mogu »liječiti« i onu bolest čije se vegetativno tijelo (hife) nalazi u unutrašnjosti biljke jer ti sistemični fungicidi imaju svojstvo da prodiru u organe biljaka. S druge strane, i ti sistemični fungicidi imaju neka loša svojstva (vidi str. 464).

Protektivne ili preventivne fungicide, dakle one koji samo sprečavaju ostvarenje zaraze (infekcije), i to ubijanjem same spore prije nego što nakon klijanja izvrši zarazu, dijelimo na:

1. anorganske, i
2. organske fungicide.

Treća su grupa sistemični fungicidi, koji su također organski spojevi, samo im je način toksičnog djelovanja drukčiji, pa su obrađeni posebno (pod III).

I. Anorganski fungicidi

To su najstariji fungicidi, upotrebljavaju se već preko 100 godina, ali se i danas još mnogo koriste.

Bakreni fungicidi

Fungicidi na bazi anorganskih spojeva bakra djeluju protektivno (preventivno) protiv velikog broja parazitskih gljiva, npr. peronospore vinove loze, krastavosti kruške i jabuke, šupljikavosti lišća, kovrčavosti lista breskve itd. Općenito, ti fungicidi imaju tzv. širok spektar djelovanja, što znači da djeluju otrovno na velik broj parazitskih gljiva. Ti su fungicidi, s druge strane, dosta oštri. tj. mogu izazvati i paleže na listovima i plodovima, osobito ako se upotrijebe u jačim koncentraoijama ili ako je vrijeme kišovito i prohladno. U nižim koncentracijama, osobito u pojedinih osjetljivih sorti (npr. vinove loze), izazivaju katkada tzv. »šok«, tj. privremeni kratkotrajni zastoj vegetacije. Zbog toga se i ne preporučuju za prskanje većine vrsta voćaka, ali se za vinovu lozu i danas mnogo i uspješno koriste protiv peronospore i drugih bolesti (crvena palež). Bakreni fungicidi imaju i dobru stranu: uz širok spektar djelovanja, oni su postojani protiv ispiranja kišom, oni, dakle, ostaju duže (duže »drže«) na organima biljaka, pa su i razmaci između prskanja nešto duži nego u organskih fungicida. To im je prednost, naročito u malim nasadima. Šok biljaka u našim klimatskim prilikama nije, u pravilu, veoma jak. Stoga se bakreni fungicidi i dalje preporučuju, ali samo u preporučenim (propisanim) koncentracijama.

Da se izbjegne i ublaži njihova fitotoksičnost (štetno djelovanje na biljku) u tvornicama pesticida proizvode se danas i kombinirani fungicidi, tj. kombinacije bakrenih s organskim fungicidima. To su vrlo dobri fungicidi.

Bakreni fungicidi nemaju fungicidno djelovanje na pepelnice. Prema tomu, bakrendm fungicidima protiv peronospore vinove loze ne možemo suzbijati i pepelnicu (oidium) vinove loze.

Bakreni fungicidi pripadaju skupini neznatno opasnih sredstava za čovjeka. LD50 za štakora iznosi oko 300 mg/kg. Ni oni nisu posve neotrovni (kako se često misli). Toleranca im iznosi 15,00 ppm. Karenca 28 dana. Za vinske sorte grožđa, 14 dana za stolne sorte.

1. Bordoška juha

Bordoška juha (ili bakreno-vapnena juha) dobiva se međusobnim miješanjem bakrenog sulfata (modra galica) i vapna. Iako je njezina upotreba stara već gotovo 100 godina, još se i danas mnogo upotrebljava, osobito u manjim vinogradima protiv peronospore. Tu juhu valja po propisu pripremiti, inače je slabijeg djelovanja protiv bolesti (peronospore) ili izaziva palež na biljci (lozi). Za 100 lit. 1%-tne borodoške juhe potrebno je 1 kg modre galice (bakreni sulfat. CuS04 x 5H2O) i 1,2—1,3 kg kvalitetnoga gašenog masnog vapna, odnosno 0,4 kg živog vapna (CaO) ili 0,55 kg hidratiziranog vapna. Juha se priprema ovako:

U bačvu od 50 1 (drvena ili cementna, ne željezna) stavi se u rijetku krpu 1 kg modre galice na štapu tako da krpa visi u 50 1 vode. To se stavi naveče. Do sutra je galica otopljena, a nečistoće su zaostale u krpi. Bacimo li, naprotiv, galicu na dno bačve u vodu, ona se neće dobro otopiti, a i nečistoće će ostati. Drugi dan stavimo u drugu bačvu, zapremine 100 1, drugih 50 1 vode i u njoj kroz gusto sito razmutimo 1,2 kg kvalitetnoga gašenog masnog vapna. I to moramo razmutiti kroz sito, da nečistoće (nespaljeni vapnenac, CaCO3) ostane na situ. Inače nam te nečistoće kasnije čepe prskalicu. Tako dobivamo vapneno mlijeko. Sada onih 50 1 vode u kojoj je otopljena galica sipamo u vapneno mlijeko (ne obratno!) uz neprestano miješanje.

Na taj način dobijemo bordošku juhu, koja je modre boje. Potrebno je postići neutralnu reakciju juhe, pa baš zbog toga moramo miješati određene količine modre galice i vapnenog mlijeka (1 odnosno 1,2 kg/100 1 vode za 1%-tnu juhu). Dodamo li vapna premalo, juha će imati kiselu reakciju koja može izazvati paleže. Međutim, mnogo je češće da se dodaje previše vapna (jer se takva juha bolje »vidi«) na lišću. Tada je juha alkalična (ima lužnatu reakciju), i njezino je fungicidno djelovanje na spore gljiva, uzročnika bolesti, slabije.

Nakon što je juha gotova, potrebno joj je ispitati reakciju. U tu svrhu uzimamo ili fenolftaleinski papir ili lakmus-papir (mogu se kupiti u ljekarnama ili specijaliziranim trgovinama sredstava za zaštitu bilja). Fenolftaleinski papir je bijele boje. Ako ga umočimo u gotovu juhu, on će pocrvenjeti ako je juha pravilne reakcije. Lakmus-papir je crvenkaste boje i pomodrit će u juhi pravilne reakcije. Ne promijene li ti papirići boju, znak je da je juha kisela. Treba je popraviti i uzme se još 10—20 dkg gašenog vapna, te se uz miješanje stavi u juhu. Vapna se dodaje samo toliko da papiri promijene boju. Ako pak dodamo odmah previše vapna, juha će biti jako lužnata (papiri će promijeniti boju), a ta je juha slabijeg djelovanja na gljive uzročnike bolesti. Nama je cilj da pripremimo juhu neutralne reakcije, jer ona ima najbolje djelovanje.

Ovdje je iznesen primjer kako se priprema 100 1 1%-tne juhe a iz toga se lako izračuna kako se pripremaju druge koncentracije ili veđa količina juhe. Npr., ako treba načiniti 500 1 1%-tne juhe, uzima se 5 kg galice i 6 kg gašenoga masnog vapna. Ili 100 i 0,5%-tne 0,5 kg galice i 0,6 kg gašenoga masnog vapna itd.

U načelu je bordošku juhu najbolje pripremiti onaj dan kada će se prskati, tj. odmah je potrošiti. Inače, ona se postupno taloži i »kvari«. Ukoliko se dogodi da je juha pripremljena, a nastupi kiša pa ne možemo prskati, tada se na 100 1 juhe doda 10 dkg šećera ili 1 1 mlijeka, pa se juha »drži« i do 14 dana, samo je prije upotrebe treba promiješati.

Iako se ni danas točno ne zna što je miješanjem galice i gašenog vapna kemijski nastalo, ipak ta juha ima odlično fungicidno djelovanje na spore velikog broja parazitskih gljiva. Osim toga, kada se isprskana juha zasuši na organima biljke (listovi, grozdovi, plodovi), ona dugo »drži«, tj. kiša je vrlo teško ispire. U tom je svojstvu još uvijek bolja od velike većine tvorničkih preparata. To i jest razlog da se i danas na veliko upotrebljava. iako su i tvornički fungicidi dobri.

Međutim, bordoška juha ima i dva nedostatka:

1. Potrebno ju je pažljivo pripremiti i ispitati joj reakciju, dok su tvornički preparati gotovi i jednostavno se razmute u vodi
2. Ne može se miješati s većinom insekticida (i akaricida), pa ne možemo kombinirati suzbijanje bolesti i štetnika jednim prskanjem, npr. peronospore i grožđanih moljaca. To je razlog da su je u većim nasadima i vinogradima napustili, unatoč njezinim odličnim fungicidnim svojstvima. Za voćke se ne koristi, osim za zimsko prskanje (»plavo« prskanje), osobito breskve.

Valja pak istaknuti da se bordoška juha može miješati s močivim sumporom i tako istovremeno štititi vinovu lozu od peronospore i pepelnice (oidiuma).

Što kapljice bordoške juhe finije pokriju listove (loze), zaštita je bolja i sigurnija. Valja nastojati da na listove ne stavljamo preveliku količinu juhe u krupnijim kapima jer se onda one skupljaju na rubovima listova, te mogu izazvati palež.

2. Tvornički bakreni preparati

Ti fungicidi ne sadrže bakreni sulfat, nego bakreni oksiklorid ili, rjeđe, bakreni hidroksid, a i još neke bakrene spojeve. Uz to, u neke su dodani i cinkovi spojevi, čime se fungicidno djelovanje pojačava (tzv. sinergistično djelovanje). Isto tako neki su kombinirani s organskim fungicidima ili močivim sumporom. S obzirom na to da sadrže različit postotak bakrenog oksiklorida (ili bakrenog hidroksida), koriste se u različitim koncentracijama a podaci o tom nalaže se u uputi svakog preparata.

U nas, za sada, dozvolu imaju slijedeći bakreni preparati:

Upotreba u konc.

• Bakreni kreč WP 1—2%
• Bakrocid S-25 1—2%
• Bakreno vapno T—2%
• Bakreni oksiklorid 0,5—1%
• Bakreni kreč 50 0,5—1%
• Bakrocid 50 0,5—1 %
• Kupropin 0,5—0,75%
• TiozinA (sadrži i cineb) 0,4—0,5%
• CuprablauZ (sadrži i cink) 0,25—0,3%
• Bakreni kreč super (sadrži i cink) 0,3—0,35%
• Cupraflow TP (sadrži i cink) 0,3—0,4%
• Bakarni zineb WP 0,4—0,5%
• Cuprosan (sadrži i cineb) 0,5—0,7%
• Cibak (sadrži i cineb) 0,4—0,6%
• Kupriksalin (sadrži i cineb te cimoksinil) 0,6%
• Bakreni antrakol (sadrži i propineb) 0,25—0,5%
• Bakami propineb 0,25—0,35%
• Bakreni dithane (sadrži i mankozeb) 0,3—0,6%
• Bakreni euparen 0,3 %
• Trimifol (sadrži i folpet) 0,2—0,3%
• Cuprafol (sadrži i folpet) 0,2—0,3%
• Bakreni faltan (sadrži i faltan) 0,2—0,25%
• Bakarni folpet 0,2—0,3 %
• Turbofal tek. (sadrži i folpet) 0,5—0,75%
• Ridomil plus (sadrži i metalaksil) 1,5—2 kg/ha
• Oidin P (sadrži i sumpor) 30 kg/ha

Svi se ti preparati, prvenstveno, koriste protiv peronospore vinove loze.

Šteta da se za male vinograde više ne proizvodi ljepljivo prašivo na bazi bakra jer je vrlo pogodno za primjenu. Ranije se proizvodilo (Hora Fitoran prašivo)

3. Sumporni fungicidi

Sumpor se upotrebljava kao fungicid već preko 100 godina, ali je još i danas u širokoj upotrebi. On služi, u prvom redu, za suzbijanje parazitskih gljiva iz porodice pepelnica, kao npr. pepelnice (oidium) vinove loze (vidi pitanje br. 97), pepelnice jabuke (vidi pitanje br. 3), ali i protiv nekih drugih bolesti (krastavosti jabuke i kruške, vidi pitanje br. 2). Djelomično djeluje i na grinje.

Sumporni fungicidi spadaju u grupu neznatno opasnih sredstava. Toleranca iznosi 50 mg/kg, K = 42 dana.

Pepelnice su posebna grupa parazitskih gljiva za koju je karakteristično da su tzv. ektoparaziti. To znači da se pepelnica nalazi na površini napadnutog ograna (a ne zalazi u unutrašnjost lista, ploda). Kod pepelnice vidimo na površini napadnutih organa laganu (bijelu, pepeljastu) prevlaku, a ona se sastoji od vegetativnog tijela gljive (micelija), te nosioca spora (tzv. kondiofori) i samih spora (konidija). Samo posebni organi za sisanje (haustoriji) zalaze u stanice pokožice (epiderme), sišući hranu. To je bitna razlika prema većini drugih parazitskih gljiva, koje su, kako je već istaknuto, endoparaziti, tj. njihov se micelij nalazi u unutrašnjosti napadnutih organa, a same spore i njihovi nosioci (konidofori) izlaze na površinu napadnutih organa.

Iz ovog je razloga i način toksičnog djelovanja sumpornog fungicida na pepelnicu različit od djelovanja fungicida na ostale (endoparazitske) gljive, kao što je npr. peronospora vinove loze. Naime, kako je već izloženo (str. 441), kod peronospore i sličnih endoparazitskih gljiva upotrebom fungicida (izuzetak su sistemični fungicidi) sprečavamo samo ostvarenje zaraze, uništavamo, dakle, spore i one uginu, pa ne zaraze biljni organ. To znači da je njihovo djelovanje samo preventivnog karaktera i da ti fungicidi moraju biti stavljeni na organe biljaka prije nastupa zaraze.

Naprotiv, budući da se pepelnice nalaze na površini napadnutog organa, to možemo upotrebom sumpora (i ostalih fungicida koji djeluju toksično na pepelnice) također spriječiti infekciju. Međutim, upotrebom tih fungicida može se uništiti i već postojeća zaraza, dakle pepelnica koja se već na organu biljke razvija u obliku bijelosivopepeljaste prevlake. Dakle, sumpor ima protiv pepelnica i svojstvo »liječenja« tj. kurativno djelovanje.

Upotrebljava se sumpor u prahu i tzv. močivi sumpor. Jedan i drugi su elementarni sumpor.

Sumpor za zaprašivanje koristi se u vinogradu protiv pepelnice (oidiuma) vinove loze. Tim se sumporom loza zapraši (zaprašivačima) u količini 15—20 kg/ha.

Močivi se sumpor razmuti u vodi i njime se prskaju biljke. U vinogradarstvu se obično močivi sumpor miješa s fungicidom protiv peronospore pa se tako jednim prskanjem loza štiti od peronospore i pepelnice, što je jednostavnije nego vršiti posebno zaprašivanje sumporom u prahu. Koncentracija upotrebe močivog sumpora iznosi za vinovu lozu 0,2—0,4%.

Fungicidno djelovanje sumpora (i onog u prahu i močivog) ovisi u prvom redu o temperaturi. Što je temperatura viša, to je fungicidno djelovanje jače. Međutim, s višim temperaturama raste i opasnost da će biljke biti opržene. Zbog toga, ako je toplije, upotrebljavamo niže količine, odnosno koncentracije, inače može doći do paleža. Dapače, popne li se temperatura i do 28—30°C, postoji opasnost paleža i nižim (propisanim) količinama i koncentracijama, pa je bolje sačekati hladniji dan ili za vrućeg dana prskati ili prašiti ujutro i po podne, a ne u podne.

Osim toga, ako je hladno (ispod 15°C), sumpor u prahu i močivi sumpor slabije djeluju, pa je u tom slučaju sigumije koristiti drugi fungicid, koji je u fungicidnom djelovanju manje ovisan o temperaturi (dinokap, triadimefon i dr.).

Budući da se porodica pepelnica zove latinski Ervsiphaceae, to se fungicidi protiv njih zovu i erisificidi.

Pri suzbijanju pepelnice jabuke, budući da se počinje suzbijati u rano proljeće, koncentracije močivog sumpora više su nego kod vinove loze. Tu se uzimaju 0,4—0,6% koncentracije prije, a niže 0,2—0,4% nakon cvatnje jabuka.

Sumpor za zaprašivanje mora biti kvalitetan i dovoljno usitnjen. Prekrupan sumpor u prahu, iako je jeftiniji, nije dobar, slabije djeluje, teško ga jednolično rasprašujemo iz rasprašivača, pa ga i ne treba upotrebljavati. Kvalitetan sumpor za zaprašivanje mora imati barem 80°Ch (= Chancelovih — Šanselovih — stupnjeva).

