Reklama

Zahvaljujem na pomoći istraživačima, liječnicima, piscima i svima koji su svoje vrijeme i znanje nesebično uložili da ova knjiga ugleda svjetlost dana. To su: dr. sci. Jeffrey Blumberg, (Istraživački laboratorij za antioksidanse, Sveučilište Tufts), dr. sci. George E. Bruce Cvirđinijski politehnički institut), Robert F. Cathcart (Los Altos, California), dr. sci. Richard Hammerschlag (Grad nade, Duarte, California), Barbara Marinacci (Institut Linusa Paulinga, Palo Alto, California), dr.sci. Aleksandra Niedzwiecki (Institut Linusa Paulinga, Palo Alto, California), Robert Rowan (Anchorage, Aljaska), dr. sci. Arline Salbe (Medicinski odjel, Medicinski fakultet, Sveučilište Cornell), dr. sci. Elena Servinova (Odjel molekularne i stanične biologije, Kalifornijsko sveučilište, Berkeley), dr. sci. Raymond J. Shamberger (Medicinski laboratorij Kinga Jamesa, Cleveland, Ohio), dr. sci. Roy L. Walford (Odjel za patologiju, Kalifornijsko sveučilište, Los Angeles), dr. sci. Richard Weindruch (Medicinski odjel, Sveučilište Wisconsin), dr. sci. H. Weisburger (Američka zdravstvena udruga, Valhalla, New York).

Zahvaljujem glavnoj urednici Jenniferi Basye Sander, koja me je izabrala za autoricu, urednicima Andiju Reese Bradyju koji je dao kreativno usmjerenje,Miku Rutherfordu za uređivanje s dobrom voljom i profesionalnom rukom i Stephenu Martinu koji je posao s puno razumijevanja uspješno priveo kraju.

Za obradu medicinskih znanstvenih podataka neprocjenjive vrijednosti zahvaljujem istraživačima Melvynu R. Werbachu i Kirku Hamiltonu. Zahvaljujem Benu Dominitzu, osnivaču i predsjedniku izdavačke kuće Prima, koji me primio i dopustio da se u njihovoj izdavačkoj djelatnosti pridružim svojem bratu Rabbiju Stevenu Carri Reubenu.

Zahvaljujem bratu Stevenu, koji mi je svesrdno pomagao kao pisac, savjetnik i stručnjak u ostvarivanju pravih životnih vrijednosti. Za tehničku opremu knjige zahvaljujem Lisi Zdybel, izuzetnoj umjetnici i dragoj susjedi.Za pomoć u času kad mi je najviše trebala zahvaljujem Maury Silverman iz Washingtona, Murrayi Fins i Ireni Arredondo iz Sacramenta, koje su mi pomogle u prikupljanju podataka.Za prijateljsku pomoć zahvaljujem Dorothy Thurmond, bibliotekarki iz Biblioteke Guttman Medicinskog društva iz Sacramenta.
Zahvaljujem Barbari Lowenstein i njezinom osoblju za organizacijske poslove.

Mojim roditeljima Betty i Jacku Rueben zahvaljujem što su me podržavali, bili moj uzor i govorili mi da sam najbolja od svih. Zahvaljujem svojim divnim sestrama Roni Mallios i Debri Reuben (koje već imaju knjige u svojim mislima, samo ih trebaju napisati). Za održavanje domaćinstva, čišćenje, kuhanje, vožnju automobila, te ohrabrivanju i podršci zahvaljujem Allenu Greenu.
Za strpljivo iščekivanje „života poslije pisanja knjige“ zahvaljujem mojoj dragoj kćerki Natany.

I vama zahvaljujem, drage čitateljice i dragi čitatelji, za ljubaznu pozornost ukazanu knjizi, koja je sada u vasun rukama. Sav naš trud bio bi bez vas uzaludan. Nadamo se da će vam knjiga koristiti. Ova je knjiga nastala nakon višemjesečnog prikupljanja podataka iz svjetskih medicinskih časopisa, uz veliku pomoć stručnjaka koji su pročitali moj rukopis i dugih telefonskih razgovora s liječnicima, koji se bave ishranom. Pa ipak, savjetujem vam da je čitate kao izvor informacija, a ne kao liječničku uputu. Ako se liječite hranom, morate slijediti ista pravila kao da uzimate lijekove. Svima ne odgovara jednaka količina. Ljudi se biokemijski razlikuju i upravo zbog toga netko može dobiti teške glavobolje ako uzme 20.000 međunarodnih jedinica (IU – od engl. Inter tional Units) vitamina A na dan, dok će se drugi osjećati odlično uz 50.000.

