Proizvodnja povrća značajna je gospodarska djelatnost hrvatske poljoprivrede u kojoj kao i u drugim djelatnostima tijekom priprema za europske integracije treba poduzeti značajne aktivnosti kako bi njen stupanj razvijenosti bio što bliži stupnju razvijenosti u ostalim članicama zajednice.

Unatoč povoljnosti agroekoloških uvjeta za uspješnu proizvodnju većine povrtnih kultura, hrvatsko je povrćarstvo nažalost još uvijek nekonkurentno onom u razvijenim europskim državama. Posljedica nekonkurentnosti je neopravdano visok uvoz svih vrsta povrća koji posljednjih nekoliko godina prelazi vrijednost od 100 mil. $. Istovremeno izvoz svježeg i prerađenog povrća stagnira i godišnje ne prelazi vrijednost od 20 mil. $, tako da Hrvatska godišnje samo u sektoru povrćarstva nepovratno gubi preko 80 mil. $.

Nekonkurentnost hrvatskog sektora povrća uzrokovana je neorganiziranošću tržišta svježeg povrća, niskom tehničkom opremljenošću proizvođača kao i relativno niskim stupnjem njihove educiranosti.

Upravo s ciljem bolje educiranosti postojećih i budućih proizvođača povrća kako bi njihova proizvodnja bila ekonomski što isplativija, a ekološki što prihvatljivija te time i značajno konkurentnija započeto je izdavanje edicije stručnih knjižica iz područja povrćarstva. U seriji od šest knjižica nastojat će se obraditi suvremena tehnologija i sortiment ekonomski najznačajnijih vrsta povrća koje se uzgaja u Hrvatskoj.

Kao stručna literatura knjižice su prvenstveno namijenjene komercijalnim proizvođačima povrća kao pomoć u razvoju njihove proizvodnje, ali od koristi mogu biti i za svakog onog koji povrće uzgaja samo za osobne potrebe. Pisane su na osnovu iskustava stečenog višegodišnjim stručnim i znanstveno istraživačkim radom na razvoju povrćarske proizvodnje te su bogato ilustrirane slikovnim materijalom prikupljenom u tom razdoblju.

Nadam se da će ova edicija upotpuniti nedostatak ovakve stručne literature kod nas i barem jednim dijelom pripomoći daljnjem razvoju hrvatskog povrćarstva.

Koprivnica, siječanj 2007.
Dipl. oec. Zdravko Matotan

Predgovor

Zeljasto povrće

Kupus

Gospodarski značaj
Prehrambena vrijednost
Morfološke karakteristike
Zahtjevi kupusa prema vanjskim uvjetima
Tlo i plodored
Proizvodna područja
Obrada da i gnojidba
Sorte kupusa
Hibridi crvenog kupusa
Vrlo rani hibridi kupusa
Rani hibridi kupusa
Srednje rani hibridi kupusa
Srednje kasni hibridi kupusa
Kasni hibridi kupusa
Uzgoj presadnica
Uzgoj u polju
Zaštita kupusa od korova
Najčešće bolesti kupusa
Najčešći štetnici kupusa
Berba i prinosi kupusa

Kelj

Sorte kelja
Rani hibridi kelja Kasni hibridi kelja

Kelj pupćar

Sorte kelja pupčara
Hibridi kelja pupčara

Cvjetača

Sorte cvjetače
Vrlo rani i rani hibridi cvjetač
Srednje rani hibridi cvjetače
Srednje kasni i kasni hibridi cvjetače
Brokula
Korabica
Kineski kupus
Kineska raštika
Raštika
Bilješka o autoru

Kupus Brassica oleracea var. capitata

Preko polovice ukupnih svjetskih površina pod kupusom nalazi se u Kini. Na površinama većim od 100.000 ha kupus se još uzgaja u Indiji i Rusiji. Značajne površine pod kupusom.

Gospodarski značaj

Tijekom proteklih pet godina, u periodu 2001. 2005. godine kupus se u svijetu uzgajao na površini od oko 3,1 milijun hektara. Na većim površinama od kupusa uzgajali su se samo luk, lubenica i rajčica. Površine pod kupusom u svijetu u tom su se periodu godišnje povećavale za oko 58.000 hektara (Grafikon 1.).

Grafikon 1. Površine pod kupusom u svijetu 2001. 2005. godine (milijuni hektara)
Izostavljeno iz prikaza

Preko polovice ukupnih svjetskih površina pod kupusom nalazi se u Kini. Na površinama većim od 100.000 ha kupus se još uzgaja u Indiji i Rusiji. Značajne površine pod kupusom imaju SAD, Ukrajina, Indonezija i Japan (Tablica _?.).

S navedenih se površina u prosjeku proteklih pet godina godišnje proizvodilo oko 65 milijuna tona. Slično kao i površine i proizvodnja kupusa u periodu 2001. 2005. godine pokazuje značajan trend rasta od oko 2,7 milijuna tona godišnje (Grafikon 2.).

Grafikon 2. Proizvodnja kupusa u svijetu 2001.-2005.godine (milijuni tona)
Izostavljeno iz prikaza

Gotovo polovica ukupne proizvodnje kupusa kao i površine nalazi se u Kini uz koju su najznačajniji svjetski proizvođači kupusa još Indija, Rusija Južna Koreja, Japan i SAD. (Tablica 2.)

Prosječni prinos svjetske proizvodnje kupusa u periodu 2001. 2005. godine bio je 21 t/ha s trendom povećanja od gotovo pola tone po hektaru godišnje (Grafikon 3.).