U suzbijanju pepelnice na jabuci močivi sumpor ima prednost što djeluje i na krastavost (fuzikladij), što nije slučaj s ostalim fungicidima.

Za razliku od velike većine ostalih fungicida, sumpor ima tzv. »par distance«, dakle na udaljenost, toksično djelovanje. To znači da sumpor ispari i nošen zračnim i laganim strujanjem djeluje na pepelnicu toksički i ondje gdje ga mi nismo stavili. Dakako da to djelovanje ne ide na velike udaljenosti.

U nas dozvolu imaju slijedeći sumporni preparati:

• Cosan 0,2—0,4% protiv pepelnice loze; 0,3—0,6% protiv pepelnice i fuzikladija jabuke
• Kolosul kao Cosan
• Mikroluks kao Cosan
• Oidin (sadrži 30 kg protiv pepelnice, uz stanovito i bakar) djelovanje na peronosporu
• Sumporcin P (sadrži i zineb) kao Oidin
• Sumpor u prahu 15—20 kg/ha

II. Organski fungicidi

Organskih je fungicida mnogo, sve ih je više, a pripadaju različitim kemijskim grupama. Ovdje su izneseni podaci samo o onima koji su u nas priznati, a koriste se u voćarstvu i vinogradarstvu.

1. Binapakril

Specifični je fungicid protiv pepelnice jabuke. Posjeduje i dobro akaricidno djelovanje, tj. na grinje.

Ne miješa se dobro s organofosfornim insekticidima. Općenito, ne miješa se s preparatima alkalne ili vrlo kisele reakcije. Ne prskati vlažne biljke. Potreban je oprez pri upotrebi nakon cvatnje u sorti jabuka »zeleni delišez« i »mekintoš«. Ne preporučuje se za ogrozd. Uništava i grinje — predatore, dakle korisne grinje.

Pripada u II skupinu otrova (sa preko 50% a. t.), inače III.

LD₅₀ iznosi 150—225 mg/kg. (LD50 se obično odnosi na štakora, za sve navedene LD50). Karenca 21 dan. Toleranca 0,3 ppm. Preparat: Acricid 25 WP, Binapakril S-25 — koncentracija upotrebe 0,2—0,25%. Koristi se u toku godine najviše 2 puta u nekom voćnjaku.

2. Diklofluanid

Koristi se protiv peronospore vinove loze, a istovremeno snižava i napad sive plijesni grožđa (Botrytis cinerea, str. 333). Koristi se i protiv sive plijesni jagoda.

Spada u III skupinu otrova (preko 60% a. t.), inače IV.

LD50 iznosi 500—2500 mg/kg. Karenca za jagode 14 dana, za lozu 28 dana. Toleranca 10,0 ppm za grožđe, 5,0 za voće.

Preparati: Euparen WP, konc. upotrebe 0,2—0,25%.

Bakreni euparen, konc. upotrebe 0,3%.

3. Dinokap

Fungicid koji djeluje samo na pepelnice (erisificid). Do stanovite mjere djeluje i na grinje. Kao erisificid manje je ovisan o temperaturi nego sumporni preparati, pa se osobito koristi kada je temperatura ispod 15°C (često pri suzbijanju pepelnice jabuke).

Ne miješa se sa TMTD (tiram) fungicidom. Oprez pri upotrebi na temperaturi iznad 25°C. Štetan je za korisne grinje-predatore.

Pripada III skupini otrova (preko 50% a. t.), inače IV.

LD₅₀ iznosi 980 mg/kg. Nadražuje kožu i sluznicu. Karenca 21 dan. Toleranca 1,0 ppm. Ne koristiti ga u sorte jabuka crveni delišez u cvatnji.

Preparati:

• Karathane EC 50 — konc. upotrebe 0,02—0,06%
• Karathane FN 57 — konc. upotrebe 0,03—0,06%
• Karathane WP — konc. upotrebe 0,06—0,12%

4. Ditalimfos

Fungicid za suzbijanje pepelnice jabuke (osim na sorti zlatni delišez), breskve, te kozičavosti višnje. Djelomično suzbija i fuzikladij.

LD₅₀ iznosi 5000. Pripada u IV skupinu otrova. Karenca za voće 28 dana.

Preparati:

• Plondrel S-50 — konc. upotrebe 0,1—0,18%
• Plonemil S-50 (s benomilom) — konc. upotrebe 0,1—0,2% (subija i moniliju, 0,15% konc.).

5. Ditianon

Suzbija fuzikladij, peronosporu vinove loze, šupljikavost i dr.

Kod sorti jabuka s bijelom pokožicom (zlatni delišez, zlatna parmenka) ne uzimati ga poslije 1. srpnja (mogući paleži na pokožici). Ne koristiti ga često.

Spada u III skupinu otrova (preko 50% a. t.), inače IV.

LD₅₀ iznosi 600—900 mg/kg. Karenca 21 dan za voćke, 28 dana za grožđe. Toleranca 1,0 ppm.

Preparat: Delan — konc. upotrebe 0,075—0,15%.

6. Dodin

Koristi se protiv fuzikladija na jabukama i kruškama samo prije cvatnje, zatim šupljikavosti koštičava voća i dr. Pojedine su sorte jabuka osjetljive (plod). Nije uputno miješati ga s močivim sumporom. Katkada je malo fitotoksičan.

Pripada u III skupinu otrova (preko 70% a. t.), inače IV.

LD₅₀ iznosi preko 1000 mg/kg. Karenca je 14 dana, a toleranca 1,0 ppm.

Preparati:

• Melprex — konc. upotrebe 0,06—0,1%
• Dodin S-65 — konc. upotrebe 0,06—0,1%
• Chromodin S-65 — konc. upotrebe 0,06—0,1%

7. Folpet

Upotrebljava se protiv peronospore i crvenog paleža vinove loze. Snizuje napad sive plijesni grožđa. Štiti šljivu od plamenjače i rđe. Sivu plijesan jagoda vrlo dobro suzbija ako se izvrši dovoljno rano prskanje (u cvijet, str. 273). Loša mu je strana da unapređuje razvoj grinja (crv. pauka) pa se ne preporučuje prečesto ga koristiti.

Pripada u IV skupinu otrova.

LD₅₀ iznosi 10000 mg/kg. Karenca mu je 14 dana, a 42 za vinske sorte grožđa (zbog opasnosti da ne utječe na vrenje). Toleranca 15,0 ppm.

Preparati:

• Ortho-phaltan WP 50 — konc. upotrebe 0,2%
• Ortho-phaltan WP 80 — konc. upotrebe 0,125—0,25%
• Folpet 50 — konc. upotrebe 0,2—0,25%
• Vitisan S 50 — konc. upotrebe 0,2—0,25%
• Folpan 50 — konc. upotrebe 0,2—0,25%
• Mycodifol (sadrži i kaptafol) 0,15 —0,2%
• Mycodifol L (sadrži : kaptafol) — konc. upotrebe 0,3—0,4 %
• Bakreni faltan (sadrži i bakar) — konc. upotrebe 0,2—0,25%
• Bakreni folpet (sadrži i bakar) — konc. upotrebe 0,2—0,25%
• Cuprafol (sadrži i bakar) — konc. upotrebe 0,2—0,25%
• Caltan (sadrži i milfuram) — konc. upotrebe 0,2 %
• Trimifol (sadrži i bakar) — konc. upotrebe 0,2—0,3 %
• Bakarni folpet (sadrži i bakar) — konc. upotrebe 0,4 %
• Cimofol (sadrži i cimoksinil) — konc. upotrebe 0,3 %
• Mikal (sadrži i Al-efosit) — konc. upotrebe 0,3—0,4 %
• Turbofal tek. (sadrži i bakar) — konc. upotrebe 0,25—0,5 %

8. Hinometionat

To je erisificid, dakle djeluje na pepelnice, osobito na jabuci, breskvi, vinovoj lozi i dr. Ima i akaricidno djelovanje (tj. na grinje).

Ne miješa se sa TMTD (tiram) preparatima. Ne prskati tim preparatom ako je temperatura viša od 28cC. Oprez pri prskanju sorte zlatni delišez nakon cvatnje. Pripada u IV skupinu otrova.

LD₅₀ iznosi 2500 mg/kg. Pri duljem dodiru može nadražiti kožu. Karenca mu je 14 dana. Toleranca za voće 0,05 ppm.

Preparat:

• Morestan — konc. upotrebe 0,035—0,05%.

9. Kaptafol (folcid)

Služi protiv peronospore vinove loze, krastavosti (samo prije cvatnje) i dr. Kod sive plijesni grožđa snizuje zarazu. Unapređuje razvoj crvenog pauka, pa se ne preporučuje uzastopno prskanje.

Pripada IV skupini otrova.

LD₅₀ iznosi 4600—6200 mg/kg. Karenca mu je 7 dana, a za vinske sorte grožđa 42 dana (razlog vidi kod folpeta). Toleranca 3,0 ppm. Za voće.

Preparati:

• Ortho-difolatan WP 80 — konc. upotrebe 0,15%
• Ortho-difolatan KS — konc. upotrebe 0,2 —0,3%
• Mycodifol WP (sadrži i folpet) — konc. upotrebe 0,15—0,20%
• Mycodifol LKS (sadrži i folpet) — konc. upotrebe 0,3—0,4%

10. Kaptan

Djeluje protiv krastavosti (i izvjesno kurativno djelovanje), šupljikavosti koštičava voća, plamenjače šljive, kozičavosti višnje, peronospore vinove loze. Ima vrlo širok spektar djelovanja. Češća upotreba forsira razvoj crvenog pauka.

Pripada IV grupi otrova.

LD₅₀ iznosi 9000 mg/kg. Karenca je 7 dana, a za vinske sorte grožđa 28 (isti razlog kao kod folpeta). Toleranca 15,0 ppm.

Preparati:

• Orthocid 50 WP — konc. upotrebe 0,2—0,3%
• Venturin 50 WP — konc. upotrebe 0,2—0,3%
• Captan 50 WP — konc. upotrebe 0,2—0,3%
• Orthocide83 — konc. upotrebe 0,2—0,3%
• M-special (sadrži i zineb) — konc. upotrebe 0,2—0,25%
• Kaptator WP — konc. upotrebe 0,2—0,3%
• Difokap (sadrži i folpet i kaptafol) — konc. upotrebe 0,2% (samo protiv fuzikladija)

11. Mankozeb

Suzbija krastavost, šupljikavost, peronosporu i dr. Ima relativno širok spektar djelovanja. Oprez u prskanju jabuka nakon cvatnje.

Pripada u IV skupinu otrova.

LD₅₀ mu iznosi 6750 mg/kg, karenca 14 dana, a za vinske sorte grožđa 42 dana. Toleranca je 2,0 ppm.

Preparati:

• Dithane M-45 WP 80 — konc. upotrebe 0,15—0,25%
• Dithane R-plavi WP 60— konc. upotrebe 0,25—0,35%
• Dithane M-70 WP — konc. upotrebe 0,25%
• Mankozeb-R — konc. upotrebe 0,15—0,25%
• Bakreni dithane WP — konc. upotrebe 0,3—0,6%
• Ridomil MZ 58 (sadrži i metalaksil) — konc. upotrebe 0,25—0,3%
• Ridomil MZ 72 (sadrži i metalaksil) — konc. upotrebe 2,5—3,5 kg/h

12. Metilmetiram

Suzbija peronosporu, crvenu palež, crnu pjegavost vin. loze, snizuje napad sive plijesni grožđa, te još neke bolesti. Pripada u IV skupinu otrova.

LD₅₀ iznosi 1540 mg/kg. Karenca 14 dana, a za vinske sorte grožđa 42 dana. Toleranca 2,0 ppm.

Preparat:

• Basfungn WP 70 — konc. upotrebe 0,2%

13. Metiram

Djeluje protiv krastavosti, šupljikavosti, peronospore i dr. Dosta širok spektar djelovanja.

Pripada u IV skupinu otrova.

LD₅₀ je preko 10000 mg/kg. Karenca 21 dan, a za vinske sorte grožđa 42 dana. Toleranca 2,0 ppm.

Preparat:

• Polyram Combi WP — konc. upotrebe 0,2%.
• Pallinal (sadrži i nitrotal) — 3—3,5 kg/ha protiv krastavosti i pepelnice jabuke.

14. Nitrotal

Kontaktni fungicid-erisificid za suzbijanje pepelnice jabuke.

LD₅₀ iznosi 10.000. Karenca 14 dana, toleranca 1,0 ppm.

Preparati:

• Kumulan (sa sumporom), doza 2,25—3,0 kg/ha poslije cvatnje.
• Pallinal (s metiramom), doza 3—3,5 kg/ha (i protiv fuzikladija).

15. Propineb ili mezineb

Koristi se mnogo protiv peronospore vinove loze i mnogih drugih bolesti ostalih vrsta voćaka.

Pripada u IV skupinu otrova.

LD₅₀ iznosi 8500 mg/kg. Karenca 14 dana, a za vinske sorte grožđa 42 dana. Toleranca 2,0 ppm.

Preparati:

• Antracol WP 70 — konc. upotrebe 0,1 — 0,3%
• Propineb 70 — konc. upotrebe 0,1 — 0,3%
• Antracol 6% prašivo — doza upotrebe 25 —30 kg/ha
• Bakreni antracol — konc. upotrebe 0,25— 0,5%
• Chromoneb S-70 — konc. upotrebe 0,1 — 0,3%
• Bakreni antracol WP — konc. upotrebe 0,25— 0,5%
• Bakreni propineb — konc. upotrebe 0,25— 0,5%
• Antracol combi (sadrži i cimoksalin)— konc.upotrebe 0,2 %

16. Tiram (TMTD)

Koristi se protiv krastavosti, sive plijesni na jagodama, kovrčavosti listova breskve i dr. Pospješuje boju plodova. Slabije mu je djelovanje na nižim temperaturama.
Pripada u III grupu otrova (preko 50% a. t.), do 50% IV.

LD₅₀ iznosi 865 mg/kg. Karenca 14 dana, toleranca 20 PPm.

Preparati:

• Radotiram WP 80 — konc. upotrebe 0,15—0,3%
• Temetid S-80 — konc. upotrebe 0,15—0,3%
• TMTD-Župa S-80 — konc. upotrebe 0,15—0,3%

17. Zineb

Preparati služe za suzbijanje peronospore vinove loze, krastavosti jabuke i kruške, šupljikavosti lišća koštičavih voćaka, rđe i plamenjače šljive i niza drugih bolesti. Loza, tretirana zinebom protiv peronospore, katkada je jače napadnuta od sive plijesni. Pospješuje dozrijevanje plodova.

Pripada u IV skupinu otrova.

LD₅₀ iznosi 5000 mg/kg. Karenca 14 dana, vinske sorte grožđa 42 dana. Toleranca 2,0 ppm. Mnogo se kombinira s drugim fungicidima.

Preparati:

• Cineb S-65, WP — konc. upotrebe 0,2—0,4%
• Cineb Župa WP — konc. upotrebe 0,2—0,4%
• Radocineb — konc. upotrebe 0,2—0,4%
• Zineb S-65 — konc. upotrebe 0,2—0,4%
• Cineb S-65 — konc. upotrebe 0,2—0,4%
• Cineb S-80 — konc. upotrebe 0,2—0,3%
• M-Special (zineb + kaptan) — konc. upotrebe 0,2—0,25%
• Tiozin A (zineb + bakar) — konc. upotrebe 0,4—0,5%
• Kupricin (zineb + bakar) — konc. upotrebe 0,4—0,5%
• Cibak (zineb + bakar) — konc. upotrebe 0,4—0,6%
• Cuprosan (zineb + bakar) — konc. upotrebe 0,5—0,7%
• Sumporcin-prašivo (zineb + sumpor) — 30 kg/ha za vinovu lozu
• Cineb P-20 — za dopunsko suzbiianje peronospore 15—30 kg/ha.
• Cimozin (sadrži i cimoksalin) — konc. upotrebe 0,25% protiv peronospore
• Kupriksalin (sadrži i bakar) — konc. upotrebe 0,6%
• Ridomil-Zineb 58 (sadrži i metalaksil) — 0,6% količina upotrebe 1,5—2,5 kg/ha

18. Ziram

Služi za subijanje krastavosti jabuke i kruške, te kovrčavosti listova breskve i šupljikavosti lišća koštičava voća i dr.

Pripada u IV skupinu otrova.

LD₅₀ iznosi 500—1400 mg/kg. Karenca 14 dana, a za vinske sorte grožđa 42 dana. Toleranca 2,0 ppm.