Izdavač i ja ne poznajemo vaše potrebe, stoga je najbolje da pročitate sve i proširite svoje opće znanje. No prije negoli zaronite u opasne vode samoliječenja, upitajte se jeste li svjesni odgovornosti i rizika koje preuzimate. Dobri pekari ne upotrebljavaju užeglo ulje. Dobri drvodjelci ne koriste trulo drvo. Ako želi polučiti najbolji rezultat svaki će stručnjak uzeti najbolju sirovinu. Nismo o sebi skloni misliti kao o finalnom proizvodu, iako smo nastali kombinacijom različitih sirovina, u što se ubraja i ono čime se hranimo. Liječnicima je oduvijek bilo poznato koliko hrana utječe na zdravlje, pa ipak tek su prije dvadesetak godina počeli istraživati zbog čega je to tako.

Pokazalo se da nam toliko koristan kisik može biti i neprijatelj. Zašto bi taj prirodni kemijski element bio drukčiji od drugih čimbenika života na Zemlji? Vatra grije i uništava. Voda gasi žeđ, ali u njoj se možemo i utopiti. Otrovne biljke mogu biti i lijekovi. Nešto, što je u jednom obliku ili količini korisno, u nekom drugom obliku ili količini može biti opasno. Opasni kisik, kojeg smo spomenuli, nije opasan u onom obliku u kojem ispunjava naša pluća. Kao što je opisano u poglavlju „Opasni slobodni radikali“ za rak, srčane bolesti, očnu mrenu, reumatski artritis, starenje kože i drugih organa, te druge zdravstvene tegobe znanstvenici okrivljuju superokside, hidroksilne radikale i perokside.

Možete zanemariti tu opasnost i pomisliti da je to još jedna ružna priča iz jutarnjih novina. Ali, ta je priča drukčija. Ovoga puta ukazuje na uzrok vaših tegoba, ali također i na mogučnost liječenja. To je jednostavno, poput otvaranja vašeg hladnjaka. Jednostavno poput doručka, ručka ili večere. Ali, ne jednog ili dva obroka, već dobrih i korisnih doručaka, ručaka i večera tijekom godina. Koju hranu treba jesti kako bismo očuvali svoje zdravlje? Jesu li nam potrebni zamjenski pripravci? Sto su antioksidansi o kojima se toliko priča? To su pitanja na koja ćete naći odgovore u ovoj knjizi.

U prvom dijelu knjige upoznat ćete ćudljive slobodne radikale, koje neki okrivljuju za bolesti i starenje. Doznat ćete zašto su neki oksidansi štetni, a drugi korisni. Zatim su na redu „četiri borca“, posebna skupina antioksidansa, koji poput nevidljivih stražara čuvaju vaš život. Ta četiri heroja imaju brojne prijatelje, koji im pomažu u obavljanju njihova posla. U drugom dijelu knjige možete potražiti bolesti ili tegobe koje vas muče i pročitati kako vam „četiri borca“ i njihovi suradnici u borbi protiv slobodnih radikala mogu pomoći i ukloniti vaše tegobe te spriječiti njihov povratak. Nadam se da će vam ova knjiga pomoći u izbori najbolje prehrane za vaš dug i zdrav život.

Carolyn Reuben

Sadržaj

PRVI DIO Antioksidansi: samoobrana iz hrane

Opasni slobodni radikali
Krivci su slobodni radikali
Gdje nastaju slobodni radikali
Tijelo sebe štiti
Nisu štetni svi slobodni radikali
Antioksidacijski obrambeni sustav
Suradnja za opće dobro
Četiri borca
Bilješke
Vitamin A i beta-karoten
VitaminA
Beta-karoten
Opasnost od prevelike doze
Jedinice
Zaključak
Bilješke
Vitamin C i bioflavonoidi
Liječenje vitaminom C