Grafikon 3. Prosječniprinosi kupusa u svijetu 2001. 2005. godine (tona/ha)
Izostavljeno iz prikaza

Po zastupljenosti u proizvodnji kupus je najraširenija povrtna kultura u Hrvatskoj. U periodu 2001. 2005. godine kupus se u Hrvatskoj uzgajao na površini nešto većoj od 10.000 hektara. Površine pod kupusom u Hrvatskoj posljednjih pet godina pokazuju blagi trend povećanja od po 43 ha godišnje (Grafikon 4.).

Grafikon 4. Površine pod kupusom u Republici Hrvatskoj 2001. 2005. godine (u hektarima)
Izostavljeno iz prikaza

Najveće površine pod kupusom se nalaze u Zagrebačkoj, Zadarskoj i Splitsko dalmatinskoj županiji gdje ga se najviše i proizvede.

U Hrvatskoj se u periodu 2001. 2005. godina prosječno godišnje proizvelo oko 114.000 tona kupusa. Unatoč blagom porastu površina pod kupusom u navedenom je periodu trend proizvodnje bio negativan te se je proizvodnja godišnje smanjivala za oko 4.500 tona (Grafikon 5.).

Grafikon 5. Proizvodnja kupusa u Republici Hrvatskoj 2001. 2005. godine (u tonama)
Izostavljeno iz prikaza

Prosječan prinos kupusa u Hrvatskoj tijekom proteklih pet godina bio je 11,3 t/ha, što je gotovo upola manje od svjetskog prosjeka odnosno 3-4 puta manje od prinosa koji se postiže u državama našegbližeg okruženja kao što je Slovenija, Austrija ili Njemačka. (Grafikon 6.).

Grafikon 6. Prosječniprinosi kupusa u Republici Hrvatskoj 2001. 2005. godine (tona/ha)

Za razliku od svjetskog trenda povećanja prosječnih prinosa on u Hrvatskoj opada gotovo za istu vrijednost koliko u svijetu raste.

Razlog relativno niskim prosječnim prinosimaje taj što je u njemu statistički evidentirana i proizvodnja u vrtovima i na okućnicama namijenjena isključivo za potrošnju u vlastitom domaćinstvu gdje su prinosi izrazito niski, a razlozi padu prinosa uvjetovani su istim problemima koji prate i druge hrvatske poljoprivredne proizvodnje.

Proizvođači koji proizvode kupus na većim površinama i čija je proizvodnja namijenjena za tržište ostvaruju znatno veće prinose.

U priobalnim područjima kupus se najviše uzgaja za zimsku i ranoproljetnu berbu kada se postiže i najviša cijena. Iz te se proizvodnje koristi gotovo isključivo za svježu potrošnju. U kontinentalnom području osim za svježu potrošnju tijekom ljeta i jeseni značajna je proizvodnja kasnih jesenskih sorti namijenjenih kiseljenju. Uz značajne količine kupusa koji se kiseli u domaćinstvima preko 6.000 tona godišnje se preradi u industrijskim pogonima.

Uz domaću proizvodnju Hrvatska je tijekom proteklih pet godina prosječno godišnje uvozila oko 1.800 tona kupusa, a istovremeno ga izvezla svega 450 tona.

Prehrambena vrijednost

U sadržaju suhe tvari svježeg kupusa koje ima najčešće 7,5% prevladavaju ugljikohidrati s oko 4%. Značajan je i sadržaj bjelančevina kojih ima oko 1,2%. Masti ima oko 0,2%, vlakana do 1,5%, a mineralnih tvari oko 0,8%. Kupus je niskokalorična namirnica čijih 100 grama jestivog dijela ima samo 25 kcal.

Od minerala kupus sadrži najviše kalija, oko 250 mg na 100 grama jestivog dijela, kalcija oko 50 mg, fosfora 25 mg i magnezija oko 15 mg. Značajan je također sadržaj sumpora kao sastavni dio eteričnih ulja koja kupusu daju karakterističan miris i gorkast okus.

Kupus je značajan izvor vitamina. Vitamina C ima oko 50 mg u 100 grama jestivog dijela, karotena provitamina vitamina A ima oko 0,3 mg, a od vitamina B kompleksa prevladavaju niacin (B3), pantotenska kiselina (B5) i tiamin (B6).

Crveni kupus ima nešto veći sadržaj suhe tvari i proporcionalno veći sadržaj hranjivih tvari te nešto veću energetsku vrijednost.

Kiseli u odnosu na svježi kupus značajnije nižeg je sadržaja ugljikohidrata, time i niže energetske vrijednosti, a većeg je sadržaja bjelančevina, vlakana i mineralnih tvari. U kiselom kupusu viši je sadržaj kalija i natrija u odnosu na svježi, dok je sadržaj vitamina nešto niži koriste i protiv reumatskih bolova i migrene. Svježi se sok kupusa koristi u liječenju čira na želucu, protiv arteroskleroze i proširenih vena.

Kupus se za jelo koristi u svježem stanju kao salata ili u različitim kuhanim jelima poput variva, kao pirjani ili u složencima s mesom. Osim u svježem stanju, značajna je potrošnja prirodno ukiseljenog kupusa. Kupus se također može spremiti kao zimnica s drugim povrćem kao miješana salata, ili se njime pune paprike.

Osim prehrambene, poznata je i njegova zdravstvena vrijednost. Kupus se koristi u različitim dijetama u svježem stanju ili kiseli, kao i njegov sok ili rasol. Kao oblozi za zacjeljivanje rana ili opeklina koriste se listovi kupusa namočeni u maslinovo ulje. Oblozi se koriste i protiv reumatskih bolova i migrene. Svježi se sok kupusa koristi u liječenju čira na želucu, protiv arteroskleroze i proširenih vena.