Preparati:

• Ciram S-75 — konc. upotrebe 0,2—0,4%
• Radociram 80 — konc. upotrebe 0,2—0,4%

19. Cimoksalin

Kontaktni fungicid lokalne sistemičnosti za suzbijanje peronospore vin. loze. Koristi se kombiniran (tank-miks) s mankozebom (100—140 g a. t.), folpetom (50—100 g a. t.) ili cinebom (100—140 g a. t.) na 100 lit. vode. Postoje i gotovi kombinirani preparati. Spada u opasna sredstva, LD50 1450 mg/kg. Karenca 14 dana, T iznosi 0,1 ppm.

Preparati:

• Curzate WP 50 0,02—0,025%
• Cimozin (sadrži i cineb) 0,25%
• Cimofol (sadrži i folpet) 0,3%
• Kupriksalin (sadrži i bakar) 0,6%
• Antracol kombi (sadrži i propineb) 0,2%
• Kontaktni botriticidi

Kod obrade sive plijesni (Botrytis cinerea) na vinovoj lozi objašnjeno je zašto se više ne preporučuje šira upotreba sistemičnih fungicida iz grupe benzimidazola protiv te bolesti. Sada je razvijena nova grupa kontaktnih fungicida sa specifičnim djelovanjem na Botrytis cinerea, dakle novi kontaktni botriticidi koji su vrlo srodni. U tu grupu pripadaju:

20. Vinklozolin

Uz sivu plijesan na vinovoj lozi i jagodama suzbija i moniliju višanja.

LD₅₀ iznosi 10.000, IV grupa otrova, karenca 21 dan, za jagode 14 dana. Toleranca 5,0 ppm.

Preparat:

• Ronilan WP, doza 1 kg/ha kod loze i jagoda, kod višnje 1,5 kg/ha.
• Romilan FL za iste namjene.

21. Glikofen (iprodion)

Također specifični kontaktni botriticid za vinovu lozu i jagodu protiv sive plijesni.

LD₅₀ 3500, IV grupa otrova, karenca 21 dan.

Preparati:

• Rovral WP doza 1,5 kg/ha.
• Rovral Flo, 0,3% protiv botritisa na lozi i jagodi, te protiv monilije na koštič. voćkama (0,35%)

20. Diciklidin (procimidon)

Botriticid s kontaktnim djelovanjem za vinovu lozu. LD50 6800, karenca 28 dana.

Preparat:

• Sumilex WP-50, doza upotrebe 1 kg/ha.

Sva navedena tri botriticida daju vrlo dobru zaštitu od sive plijesni, ali je važno da se prvo prskanje obavi u završetku cvatnje vinove loze da se spriječi naseljavanje uzročnika. U pravilu su potrebna 3—4 prskanja. Više prskanja može dovesti do pojave resistentnosti gljive Botrytis cinerea.

III. Sistemični fungicidi

To je najnovija grupa organskih fungicida, otkrivena posljednjih godina. Razlika između sistemičnih i »običnih« fungicida (I i II grupe) jest u slijedećem: ako sistemični fungicid dodamo tlu, tada ga biljka korijenom upije i raznese po čitavoj biljci, ali prvenstveno prema vršnom dijelu. Na isti način, ako poprskamo zelene dijelove biljke (listove), ti ga listovi djelomično upiju i onda se raznese po čitavom vršnom dijelu (ali ne u korijen). Sistemični fungicid na taj način dospije u stanice i tu djeluje otrovno na hife gljiva, a da nije otrovan za samu stanicu. Prema tomu, takav fungicid može i liječiti biljku, tj. uništiti već u biljci postojeću bolest. To znači da sistemični fungicidi imaju, uz protektivno, i kurativno djelovanje na endoparazitske gljive u unutrašnjosti biljnih organa.

Međutim pri upotrebi sistemičnih fungicida moramo imati na umu slijedeće činjenice:

1. Da se njihovom prečestom upotrebom u mnogih parazitskih gljiva relativno brzo stvara rezistentnost, tj. te gljive postaju rezistentne na dotični sistemični fungicid, a često i na čitavu kemijsku grupu kojoj taj fungicid pripada (tzv. grupna rezistentnost). Zbog toga su velike nade, polagane u sistemične fungicide, došle u pitanje.
2. Ne smije se zaboraviti da se sistemični fungicidi u biljci, nakon što ih je ona upila, kreću, uglavnom, u smjeru prema vrhu (akropetalno). Dakle, ako tretiramo lišće, ne možemo očekivati neku jaču zaštitu mladica, a još manje grana ili čak korijena.
3. Da u vrlo mlade listove dospije veorna malo sistemičnog fungicida ili čak i ništa, pa su oni izloženi napadu. Naime, ti listovi još ne transpiriraju (izlučuju vodu), pa tako ni ne povlače u sebe sistemični fungicid iz starijih organa biljke. Čim pak počnu funkcionirati, tj. izlučivati vodu, odmah povuku u sebe sistemični fungicid, koji onda djeluje i protektivno i kurativno.

Sistemični su fungioidi, osim toga, speoifični, što znači da djeluju toksično samo na određene grupe parazitskih gljiva. Neki sistemični fungicidi ostaju na površini biljke, pa imaju i izvjesno protektivno djelovanje.

Nadalje, sistemični su fungicidi relativno skupi, pa se i zbog toga preporučuju prvenstveno protiv onih bolesti koje se »običnim« fungicidima (grupe I i II) teško ili nikako ne mogu suzbiti, odnosno spriječiti.

1. Benomil

Suzbija krastavost kruške i jabuke, pepelnicu jabuke, smanjuje napad sive plijesni (Botrytis cinerea) na grožđu i jagodama i dr. Zatim djeluje i na većinu drugih pepelnica, te različite gljive uzročnike pjegavosti lišća (npr. kozičavost u višanja, sivu pjegavost u krušaka i dr.). Nadalje, jabuke, prskane tim sistemičnim fungicidom, manje se »kvare« u spremištu. Potreban je oprez pri prskanju sorte jabuke zlatni delišez. Parazitske gljive brzo postižu rezistentnost na taj fungicid, pa se ne preporučuje prečesta upotreba protiv jedne bolesti. Zbog toga je u nekim državama već brisan kao fungicid protiv sive plijesni na grožđu. Zadovoljava i protiv sušenja izboja (monilije) koštičavih voćaka.

Znatno umanjuje djelatnost glista u tlu.

Spada u IV grupu otrova.

LD₅₀ iznosi 9590 mg/kg. Karenca je 14 dana, a 42 dana za grožđe za vino. Toleranca 2,00 ppm.

Preparati:

• Benlate WP 50 — konc. upotrebe 0,04—0,1%
• Fungochrom WP 50 — konc. upotrebe 0,04—0,1%
• Benomil 50 WP — konc. upotrebe 0,04—0,1%
• Plonemil (sadrži i ditalimfos) — konc. upotrebe 0,1 —0,2%

2. Bupirimat

Specifičan fungicid protiv pepelnice jabuke (erisificid). Razmak između dva tretiranja iznosi 14 dana. Više koncentracije mogu uzrokovati otpadanje lišća u osjetljivih sorti jabuke.
Pripada u IV grupu otrova.

LD₅₀ iznosi 4000 mg/kg. Karenca 28 dana. Toleranca 0,5 ppm.

Preparat:

• Nimrod EC — koncentracija upotrebe 0,04—0,06%

3. Fenarimol

Suzbija fuzikladij te pepelnicu jabuke i pepelnicu vin. loze. Pripada u IV grupu otrova (do 12% a. t.)

LD₅₀ iznosi 2500. Karenca 21 dan, toleranca 0,2 ppm.

Preparat:

• Rubigan EC — konc. upotrebe 0,02—0,03%.
• Rubigan 12 SC — konc. upotrebe 0,02—0,03%.

4. Karbendazim

Može se koristiti protiv pepelnice i fuzikladija jabuke. Snizuje napad botritisa na grožđu i jagodama.

Pripada u IV grupu otrova.

LD₅₀ iznosi preko 15000 mg/kg. Karenca 14 dana za voće i stolno grožđe za vinske sorte 42 dana. Toleranca 2,0 ppm.

Preparat:

• Derosal WP 60 — koncentracija upotrebe 0,05—0,1%.

5. Pirazofos

Djeluje protiv pepelnice jabuka.

Pripada u II skupinu otrova (preko 50% a. t.) inače III. LD50 iznosi 160—630 mg/kg. Karenca 28 dana. Toleranca 2,0 ppm.

Preparat:

• Afugan — koncentracija upotrebe 0,075—0,1%

Razmak tretiranja 14 dana.

6. Tiofanat

Srodan je benomilu po spektru i načinu djelovanja (krastavost i pepelnica jabuke i dr.). Najviše se koristi protiv sive plijesni, ali kao i kod benomila brzo dolazi do pojave rezistentnosti. Također smanjuje aktivnost glista u tlu. Oprez kod sorte jabuka zlatni delišez.

Pripada u IV grupu otrova.

LD₅₀ iznosi 12000—16000 mg/kg. Karenca 14 dana, a kod sorti vinove loze 42 dana. Toleranca 1,0 voće, grožđe 3,0 ppm.

Preparat:

• Enovit M WP — koncentracija upotrebe 0,06—0,07%.

7. Triadimefon

Suzbija prvenstveno pepelnice (jabuke, vin. loze i dr.). Pripada u IV grupu otrova (do 50% a. t.).

LD₅₀ iznosi 568. Karenca 21 dan, toleranca 0,1 ppm.

Preparat:

• Bayleton spec. WP — konc. upotrebe 0,50%
• Antracol-BT, WP (sadrži i propineb) — konc. upotrebe 3—4 kg/ha u jabuka i loze.

8. Triforiti

Suzbija pepelnicu i krastavost jabuke, sprečava sušenje izboja koštičavih voćaka (višnje i dr.). Ima dosta širok spektar djelovanja. Kruške su osjetljive.

Nalazi se u IV skupini otrova.

LD₅₀ iznosi 6000 mg/kg. Karenca za voće 14 dana, 35 dana za grožđe. Toleranca 1,0 ppm.

Preparat:

• Saprol EC — koncentracija upotrebe 0,075—0,125%.

9. Biloksazol

Sistemični fungicid koji uz preventivno ima i kurativno djelovanje. Suzbija krastavost, kozičavost lista višnje, monilije.

Pripada u opasna sredstva. ID-0 5000. IV grupa otrova. Karenca 28 dana, T 0,5 ppm.

Preparati:

• Baycor WP — konc. upotrebe 0,05—0,1%
• Baycor EC 300 — konc. upotrebe 0,1—0,15%

10. Metalaksil

Sistemični fungicid širokog spektra djelovanja. Koristi se u vinogradarstvu protiv peronospore. Posjeduje izrazito kurativno djelovanje — i 4—6 dana nakon ostvarene infekcije. Sprečava i fruktifikaciju (tvorbu spora), u gljiva. Kombinira se s drugim fungicidima, te postoje više kombiniranih preparata.

Pripada grupi opasnih sredstava. Karenca 21 dan za vin. lozu. T iznosi 0,1 ppm.

Preparati:

• Ridomil plus WP (sadrži i bakar) — količ. upotrebe 1,5—2 kg/ha
• Ridomil Z 72 WP — konc. upotrebe 0,25% odn. (sadrži i cineb) 2,5—3,5 kg/ha
• Ridomil MZ 72 (sadrži i mancozeb) — konc. upotrebe 0,25%
• Ridomil MZ 58 WP (sadrži i mancozeb) — konc. upotrebe 0,25—0,3%

11. Aluminijev efosit

Sistemični fungicid protiv peronospore vin. loze (uz ostale peronospore, fitoftore i srodne gljive).

Pripada u opasna sredstva. LD50 5800 mg/kg. Spada u IV grupu otrova. Karenca 56 dana za vin. lozu.

Preparat:

• Mikal WP (sadrži i folpet) — konc. upotrebe 0,3—0,4%

12. Etikonazol

Sistemični fungicid protiv pepelnice i fuzikladija jabuke.

Spada u opasna sredstva, LD₅₀, iznosi 1343 mg/kg. Karenca 7 dana za jezgričavo a 14 dana za koštićavo voće. T iznosi 0,5 ppm.

Preparati:

• Sonax 10 WP — konc. upotrebe 0,025%
• Sonex C 52 (sadrži i kaptan) — konc. upotrebe 0,1%

Insekticidi

Insekticidi su sredstva za suzbijanje štetnih insekata ili kukaca. Većina insekticida djeluje na insekte izravno svojim dodirom — kontaktno djelovanje, a neki tek kada budu hranom uneseni u organizam — želučano djelovanje. Samo neki insekticidi djeluju svojim parama — fumigantno djelovanje. Većina insekticida koji se danas koriste u zaštiti voćaka i vinove loze ima kontaktno djelovanje s manje ili više izraženim i želučanim djelovanjem. Sistemični insekticidi (i uopće pesticidi) takva su sredstva koje biljka upija i provodi svojim provodnim sistemom u svoje organe gdje ostaju neko vrijeme aktivni. Sistemični insekticidi prvenstveno djeluju na insekte koji sišu i koji te insekticide sisanjem biljnih sokova unose u svoj organizam. No većina sistemičnih insekticida ima još i manje ili više izraženo kontaktno djelovanje. Prednost upotrebe sistemičnih inselcticida protiv insekata koji sišu (na insekte koji grizu oni djeluju samo kontaktom) jest u tome što mogu uništiti i lisne uši skrivene od dodira kontaktnih insekticida u zakovrčanom lišću, što kada ih biljka upije (nekoliko sati nakon primjene) ne mogu biti isprani kišom, što imaju dugo djelovanje (to je nedostatak u odnosu na dugu karencu), što ne uništavaju korisne insekte i dr. Neki insekticidi nemaju sistemično, već dubinsko djelovanje, što znači da samo prodiru nekoliko mm u biljno tkivo gdje mogu uništiti štetnika.

U odnosu na brzinu djelovanja razlikujemo insekticide brzog početnog (inicijalnog) djelovanja, kojih je prednost u brzom uništavanju štetnika, te one sporijeg početnog, ali duljeg rezidualnog djelovanja. Ako je napad štetnika koncentriran unutar kratkog roka, preporučuju se insekticidi bržeg djelovanja, no ako se štetnik javlja postupno unutar duljeg vremenskog razdoblja, prednost imaju insekticidi duljega rezidualnog djelovanja. U ovom posljednjem slučaju pri primjeni insekticida kratkog djelovanja trebalo bi češće opetovati primjenu, što nije slučaj kod insekticida duljeg djelovanja.

Nema insekticida koji bi djelovao samo na jednu vrstu insekata. Insekticidi koje nazivamo univerzalnim djeluju na veliki broj vrsta, kako štetnih, tako, na žalost, i korisnih insekata. Stoga česta primjena takvih insekticida znatno poremećuje prirodnu ravnotežu, te može čak forsirati pojavu pojedinih štetnika kojima uništi prirodne neprijatelje. Stoga se danas sve više preporučuje primjena selektivnijih insekticida koji djeluju na manji broj i štetnih ali i korisnih vrsta. No takvi su insektioidi, zbog njihove manje potrošnje (jer se njima suzbija mali broj štetnika) skuplji. Težnja za većom primjenom selektivnijih insekticida, odnosno nedostaci primjene univerzalnih, jedan su razlog velikog broja aktivnih tvari insekticida na našem tržištu.

U nekih vrsta štetnika postoji mogućnost pojave rezistentnosti (ili otpornosti) na neka sredstva. Rezistentnost štetnika jest pojava postupnog povećanja otpornosti neke vrste u većem broju generacija na neki pesticid. To znači da ne postaje jedan insekt sve otporniji, već tek selekcijom u toku više generacija dolazi do te pojave. Postoje neke vrste štetnika koji su prirodno otporni na neke pesticide, bez obzira na njihovu upotrebu (npr. vinove su pipe otporne na većinu insekticida), no tu pojavu ne smijemo zamijeniti s pojavom stečene rezistentnosti u toku većeg broja generacija. U Jugoslaviji je zabilježena pojava rezistentnosti kruškine buhe, zelene breskvine lisne uši, te crvenog voćnog pauka (a najpoznatija je rezistentnost krumpirove zlatice) na mnoge insekticide, odnosno akaricide. Pojava rezistentnosti sprečava se odnosno usporava češćom izmjenom upotrijebljenih pesticida, njihovom upotrebom samo u preporučenim (ne višim) koncentracijama, odnosno dozama, korištenjem selektivnijih (a ne univerzalnih) insekticida, izbjegavanjem nepotrebne prečeste primjene sredstava itd.