Bioflavonoidi – pomoćnici vitamina C
Zaključak Bilješke Vitamin E Koji oblik Izvori Doziranje Štetnost Zaključak Bilješke Selenij
Zemljopisni rulet Bitan je kemijski oblik Kako uzeti dovoljno? Štetnost Zaključak Bilješke Koenzim Q10
Doziranje i štetnost Zaključak Bilješke Cistein
Kako djeluje
Cistein napram N-acetilcisteina Izvori cisteina u hrani Pomoćnici Doziranje Zaključak Bilješke Melatonin Doziranje Bilješke Borovnica
Hemoroidi, proširene vene, srčani udar,
krvarenje desni Krvno-moždana barijera
Probava Doziranje Bilješke Češnjak
Doziranje Bilješke Ginko
Biljni antioksidans
Transplantacija organa
Stetnost
Doziranje
Bilješke
Čaj
Stetnost Doziranje Bilješke

DRUGI DIO Antioksidansi u sprečavanju i liječenju bolesti

Akne
Doza na dan Bilješke
Alkoholizam Doza na dan Bilješke
Angina pectoris Doza na dan Bilješke
Astma Doza na dan Bilješke
Bolesti desni Doza na dan Bilješke
Bolesti srca i krvožilnog sustava Zaštita od srčanog napada i moždanog udara
Otkriti bit pojave Zaključak Doza na dan Bilješke
Gubitak pamćenja Doza na dan Bilješke
Gubitak sluha Doza na dan Bilješke
Imunološka zaštita Doza na dan Bilješke
Infekcija HIV-om i AIDS
Vitamin C i infekcija HIV-om Drugi antioksidansi i HIV Doza na dan Bilješke
Kakvoća kose i gubitak kose kod žena Doza na dan Bilješke
Moždani udar Doza na dan Bilješke

Migrena
Beta-karoten
Vitamin C
Bioflavonoidi
Vitamin E
Selenij
Borovnica
L-cistein i L-metionin
Liječenje mrene
Sprečavanje mrene Doza na dan
Bilješke
Neplodnost Doza na dan
Bilješke
Noćna sljepoća i slab

E-mail: info@izvori.com

Antioksidansi: samoobrana iz hrane

Opasni slobodni radikali

Zamislite da ste iz zdjele na kuhinjskom stolu uzeli lijepu crvenu jabuku. Izrezali ste je i pojeli jedan komadić. A tada je zazvonio telefon, perilica je završila program i morali ste izvaditi rublje, zatim je došao poštar. Prije negoli ste se vratili vašoj jabuci protekla su dva sata, a na tanjuru ste zatekli smeđe, nimalo primamljive dijelove jabuke. Njih su napale i uništile molekule kisika iz zraka, iste one koje u hrđu pretvaraju nezaštićene metalne dijelove automobila. Kada kisik obavi takav neugodan posao, kažemo da su jabuka ili automobil oksidirali. A molekule koje su to obavile nazivaju se oksidansi.

Može vam se dogoditi da bocu s jestivim uljem zaboravite u toploj kuhinji tijekom dva ili tri tjedna. Kada ga poželite upotrijebiti vjerojatno ćete osjetiti izmijenjen miris ili okus i zaključiti da je ulje užeglo. To je drugi primjer, gdje su svoj posao obavili oksidansi.

Stručni naziv za ulja i masti jest lipidi. Proces u kojem se ulje ili mast užegnu znanstvenici nazivaju: peroksidacija lipida. Nažalost, u svakoj stanici vašega tijela imate mast, koju gerontolog dr. Roy Walford s Kalifornijskog sveučilišta naziva ”vaš tjelesni maslac”, uz tvrdnju da dođe vrijeme kad i vi užegnete. Posljedica može biti naborana koža, ali i puno opasnija, kao što je maligni tumor. Što će se dogoditi ovisi o brojnim uvjetima. Ponajprije, o trajanju procesa i o vrsti tkiva u kojemu se proces događa. Također na to utječu genetski preduvjeti, ishranjenost, zdravlje i stresna stanja u kojima se osoba može naći.

Bolesti srca i krvožilnog sustava posljedica su oštećenja krvnih žila. Ako je napadnuta deoksiribonukleinska kiselina (DNK), taj izuzetni nositelj nasljednih svojstava koji se nalazi u jezgri svake stanice, stvaraju se urođeni nedostaci, a može doći i do raka. Kad se to dogodi lipidima u očnim lećama nastaje očna mrena. Stoga je kisik dobio naziv ”opći toksin”i, a svakodnevno se povećava popis bolesti koje on izaziva.

Krivci su slobodni radikali

Slobodni su radikali vrlo često oksidansi. Za kemičara je radikal najmanja jedinica s neparnim brojem elektrona, koja još zadržava svoja jedinstvena, određena svojstva. Slobodni radikali u vašem tijelu su ”slobodni”, jer im nedostaje jedan elektron.

Možda ste negdje vidjeli sliku atoma, koja prikazuje kako oko jezgre nešto kruži. To nešto je elektron. Elektroni su, dakle, negativno nabijene čestice koje obično kruže oko atomske jezgre.

Molekule su najsretnije kad imaju potpuno sparene elektrone. Djelovanjem topline, svjetlosti ili nekih metalnih iona može doći do kidanja molekula. Tako nastaju čestice koje imaju nespareni elektron — slobodni radikali. Većina slobodnih radikala vrlo je nestabilna, pa pohlepno i nemilosrdno kradu elektrone od obližnjih molekula. Na nesreću, molekula koja je žrtva te krađe postaje slobodni radikal i odmah počinje tražiti elektron koji će ukrasti, a tada druga žrtva postaje slobodni radikal i sve se nastavlja. Konačno, kradljivci elektrona nastaju u kaskadama i oštećuju tkivo. Uz to, u toj se eksplozivnoj lančanoj reakciji stvaraju i drugi spojevi koji daju doprinos tom neredu.

Slobodni radikali

Što je to? Slobodni radikal je nestabilna molekula, često neki oblik kisika, koja ima neparni broj elektrona. Većina slobodnih radikala vrlo je reaktivna, pa postoji samo kratko vrijeme. Mogu nastati kidanjem molekula djelovanjem topline, svjetlosti ili metalnih iona. U reakcijama s drugim molekulama, slobodni radikali djeluju razorno.

Zašto je to opasno? Molekule su stabilne kad oko svojih jezgri imaju parove elektrona. Kako slobodni radikali imaju nespareni elektron, oni su nastabilni pa kradu jedan elektron od susjedne molekule, kako bi stabilizirali svoju građu. Borba za elektrone nastavlja se lančano, po učinku domina, pa se stvara primarni val kradljivaca elektrona, a posljedica je oštećenje tijela ili promjena procesa u tijelu. Krađa elektrona zove se oksidacija. Ako se oksidacija događa u mastima, to je peroksidacija lipida.

Kako se to događa? Tijekom normalnog metabolizma u tijelu se obavlja oksidacija. Također je mogu izazvati onečišćeni zrak, radioaktivno zračenje, dim od cigareta, sunčeva svjetlost i kemikalije iz okoliša. Metali i biološke tvari (u što se ubraja i hrana) oksidiraju kad su izloženi kisiku.

Kako to djeluje na vaše tijelo? Višak slobodnih radikala, ovisno o vrsti tkiva koje je napadnuto, može izazvati različite bolesti. Slobodni radikali mogu napasti DNK (naše genetsko nasljeđe) i izazvati rak ili nasljedne nedostatke. Ako napadnu gušteraču posljedica je šećerna bolest. Izazivaju bolesti srca i krvožilnog sustava. U očima stvaraju očnu mrenu. Slobodni radikali često napadaju masti u staničnim membranama. Posljedica toga je da stanica ne može nadzirati koje tvari prolaze kroz membranu, pa je u velikoj opasnosti od otrovnih tvari i drugih utjecaja. Ipak, u malim količinama radikali koriste organizmu. Oni, na primjer, uhijaju bakterije.

Kako se možete zaštititi? Antioksidansi su tvari koje mogu zaustaviti povećanje količine slobodnih radikala, mogu zaustaviti njihovu lančanu reakciju te popraviti oštećenja nastala oksidacijom i peroksidacijom lipida. U antioksidanse ubrajamo vitamin A, karotene (posebice beta~karoten i likopen), vitamine C i E, mineral selenij, bioflavonoide, aminokiseline (kao cistin i metionin) te biljke, kao npr. borovnicu, češnjak, sok od čička i ekstrakt iz lišća stabla ginko.

Koje su još tvari potrebne? Kako bi antioksidansi mogli bolje djelovali tijelu su potrebne određene količine cinka, bakra, magnezija i vitamini B-5 i B-6.

Poznato je da džeparoši najbolje rade u mnoštvu pa tako i slobodni radikali odabiru mjesta gdje je nakupljeno najviše elektrona. Slobodni su radikali posebno skloni polinezasićenim masnim kiselinama, koje čine oko polovicu masti u staničnim membranama vašega tijela.