Insekticide koji se najčešće koriste u zaštiti voćaka i vinove loze možemo podijeliti na sredstva za zimsko prskanje i sredstva za tretiranje u vrijeme vegetacije, a to su uglavnom organski sintetski insekticidi. Anorganskih insekticida, kakav je bio nekada mnogo korišten olovni arsenat, koji je sada zabranjen, gotovo i nema za upotrebu u zaštiti voćaka ili vinove loze. Organski insekticidi biljnog podrijetla ne koriste se u zaštiti voćaka i vinove loze. Osim ovih kemijskih insekticida, još treba posebno spomenuti biološke insekticide.

Sredstva za zimsko prskanje

Zimsko prskanje voćaka osnovna je mjera zaštite onih nasada u kojima se u toku vegetacije ne provodi intenzivna zaštita. Ovom se mjerom suzbijaju štitaste i lisne uši, jabučni i šljivin moljac, neki savijači pupova i druge gusjenice i štetnici koji prezime na voćkama. No ovom se mjerom malo utječe na povećanje količine i kvalitete voća, budući da se štetnici koji najviše utječu na prinos moraju suzbijati za vrijeme vegetacije. Zimsko prskanje provodi se od vremena kad je otpalo lišće pa do početka bubrenja pupova, a kasno zimsko prskanje u vrijeme bubrenja i početka kretanja vegetacije. Kako je većina štetnika osjetljivija pred kretanje vegetacije nego usred zime, preporučuje se ondje gdje je to moguće zimsko prskanje provoditi što kasnije. No sredstva za zimsko prskanje uništavaju ili oštećuju zelene dijelove voćaka (osim onih kod kojih je to izričito navedeno). Suprotno često iznošenim podacima, zimsko se prskanje nekim sredstvima može provoditi i kada temperatura padne ispod 0°C, dapače tada su gubici sredstva manji, te se postiže bolji uspjeh, što omogućuje primjenu i nešto niže koncentracije sredstva. Pri niskim temperaturama treba paziti da ne dođe do smrzavanja tekućine u aparatu, što bi moglo dovesti do njegova oštećenja pa i uništenja.

Protiv nekih štetnika, kao npr. grinja šiškarica, crvenih pauka, grbe korka, lozinog pupara i savijača i dr.
preporučuje se i zimsko a pogotovu kasno zimsko prskanje vinove loze.

Za uspjeh zimskog prskanja odlučujuća je dobra kvaliteta rada: veliki utrošak tekućine (dakle prskanje a ne raspršivanje) i zahvaćanje svih dijelova biljke.

Slika Jaja mrazovca, jaja jabučne buhe, kalifornijska štitasta uš, jabučna koma uš (prema »Bayer«)

Izostavljeno iz prikaza

Sredstva za zimsko prskanje postoje na bazi mineralnih ulja, DNC ili DNBP, kombinacije mineralnih ulja sa DNC ili DNBP, te organofosfornih insekticida s mineralnim uljima.

1. Mineralna ulja

Postoje mineralna ulja koja se koriste samo za vrijeme potpunog mirovanja vegetacije protiv štitastih ušiju. Takvo je sredstvo u nas:

Parapin, koji se koristi u koncentraciji od 4%.

Postoje i rafinirana parafinska mineralna ulja, koja se mogu koristiti još i nešto kasnije, u vrijeme bubrenja pupova i početka razvoja prvih listića (faza mišje uši). Efikasna su protiv štitastih uši, jaja crvenih pauka, lisnih uši i mrazovca. Takvo je sredstvo:

Frutapon 7 E, koji se koristi u koncentraciji 2—3,5%.

Neka bijela ulja, koja za sada nemaju dozvolu za promet u našoj zemlji, kao što je npr. Albolineum, mogu se koristiti i za čitavo vrijeme vegetacije.

Mineralna ulja spadaju u neznatno opasna sredstva.

2. Žuta sredstva i njihove kombinacije s mineralnim uljima

Aktivna tvar dolazi u preparatima sama ili u kombinaciji s mineralnim uljima. Upaljiva su i eksplozivna, a intenzivno boje kožu i vlakna. Koriste se za suzbijanje svih štetnika koji prezimljuju na voćkama ili vinovoj lozi.

Preparati s visokim sadržajem DNC-a ili DNBP-a (Kreozan, Morozin, Gebutox) imaju i fungicidno djelovanje na uzročnike kovrčavosti lista breskve, rogača, šljive i dr. Pri primjeni na jabukama i kruškama koriste se više, a na koštičavu voću niže preporučene koncentracije. Koriste se u vrijeme potpunog mirovanja vegetacije. Spadaju u II skupinu otrova. U organizam ulaze kroz usta, kožu i udisanjem. LD50 30—60 mg/kg.

Preparati:

• Kreozan pasta (sadrži DNC) — konc. upotrebe 1 —2%
• Rumesan-ulje (sadrži DNC i min. ulje) — konc. upotrebe 1,5—3%
• Žuto ulje E-5 (sadrži DNC i min. ulje) — konc. upotrebe 2,5—3%
• Gebutox fltissig (sadrži DNBP) — konc. upotrebe 0,75%
• Morozin (sadrži DNBP) — konc. upotrebe 0,75%

3. Uljna organofosforna sredstva

To su organofosforni insekticidi koji se inače koriste za vrijeme vegetacije, ali su kombinirani s mineralnim uljem. Stoga je njihova upotreba ograničena u vrijeme pred kretanje i u vrijeme kretanja vegetacije, tj. kao kasno zimsko prskanje. Kako se uljna organofosforna sredstva mogu koristiti kasnije od onih na osnovi DNC i DNBP-a, kasnim se zimskim prskanjeme vrlo dobro uništavaju ne samo štetnici koji prezimljuju na voćkama i čokotima već i neki koji na kraju zime i počciku proljeća tek dođu na njih. Oleodiazinon je svrstan a III, a Olivin-ulje E-5 u IV skupinu otrova:

Preparati:

• Oleodiazinon (sadrži diazinon i min. ulje) — konc. upotrebe 1,5%
• Olivin-ulje E-5 (sadrži fentoat i min. ulje) — konc. upotrebe 1,5%

Sredstva za tretiranje u vrijeme vegetacije

Organski sintetski insekticidi

Ovo je danas kudikamo najvažnija skupina insekticida, praktički jedinih koji se za vrijeme vegetacije koriste u zaštiti voćaka i vinove loze. Radi njihove brojnosti i različitih svojstava mogu se podijeliti u klorirane ugljikovodike, organofosforne insekticide, karbamate i piretroide.

Klorirani ugljikovodici

Klorirani ugljikovodici vrlo su stabilni (perzistentni, trajni) spojevi koji se dugo zadržavaju ne samo na tretiranom bilju već i u tlu, vodi i zraku, dakle svuda u okolini čovjeka. Osim toga kumuliraju (nagomilavaju) se u organizmu čovjeka i životinja. Upravo zbog ovih svojstava stabilnosti i kumulacije mnogi su klorirani ugljikovodici već dulje vrijeme zabranjeni (DDT, tehn. HCH, aldrin, dieldrin i dr.) ili je njihova upotreba ograničena. U zaštiti voćaka mogu se iz ove skupine koristiti lindan, toksafen i endosulfan, a u zaštiti vinove loze endosulfan. Klorirani ugljikovodici su stimulatori centralnoga živčanog sustava. Simptomi trovanja su slabost, umor, glavobolja, vrtoglavica, smetenost, drhtanje, ponekad i grčevi, pa kljenut ruke. Prva pomoć sastoji se u odstranjenju otrova bilo ispiranjem onečišćene kože sapunom, bilo davanjem sredstava za čišćenje, i to gorke soli, a nikako ne ulja. Za liječenje se daju sedativi (tražiti liječničku pomoć).

1. Lindan

Insekticid koji se odlikuje kontaktnim, želučanim i djelomično fumigantnim djelovanjem. Koristi se u zaštiti voćaka za suzbijanje raznih štetnih gusjenica, kornjaša i osa listarica, dakle prvenstveno štetnika koji grizu. Ne smije se koristiti na vinovoj lozi, a treba spriječiti da pri tretiranju voćaka dođe na povrće i krmno bilje. Sredstva sa do 30% aktivne tvari uvrštena su u III skupinu otrova, a s višim sadržajem u II skupinu. LD50 125. Karenca 42 dana. Toleranca za voće 1,0 ppm.

Preparati:

• Lindan EA 10, i Lindan E-10 jesu koncentrati za emulziju, sadrže 10% lindana — koncentracije upotrebe 0,15—0,25%.
• Bilan E-3, Gamacid sol. 20%, sadrže 20% lindana — koncentracija upotrebe 0,075—0,1%.
• Gamacid T-50, tekuća je suspenzija s 50% aktivne tvari, koncentracija upotrebe 0,03—0,05%.
• Lindan S-25, sadrži 25% lindana, a močivo je prašivo — koncentracija upotrebe 0,06—0,1%.

2. Toksafen

Djeluje kontaktno i želučano. Kako je neopasan za pčele (osim pri njihovu izravnom tretiranju) može se iznimno koristiti u zaštiti voćaka u vrijeme cvatnje (pred večer ili rano ujutro). Spada u II skupinu otrova. LD50 je 90. Karenca 30 dana. Toleranca 0,4 ppm.

Preparati:

• Toksafen Župa — konc. upotrebe 0,25%.

3. Endosulfan

Kontaktni i želučani insektioid. Malo opasan za pčele pa se može koristiti u vrijeme cvatnje voćaka (pred večer ili rano ujutro). Na jagodičastom i bobičastom voću te vinovoj lozi dopuštena je upotreba samo do završetka cvatnje. Specifična upotreba protiv grinje šiškarica, osobito na vinovoj lozi, na početku kretanja vegetacije. Spada u II skupinu otrova. LD50 se kreće između 40 ili 110. Karenca 28—35 dana. Toleranca 0,5 ppm. Izvanredno je otrovan za divljač i ribe, te se ne smije koristiti u nasadima gdje postoji opasnost trovanja divljači ili onečišćenja voda.

Preparati:

• Thiodan E-35 — koncentracija upotrebe 0,1—0,2%.
• Tiocid E-35 — koncentracija upotrebe 0,1—0,2%.

Organofosforni insekticidi

Ovi su insekticidi manje stabilni, ne kumuliraju se u organizmu i stoga u znatno manjoj mjeri od kloriranih ugljikovodika onečišćuju čovjekovu okolinu. Predstavljaju kudikamo najvažniju skupinu insekticida, koji se koriste u zaštiti voćaka i vinove loze. Ima ih vrlo otrovnih (npr. paration, metidation, azinfos i dr.) koje uopće ne preporučujemo u ovoj knjizi, no većina ovih insekticida je srednje, pa i male otrovnosti. Kada dospiju u organizam, blokiraju encim holinesterazu i time izazivaju nagomilavanje acetilholina. Simptomi trovanja su znojenje, suzenje, obilno lučenje sline, edem pluća, drhtavica, grčevi, otežano disanje i dr. Prva pomoć sastoji se u hitnoj dekontaminaciji i primjeni atropina uz liječničku pomoć. Pri sumnji u trovanje ovim insekticidima treba tražiti analizu aktivnosti holinesteraze u krvi. Oporavak otrovanog je spor.

Veći broj organofosfornih insekticida odlikuje se sistemičnim djelovanjem, tj. biljke ih upijaju i provode provodnim sistemom u svoje organe. Gotovo svi su djelotvorni i na grinje, pa se ubrajaju i u akaricide. Radi preglednosti, aktivne su tvari poredane po abecedi.

1. Amidition

Insekticid dubinskog djelovanja. Koristi se za suzbijanje insekata koji sišu, kao što su lisne uši i bube, te protiv voćnih muha. Spada u IV skupinu otrova. LD50 600—660. Karenca 28 dana.

Preparat:

• Thiocron 30, koncentrat za emulziju — koncentracija upotrebe 0,1%.

2. Bromofos

Djeluje kontaktno i želučano. Preporučuje se protiv insekata koji sišu (lisne uši i buhe, tripsi i dr.) i nekih koji grizu (ose listarice, neki kornjaši i gusjenice). Metilbromofos spada u IV skupinu, a etilbromofos u III skupinu otrova. LD₅₀ metilbromofosa 3750—6100, a etilbromofosa 70—270. Karenca 7 za metil-, a 14—28 dana za etil-bromofos. Toleranca 0,5 ppm.

Preparati:

• Nexion EC 40, koncentrat za emulziju, sadrži 40% metilbromofosa — konc. upotrebe 0,1—0,15%.
• Nexagan EC 40, koncentrat za emulziju, sadrži 40% etilbromofosa — konc. upotrebe 0,1—0,2%.

3. Demetonmetil

Izraziti sistemik dugotrajnog djelovanja. Ubraja se u selektivna sredstva. Koristi se protiv lisnih uši, jabučne krvave uši, šljivinih osica i grinja. Spada u II skupinu otrova. LD50 između 40 i 100. Karenca 28 dana. Toleranca 0,5 ppm.

Preparati:

• Metasystox (i) i Metasystox R, sadrže 25% aktivne tvari, koncentrati za emulziju — konc. upotrebe 0,1%.

4. Dialifos

Za suzbijanje jabučnog savijača, lisnih uši, grožđanih moljaca, crvenih pauka. Sredstva sa do 30% aktivne tvari svrstana u II grupu otrova. Manje otrovan za pčele. LD50 5—90. Karenca 35, za grožđe 63 dana. Toleranca 0,5 ppm.

Preparati:

• Torak EC-24, koncentrat za emulziju, sadrži 24% dialifosa, konc. upotrebe 0,2—0,3%.

5. Diazinon

Sredstvo djelotvorno na mnoge štetnike, kako one koji sišu (štitaste i lisne uši, lisne buhe, tripsi i dr.), tako i one koji grizu (gusjenice i dr.). Sredstva sa do 25% aktivne tvari spadaju u III, a preko 25% aktivne tvari u II skupinu otrova. LD50 oko 100. Karenca 14 dana. Toleranca 0,5 ppm.

Preparati:

• Diazinon-ulje, koncentrat za emulziju sadrži 20% diazinona — konc. upotrebe 0,1—0,2%.
• Diazinon 20, Basudin 20 za suspenziju i Pinazon WP20 močiva prašiva, sadrže također 20% diazinona — konc. upotrebe 0,1—0,2%.
• Basudin 40, sadrži 40% diazinona, močivo prašivo — konc. upotrebe 0,1%.
• Diazol 60, koncentrat za emulziju, sadrži 60% diazinona — konc. upotrebe 0,075—0,15%.
• Diazinon 2% prašivo, Agrozon P-2, prašiva za zaprašivanje protiv grožđanih moljaca, sadrže 2% diazinona — upotreba 15—25 kg/ha, odnosno 150—250 grama na ar.

6. Diklorvos

Insekticid kontaktnog i fumigantnog djelovanja. Djeluje vrlo brzo, ali sasvim kratko. Prodire u biljno tkivo, kao i do štetnika u zakovrčanom lišću ili zapercima. Koristi se protiv brojnih štetnika koji sišu (lisne i štitaste uši, lisne buhe i dr.) i grizu (neke gusjenice, ose listarice i dr.). Spada u II skupinu otrova. LD50 je 50 do 80. Karenca 7 dana. Toleranca 0,1 ppm.

Preparati:

• Nogos 50 EC, Dedevap Emulsion, Fumigan, Kofumin 50 EC, Difos, sadrže 50% diklorvosa, koncentrati za emulziju — koncentracija upotrebe 0,1—0,15%.

7. Dimetoat

Ima sistemično, a uz to i kontaktno djelovanje. Koristi se protiv insekata koji sišu, kao što su lisne i štitaste uši, stjenice, tripsi, te insekata koji grizu (neke gusjenice, ose listarice, dvokrilci). Spada u III skupinu otrova. LD50 oko 250. Prodire i kroz neoštećenu kožu. Karenca 21 dan. Toleranca 1,0 ppm.

Preparati:

Rogor 40, Fosfamid 40, Sistemin 40 Župa i Bi 58 EC, sadrže 40% dimetoata — konc. upotrebe 0,05 do 0,15%.

8. Etrimfos

Ima kontaktno i želučano djelovanje. Suzbija gusjenice savijača, pagusjenice osa listarica, ličinke muha i dr. Uvršten u IV skupinu otrova. LD-0 1800. Karenca 14 dana. Toleranca 0,2 ppm.

Preparat:

• Ekamet, koncentrat za emulziju, sadrži 50% etrimfosa — koncentracija upotrebe 0,05—0,15%.

9. Fenitrotion

Ima prvenstveno kontaktno djelovanje. Djeluje na veliki broj štetnika, kako onih koji sišu, tako i onih koji grizu. Sredstva sa 5—50% aktivne tvari uvrštena su u III, a sa manje od 5% u IV skupinu otrova. LD50 je 500 do 673. Karenca 14 dana. Toleranca 0,4 ppm.