Gdje nastaju slobodni radikali?

Slobodni radikali nastaju tijekom metabolizma u stanicama. To su procesi koji prate uobičajeno dnevno uzimanje hrane, stvaranje energije, razmnožavanje stanica, popravljanje oštećenja i izbacivanje otpada koji je nastao u svim tim procesima. Slobodne radikale, također, u tijelu stvaraju alkohol, suho meso, umjetne boje, proizvodi naftne industrije, dimovi, herbicidi, azbest, smog, emocionalni stres, fizičke ozljede, neki lijekovi i drugo.

Tijelo ima sposobnost obrane od djelovanja slobodnih radikala. Teškoće nastaju kad se stvara više slobodnih radikala negoli ih tijelo može uništiti.

Tijelo sebe štiti

Ako oksidacija započne u živom tkivu, tijelo na to odgovara stvaranjem tvari koje će opkoliti, nadzirati i uništiti oksidanse. Te se tvari nazivaju antioksidansi. Kad je to tako, pitate se, zbog čega smo uopće bolesni? Zbog čega bilo koje oštećenje ne spriječe samostalno stvoreni antioksidansi? Pokušajte zamisliti dječji vrtić u kojem je jedna odgojiteljica i tridesetak živahnih trogodišnjaka i četverogodišnjaka. OdgojiteIjica je na pravom mjestu u svakom trenutku, ali čim se djeca razigraju ona je nadvladana. Preveliki je to broj djece i zbog toga joj je potrebna pomoć drugih odgojiteljica. Isto je tako u borbi s oksidacijom.

To nas vodi do razmišljanja o vrijednosti hrane u kojoj ima mnogo voća, povrća i žitarica. Takva hrana ima ulogu potrebnih odgojiteljica koje nadziru oksidanse da obavljaju svoju zadaću i ne izazivaju zbrku.

Nisu štetni svi slobodni radikali

Što sam mislila kad sam napisala „obavljaju svoju zadaću”. Postoji jedna stara kineska izreka: „Svemu što Zemlja proizvede, Nebo će naći uporabu”. Do sada smo prikazivali slobodne radikale kao ”Neprijatelja broj 1”, ali priroda ništa ne želi izgubiti, pa čak ni razbijačku silu kao što su slobodni radikali. Onkolozi, na primjer za borbu protiv stanica raka upotrebljavaju antraciklinske antibiotike, koji pomažu stvaranje slobodnih radikala. Dr. Dean Black opisuje dobra svojstva slobodnih radikala:

”Dušikov oksid, koji je oksidans, nadzire krvni tlak. Kod povišenog krvnog tlaka stanice u stijenkama krvnih žila stvaraju dušikov oksid, koji opušta mišiće pa se krvni tlak smanjuje. Srčani bolesnici proizvode manje dušikova oksida od zdravih osoba.”2

Dušikov oksid pomaže u učenju prema S. Youngu . ”Ako znanstvenici daju pihćima kemikahje koje sprečavaju stvaranje dušikovog oksida u stanicama, a zatim ih uvježbavaju, pihći vrlo brzo zaboravljaju naučeno. Dakle, bez dušikovog oksida pilići nauče zadaću, ah je se ne mogu sjetiti.”

Zanimljivo je da za obranu naš imunološki sustav upotrebljava oksidanse. Kada se približi napadač, bijela se krvna zrnca brane eksplozijom oksidirajućih tvari: slobodnim radikalima superoksida i vodikova peroksida. Oksidansima napadaju neprijateljsku bakteriju sve dok je ne ubiju.4 To je objašnjenje zbog čega se u borbi protiv stanica raka upotrebljavaju lijekovi koji stvaraju slobodne radikale. Pritom se uništava naš imunološki sustav, ali se umjesto njega stvori drugi. Izgubili smo neke branitelje, ali dobili smo rat.

Slobodni radikal superoksid, kojeg smo ranije spominjali, proizvode stanice našega tijela u procesu disanja (uzimamo kisik, a ispuštamo ugljikov dioksid).

”Dakle,” zaključuje Dr. Black, ”nije bitno naglasiti da su oksidansi štetni, već ih treba nadzirati i s njima postupati pažljivo.”s Oni su poput one dječice u vrtiću.

Antioksidacijski obrambeni sustav

Dr. Black naglašava da u borbi protiv slobodnih radikala imamo pomoćnike u, kako on to naziva, ”antioksidansnom obrambenom sustavu”,« koji nas štite na četiri razine:

Sprečavaju stvaranje oksidansa. Usmjeravaju kisik samo u one dijelove tijela gdje nam je potreban, a izbacuju ga iz dijelova gdje bi nam mogao naškoditi. Također sprečavaju oksidaciju koju izazivaju neki metali, kao npr. željezo. (Ima još nekih metala koji pomažu stvaranje slobodnih radikala. To su: bakar, kadmij, živa i olovo.) Antioksidansni obrambeni sustav prihvaća stvaranje nekih oksidansa, ali zaustavlja lančano stvaranje velikog broja drugih.

Popravljaju ošetećenja koja su oksidansi već načinili, a što se nije moglo spriječiti.

Odstranjuju i zamjenjuju oštećene molekule, te odstranjuju preostale neželjene tvari koje su nastale tijekom procesa.

Suradnja za opće dobro

Pojmom sustav označavmno više jedinki koje djeluju zajednički. Naziv antioksidansni obrambeni sustav označava čvrsto povezan zajednički rad, u kojem su međusobno svi ovisni. Sudionici tog skupnog rada su bakterije, enzimi i korisni sastojci iz hrane.

Bakterije. Crijevne bakterije same po sebi nisu antioksidansi, ali razlažu biokemijske tvari koje se mogu pretvoriti u antioksidanse. Tako su bakterije na prvoj crti obrane.

Enzimi. Ako su se oksidansi već stvorili, nastupa druga crta obrane. Ona se sastoji od enzima i bjelančevina koje razoružavaju neke od najopasnijih oksidansa prije negoli započnu lančanu reakciju.

„Enzimi su”, objašnjava nutricionistkinja Elizabeth Somer, ”poput robota u automobilskoj proizvodnji. Oni ubrzavaju sastavljanje automobila, ali nisu jedan od njegovihdijelova”?U dovoljno dugom vremenskom razdoblju dvije se različite molekule mogu sudariti i tada može doći do kemijske reakcije. Enzimi pomažu da se to uopće dogodi, i to u što kraćem vremenu. Na primjer, ”neka bi se kemijska reakcija slučajno mogla dogoditi za nekoliko sati ili godina, ali uz djelovanje enzima dogodit će se nekoliko tisuća puta u djeliću sekunde.”

Dobar je primjer enzim superoksid-dismutaza (ako se naziv kemijskog spoja završava s -aza znači da je to enzim), koji je antioksidans. Superoksid-dismutaza može zaustaviti lančanu reakciju koja je već u tijeku. Zbog toga se taj enzim naziva lomiteljem lanca. On izaziva pretvorbu oksidansa superoksida, odnosno potiče molekule superoksida na međusobnu reakciju, pri čemu nastaje manje štetan oksidans. Naime, u toj se reakciji superoksid pretvara u vodikov peroksid (koji je slabiji oksidans) i kisik.

Vodikov peroksid nije opasan koliko superoksid, ali ipak je štetan. Sad nastupa drugi bitan enzim antioksidans, koji se naziva glutation-peroksidaza. Taj enzim pretvara vodikov peroksid u običnu vodu i kisik.« Glutation-peroksidaza sprečava stvaranje slobodnih radikala.

Vodikov peroksid može reagirati sam sa sobom i pretvoriti se u vodu i kisik, ali je ta sponatana promjena vrlo spora u usporedbi s onim što se događa u prisustvu glutation-peroksidaze koja ubrzava reakciju.

Pomoćnici enzima. Naše tijelo proizvodi na milijune enzima od kojih je svaki odgovoran za pojedinu kemijsku reakciju. Poneki enzim taj posao ne može obaviti sam, stoga mora imati pomoćnike, koji se nazivaju koenzimi ili kofaktori. Mnogi se koenzimi nalaze u hrani. Selenij, bakar, riboflavin, glutation, koenzim Q10, cistein, magnezij, cink i bioflavonoidi su koenzimi antioksidansi. Svi se oni mogu naći u prehrani bogatoj voćem, povrćem i neljuštenim žitaricama, a bitni su pomoćnici enzimima antioksidansima, koji štite naše zdravlje.