Preparati:

• Fenitrotion 50 EC, Folithion, Sumition E-50, Metation E-50 koncentrati za emulziju, sadrže 50% fenitrotiona — koncentracija upotrebe 0,1—0,2%.
• Fenitrotion WP 30, močivo prašivo, sadrži 30% fenitrotiona — koncentracija upotrebe 0,1—0,25%.
• Sumition S-40, mooivo prašivo, sadrži 40% fenitrotiona — koncentracija upotrebe 0,08—0,25%.
• Sumicombi 30 sadrži 25% fenitrotiona i 5% fenvalerata, koncentracija upotrebe 0,075—0,1%.
• Akotion P-5, Galation P-5 su prašiva za zaprašivanje koja se mogu koristiti protiv grožđanih moljaca — dozacija 15—25 kg/ha.
• Ksilogal, preparat gotov za upotrebu, sadrži 30% fenitrotiona, upotreba premazivanjem zaraženih mjesta protiv jabučnog staklokrilca.

10. Fention

Ima slabije sistemično a jako kontaktno djelovanje. Koristi se protiv brojnih insekata koji sišu i grizu. Spada u III skupinu otrova. LD50 215. Karenca 28 dan. Toleranca 1,0 ppm.

Preparat:

• Lebaycid Emulsion 50%, koncentrat za emulziju, sadrži 50% fentiona — konc. upotrebe 0,1—0,2%.

11. Fentoat

Kontakti i želučani insekticid. Djeluje na insekte koji sišu (lisne i štitaste uši, lisne buhe i dr.) i grizu (neke gusjenice i dr.). Sredstva s preko 10% aktivne tvari spadaju u III, a s manje u IV skupinu otrova. LD50 200—400. Karenca 28 dan.

Preparati:

• Cidial 50 L, koncentrat za emulziju, sadrži 50% fentoata —koncentracija upotrebe 0,1%.

12. Formotion

Sistemični i kontaktni insekticid. Koristi se protiv štetnika koji sišu, te nekih koji grizu. Uvršten u III skupinu otrova. LD50 210—535. Karenca 21 dan. Toleranca 0,3 ppm.

Preparat:

• Anthio 33, sadrži 33% formotiona, koncentrat za emulziju — koncentracija upotrebe 0,1—0,15%.

13. Fosalon

Ima kontaktno i želučano djelovanje. Djeluje na insekte koji sišu i one koji grizu. Smatra se dosta selektivnim insekticidom. Preparati sa do 40% aktivne tvari uvršteni su u III skupinu otrova. LD50 oko 135. Malo je otrovan za pčele. Karenca 14 dana. Toleranca 2 ppm.

Preparati:

• Zolone liquide, koncentrat za emulziju, sadrži 35% fosalona — koncentracija upotrebe 0,15—0,2%.
• Zolone PM, močivo prašivo, sadrži 30% fosalona — koncentracija upotrebe 0,2—0,25%.
• Zolone P-4, prašivo za zaprašivanje sa 4% fosalona za suzbijanje grožđanih moljaca — dozacija oko 20 kg/ha.

14. Fosmet

Ima kontaktno, želučano i donekle fumigantno djelovanje. Koristi se protiv insekata koji sišu i grizu. Preparati sa do 50% aktivne tvari uvršteni u III skupinu otrova LD₅₀ 150—300. Karenca 35 dana. Toleranca 0,3 PPm.

Preparati:

• Imidan, močivo prašivo sa 50% fosmeta — lconcentracija upotrebe 0,1—0,2%.
• Imidan P-3 Zlatica fos, Galidan prašiva za zaprašivanje sa 3% fosmeta. Mogu se koristiti protiv grožđanih moljaca — dozacija 20—30 kg/ha.
• Imidan P-5, prašivo za zaprašivanje sa 5% fosmeta. Upotreba 20 kg/ha.

15. Heptenofos

Sistemik brzog i kratkog djelovanja. Suzbija insekte koji sišu i grizu. Uvršten u II grupu otrova.

LD₅₀ 96. Karenca 7 dana. Toleranca 0,1 ppm.

Preparat:

• Hostaquick, sadrži 50% heptenofosa — koncentracija upotrebe 0,05—0,15%.

16. Klorpirifos

Ima kontaktno, želučano i fumigantno djelovanje. Koristi se protiv mnogih štetnika koji grizu i sišu. Preparati sa 5—50% aktivne tvari uvršteni u III skupinu otrova. LD50 135—163. Karenca 21 dan. Toleranca 0,05 PPm.

Preparati:

• Dursban EC 48, koncentrat za emulziju, sadrži 48% klorpirifosa — koncentracija upotrebe 0,1—0,15%.
• Reldan 2E, koncentrat za emulziju sa 22% metilklorpirifosa, koncentracija upotrebe 0,15—0,3%.

17. Kvinalfos

Kontaktni i želučani insekticid dobroga dubinskog djelovanja. Djelotvoran protiv jabučnog i breskvina savijača, grožđanih moljaca i dr. Preparati sa manje od 30% aktivne tvari uvršteni u III skupinu otrova. LD50 66. Karenca 21 dan. Toleranca 0,1 ppm.

Preparat:

• Ekalux 25, koncentrat za emulziju, sadrži 25% kvinalfosa — koncentracija 0,1%.

18. Malation

Ima prvenstveno kontaktno djelovanje. Djeluje dosta brzo, ali kratko. Koristi se protiv insekata koji sišu (lisne i štitaste uši, tripsa i dr.), te nekih koji grizu (neki kornjaši, ose listarice, gusjenice). Ubraja se u IV skupinu otrova. LD50, oko 1375. Karenca 21 dan. Toleranca 0,5 ppm.

Preparati:

• Etiol, Radotion E-50, Malation E-50, Malation E-50 Župa, koncentrati za emulziju, sadrže 50 do 57% malationa — koncentracija upotrebe 0,15—0,3%.
• Etiol-prah 25, močivo prašivo, sadrži 25% malationa — koncentracije upotrebe 0,3—0,5%.
• Etiol-prah 5, Radotion P-5 i Malation P-5 su prašiva za zaprašivanje, sadrže 5% malationa, protiv grožđanih moljaca — dozacija 20—30 kg/ha.

19. Naled

Ima kontaktno i donekle fumigantno djelovanje, djeluje vrlo brzo, ali kratko. Koristi se protiv nekih insekata koji sišu i grizu. Ubraja se u III skupinu otrova. LD50 430. Karenca 7 dana. Toleranca 0,1 ppm.

Preparat:

• Orthodibrom E 8, koncentrat za emulziju, sadrži 65% naleda — koncentracija upotrebe 0,1—0,2%.

20. Ometoat

Sistemični insekticid i kontaktnog djelovanja. Djeluje na razne insekte koji sišu i grizu. Spada u II skupinu otrova. LD50 je 50. Karenca 21 dan. Toleranca 0,5 ppm.

Preparat:

• Folimat 50, sadrži 50% ometoata — koncentracija upotrebe 0,1%.

21. Piridafention

Kontaktni insekticid. Djeluje na razne insekte i grinje. Spada u III skupinu otrova. LD50 850. Karenca 42 dana. Toleranca 0,05.

Preparat:

• Ofunack 40, sadrži 40% piridafentiona — koncentracija upotrebe 0,12—0,15%.

22. Pirimifosmetil

Ima kontaktno i fumigantno djelovanje. Koristi se protiv insekata koji sišu i grizu. Spada u IV skupinu otrova. LD50 2050. Karenca 7 dana, maslina 14 dana. Toleranca 1,0 ppm.

Preparat:

Actellic 50 EC, koncentrat za emulziju, sadrži 50% pirimifosmetila — koncentracija upotrebe 0,05—0,15%.

23. Tetraklorvinfos

Kontaktni insekticid efikasan na brojne insekte koji grizu (gusjenice, kornjaši, dvokrilci i dr.), te neke koji sišu. Spada u IV skupinu otrova. LD50 oko 4000. Karenca 21 dan. Toleranca 2,0 ppm.

Preparat:

• Gardona 50% WP, močivo prašivo, sadrži 50% tetraklorvinfosa — koncentracija upotrebe 0,1—0,15%.

24. Tiometon

Izraziti sistemik dugotrajnog djelovanja. Ubraja se u selektivna sredstva. Koristi se protiv lisnih uši, jabučne krvave uši, šljivinih osica i grinja. Spada u vrlo opasna sredstva. LD50 između 85 i 120. Preparati sa do 40% aktivne tvari spadaju u III skupinu otrova, a iznad 40% aktivne tvari u II skupinu otrova. Karenca 28 dana. Toleranca 0,5 ppm.

Preparat:

• Ekatin 25, sadrži 25% tiometona, koncentrat za emulziju — koncentracija 0,1%.

25. Triazofos

Kontaktni i želučani insekticid s izrazitim dubinskim djelovanjem. Koristi se protiv insekata koji sišu i grizu. Preparati sa preko 30% aktivne tvari spadaju u II skupinu otrova. LD50 82. Karenca 28 dana. Toleranca 0,2 ppm.

Preparat:

• Hostathion EC 40. koncentrat za emulziju, sadrži 40% triazofosa — koncentracija upotrebe 0,1—0,15%.

26. Triklorfon

Ima izrazito želučano, a slabije kontaktno djelovanje. Ubraja se u selektivnija sredstva. Koristi se prvenstveno protiv štetnika koji grizu (naročito raznih gusjenica, dvokrilaca i osa listarica), te nekih koji sišu (stjenice). Preparati sa do 50% aktivne tvari spadaju u IV skupinu, a oni s većim sadržajem u III skupinu otrova. LD50 625. Karenca 14, maslina 28 dana. Toleranca 0,1 ppm.

Preparati:

• Dipterex 80%, Radofon SL, Župireks 80 i
• Danex 80% topljiva prašiva, sadrže 80% triklorfona — koncentracija upotrebe 0,1%.
• Dipterex SL 50%, Pinofos, Trihlorfon SL 50 topljivo prašivo, sadrži 50% triklorfona — koncentracija upotrebe 0,1—0,15%.
• Dipterex 5, Radofon P-5, prašiva za zaprašivanje, sadrže 5% triklorfona protiv grožđanih moliaca — dozaciia 25—30 kg/ha.

27. Vamidotion

Sistemični insekticid koji se prvenstveno koristi protiv štetnika što sišu. Spada u II skupinu otrova. LD50 105. Karenca 42 dana. Toleranca 0,5 ppm.

Preparat:

• Kilval, tekuće sredstvo za otopinu, sadrže 40% vamidotiona — koncentracija upotrebe 0,125%.

Karbamati

Sličnih su svojstava organofosfomim insekticidima, pa se ne kumuliraju u organizmima niti su previše stabilni. Također blokiraju aktivnost encima holinesteraze, no oporavak otrovanog je znatno brži. Simptomi trovanja i prva pomoć kao kod organofosfornih insekticida (jedino su oksimi kontraindicirani).

1. Karbaril

Djeluje kontaktno i želučano. Univerzalni insekticid, koji djeluje na brojne insekte što sišu i grizu. Stoga često poremećuje prirodnu ravnotežu i može forsirati pojavu nekih štetnika (crveni pauci, lisne uši i dr.). Ne preporučuje se češća upotreba u istom nasadu. Spada u IV skupinu otrova, preko 50% u III. LD50 oko 850. Karenca 7, grožđe 14 dana. Toleranca 2,0.

Preparati:

• Ravyon 85 močivo prašivo s 85% karbarila, koncentracija upotrebe 0,06—0,15%.
• Karbaril 50, Sevin Chromos, Karbaril 50 Župa,
• Karbaril S-50, sadrže 50% karbarila, močiva prašiva — koncentracija upotrebe 0,15—0,2%.
• Sevin XLR sadrži 44% aktivne tvari, koncentracija upotrebe 0,2—0,3%.
• Karbaril P-5, Sevin P-5 prašivo, prašiva za zaprašivanje protiv grožđanih moljaca, sadrže 5% karbarila — upotreba 20—30 kg/ha.

2. Propoksur

Djeluje kontaktno i želučano. Koristi se protiv štetnika koji grizu i sišu. Ubraja se u II skupinu otrova LD50 100—150. Karenca 14 dana. Toleranca 0,1 ppm.

Preparat:

• Unden 50% WP, močivo prašivo, sadrži 50% propoksura — koncentracija upotrebe 0,1—0,15%.

3. Pirimikarb

Selektivni (pošteđuje prirodne neprijatelje) insekticid za suzbijanje lisnih ušiju, uključujući rezistentne sojeve. Spada u II, odn. s do 50% aktivne tvari u III skupinu otrova. LD50 147. Karenca 14 dana. Toleranca 0,2 ppm.

Preparat:

• Pirimor, sadrži 50% aktivne tvari, močivo prašivo — koncentracija upotrebe 0,04—0,06%.

4. Dioksakarb

Ima kontaktno i želučano djelovanje. Koristi se protiv nekih štetnika koji grizu i sišu, naročito rezistentnih lisnih uši. Spada u II skupinu otrova. LD50 oko 100. Karenca 21 dan. Toleranca 0,05 ppm.

Preparat:

• Elocron 50, sadrži 50% dioksakarba, močivo prašivo — koncentracija upotrebe 0,1—0,2%.

Piretroidi

Najnovija skupina organskih sintetskih insekticida čija je loša strana izražena univerzalnost i opasnost brze pojave rezistentnosti štetnika. Stoga se za sada preporučuju koristiti prvenstveno protiv štetnika gdje insekticidi iz drugih skupina znatno slabije djeluju npr. protiv kruškine buhe. Radi visoke insekticidnosti koriste se u niskim dozama aktivne tvari što smanjuju opasnost onečišćenja plodova i okoline.

1. Alfametrin

Koristi se za suzbijanje jabučnog i šljivinog savijača, kruškine buhe, lisnih uši, grožđanih moljaca itd. Spada u III skupinu otrova. LD50 63—98 mg/kg. Karenca 14 dana. Toleranca 0,5 ppm.

Preparat:

• Fastac 10% EC koncentrat za emulziju sadrži 10% aktivne tvari. Koncentracija upotrebe 0,015—0,03%(1,5—3 ml ili ccm na 10 litara vode).

2. Cipermetrin

Ima dozvolu za suzbijanje jabučnog i breskvinog savijača, kruškine buhe, lisnih uši i grožđanih moljaca. Spada u III skupinu otrova. LD50 82—250. Karenca 14 dana, za grožđe 28 dana. Toleranca 0,5 ppm.

Preparati:

• Ripcord 20% EC, Sherpa 20 koncentrati za emulziju sadrže 20% aktivne tvari, upotreba u koncentraciji od 0,02— 0,03% (2 do 3 ml ili ccm na 10 litara vode).
• Cimbuch-10 koncentrat za emulziju sadrži 10% cipermetrina, upotreba u koncentraciji 0,03—0,05%.

3. Dekametrin

Koristi se za suzbijanje jabučnog, breskvinog i šljivinog savijača, kruškine buhe, lisnih uši i grožđanih moljaca. Spada u III skupinu otrova (do 25%), LD50 33—130. Karenca 7 dana za jabučasto voće, 28 dana za grožđe, a 14 dana za ostalo voće. Toleranca 0,1 ppm.

Preparat:

• Decis EC-25 koncentrat za emulziju sadrži samo 2,5% dekametrina, koncentracija upotrebe 0,03—0,07%.

4. Fenvalerat

Koristi se protiv istih štetnika kao i prethodni. Spada u III skupinu otrova LD50 200—450. Karenca 7 dana za jabučasto voće, 28 dana za grožđe, a 14 dana za ostalo voće. Toleranca 0,5 ppm.

Preparat:

• Sumicidin EC 20 koncentrat za emulziju s 20% aktivne tvari, koncentracija upotrebe 0,025—0,05%.

5. Flucitrinat

Za suzbijanje istih štetnika kao dekametrin te crvenog pauka. Ubrojen u III skupinu otrova. LD50 67—81 mg/kg. Karenca 35 dana. Toleranca 0,2 ppm.

Preparat:

• Cybolt 100 E sadrži 10% aktivne tvari, koncentracija upotrebe 0,025—0,05%, za crvenog pauka 0,075%.

6. Permetrin

Ima dozvolu za suzbijanje jabučnog savijača i grožđanih moljaca. Spada u III skupinu otrova. LD50 430. Karenca 14, za grožđe 28 dana.

Preparat:

• Talcord 25-EC koncentrat za emulziju s 25% aktivne tvari, upotreba u koncentraciji od 0,02—0,03%.

Insekticidi koji ometaju razvoj insekata

U ovu skupinu insekticida ubrajaju se oni koji izravno ne ubijaju insekte već ometaju njihov razvoj, tako da insekti prestaju s ishranom i ugibaju. Za sada se u ovu skupinu ubraja samo diflubenzuron. To je sredstvo koje djeluje samo ako se unese u organizam štetnika s hranom. Stoga prvenstveno djeluje na štetnike koji grizu, a ne na one koji sišu. Radi želučanog a ne kontaktnog djelovanja pošteđuje prirodne neprijatelje insekata i ne remeti prirodnu ravnotežu, pa spada u najselektivnije insekticide. Spada u IV skupinu otrova. LD30 2100. Karenca 28 dana. Koristi se protiv jabučnog savijača, lisnih minera, te gusjenica gubara i dudovca, a djeluje još na neke druge gusjenice te kruškinu buhu. Bezopasan za pčele.

Preparati:

• Dimilin WP-25, močivo prašivo, sadrži 25% aktivne tvari, upotreba u koncentraciji od 0,05%.
• Dimilin 10. močivo prašivo sa 10% aktivne tvari, koncentracija upotrebe 0,15%.

Biološki insekticidi

Prednost bioinsekticida jest u tome što nisu opasni za ljude, životinje, pa niti pčele, ne onečišćuju okolinu čovjeka, ne poremećuju prirodnu ravnotežu, a štetnici na njih teško postaju rezistentni. No bioinsekticidi su skuplji, a imaju sporo djelovanje, naročito u odnosu na smrtnost štetnika, dok dosta brzo sprečavaju ishranu štetnika i time daljnje štete. Međutim, moraju se koristiti dok su štetnici u početnom stadiju razvoja. U prometu se danas u nas nalaze samo bioinsekticidi na bazi bakterije Bacillus thuringiensis. Koriste se protiv nekih štetnih gusjenica, kao što su dudovac, gubar, zlatokraj, jabučni i šljivin moljac, grožđani moljci i maslinin moljac.

Preparati:

• Dipel tm, Bactospeine i Thuricide jesu močiva prašiva ili paste koje se najčešće koriste u koncentraciji 0,1%.

Akaricidi

To su sredstva za suzbijanje grinja, uključujući i crvene pauke. No ovu grupu štetnika uništavaju i gotovo svi prije spomenuti organofosforni insekticidi (dimetoati, ometoat, demeton metil, tiometon, pirimifos metil, vamidotion, formotion i dr.) koji se često koriste upravo u tu svrhu. Nadalje od insekticida na grinje šiškarice odlično djeluje endosulfan. Djelomično na ove štetnike djeluju i sredstva za zimsko prskanje na bazi DNC i DNBP-a, te uljna organofosforna sredstva, dok zimska jaja crvenog pauka uništavaju i mineralna ulja. Od fungicida oni na bazi sumpora vrlo dobro djeluju na grinje šiškarice, dok akaricidna svojstva imaju i fungicidi na bazi binapakrila (pa se navode i kod akaricida), hinometionata i dinokapa.

Specifični akaricidi djeluju uglavnom samo na grinje Prvenstveno djeluju na pokretne stadije i ljetna jaja.

Budući da na bazi jedne aktivne tvari većinom postoj: samo jedan preparat, ovdje ćemo prvenstveno navesti preparate, a aktivnu tvar spomenuti samo u zagradi, Preparati su navedeni abecednim redom.

Acrex 30 EC (dinobuton) djeluje osim na crvenog pauka još i na pepelnicu jabuke. Spada u III skupinu otrova, LD50 140. Karenca 35 dana. Toleranca 0,5 ppm. Upotreba 0,2—0,25% najviše 3 puta na istoj površini.

Acricid 25, Binapakril S-25 (binapakril) su i fungicidi. Djeluju na pokretne stadije i Ijetna jaja. Močiva su prašiva. Spadaju u III skupinu otrova. LD50 220—520. Karenca 21 dan. Toleranca 0,3 ppm. Koncentracija upotrebe 0,2—0,25%.

Animert V-101 (tetrasul) djeluje u stadiju izlaženja ličinki iz zimskih jaja. Močivo je prašivo. Spada u IV skupinu otrova. LD50 10800. Karenca 21 dan. Toleranca 0,05 ppm. Koncentracija upotrebe 0,1—0,2%.

Atran S-50 (klorfenson-klorfenetol) je močivo prašivo Spada u III skupinu otrova. Karenca 42 dana. Tolerance 0,5 ppm. Upotreba 0,1%.

Dikofol (dikofol) djeluje na pokretne stadije grinja Koncentrat za emulziju. Spada u IV skupinu otrova. LD50, 800. Karenca 14 dana. Toleranca 2,0 ppm. Koncentracija upotrebe 0,15—0,25%.

Mitac 20 (amitraz) je močivo prašivo. Spada u III skupinu otrova. LD50 600. Karenca 28 dana. Toleranca 0,2 ppm. Upotreba 0,2—0,3%.

Neoron 500 (bromopropilat) djeluje na pokretne stadije i ljetna jaja grinja. Koncentrat za emulziju. Ubraja se u IV skupinu otrova. LD50 5000. Karenca 21 dan. Toleranca 2,0, citrusi 5,0 ppm. Koncentracija upotrebe 0,05—0,1%.

Omite 57 E (propargit) jest koncentrat za emulziju. Djeluje na pokretne stadije i ljetna jaja. Ubraja se u IV skupinu otrova. LD50 2200. Karenca 21 dan. Toleranca 2,0 ppm. Koncentracija upotrebe 0,1—0,15%. Ne koristiti na kruškama, jagodama i vinovoj lozi prije završetka cvatnje.

Plictran 25 W, Akareks 50 i Acarstin (ciheksatin) suzbijaju pokretne stadije grinja. Spadaju u IV skupinu otrova. LD50 540. Močivo su prašivo. Karenca 28 dana. Toleranca 1,0 ppm. Koncentracija upotrebe 0,1—0,15%, za Akareks 50 0,05%.

Rospin 25 (klorpropilat) djeluje na pokretne stadije i ljetna jaja. Spada u IV skupinu otrova. LD50 5000. Koncentrat za emulziju. Karenca 14 dana. Toleranca 0,5 ppm. Upotreba 0,1%.

Pinofon i Tedion V 18 MO (tetradifon) djeluju na ličinke i ljetna jaja grinja. Koncentrati za emulziju. Spadaju u IV skupinu otrova. LDro preko 5000. Karenca 14 dana. Toleranca 1,0 ppm. Koncentracija upotrebe 0,2%.

Torque WP-50 (fenbutatin oksid) ima sporo ali dugotrajno djelovanje. LD50 1450. Karenca 21 dan. Upotreba 0,05—0,06%.

Rodenticidi

Služe za suzbijanje voluharica i poljskih miševa, dakle glodavaca.

Cinkfosfid je težak sivi prašak velike oralne otrovnosti za ljude, domaće životinje i divljač. Svrstan je u I skupinu otrova, no mamci zatrovani cinkfosfidom s manje od 5% aktivne tvari svrstani su u II skupinu otrova. Takvih mamaca ima i tvornički proizvedenih s 2% cinkfosfida (Cinkfosfid-mamak). LD50 37—46 mg/kg. Simptomi trovanja su povraćanje i bolovi u grudima. Otrovane životinje prestaju se hraniti, pokazuju količne bolove i klonulost. Zato se mamci zatrovani cinkfosfidom ne smiju razbacivati po površini tla, već stavljati u rupe glodavaca. U svaku aktivnu rupu stavlja se nekoliko mamaca.

Klorfacinon spada u antikoagulante. Veoma male doze, ali opetovano uzimane u toku nekoliko dana, dovode do teških unutrašnjih krvarenja izazvanih poremetnjom u grušanju krvi. Stoga mamci zatrovani klorfacinonom moraju svakodnevno stajati na raspoloženju glodavaca u toku 5—7 dana. Mamci se stavljaju u rupe glodavaca ili u hrpice od oko 100 g ‘pokrivene slamom, po jedna hrpica na svaki ar. Tvornički pripremljeni mamci sa do 0,09% klorfacinona, a to su Grains Quick, Faciron-mamak, Faciron forteM i Ratox-mamak, svrstani su u III skupinu otrova. Formulacije za pripremu mamaca — Faciron uljni koncentrat i Faciron vodotopljivi koncentrat — svrstani su u II skupinu otrova. Prvi se koristi za trovanje mamaca u omjeru 20 ml (ccm) na 1 kg mamaca, a drugi u omjeru 10 ml Faciron vodotopljivog koncentrata u 1 litri vode na 1 kg mamca.

Fosforvodik je vrlo otrovan plin — bojni otrov fosfin. Međutim, u određenim formulacijama nekih preparata može se koristiti za trovanje voluharica uz točno pridržavanje uputa. Arrex-patrone se zapale i drže dok se ne razgore tako da vjetar ne nosi dim u lice, a zatim ubacuju u rupu voluharice. Nakon ubacivanja u otvor stavi se gužva od slame ili trave i na nju nabaca zemlja koju treba dobro utabati da plin ne izlazi kroz rupu. Sredstva na bazi fosforovodika kada se koriste u slobodnoj prirodi uvrštena su u II skupinu otrova.

Limacidi

To su sredstva za suzbijanje puževa. Većinom se koriste kao zatrovani mamci.

Na osnovi metaldehida u. prometu se nalazi više tvornički napravljenih mamaca sa 6% aktivne tvari. To su Pužomor, Polžopin i Limax. Koriste se razbacivanjem oko ugroženih biljaka u dozi od 0,5 do 3 kg po aru. Najbolje je mamce razbacati za suha vremena.

Metiokarb sadrži preparat Mesurol. To su također mamci u obliku zrnaca koja se razbacuju u količini od oko 30 g na ar. Preparati na bazi metaldehida uvršteni su u IV skupinu otrova, a Mesurol u III skupinu otrova.

Feromoni

Feromoni su sintetski napravljeni mirisi ženki nekih štetnika, odnosno seksualni atraktanti koji privlače mužjake tih vrsta. Upotrijebljeni u većoj količini mogu znatno smanjiti brojnost štetnika, ali se za sada prvenstveno koriste za utvrđivanje prisutnosti, brojnosti i najpovoljnijih rokova suzbijanja nekih štetnika. U nas se sada nalaze u prodaji slijedeći feromoni:

• Codlemone — za jabučnog savijača;
• Funemone — za šljivina savijača;
• Orfamone — za breskvina savijača;
• Ferocon — za breskvina moljca, i
• Grapamone — za grožđane moljce.

Broj feromona koji se stavljaju na tržište stalno se povećava.

Feromoni se nalaze u plastičnim kapsulama koje sadrže 2 g ili 6 g feromona. Manje kapsule privlače mužjake 2 tjedna, a veće u toku čitave sezone.

Kapsule feromona stavljaju se u posebne papirnate kućice — lovke, koje se dobivaju rastavljene u dva odvojena djela. One se mogu brzo složiti, te se vješaju u krošnju voćaka. Iznutra su premazane lijepkom na koji se primaju mužjaci kada ulete privučeni mirisom ženke. Ove se papirnate lovke zovu i ferotrapovi.

U manjem voćnjaku vješa se 1—2 ferotrapa, u većem 0,1—0,4 ferotrapova na 1 ha. U većim objektima vješaju se ferotrapovi naročito na rubovima svih strana voćnjaka. U njih se stavljaju netom otvorene kapsule feromona koji se koristi u dotičnom objektu i svakodnevno pregledava ulov. Pincetom se odstranjuju prilijepljeni insekti i broje oni radi kojih je postavljen ferotrap. Time je moguće utvrditi krivulju intenziteta leta štetnika i prema njoj (obično nekoliko dana nakon maksimalnog leta) utvrditi optimalne rokove njegova suzbijanja.

Hebricidi

Herbicidi su kemijski spojevi koji na različite načine uništavaju korove a da istovremeno ne oštete kulturnu biljku u kojoj ih u svrhu uništenja korova upotrebljavamo. To, da unište korov a ne oštete kulturnu biljku u kojoj korov uništavamo, zovemo selektivno djelovanje. Međutim, herbicidi mogu štetno djelovati i na same kulturne biljke (voćke, vinovu lozu i dr.) ako ih nestručno primijenimo. Dakle, ni voćke ni vinova loza nisu na herbicide otporne biljke, nego samo »tolerantne«, to jest herbicidi ih ne oštete samo pod određenim uvjetima njihove primjene. Najčešći razlog zašto herbicidima postižemo uništenje korova a da istovremeno ne oštetimo voćku ili vinovu lozu sastoji se u tom da se herbicid zadrži u plićem sloju tla, a korijen je voćke ili loze dublje. Prema tomu, takav herbicid uništava korove, koji se — većinom — nalaze u plićim slojevima tla, a s korijenjem voćke ili loze uopće ne dolazi u dodir. Ako nepažnjom, npr. pri okapanju voćnjaka ili vinograda — ručno ili mehanički — unesemo herbicid koji se nalazi plitko dublje u tlo, pa on dođe u dodir s korijenjem, bit će voćka ili loza oštećena, a može čak i uginuti. Dakle, herbicidi koje koristimo u voćarstvu i vinogradarstvu imaju samo uvjetno (relativno) selektivno djelovanje, a ne bezuvjetno (apsolutno), što znači da voćku i lozu neće oštetiti samo ako su:

• primijenjeni u propisanim dozacijama/ha;
• pravilno, po uputi, primjenjeni, dakle naneseni na tlo ili na korove, i
• upotrijebljeni (aplicirani) u pravo, za dotični herbicid propisano vrijeme.

Upotreba herbicida u poljoprivredi sve se više širi, pa u novije vrijeme i u vinogradarstvu i voćarstvu. Glavni je razlog pomanjkanje radne snage, osobito ako se radi o većim nasadaima. Međutim smatra se da je manje nasade uputno i dalje okapati, ako ne stalno, a ono bar koje godine.

Pri upotrebi fungicida često se dogodi da nam se unatoč dovoljnom broju prskanja javi bolest i to se smatra, u neku ruku, normalnim da u pojedinim slučajevima fungicid više ili manje zataji. Međutim, u praksi se od upotrebe herbicida očekuju redovito »čuda«. Pokaže li se na površini koju smo tretirali (prskali) herbicidom samo nešto korovskih biljaka, odmah se kaže da herbicid ne djeluje. To mišljenje valja ispraviti. Ni herbicidi nisu »čudotvorna« sredstva, oni mogu uništiti dobar dio korova, ali će uvijek neka vrsta korova ostati. Naime, svaki herbicid ima tzv. spektar djelovanja, a to su one vrste korova na koje taj herbicid djeluje. Ali korova ima mnogo vrsta i jedan herbicid ne djeluje na neke, dakle te vrste ne ulaze u spektar njegova djelovanja. Te će se korovske vrste razviti unatoč upotrebi herbicida (iako smo taj herbicid upotrijebili u vrijeme najpovoljnije za njegovo djelovanje), dapače one će se i brzo proširiti i to na račun onih vrsta koje će dotični herbicid uništiti. Ćim uništimo, npr. 90% korova, onda za one koji su preostali odnosno preživjeli ostaje dovoljno prostora, hrane i vlage, nema konkurencije, pa se lako i brzo prošire i obilno osjemene. Tako se ti, na dotični herbicid otporni korovi sve više šire -i ako to na vrijeme ne uočimo, pa ne promijenimo herbicid ili ne okopamo, ubrzo ćemo u voćnjaku ili vinogradu imati sag jedne ili nekoliko preživjelih vrsta korova. Npr., pri upotrebi herbicida iz skupine triazina brzo ćemo u vinogradu imati gust pokrov (sag) povijuše slaka (Convolvulus arvensis) te divljih trava: koštana (Echinochloa crus galli), sračice (Digitaria sanguinalis), a i osjaka (Cirium arvense), jer te vrste korova herbicidi iz grupe triazina ne uništavaju, a gnojenjem vinograda one se bujno razvijaju. Prema tomu, za stalne upotrebe jedne grupe herbicida možemo imati i nepoželjne posljedice, jer je obično te korove, koji su se naknadno razvili, vrlo teško suzbiti.

Baš je obilno gnojenje voćnjaka i vinograda glavni razlog da u njima danas imamo mnogo korova i da su oni bujniji. Dapače, u jako gnojenim nasadima i vrste korova su druge. Stoga je primjena herbicida važnija u jače pognojenim nasadima.

U voćnjaku i vinogradu može se tretirati (prskati):

• cijela površina
• ili se tretira samo ispod reda, lijevo i desno ispod voćaka, odnosno čokota, a površina se između redova okapa, strojevima ili ručno. Takvom se tretiranju daje prednost, jer je jeftinije, u tlo se unosi manje herbicida, a okapanje je korisno za prozraku tla. Na ovaj način uništimo korov samo ispod voćaka ili čokota, dakle onaj dio koji se teško okapa. Tada se troši oko 1/3 herbicida od one koja se troši na hektar.