Na primjer, koenzim za glutation-peroksidazu je selenij. To znači, ako u vašoj prehrani ima premalo selenija, enzim antioksidans glutation-peroksidaza neće biti dovoljno djelotvoran, pa ćete imati višak slobodnih radikala.

Ako tijelu nedostaje magnezij, cink ili bakar neće se stvoriti dovoljno superoksid-dismutaze da vas zaštiti od lančane reakcije u kojoj se stvaraju slobodni radikali, a to će također štetiti vašem tijelu.«

Naglasila sam da su tijelu potrebni oksidansi, jer imaju svoju zadaću. Enzimi imaju ulogu čuvanja druge crte obrane od antioksidansa, održavajući već postojeće oksidanse u dovoljno malom broju da mogu obaviti svoj posao, ali da se ne razmnože divljom, nekontroliranom i opasnom lančanom reakcijom.

Hrana. Bakterije u našim crijevima sprečavaju nastajanje nekih oksidansa, a određeni enzimi nadziru oksidanse koji su već nastali, u čemu im pomažu koenzimi, pa ipak se broj oksidansa može povećati do granice lančane reakcije te nam zaprijete većim ošetećenjem. Što još imamo u arsenalu našeg tijela što bi nam moglo pomoći?

Evo najboljeg primjera kako nas je priroda opskrbila djelotvornim obranbenim sustavom: treća crta obrane od oštećenja koja nam nanose slobodni radikali na dohvat je ruke, upravo ondje gdje je naš sljedeći obrok.

Četiri borca

Poslije više desetljeća istraživanja točno su određeni sastojci hrane koji su snažni i djelotvorni antioksidansi. To su: vitamini A, C i E i mineral selenij. Možda ćemo ih lakše upamtiti ako ih združimo u riječ ACES (na engleskom 4 aces znači 4 asa, dobitna kombinacija u pokeru). Ima još nekoliko korisnih tvari koji sudjeluju u obrani, ponajprije su to neke biljke koje ćemo opisati u sljedećim poglavljima. Predložit ću vam i način kako ćete ih uvrstiti u dnevnu prehranu.

Morate priznati da imamo moćne borce koji rade za nas. U tom je sustavu najzanimljiviji zamršeni ples nekih parova antioksidansa.

U sljedećim poglavljima, u kojima pišemo o vitaminima A, C, E i mineralu seleniju, doznat ćete što nam daje priroda da bismo s hranom u tijelo unijeli najveću količinu antioksidansa. Vitamin C obnavalja vitaminE. Enzim glutation-peroksidaza obnavlja oslabIjeni vitamin C. Vitamin E štiti lipide u krvožilnom suslavu, dok selenij brani lipide u stanicama, a vitamin C napada slobodne radikale u onim dijelovima tijela gdje ima mnogo vode. Vitamin E napada slobodne radikale ondje gdje ima mnogo kisika, a beta-karoten nadzire slobodne radikale tamo gdje ima malo kisika.

Drugim riječima, u nadzoru oksidansa najbitnija je međuigra vitamina A, C, E i selenija. Naše tijelo moramo snabdjeti ne samo s jednim ili dva antioksidansa već sa svima, jer samo tako oni mogu dobro obavljati svoj posao i na najbolji nas način štititi od pogubnog kisika.

Bilješke

1. Pripisano francuskom znanstveniku Paulu Bertu, 1874. godine, prema Deanu Blacku (1988) u Taming Oxigen’s Wild Side: How Antioxidants Guard Our Health, str. 1., Springviile, UT: Tapestry Press.
2. Ibid., str.8.
3. Ibid., citat Young,S. (1993). New Scientist 137, 37.
4. Lonsdale, Derrick (1986) 1986: A Year in Nutrirional Medicine, str. 89. New Canaan,CT: Keats.
5. Black, str. 8.
6. Ibid. str. 9.
7. Somer Elizabeth, (1992) The Essential Guide to Vitamins and Minerals, str. 328; New York: Harper Collins.
8. Ibid.
9. Levine, Stephen A. i Kidd, Patris M. (1986) Antioxidant Adaption: Its Role in Free Radical Pathology, str. 50. San Leonardo, CA: Allergy Research Group.
10. Zidenberg-Cherr, Sheri i Keen, Carl L. (1991) Trace Elements, Micronutrients and Free Radicals, str. 127. Totowa, NJ: Humana.

Napravi novu temu u “Literatura”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">