Pri vrlo velikoj zakorovljenosti preporučuje se tretirati čitavu površinu, a isto tako ako se veoma prošire otporni korovi kao pirika, slak, divlji sirak i sl. Inače, preporučuje se tretiranje ispod redova i zbog uštede na herbicidu i što se u tlo unosi manja količina.

Djelovanje herbicida može biti:

1. dodirno (kontaktno), kada tretiramo (= prskamo) nadzemne organe (lišće prvenstveno) korova pa ih herbicid spali ili isuši (tzv. desikanti). Upotreba takvih herbicida manje je raširena, jer se spaljeni korovi brzo obnove (regeneriraju) i ponovno rastu, pa prskanje valja ponoviti;
2. dubinsko (sistemično) djelovanje, što znači da biljka herbicid nanesen na njezine nadzemne organe upije, a zatim ga kolanjem sokova raznese po, uglavnom, čitavoj biljci, ali pretežno u nadzemne organe. Dakle, biljka u tom slučaju upije herbicid preko lista i stabljike, i
3. dubinsko (sistemično) djelovanje preko korijena. Ti se najčešće primjenjuju. Poprska se površina tla, redovito prije nicanja korova, zatim herbicid dospije u plitki površinski sloj tla, odakle ga korovi u nicanju i nakon nicanja upiju preko korijena, a zatim se herbicid kolanjem sokova raznese po biljci, pretežno u nadzemne dijelove biljke-korova.

Odmah je iz toga razumljivo da herbicidi koje prskanjem stavimo na površinu tla ne smiju biti u vodi lako topljivi, jer će ih onda kiša odnijeti duboko u tlo, pa bi dospjeli i do korijena voćke ili loze i tako bi došlo do oštećenja. Zbog toga su ti herbicidi vrlo malo topljivi u vodi.

Druge herbicide upije biljka preko listova, njih dakle koristimo kada su korovi već u razvoju, a onda ih kolanje sokova raznese po biljci. I ti herbicidi dospiju djelomično u tlo pa tako neki mogu (ukoliko ih biljka upija i preko korijena) djelovati i preko tla. To znači da ni oni ne smiju biti »jako« topljivi u vodi.

Herbicide koji djeluju samo preko tla, to jest koji ulaze u biljku samo upijanjem putem korijena, nanosimo na površinu okopanog (ili neokopanog, ali je tada lošiji uspjeh) tla. One pak koji djeluju samo preko listova ili i preko listova i preko korijena, primjenjujemo kada su korovi već niknuli, tako da iskoristimo i njihovo djelovanje preko lista.

Budući da herbicidi, naneseni (prskanjem) na površinu tla, kasnije kišom dospiju i u tlo ali samo plitko (jer dublje ne smiju da preko korijena ne oštete voćku, lozu), oni mogu uništiti samo one korove koji niču plitko, dakle u onom sloju tla (3—4 cm najviše, rjeđe i nešto dublje) gdje se nalazi herbicid. To su uglavnom samo tzv. »sjemenski« korovi, dakle oni koji niču iz sjemena i to onog koje se nalazi u tom plitkom sloju tla, gdje je i herbicid.

Naprotiv, ti herbicidi ne uništavaju one sjemenske korove kojih sjeme niče iz dubljeg sloja tla jer u njemu nema herbicida (niti ga smije biti). Isto tako ne uništavaju ni tzv. trajne (perene) korove, kojih se podzemni organi (podanci i sl.) nalaze dublje. Npr., takav je korov osjak (Cirsium arvense), a i mnogi drugi. Ti će i dalje rasti u nasadu, unatoč što smo izvršili prskanje tla herbicidom. Ipak, neki herbicidi i te korove uništavaju ili bar oštete i to tako da »uđu« u biljku preko pupa, dok u nicanju prelazi kroz plitki sloj tla u kojem se nalazi herbicid.

Herbicidi, barem većina, imaju u usporedbi s okapanjem prednost da djeluju trajnije. Korovi nakon okapanja brzo regeneriraju i ponovno rastu, pa okapanje valja ponavljati. Nasuprot tomu, herbicid u mnogo slučajeva »drži« od proljeća pa sve do pred jesen. Ako i ne drži tako dugo pa se korovi nakon nekog vremena jave, tih je korova znatno manje pa je i okapanje olakšano. Prema tome, upotreba herbicida je opravdana mjera, ali samo kao dopunska i pomoćna u obradi vinograda ili voćnjaka. Ne možemo očekivati da upotrebom herbicida možemo posve izostaviti okapanje. Dapače, preporučuje se po koju godinu izostaviti upotrebu herbicida i nasad okapati. Razlozi za tu preporuku jesu:

• što ćemo okapanjem uništiti i one vrste korova koje herbicidi ne uništavaju a koji su. se počeli u nasadu širiti.
• još važnije, što će se tako razgraditi u tlu oni herbicidi koje smo ranijih godina upotrebljavali. Naime, ako se više godina uzastopce u nasadu upotrebljava jedan te isti herbicid, odnosno ista grupa, makar i u propisanoj dozaciji (količini), ipak u nekim slučajevima može doći do nagomilavanja tih herbicida u tlu. Karakteristika je herbicida kojima se prska površina tla da se relativno sporo razgrađuju, što i mora biti jer bi inače prekratko djelovali. S druge strane, oni se ipak moraju razgrađivati jer bi se u protivnom postupno i sve više nagomilavali u tlu.

Na djelovanje herbicida mnogo utječu vremenske prilike, dapače oni mogu pod određenim vremenskim prilikama i — katkad i potpuno — zakazati. Ako smo jednim herbicidom poprskali površinu tla, to nakon prskanja taj herbicid u početku ostaje na površini tla. Mora pasti kiša da ga »uvuče« u pliće slojeve tla. Inače će, ako nastupi suša, herbicid ostati na površini, neće se aktivirati, niti će doći u dodir s korijenjem korova koji niču. To su u nas, zbog sušnih perioda i jačih vjetrova u proljeće i rano ljeti, dosta česti slučajevi. Vjetrovi osuše površinu tla, na toj se površini zadrži naneseni herbicid, kiše nema, a odmah ispod zasušene površine tlo sadrži još zimsku vlagu i korovi obilno niču, iako se na površini tog tla nalazi herbicid. To je u nas najčešći razlog da herbicid zakaže. Jedina je pomoć u takvu slučaju umjetno dodati vlagu (umjetno kišenje), što je teško provedivo. Istina, kasnije će pasti kiša, pa će herbicid ipak dospjeti i u tlo, tj. vodom biti unesen, ali će do tog vremena korovi već poodrasti, pa su i otporniji na tu propisanu količinu herbicida. Stoga je njihovo ugibanje slabije, propadaju samo one biljke koje pripadaju najosjetljivijim vrstama korova.

Herbicidi dolaze u trgovinu u obliku:

1. prašiva (WP) za suspenziju;
2. tekućem (EC); Obje se formulacije WP i EC razrijede vodom te prskaju na površinu tla odnosno na biljke-korove, i
3. kao granulati (zrna) koji se rasipaju jednolično po površini tla.

Za optimalno djelovanje herbicida koji se nanose na površinu tla veoma je, kako se vidi, važno njihovo svojstvo koliko i kako prodiru u tlo. Ta dubina prodiranja za pojedini herbicid uvelike ovisi o:

• topljivosti dotičnog herbicida, i
• sadržaju glinastih čestica i humusa u dotičnom tlu (zbog vezanja-inaktiviranja čestica herbicida).

Prema svojstvu samog herbicida i svojstvu tla herbicid prodire različito duboko u pojedino tlo, a time mu je i različito djelovanje na korove koji niču iz plitkog ili nešto dubljeg sloja tla. Jače topljivi herbicidi ne dolaze u voćarstvu i vinogradarstvu u obzir.

Pri prskanju je veoma važno da se tekućina jednolično raspodijeli po površini tla jer samo tako postižemo dobar efekt, tj. uništavanje korova na čitavoj površini. Naprotiv, ako tekućinu prskalicom nejednolično raspodijelimo po površini tla, imamo na jednom dijelu vrlo dobar učinak (ali i previše herbicida, što može biti i opasno), a na drugom je dijelu slab jer je premalo herbicida. Za jednoličnu raspodjelu tekućine s herbicidom potrebna je vježba. Postoje i posebni uređaji (»nastavci«), koji se nasade na mjesto gdje se inače nalazi rasprskivač (mlaznica) i koji omogućuju jednoličnu raspodjelu tekućine s herbicidom po površini tla. I kada prskamo nadzemne organe korova, raspodjela mora biti jednolična.

Rad s granulatima je lakši, pa se oni osobito preporučuju za manje površine, putove u vrtu i sl. Obično su skuplji. I za njihovo djelovanje potrebna je kiša.

Osim jagoda, sve su ostale vrste voćaka višegodišnje drvenaste kulture. Stoga postoje, s izuzetkom jagoda, neka opća pravila za upotrebu herbicida u voćarstvu i vinogradarstvu. Naročito se u praksi proširila upotreba herbicida u nasadima jagoda jer u toj kulturi postoji velika opasnost da zakorove. S druge strane, koštičavo je voće dosta osjetljivo na herbicide pa tu valja biti oprezan. To tim više što stabla koštičavih vrsta voćaka dobro a često i bolje rastu na tlu s laganim zelenim pokrivačem. Do stanovite mjere upotreba herbicida proširila se i u uzgoju jezgričavih voćaka (jabuka, krušaka), vinove loze i grmolikih voćaka (ribiz, maline), ali i tu se još uglavnom okapa.

Podaci o količinama (dozacijama), navedeni kod pojedinih kultura odnose se na količinu preparata na hektar, a ne u AS (aktivnu supstanoiju, djelatnu tvar).

Na koji način djeluju herbicidi? Ne ulazeći opširnije u tumačenje te pojave, ukratko se samo iznosi da oni, kada »uđu« u biljku i u njoj se rasprostrane, priječe različite procese, kao disanje, asimilaciju (stvaranje hrane), sadržaj hormona, diobu stanica i dr., te biljke-korovi ugibaju.

Ako smo u voćnjaku ili vinogradu duže vremena koristili herbicide, može se dogoditi da u površinskom sloju tla ima njihovih ostataka. Ako izvadimo stari nasad te rigolanjem prebacimo površinski sloj dublje (a u tom se sloju nalaze nerazgrađeni herbicidi), to se pri novoj sadnji može desiti da mlade voćke ili loza stradaju jer im korijen dođe u dodir s ostacima herbicida. Prema tomu, ako se namjeravaju ponovno saditi voćke ili lozu, tada se nekoliko godina (2—3) pred krčenje starog nasada ne preporučuje upotreba herbicida, osobito onih koji se sporo razgrađuju.

Do razgradnje herbicida u tlu dovode različiti činioci:

• upiju ih biljke;
• ishlape, odnosno ispare;
• vežu se (adsorpcija) na čestice tla i humusa;
• isperu se u dublje slojeve tla;
• razrijede u tlu, i
• mikroorganizmi u razgradnji većine herbicida imaju najveću ulogu. Računa se da se u prvoj godini razgradi 60—80% herbicida.

Herbicidi koji se nanose na površinu tla koriste se na ove načine:

1. Prije nicanja korova, a to su oni koji djeluju isključivo preko tla, odnosno korijena koji ih upije. S obzirom na to da je za njihovo potpuno djelovanje veoma potrebna kiša da ih »unese« u tlo, to se oni, po mogućnosti, koriste rano (ožujak, u pravilu). Oni uništavaju korove već u stadiju njihova nicanja, dakle na tlu se uopće ne pojavi niti razvije veći broj korova, što može imati i loših posljedica jer je takvo »golo« tlo izloženo utjecaju vremenskih prilika, npr. da se uslijed suše pogorša i pokvari struktura tla, da je jače ispiranje (erozija) čestica tla na nagnutim terenima, da teža tla ispucaju i sl.
2. Za upotrebu herbicida koji djeluju i preko lista i preko korijena čeka se da korovi niknu i malo poodrastu (zato, jer ako su još maleni, na listove padne premala količina herbicida). Obično se pusti da korovi poodrastu 10—15 cm, bez obzira na to radi li se o herbicidu koji djeluje samo preko lista ili onom koji uz to djeluje i preko tla i preko korijena. Tu nema gore navedenih opasnosti, korovi trunu i daju organsku masu (humus), korijenje im odumre, što stvara zbog zaostalih »kanala« (rupice) bolju prozraku tla (a to, npr. smanjuje opasnost kloroze u vinove loze). Manja je i opasnost ispiranja (erozije). Ispod voćaka i loze stvara se odumrla zelena masa (to je izvjesno »malčiranje«) koja štiti tlo od isušivanja, obogati ga organskom tvari i sprečava nicanje novih korova.

Upotreba herbicida u nasadima pojedinih vrsta voćaka

1. Upotreba herbicida u vinogradu

S obzirom na to da se u vinogradima sve više koriste herbicidi, oni će biti prikazani nešto opširnije, pa će tako dio o upotrebi herbicida u voćarstvu moći biti nešto kraći.

U vinogradu se razvija, jer se oni sade na toplijim položajima, dosta vrsta korova kojih nema u voćnjaku (ili ih je malo). To su, u prvom redu, mišjakinja, paskvica, maslačak, dvornik, slak i dr., te neke trave-korovi kao pirika, zubača, divlji sirak i dr.

U vinogradu se mogu koristiti herbicidi ili tretiranjem oitave površine ili se tretiranje izvrši samo u redovima, dakle pod čokote, lijevo i desno od reda (15—25 cm), a međuredovi se okapaju (ili, u novije vrijeme, ozelene nisko rastućim biljkama, kao npr. bijelom djetelinom). Više se preporučuje tretiranje redova čokota, iz već naprijed iznesenih razloga.

U vinogradima se koriste herbicidi tek nakon što su 4 godine stari. Naime, u mladih je nasada korijen loze dosta plitak pa tako može doći u dodir s herbicidom, što izaziva oštećenja.

Prema načinu primjene, koriste se slijedeći herbicidi (navode se samo u nas priznati):

a) Za tretiranje tla prije nicanja korova, s više ili manje dugotrajnim djelovanjem:

Grupa triazina, i to prvenstveno na bazi atrazina:

• Gesaprim 50 — dozacija 4—10 kg/ha
• Atrapin 50 — dozacija 4—10 kg/ha
• Radazin 50 WP — dozacija 4—10 kg/ha
• Atrazin S 50 — dozacija 4—10 kg/ha
• Atrazin 50 — dozacija 4—10 kg/ha
• Herbopin 50 — dozacija 4—10 kg/ha
• Radazin WP-80 — dozacija 3— 6 kg/ha
• Atrazin 40 FP — dozacija 6—10 kg/ha
• Radazin MG-25 — dozacija 8—12 kg/ha
• Atrapin 500 T — dozacija 8—12 kg/ha

i, zatim, simazina:

• Simazin S-50 — dozacija 4—10 kg/ha
• Radokor — dozacija 4—10 kg/ha
• Simapin 50 — dozacija 4—10 kg/ha

Zatim, koriste se i kombinacije različitih triazina, kao i triazina s drugim grupama, kao:

• Caragard combi A 50 (terbutilazin+terbumeton)— dozacija 7— 20 kg/ha
• Caragard combi 500 tek. — dozacija 7— 20 lit./ha
• Caragard combi A 5G — đozacija 70—150 kg/ha
• Herbifert VV (gnojivo s herbicidom) — dozacija 400—500 kg/ha

Od svih se najsporije razgrađuju herbicidi koji sadrže simazin, sam ili u kombinacijama, tako da s njima u sušnijim područjima valja u dozaciji/ha biti oprezan. Zbog toga se više koriste iz te grupe herbicidi na bazi atrazina ili kombinacija s njim. Herbicidi na osnovi atrazina imaju približno isti spektar djelovanja kao simazin, a brže se razgrade.

Kombinacije triazina kao i kombinacije triazina s drugim herbicidima (npr. amitrol) imaju nešto širi spektar djelovanja od herbicida koji sadrže samo jedan triazin (atrazin, simazin). Zbog toga su te kombinacije u nas dosta u upotrebi (npr. Caragard combi A 50, Caragard combi 500 tek).

Kod upotrebe herbicida treba biti pažljiv u dozaciji. Te su dozacije različite i treba čitati upute. Isto vrijedi i za vrstu i starost nasada.

Na isti se način, kao triazini, upotrebljavaju u vinogradima herbicidi iz grupe derivata mokraćevine, i to, u nas, na bazi monolinurona:

Aresin — dozacija 6—8 kg/ha.

Djelovanje monolinurona (Aresina) nešto je kraće od triazinskih herbicida, ali se on i brže razgradi. Spektar djelovanja sličan je onom od triazina.

Svi ti herbicidi, triazinski i derivati mokraćevine i navedene im kombinacije, prodiru u tlo vrlo plitko, pa prema tomu uništavaju samo sjemenske korove koji u toj zoni tla iz sjemena (mišjakinja i dr.) niču. Ako se ti herbicidi upotrebljavaju u nekom vinogradu uzastopce više godina (često je dovoljno 1—2 godine!) tada se u njemu jako razvijaju korovi na koje oni ne djeluju, osobito slak (Convolvulus arvensis), osjak (Cirsium arvense), divlji sirak (Sorghum halepense), koštan (Echinochola crus gali) i dr. tako da smo prisiljeni promijeniti ih i uzeti herbicid iz drugih grupa. To im je nedostatak, jer je navedene korove teško suzbiti.

Nadalje, prije nicanja korova, osim naprijed navedenih grupa, može se koristiti i jedan u obliku zrna (granula), i to na bazi diklobenila:

• Casoron G — dozacija 60—120 kg/ha.
• Casoron GSR — dozacija 30—45 kg/ha.
• Fydumas G — dozacija 60—100 kg/ha (sadrži i simazin)

I u tom slučaju mora vinograd biti stariji od 4 godine.

Casoron-zrnca jednolično se raspodjele. Spektar djelovanja je širi, skuplji je, pa se vrlo često rasipa samo u redove ispod čokota, u kojem slučaju treba 1/3 količine. Taj herbicid djeluje u obliku plina (pare), pa je za njegovu efikasnost vrlo važna temperatura i vlaga. Naime za suše i visokih temperatura preparat isparuje brzo, pa dolazi do nešto slabijeg djelovanje na korove. Casoron se preporučuje zbog šireg spektra, ali ga valja upotrijebiti rano u proljeće (veljača—ožujak), kada je dovoljno vlage i kada temperature nisu tako visoke. Dapače, neki ga koriste i u jesen, čak i zimi u toplijim krajevima (Istra, Dalmacija). Iako se obično koristi prije nicanja korova, izuzetno se može koristiti i nakon nicanja. U nižoj dozaciji (80 kg) uništava veliki broj sjemenskih korova, a u višoj (do 120 kg) »hvata« i korove koji se dublje zakorjenjuju. Slak suzbija Casoron dosta dobro, isto tako i žabnjak (Ranunculus repens).

Sigurna mu je upotreba samo kod visoko uzgojene loze.

Nadalje, Casoron dobro uništava trave-korove, osim pirke na koju djeluje slabije.

b. Herbicidi nakon nicanja korova

b₁ S trajnim djelovanjem

U drugim zemljama za suzbijanje izniklih korova koriste se mnogo soli fenoksioctene i fenoksipropionske kiseline, osobito ljeti. U nas se ne upotrebljavaju.

U nas je za primjenu nakon nicanja korova priznat jedan kombinirani herbicid koji sadrži i MCPA, dakle herbicid iz gore navedene grupe, a to je: Ustinex specijal (amitrol + diuron + MCPA) — dozacija 10 kg/ha, ali vinograd mora biti stariji od 4 god.

Taj kombinirani herbicid ima širok spektar djelovanja, te uspješno suzbija i slak (jer sadrži MCPA). Međutim, pri radu Ustinexom valja biti oprezan, jer kapi tekućine ne smiju dospjeti na zelene dijelove loze, inače može doći do velikih šteta. Zbog toga se mora prskati po korovu velikim kapljicama, koje ne nosi vjetar. Za vrijeme cvatnje loze ne smije se prskati. Zelene izboje iz najdonjeg dijela čokota treba prije prskanja ukloniti (inače će oni upiti MCPA i prenijeti ga u čokot). Valja pomno paziti da su gumene cijevi čitave, inače kroz rupice na njima izlazi tanak mlaz koji dohvati zelene dijelove loze. U radu ovim herbicidom, kako se vidi, treba biti oprezan.

Osim njega, u nas su priznati i slijedeći kombinirani herbicidi za upotrebu u vinogradu:

• Simatrol S-50 (simazin + amitrol) — dozacija 6—10 kg/ha
• Zoramat 40 FP atrazin + ametrin + amitrol) — dozacija 4—6 kg/ha I za ova dva vinograd mora biti stariji od 4 god.

Spektar im je djelovanja (zbog dodatka amitrola) nešto širi od onih koji sadrže samo simazin ili atrazin, ali ni oni, za razliku od kombinacija s MCPA, ne suzbijaju dovoljno slak. Naprotiv, jače djeluju na piriku.

b₂ Spaljivanje korova može se izvršiti herbicidom na bazi parakvata, a to je:

• Gramoxone — dozacija 3—5 1/ha.
• Galokson — dozacija 3—5 1/ha.

Taj herbicid spali (osuši) korove s tim da opet regeneriraju. Ne zaostaje u tlu. Pri radu ne smije doći u dodir s kožom. Spada u najopasnija sredstva i ne preporučuje se za širu praksu. U nas je bilo i smrtnih slučajeva pri nesmotrenom radu. Koristiti ga samo u pojedinim slučajevima, uz sve mjere opreza i zaštite, u vinogradima širokog razmaka.

Za suzbijanje korova u vinogradima preporuča se i glifosat (Roundup, Cidokor, Herbatop) kada korovi imaju dobro razvijenu nadzemnu masu (10—30 cm) u dozi od 2—4 1/ha za jednogodišnje i 5—12 1/ha za višegodišnje korove. Herbicid ne smije doći na zelene dijelove loze ili voćke.

Upotreba herbicida ne preporučuje se u vinogradima na lakim tlima, tlima s mnogo humusa i na jako strmim položajima (tu zbog opasnosti od kiša ispere herbicid u donji dio vinograda, pa je tu prevelika dozacija, koja može biti opasna).

Na kraju bismo naveli da se danas mnogo propagira ozelenjavanje vinograda, da se, dakle, vinograd drži pod zelenim trajnim pokrovom (npr. bijela djetelina).

2. Upotreba herbicida u voćnjacima

U pravilu, herbicidi se i u nasadima jabuka i krušaka koriste tek kada su voćke stare 4 godine. Ranije im je korijen plići pa može doći u dodir s herbicidom, te mogu nastati oštećenja voćaka, čak i ugibanje. Nadalje, upotreba herbicida u nasadima jabuka i krušaka ako se uzastopce vrši više godina, vrlo često dovodi, kao i u vinogradima, da se namjesto jednogodišnjih (sjemenskih) korova jako razvijaju višegodišnji travni (npr. pirika) i neki otporni širokolisni korovi. Tako su se u nas u mnogim nasadima javili, nakon višegodišnje upotrebe herbicida na bazi triazina, u jakoj mjeri slak, puzajući žabnjak, osjak, kiselica, kopriva i još neke vrste korova koje je vrlo teško suzbiti (moraju se koristiti specijalni herbicidi). Stoga se svakako preporučuje voćnjake pojedinih godina okapati i izostaviti upotrebu herbicida. Mišljenja smo da je mlađe nasade bolje, općenito, okapati a ne stalno koristiti herbicide.

Uništavanje korova ispod stabala, naročito mlađih (4—10 g.) bilo herbicidima bilo okapanjem, svakako pridonosi boljem urodu. I u voćnjacima se preporučuje tretiranje samo 1/3 površine, dakle ispod redova stabala, iz istih razloga koji su navedeni pri primjeni herbicida u vinogradima. Međuredovi se obrađuju ili, u novije vrijeme, ozelene kao i u vinogradu. Međutim, taj zeleni pokrov ne smije biti pun korova niti oni smiju osjemeniti, pa se mora često kositi. Ukoliko se u njemu jave »pravi« korovi, njihova se gnijezda tretiraju odgovarajućim herbicidima. Valja znati da gusti zeleni pokrov u međuredovima npr. bijele djeteline i trave sprečava razvitak »pravih« korova.

U voćnjacima se koriste uglavnom isti herbicidi koji se koriste u vinogradima. Mogu se koristiti prije nicanja korova, nakon nicanja korova, a herbicidom na bazi parakvata (Gramoxone) mogu se korovi spaliti. No vidi oprez s tim herbicidom kod upotrebe herbicida u vinogradu.

Za tretiranje na površinu tla prije nicanja korova koriste se herbicidi na bazi triazina (atrazina, simazina te kombinacije) a ti su navedeni pri suzbijanju korova u vinogradima.

Zatim, za voćnjake su priznati i herbicidi na bazi alaklora (Lasso EC, Alaklor 48, Alaklor) u dozaciji 4 1/ha.

Suzbijaju prvenstveno trave-korove. Kombinira se atrazinom i linuronom.

Nadalje, za uništavanje trava-korova koriste se preparati na bazi dalapona:

• Diklopan SP 75 — dozacija 4—5 kg/ha.
• Fydulan G — dozacija 30—40 kg/ha.
• Koristi se i Casoron G — dozacija 80—120 kg/ha.

Najviše se upotrebljavaju herbicidi na bazi triazina, osobito atrazina. Površina se u proljeće okapa i poravna, a zatim se vrši tretiranje. Ti herbicidi, u pravilu, drže površinu čistom gotovo do kraja vegetacije, tj. jeseni. Upotreba triazinskih herbicida ima i lošu stranu ako se koriste više godina uzastopce, a to je, kako je i kod vinograda istaknuto, da se brzo i masovno razvijaju neki korovi na koje oni ne djeluju (slak, divlji sirak, koštan i dr.).

Parakvat (Gramoxone, Galoksan) nema nikakvog trajnog djelovanja, on samo spali korove, koji brzo regeneriraju. Osim toga, to je vrlo opasno sredstvo (otrovan je, a nema lijeka).

I za suzbijanje korova kod jabuke, kruške, breskve, višnje, šljive, kajsije i masline može se koristiti glifosat (Roundup) prema uputama datim kod vinograda.

Granulirani herbicidi na bazi diklobenila (Casoron G i GSR, te Fydulan G) i sl. razaspu se u propisnoj dozaciji po površini okopanog i poravnanog tla, pa i on obično drži u toku čitave vegetacije.

Za suzbijanje višegodišnjih trava-korova (pirika) koriste se simazin i atrazin — preparati u povišenoj dozaciji 10 kg/ha, ali je u toj dozi moguće i oštećenje voćki, osobito atrazinom.

Kako se u nekim voćnjacima, zbog česte upotrebe herbicida na bazi triazina i zbog prejake gnojidbe (osobito dušikom), razvijaju u jakoj mjeri neke vrste otpornih korova, oni se mogu uspješno suzbiti samo na poseban način.

Osjak (Cirsium arvense) ne može se suzbiti triazinima. Cvatući osjak se pokosi, pa kada opet malo potjera, tretira se Casoronom 80—120 kg/ha. To valja i slijedeće godine ponoviti, ako opet potjera.

I slak (Convolvulus arvensis) vrlo je otporan na triazine (simazin, atrazin). I on se uspješno suzbija Casoronom, ali se rasipanje (granula) vrši pred ljeto, jer on tjera kasno. I Ustinex special ga suzbija.

Kiselica (Rumex spp.) također se uspješno suzbija Casoronom i Ustinexom.

Kopriva (Urtica urens) veoma se teško suzbija u voćnjaku herbicidima. Do stanovite mjere ošteti je Casoron i Ustinex spec.

Kao što je već istaknuto, jabuke i kruške, i starije od 4 g., osjetljive su na navedene herbicide ako im korijen dođe u dodir s herbicidom. Te vrste voćki, međutim, herbicidi ne oštete ako se primijene po uputama pa ostanu plitko u tlu, a korijenje je tih voćaka dublje. Kruške su osjetljivije od jabuka, osobito ako su cijepljene na dunju kao podlogu. Zato se tlo u voćnjaku, ako se mora, okapa vrlo plitko da se herbicid ne unese dublje, tj. u blizinu korijena. Na lakšim (pjeskovitim, ilovastim) propusnim tlima ne preporučuje se upotreba herbicida (osobito više doze) jer ih u takvim tlima voda putem sitnih kanalića (kapilara) u tlu može mehanički (tj. čestice herbicida) prenijeti dublje, tj. do korijena.

Isto tako ne preporučuje se upotreba herbicida u voćnjacima u kojima je tlo bogato humusom (ili koja su jako gnojena stajskim gnojem ili kompostom) jer je na takvim tlima herbicidno djelovanje slabo.

Budući da je u koštičavih vrsta voćaka (trešnja, breskva i dr.) korijen u pravilu nešto plići nego u jabuke i kruške, općenito se upotreba herbicida u takvim, osobito manjim voćnjacima, ne preporučuje, nego se ili okapa ili se međuredovi zazelene. Za mlade nasade tih vrsta (do 4 g.) isto se ne mogu koristiti.

3. Upotreba herbicida u jagodama i malinama

Manje nasade jagoda bolje je okapati. Veći se nasadi mogu tretirati slijedećim herbicidima (koji su u nas priznati):

• Kloroksuron, preparat Tenoran — dozacija 6—8 kg/ha.
• Lenacil, preparat Venzar — dozacija 1,5—2,5 kg/ha.
• Difenamid, preparati Dymid, Difenamid WP-80, Diherbid dozacija 5,6—8,4 kg/ha.

Kloroksuronom se vrši tretiranje u proljeće na okopano tlo, nakon što korovi niknu, ali su još maleni, i to prije nego što jagode krenu. Može se tretirati i u jesen, ali nasad je osjetljiv pa može doći i do oštećenja. Stoga u novije vrijeme upotreba herbicida u jagodama sve više izostaje jer se danas uzgajaju jagode samo godinu dana, pa opet zasade nove.

Pojedine sorte jagoda različito su osjetljive na herbicide.

Lenacil (Venzar) vrlo se sporo razgrađuje u tlu, osobito u dozaciji 1,5—2,5 kg/ha pa se, kada se jagode prekopaju, a te je godine upotrijebljen Lenacil, javlja poteškoća jer na tu površinu ne možemo još jedno vrijeme ništa saditi, odnosno sijati.

Difenamidom nema u nas iskustva.

Pravilno uzgojene maline ne zakorove jako jer dobar nasad zasjenjuje tlo. Međutim, u nas je ipak priznat diklobenil (Casoron G, 80—120 kg/ha i Fydumas G, 40—50 kg/ha), kojega se granule razaspu u proljeće na površinu tla. Casoron G ne može se koristiti na pjeskovitim tlima. Također je priznat monolinuron (Aresin, 6—8 kg/ha) kojim se u proljeće poprska tlo ispod malina.

4. Održavanje puteva bez korova

Putovi u vrtu, voćnjaku, travnjaku i sl. vrlo često postupno zakorove. Korovi probijaju i između ploča na putovima. U svrhu održavanja putova mogu se, mjesto iskapanja i okapanja korova, koristiti i herbicidi. Međutim, često se u blizini tih putova nalaze voćke ili ukrasno drveće ili grmlje, pa valja biti oprezan, jer inače može doći do oštećenja voćaka i stabala, odnosno grmlja. Ako je uz putove nasad povrća ili cvijeća, tada valja biti još oprezniji, odnosno bolje je herbicide na putovima izostaviti. Naime, kiše, osobito jake, lako isperu herbicid s putova i nanesu ga pod stabla ili u nasad povrća i tako nastupe štete.

Od u nas priznatih preparata može se u svrhu uništavanja korova na putovima (stazama) upotrijebiti dihlobenil (preparat Casoron G). Na m2 rasipa se 15 g Casorona G. Voćke i sl. u blizini moraju biti starije od 4 godine. Sipanje Casorona G vrši se u proljeće.

U inozemstvu se nalazi u prodaji za ovu svrhu čitav niz kombinacija herbicida, ali ih mi nemamo. Stoga ih zainteresirani mogu nabaviti u drugim zemljama. To su različite kombinacije (npr. amitrol-monuron, atrazin-amitrol + terbutilazin, diuron, diuron + amitrol, diuron + bromacil, simazin + amitrol itd.). Treba se strogo držati uputa o količini/m2 kao i kada se pojedini mogu primijeniti (u proljeće, rano ljeto, ljeti).

Trajne (perene) korove valja iskopati jer ih je teško uništiti herbicidima.

Protiv mahovina na putovima koriste se posebne kombinacije simazin + diuron + amitrol, koje ujedno uništavaju i korove. I ti se herbicidi mogu jedino nabaviti u inozemstvu.

U inozemstvu se mogu nabaviti i specijalna gnojiva za travnjake, u kojima se nalaze i herbicidi za uništavanje korova (samo širokolisnih) u travnjacima.